WHERE AMAZING HAPPENS 2016.

Čini li mi se to samo ili nas čeka relativno nezanimljiva prva runda? Ili će se poklopiti sve moguće varijable pa da na ne tako bliskom Istoku zavlada kaos već u ovoj prvoj selekciji? Kao i uvijek, pokazat će vrijeme, znam samo da će se dok ovo budete čitali playoff već vjerojatno zarolati. Stoga, idemo u akciju, seriju po seriju.

(1) Warriors VS. (8) Rockets

Možemo otvoriti narativ kako su Warriorsi prošli gore od Spursa i Thundera dobivši momčad s kojom su lani igrali finale Zapada. Nemojmo. Ovi Rocketsi, koje su, podsjetimo se, Warriorsi lani lakoćom eliminirali na putu do Finala, slabija su verzija od lanjske i to isključivo u jednom pogledu – pogledu kemije. Definitivno ih ne treba podcijeniti jer ovo je doslovno ista jezgra koja je lani krenula u playoff avanturu, samo što protiv ovakvog protivnika neće dobiti priliku razigrati se kao što je bio slučaj protiv Clippersa. Uglavnom, taj manjak kemije doveo je do toga da se manje trude u oba smjera i to će se osjetiti na učinku i realizaciji u oba smjera. Iako sada imaju i iskustvo i novog Moreyevog jokera u Beasleyu (sjetimo se lani Smitha koliko je bitan bio kao strijelac s klupe, netko mora odmoriti Hardena, a drugog kreatora doslovno nemaju), nisu napravili nikakav bitan iskorak u evoluciji momčadi, ostali su isti, pa ako su lani u pozitivnom okružju izgubili s 4-1, izgubit će i ove godine u puno nepovoljnijem. Finale konferencije, prva runda, svejedno, niti je ona lanjska verzija Rocketsa bila toliko dobra, niti je ova toliko loša. Ova jednostavno ima puno manje sreće (protiv Oklahome bi možda i imali šanse, dakle mogu samo žaliti za očajnim ulaskom u sezonu koji ih je ostavio bez potrebnog broja pobjeda za uhvatiti višu poziciju).

Sama formula igre Houstona ostaje ista – Harden nosi napad, trpa i pokušava pronaći otvorene šutere za tri ili visokog cutera za zicer. Golden State za ovo već ima recepturu, staviš Klaya da se muči 1 na 1 s Hardenom koji će ga vjerojatno zatrpati poenima, ali pri tome odsječeš kornere i ne dozvoliš Arizi i Beverleyu da se raspucaju. Harden je uhvatio odličnu formu nakon all-star pauze i u barem dvije utakmice će ubaciti 40, ali obzirom na to kako im curi obrana i da će im Warriorsi oduzeti najveći broj otvorenih trica, trebao bi zabijati oko 80 da bi imali realne šanse. Jednostavno, nesrazmjer onoga što Golden State igra prema naprijed (najbolji napad svih vremena) i ovoga što Rocketsi prezentiraju u obrani (poluamaterski plan, pristup i izvedba) je astronomski.

WARRIORS IN 4

(2) Spurs VS. (7) Grizzlies

Sjećate se lanjske serije Memphisa i Portlanda kada su Blazersi ušli u playoff oslabljeni, da bi tijekom serije ostajali bez igrača, Grizliji su ih gazili, dok Stotts nije skužio da bi se mogao osloniti na McColluma i Leonarda pa su čak uspjeli i dobiti jednu utakmicu? E, pa karma sada vraća Memphisu za taj poklon, sada su oni ti koji u doigravanje ulaze na jedan od najluđih načina ikada, na osnovu prednosti koju su stekli do all-star pauze dok su još mogli računati na kompletan roster. Spursi će ih gaziti, a Joerger umjesto klinaca kojima bi dobro došlo iskustvo ima Munforda i Greena. Pitanje pitanja je hoće li pokušati naći minuta za Martina da barem jedan njihov igrač na rookie ugovoru osjeti playoff atmosferu.

Popovich tako ima prilike koristiti 15 igrača, odmarati udarne opcije i isprobavati razne kombinacije jer umjesto playoffa čeka ga svojevrsni trening kamp s lutrijskom momčadi. I to posebnim oblikom lutrijske momčadi, bez potencijala, sa startnom petorkom u kojoj je Z-Bo najmlađi s 34 godine.

SPURS IN 4

(3) Thunder VS. (6) Mavs

Dallas je svoje napravio i sumnjam da je kod njih ostalo previše energije da gnjave Thunder na način na koji su prošle sezone bockali Rocketse. Matthews je u dobroj šuterskoj formi, Dirk još može bljesnuti tu i tamo, imaju dovoljno bekova koji mogu napadati s loptom, ali Thunder za sve to ima rješenja (dužina na perimetru i mogućnosti preuzimanja Dirka na pick & popu). Dallas s druge strane rješenja za Westbrooka i Duranta nema, rookie Anderson nije Aminu. Ali, bit će interesantno gledati dvoboj Pachulia-Adams.

Dajem jednu utakmicu Dallasu čisto na račun stručnog štaba, ne vjerujem da će Carlisle propustiti iskoristiti slabosti Thundera u završavanju utakmica koje dobrim dijelom proizlaze iz toga što Billy Donovan i dalje misli da trenira Gatorse. Nije čudo da su se stvari u Oklahomi pogoršale kada su otpali Williams i Cheeks, u ovom periodu nakon all-stara Donovan je praktički bio okružen samo sa svojim bivšim pomoćnicima s Floride, dakle bez ikakvog NBA iskustva na koje se može osloniti. Povratkom Cheeksa stvari su se donekle stabilizirale, ali nije pretjerivanje reći da Dallas ima prednost u struci otprilike podjednaku kao Thunder u talentu.

THUNDER IN 5

(4) Clippers VS. (5) Blazers

Jedina serija na Zapadu koja bi mogla donijeti dozu zanimljivosti. Blazersi su se potpuno okrenuli smallballu u završnici sezone i ako će Aminu, Henderson i Harkless zabijati dovoljno trica mogli bi natjerati Clipperse da se oznoje za prolaz. Koji je neminovan čisto iz razloga što su toliko dominantni u pick & rollu u oba smjera da Portland tu u startu gubi seriju – najveći dio njihova napada bazira se na sposobnosti Lillarda i McColluma da kreiraju nakon picka, a Paul i Jordan su majstori oduzimanja prostora i opcija. S druge strane, problemi Blazersa s branjenjem pick igre su opjevani, dok su istovremeno Paul i Jordan jedan od najboljih dueta u ligi u tim kombinacijama.

Dosta toga ovisi o Griffinu. Ako je on u dovoljno dobroj formi da kroz post-up maltretiranje natjera Blazerse da promijene rotaciju i uključe više Vonleha i nedajbože Kamana u akciju, Portland ostaje bez te iskre u napadu i šanse im postaju još manje. Ako bude kilav i ne bude u stanju iskoristiti mismatch, dok će istovremeno na drugoj strani plivati u obrani protiv raširenog napada, Rivers će morati puno više koristiti Greena i Johnsona. Uglavnom, najveći problem Clippersima na početku serije bi moglo predstavljati to traženje balansa, s tim da će nam puno toga biti jasnije nakon prve utakmice kad ćemo vidjeti što je Stotts smislio, vraća li se radi Griffina odmah klasičnim postavama na startu prve i treće četvrtine ili ide poginuti s čizmama na nogama.

CLIPPERS IN 6

(1) Cavs VS. (8) Pistons

Lue možda nije uspio posložiti stvari u napadu, ali Cavsi imaju dovoljno dobru obranu za dobiti Pistonse u matchupu na toj strani parketa. Možete biti sigurni da će uzeti Jacksonu ulaz na pick & rollu i da će ga svesti na šutera iz driblinga, dok istovremeno imaju dovoljno tijela u sredini koja se mogu gurati s Drummondom 1 na 1 i suvisao sistem koji solidno zatvara stranu bez lopte i korner. Kako Detroit nema sekundarnu kreaciju osim u vidu povremenih ulaza Morrisa i Harrisa, za pretpostaviti je da će tijekom serije Lue naći načina svima smanjiti postotke šuta.

Mogu li Pistonsi defanzivnim iskorakom ispraviti barem dio ovog problema? Morris je dovoljno snažan i pokretan, a uz to voli igrati u kontaktu, da smeta LeBronu, što može rezultirati ili time da James postane pasivan ili da odigra sa 100%. On u svakom slučaju odlučuje, ali Detroit tu barem teorijski ima kakvo-takvo rješenja za usporiti ga. Jackson je velik i sposoban je ostati na Smithu kad KCP bude ganjao Irvinga, iako je pitanje koliko će imati snage za igrati obranu na potrebnoj razini obzirom na sav teret koji mora nositi u napadu. Drummond samom pojavom smeta u reketu, ali njegovo čitanje igre i rotacije još uvijek su puni kikseva koje će iskusna momčad poput Cavsa s dodavačem poput Jamesa znati koristiti. Znači, ništa od ovoga nije idealno, a idealno im itekako treba jer imaju jedan popriličan problem koji će Cavsi maksimalno koristiti. Harrisa kojega ne mogu sakriti nigdje. Ako ga ostave na Loveu, Cleveland će Kevina stavljati u post-up i bez problema mogu vrtiti napade kroz njega. Ako preuzme Jamesa, ovaj će ga slomiti kroz dribling.

Kratko i jasno, koliko god Pistonsi bili žilavi, talent Cavsa na obje strane parketa trebao bi ovo učiniti poprilično izvjesnom serijom (prednost u klupi s Dellyem neću ni spominjati, u ovoj seriji čak i Mozgov ima smisla dok su pod košem Drummond i Baynes). Naravno da je moguće da Cleveland upadne u neke mentalne rupe kojima su skloni i da sami sebi otežaju život, ali nije da ovdje pričamo o nekim velikim prilagodbama – u pitanju su redom elementi koje smo već imali prilike gledati u dvobojima ovih momčadi, koji su savladani i sve ovisi o tome može li Van Gundy smisliti neki novi izazov. Iskreno, ne vidim načina da Stan testira živce Cavsa u dugoj seriji i da ih eventualno dovede do raspada, za to će ipak trebati pričekati neku daljnju rundu. A raspad je itekako moguć jer ovi Cavsi za razliku od lanjskih vrlo dobro znaju da nagrada za svo mučenje nije naslov (u što su lani definitivno vjerovali) već gaženje od strane predstavnika Zapada u Finalu. U takvom kontekstu, na prvi znak panike mogli bi početi pucati. Samo, za to ćemo morati pričekati par tjedana.

CAVS IN 5

(2) Raptors VS. (7) Pacers

E, tek sada počinje drama. Ovih 5 serija ispred su prosječna kabelska produkcija, ove 3 preostale su HBO. Iako je ovo dvoboj drugog protiv sedmog, očekujem neizvjesnost u klasičnom dvoboju obrane protiv napada. Iako su kroz sezonu i jedni i drugi koketirali s drugom stranom (ulaganja Toronta u obrambene igrače, zamisli Pacersa o pridruživanju smallball revoluciji), prava priroda ovih rostera ipak je prevagnula. Tako da i ovaj Toronto i ova Indiana imaju puno više dodirnih točaka s Torontom i Indianom iz ranijih sezona nego s onim što su bili na početku godine.

Dakle, stvar je u principu jednostavno postaviti – može li Indiana sjajnom obranom oduzeti Raptorsima dovoljno učinkovitosti u napadu da ono što sami ubace svojim kilavim napadom bude dovoljno za prolaz dalje? Na to odgovor ne znam, ali znam da bi moglo biti gusto i tvrdo do samog kraja.

Obje momčadi baziraju defanzivu na čuvanje reketa, s tim da su Pacersi za razliku od Toronta itekako sposobni braniti po cijelom parketu. Osim što mogu oduzeti perimetar, istovremeno su najbolja tranzicijska obrana s ove strane Spursa i nema sumnje kako će bez grižnje savjesti ostavljati poludistancu DeRozanu da prangija s nje. S dovoljno vremena za pripremu, ne sumnjam kako će složiti i dovoljno dobar plan da barem uspore Lowrya u pick & rollu (ako ovaj bude radio probleme nije isključeno da ga s vremenom preuzme i George ili da u situacijama kada Lowry nije primarni kreator preuzimaju na picku Josepha ili DeRozana kako bi im ostalo dovoljno ljudi na strani bez lopte za kontrolirati playa Raptorsa).

Toronto praktički napada iz pick & rolla ili sekundarnog spot-upa nakon pick & rolla, cijela njihova igra je bazična da ne može biti bazičnija – tranzicija, šut, ulaz. Indiana teoretski to sve može pokriti, dijelom jer imaju i kvalitetne matchupove na ključnim pozicijama – Georgea na DeRozanu i Hilla na Lowryu. Pritiskom na glavne opcije, natjerat će Raptorse da budu nešto kreativniji, možda i da tijekom serije vrate Carrolla u startnu rolu (ne vjerujem da će Casey odmah posegnuti za ovim jer Raptorsi su igrali sasvim dobro i bez njega, ali u perspektivi Carroll bi veličinom mogao biti popriličan problem za Pacerse koji trenutno mogu sakriti Ellisa na Powellu ili Josephu). Joseph će definitivno vidjeti gomilu minuta kako bi Toronto mogao što više otvarati Lowrya i DeRozana u sekundarnoj akciji, a dobre partije morat će odigrati i Scola i Patterson kao stretch opcije. Pacersi nemaju idealno rješenje za braniti stretch postave s Pattersonom ili Carrollom, obično posežu za smallballom kako bi dobili brzinu potrebnu za zatvarati perimetar, što otvara dodatna rješenja Torontu u sredini (u zadnjoj utakmici Ellis je visio u korneru na Pattersonu kako bi Solomon Hill mogao pomoći u preuzimanju na perimetru, a sve kako se ne bi otvorile rupe u reketu, na nešto aktivnijem Carrollu pak takva taktika im ne bi pomogla).

Dakle, sve i da im uspore igru, oduzmu spot-up trice i natjeraju DeRozana na loše šuteve, Raptorsi i dalje imaju dovoljno vatre da zabiju potrebnu kvotu. Valanciunasa pod košem nisam ni spomenuo, ali sigurno će i on kroz skok, guranje i povremeni post-up lomiti moral Indiane koja će jednostavno morati paziti na previše sporednih opcija da bi mogla potpuno zaustaviti i Lowrya i DeRozana. Potonjeg će George dobar dio serije držati pod kontrolom, ali Lowry je prevelika opasnost da ga braniš pasivno, čovjek je u takvoj formi da će jednostavno uzeti sve što mu ostavite na pick & rollu – ako je to trica iz driblinga, ok, ako je ulaz, ok, na svaki način može prelomiti utakmicu. Tako da bi Indiana mogla riskirati i početi ga udvajati, prepuštajući DeRozanu da bude udarna opcija u 4 na 3 akciji. Obzirom kakvu sezonu ima iza sebe i kako trpa kada naiđe na povoljan matchup, takav rizik se Pacersima vjerojatno neće isplatiti jer Toronto je cijeli uspjeh izgradio na tome što ima dva skoro jednako moćna kreatora iz driblinga.

Uglavnom, koliko god obrana Indiani daje nekakvu šansu, zaključak je da će ipak morati nešto i zabiti kako bi prošli dalje. Pa da vidimo može li se dogoditi čudo. Dobra vijest za Toronto je što Indiana nema idealnih rješenja za napasti Scolu, tako da tu već imaju ogromnih problema jer ovakve matchupove moraš moći koristiti. Da znam da Pacersi mogu gađati tricu s 40% i da mogu računati na postave s Milesom kao lažnom četvorkom kao na startu sezone, dao bih im prednost u ovoj seriji, ali, kako je Miles zadnjih pola sezone hodajući mrtvac koji je imao više ozljeda nego je ubacio trica u tom periodu, ništa od toga. Solomon Hill jednostavno nije klasa na koju se možeš osloniti iz večeri u večer, što znači da je Indiana praktički osuđena na visoke postave. Koje im same po sebi otežavaju igru, a kamoli još kad dodamo Ellisov nedostatak šuterskog raspona u priču – ispada da su Pacersi zgusnuti prema naprijed gore nego u doba Hibberta i Westa, bez obzira na odličan šut s poludistance Turnera.

Dakle, gledat ćemo puno soliranja Georgea i Ellisa što nije garancija učinkovitog napada. Raptorsi imaju problema s branjenjem perimetra, ali tu se vraćamo na činjenicu da Pacersi nemaju roster kojim to mogu koristiti, umjesto da zaspu tricama Toronto igrat će svoju igru s puno ulaza u sredinu koji će zbog solidno zatvorenog reketa završavati šutevima s poludistance preke ruke. Raptorsi povratkom Carrolla također imaju i dodatne opcije, sada mogu njega staviti 20-ak minuta na Georgea kako bi se DeRozan odmorio, a Joseph će ionako svaki put kad izađe na parket preuzimati Hilla kako bi Lowry ipak odrađivao manje fizički zahtjevan zadatak oduzimanja prostora za slash & kick Ellisu.

Zaključak koji se nameće sam po sebi bio bi da obrana Toronta nije toliko slaba da je Indiana iskoristi, odnosno da je napad Raptorsa dovoljno solidan da ga Indiana potpuno ne zaguši. I stoga bi ipak dao prednost Torontu uz jednu opasku – sjetimo se Wizardsa lani. Iz čistog mira su zaigrali smallball i pomeli Toronto, tako da nije isključeno da se možda ponovi nešto slično. Naime, Carroll definitivno nema snage da odradi 30+ minuta u roli smallball četvorke, tako da su Raptorsi i dalje ranjivi na istu foru, pitanje je samo može li Vogel iz dvojca Miles-Hill izvući nešto nalik onome što je Wittman lani dobio od Piercea.

RAPTORS IN 7

(3) Heat VS. (6) Hornets

Još jedan odličan dvoboj, dvije odlično vođene momčadi, dva stručnjaka iz istog legla, vjerojatno najbolja serija prve runde. U kojoj bi mi puno lakše bilo izabrati pobjednika da Hornetsi imaju prednost domaćeg parketa, u tom slučaju smatrao bi ih izrazitim favoritima protiv Heata. Ovako, moraju dobiti jednu na strani i obraniti domaći parket u sva tri navrata, što je puno teže.

Ironija sezone Heata je što su proigrali nakon gubitka Bosha, bez obzira na odličan šut za tri Bosh nije bio toliko pokretan kao Deng, čije pomicanje na smallball četvorku je raširilo reket i omogućilo više preuzimanja u obrani. Uz solidan šut iz spot-upa, Deng je zahvalan po tome što nije trebao loptu na vrhu posta i Miamiu je ostalo više posjeda za podijeliti između Dragića i Wadea u pick & rollu. Obrambeno pak, uz sposobnost da preuzme beka na picku, Deng je pokazao da se bez problema nosi 1 na 1 s većinom modernih NBA četvorki i u postu, a posebice na perimetru. Mislim, nema šansa da bi s Boshom, bez obzira na njegovu izuzetnu pokretljivost za visokog igrača, Heat bio ovako u stanju zatvarati smallball postave kao što to mogu s Dengom. Kad su još na ovo dodali Johnsona kao opasnost iz sekundarnog spot-upa, sve je sjelo na svoje mjesto.

Uglavnom, igru imaju, a Spoelstra je izbrusio rotacije zadnjih tjedana do u detalje, tako da sada gledamo ono za čim vapimo od početka sezone, a to je da se Dragiću i Wadeu razlome šihte tako da je uvijek jedan na parketu i da si što manje smetaju. Miami je tako došao do optimalne rotacije, problem je samo što Spoelstra baš i nema previše prostora za daljnje eksperimentiranje. U Greena se ne možeš pouzdati (a nakon potpisa Wrighta očito je da ni nemaju namjeru), Amare je više svojevrsni hodajući žuti karton Whitesideu nego iskoristiv igrač, tako da im ostaje samo nadati se da mogu dobiti desetak korisnih minuta od McBoba koji bi protiv bivše momčadi mogao imati motiva povremeno odigrati i nešto u obrani.

Dakle, već u startu se postavlja pitanje može li Heat s jednim pristupom (ne da nemaju visoku postavu, već će Spoelstra radije zaigrati s 5 vanjskih nego kombinirati bilo kakvu centarsku dvojku) i 7 igrača protiv momčadi koja ima sjajnu petorku i jednu od boljih klupa u ligi nakon all-stara? Može, naravno da može upravo zbog svega spomenutog – Spoelstra zna kako podijeliti minute, a obzirom da Hornetsi igraju stretch košarku, potrebe za izlaženjem iz okvira smallball momčadi neće biti. Što pak znači da neće odlučivati stil već egzekucija.

A kako su Spoelstra i Clifford dva sina istog oca, doslovno pričamo o najsitnijim mogućim detaljima. Ni jedna ni druga momčad ne preferiraju presing, s tim da ga Heat s ovakvom vanjskom linijom praktički i ne može stvoriti osim ako su na parketu istovremeno Richardson i Winslow. S te strane očito će i jedni i drugi imati gomilu vremena da vrte akcije na postavljene obrane i traže priliku za realizaciju kroz otvaranje na strani bez lopte. Heat malo više koristi standardne akcije, Hornetsi malo više improviziraju kroz slash & kick, ali sve u svemu šuterska efikasnost bi trebala biti ključ i tu dajem malo prednost Hornetsima čisto zato što imaju više opcija koje mogu ubaciti tricu – Heat ima 4 igrača i itekako su ovisni o tome da Johnson i Richardson šutiraju debelo iznad realnih prosjeka, dok kod Hornetsa samo dva centra, Zeller i Jefferson, ne mogu ubaciti otvorenu tricu NBA prosjekom. Sukladno tome, trebalo bi se češće dogoditi da netko ostane sam u korneru ili na vrhu perimetra, odnosno da zabije otvoreni pokušaj.

Također, ni jedna ni druga momčad ne ulažu previše energije u skok u napadu, ali Hornetsi imaju više centimetara i tijela na raspolaganju te je Miami jednu lošu večer Whitesidea udaljen od toga da bude u minusu. Sumnjam da će Clifford mijenjati svoju filozofiju kako bi u onim trenutcima kada Hassana nema na parketu lovio napadačke odbijance, ali čista logika nalaže da bi Hornetsi ovdje trebali ostvariti makar minimalnu prednost u oba smjera.

Ni jedna ni druga momčad ne žive od tranzicije i itekako paze na obranu u tom dijelu igre, ali ovdje su opet Hornetsi u prednosti jer imaju više playmakera koji mogu povući napad, posebice kada Clifford pošalje na parket postave s Linom uz Walkera i Batuma. Ni Dragić ni Wade nisu igrači koji bi mogli defanzivno pratiti šihte u kojima bi se igra prebacila na run and gun. Također, taj višak kreatora s loptom omogućuje Hornetsima da budu opasniji i kroz sekundarni pick & roll.

Sve ove sitnice nekako prevažu na stranu Hornetsa, a mogao bi i pomoći i jedan problem koji leži u srži ove momčadi Heata. Ako će Hornetsi ostvariti prednost boljim šutiranjem trica i efikasnijom realizacijom iz kontri i pick & rolla, Miami će nekako morati odgovoriti, a to se neće dogoditi tako što će i sami ubrzati igru davanjem komandi Dragiću u ruke da dirigira raširenim pick & roll napadom i ubojitom tranzicijom. Ne, Heat će ostati vjeran Wadeu u 1 na 5 pokušajima, ili, što je fascinantno, radije će izabrati dati loptu Johnsonu u post-up izolacijama (Dragić kroz cijelu godinu nije stekao povjerenje kakvo je Johnson dobio kad se pojavio na prvom treningu i to je koliko razumljivo, toliko i blesavo). Ta vjera u veterane obično ima smisla jer ljudi koji imaju toliko bitaka iza sebe obično znaju povući kada je najpotrebnije. Osim u slučaju kada više ne mogu te postanu veći teret momčadi nego što su od koristi. Ako su i Wade i Johnson prošli tu granicu, a dobar dio regularne sezone sugerira da jesu, onda će svojim solo pokušajima samo dodatno pokopati nade Miamia.

Ukratko, ako sam pogriješio u procjeni trenutnih mogućnosti dva veterana, onda Miami prolazi dalje. Ako pak sve ostane u okvirima viđenog ove sezone, ako ne postoji taj čarobni playoff eliksir rezerviran samo za igrače koji su na putu za hall of fame, onda bi Hornetsi trebali dalje čisto zato jer su za potrebnu mrvicu bolja momčad.

HORNETS IN 6

(4) Hawks VS. (5) Celtics

Ovo je na papiru možda i neizvjesniji dvoboj od prethodnog. Poklopilo se i ovdje kao i u slučaju Heata i Hornetsa da su zajedno završile dvije momčadi koje idealno anuliraju jedna drugu i koje u međusobnom dvoboju nemaju toliko opcija maksimizirati svoje dobre strane koliko bi imali u nekom drugačijem stilskom okruženju. Što je možda i bolje jer gledajući završnicu sezone, posebice iz vizure Bostona, teško mi je zamisliti kako Celticsi prolaze pored zonskih principa obrana Heata ili Hornetsa. Kako god, ne očekujem previše sjajne košarke kao u seriji između treće i šeste momčadi Istoka, ali drame neće nedostajati. I u toj drami dajem laganu prednost Atlanti čisto zbog toga jer su u boljoj formi od Bostona – iako se radi o dvije top 5 obrane u kontekstu cijele sezone, činjenica je da Atlanta igra briljanto nakon all-stara, dok su Celticsi zbog problema s ozljedom Crowdera ipak pali na toj strani parketa (povratak Crowdera je pomogao, ali čovjek definitivno nije na razini na kojoj je bio prvi dio sezone).

Na drugoj strani pak i jedna i druga momčad su poprilično kilave, Atlanta je nešto bolja šuterski plus imaju Millsapa koji može napasti povoljan matchup u postu, dok su Celticsi ovisni o slash & kick igri Thomasa, uspješnosti stretch postava (ili smallball petorke s Crowderom kao četvorkom) i tranziciji. Hawksi svoj pokretni napad vole zakomplicirati nepotrebnim povratnima, ali činjenica je da imaju dovoljno prostora za operirati obzirom da često koketiraju s 5 vani formacijom. Kako Celticsi vole presing, sposobnost Hawksa da igraju kroz više opcija anulirat će tu njihovu kvalitetu na lopti i Atlantin često mlitav napad trebao bi funkcionirati dok god Stevens ne posegne za zonskim pristupom. U tom slučaju kvaliteta Horforda licem košu i činjenica da Millsap može dominirati u 1 na 1 matchupu pod košem opet su solidni oslonci, a nije za zanemariti ni veći izbor šutera kod Hawksa – Korver, Hardaway i Bazemore mogu više nego pristojno koristiti šanse koje im se otvore u oba slučaja, bilo da Celticsi otvore stranu agresivnim rotiranjem, bilo da ostave perimetar otvorenim povlačenjem u reket.

Uglavnom, iako ova nedavna utakmica u kojoj su Hawksi razbili Boston nije reprezentativna, samo po individualnim matchupovima sudeći ne vidim razloga da Hawksi ne ostvare puni bolji učinak od mizernih 102.6 poena koje su ostvarivali nakon all-star pauze na uzorku cijelog rasporeda. Stevens će dakle, ako misli dobiti ovu seriju obranom, morati smisliti nešto puno bolje od ignoriranja Millsapa ili Horforda na strani bez lopte, udvajanja Teaguea na pick & rollu ili toga da Bradley ganja Korvera uokolo. A neće mu biti lako, Thomas na parketu je defanzivni problem kojega ne možeš tek tako sakriti, ako pokušaš braniti pick & roll Hawksa s Bradleyem ili Smartom, swingmanu na kojem je Thomas bit će puno lakše pokrenuti novi napad ili zabiti otvoreni šut.

Što nas dovodi do druge strane parketa na kojoj Atlanta ima nešto lakši zadatak. Millsap i Horford su toliko dobri u pomaganju i izlaženju na pick & roll da Thomasu neće ostati previše prostora za kreaciju, što znači da će Boston morati dosta raditi kroz sekundarnu akciju. Samo, problem je što, iako imaju solidnu akciju na strani bez lopte jer imaju dovoljno kreatora, Celticsi nemaju rasne šutere koji će kazniti rotacije Hawksa prema lopti. Da bi pokrenuli novi napad, Celticsi obično napadaju sredinu iz spot-upa, otvaraju se kroz blokove i cutovima ulaze iza obrane, što su sve elementi igre koje Atlanta s ovoliko pokretnih plus defanzivaca može zatvoriti (kad ubace na parket Sefoloshu umjesto Korvera doslovno imaju 4 iznadprosječna defanzivca na parketu). Dakle, klasično gomilanje igrača na lopti sa zonom na strani bez lopte ovdje može biti dovoljno Hawksima, a u slučaju da se Boston razigra u sredini, zonski pristup također može upaliti – Bud može staviti Bazemorea na Thomasa kako bi usporio slash & kick igru kroz izolacije ili konzervativnije branjen pick & roll, a sve ostalo zatvoriti iz sredine prema vani. Tako da rješenje u tim situacijama za Celticse ostaje Crowderova ili Bradleyeva trica preko ruke, odnosno Sullingerovi i Olynykovi projektili.

Uglavnom, Boston kroz postavljene napade nema previše šansi dobiti seriju, dakle trebat će izvući maksimum iz tranzicije i sekundarnih faktora poput skoka i ukradenih lopti. Samo što, nikakvo čudo obzirom da su ovo Spursi 2.0, Hawksi imaju briljantnu obranu tranzicije, tako da će Celticsi morati riskirati više nego bi htjeli s presingom na loptu (koji pak otvara rupe u pozadini) ako žele do laganih poena. Skakački svakako imaju laganu prednost obzirom da Atlanta osim Humphriesa nema energičnog visokog na klupi, ali teško će biti 48 minuta držati na parketu kvalitetne skakačke postave ako žele imati tečnost u napadu, morat će Stevens dosta koristiti i Crowdera na četvorci i Jerebka, a to onda smanjuje mogućnost da ostvare prednost u skoku.

Kad sve ovo odvažem, uz napomenu da sam pogledao na brzinu sve međusobne dvoboje ove sezone i da sam nakon toga ostao pod dubokim dojmom da su Hawksi jednostavno bolji, pa kad dodam tu tezu da je Atlanta u uzlaznoj formi ovaj završni dio sezone te da trenutno imaju više raspoloženih igrača, ne ostaje mi drugo nego dati im prolaz. Ne vjerujem da će Boston ovo razvući u 7, ali isto tako ne vjerujem da Hawksi mogu završiti posao u 5. Stoga je 6 kompromis, bez obzira što će se ta utakmica igrati u Bostonu. Poanta nije pogoditi točan broj utakmica već naglasiti da bi, u slučaju da za neki upitnik treba izabrati tri scorea koja smatram najrealnijima, naveo sljedeće: Atlanta u 7, Atlanta u 5 i Atlanta u 6. Da, toliko “vjerujem” u Boston. U biti, jedini razlog zbog kojega bi dao šansu Celticsima je vjera u stručni štab, ali nije da na drugoj strani stoji Randy Wittman – Bud je lani djelovao dosta nervozno u playoffu, posebice kada je trebalo razbijati ustaljene rotacije, međutim način na koji ovu sezonu vodi momčad, način na koji su tempirali formu i način na koji se prilagođavaju od utakmice do utakmice govori mi da Celticsi u tom aspektu dvoboja neće imati nikakvu opipljivu prednost.

HAWKS IN 6

3 thoughts on “WHERE AMAZING HAPPENS 2016.

  1. Stvarno zadnji godina pišeš često i opširno, ne slažem se nekad sa tvojim stavovima ali to je stvar ukusa i subjektivnosti.
    Samo da pohvalim najavu PO
    I par sugestija za budučnost, pošto vidim priče o članstvu i budučnosti ovoga site-a. Kultura na ovim prostorima nije takva kao npr. u USA gdje bi svi stvarno trebali donirati mjesečno sredstva što čitamo , ali to može da ovdje traje max. 3-4 godine, zato evo par savjeta.
    1. Napravi dobar forum i dozvoli malo više komentara koji ti nisu po volji ako već ne dozvoljavaš na komentarima textova.
    2. Napravi Youtube chanal
    3. Pošto si ležeran i za amatera imaš podnošljiv glas za slušanje probaj da imaš svakodnevni ili 3-4 x sedmični podcast sam sa sobom tj. kao neki sa espn ležerno komentarišeš što si gledao prošlu noć (svakako pišeš često) i to stavi na Youtube
    4. poveži site sa društvenim mrežama
    5. reklame , znam da to možda nećeš nikada jer si ters , ali nekako možeš da odvojiš site na te brze vjesti sa slikama društvenim mrežama i reklamamam i poseban blog gdje će ti ostati ovo kao sada “čisto” za tebe

    btw. vjeruj da bi te slušali ljudi a ide ti podcast još kada bi imali neke stalne termine sa Sicre-om i još nekim gostima … možda bi mogao imati neki đeparac od ovog tvog lčnog “poroka”

    p.s. Drago mi je što se Kobe penzionisao , odmah 50% manje ima ovdje stvari sa kojim se ne slažem , odmah mi je ljepše čitati … 😛

  2. Ne vidim načina kako bi Celticsi mogli proć Hawkse. Thomas je prevelika rupa u obrani jer ga nemaju gdje stavit. Bejzmore i Korver će ga prepucat, a sretno s tim da ga uključiš u obranu na Teagueu. To je samo vanjski problem u jednom dijelu igre. Cavsi su prošle godine dobro naprebijali Boston koji je ista momčad.

    Pistonsima je Harris obrambeno identična praznina kao Love za Cavse. Njih dvojica udaraju po 20 poena jedan preko drugog, Harris s igrom iz perimetra, a Love iz posta. Baš me interesira koga će Lue staviti na Jacksona i hoće li toliko riskirsti na njegovom šutu iz driblinga koji je jebeno dobar. Naravni da će ih Pistonsi izbacit 🙂

    Očekujem seriju Horneta i Blazersa kao najzanimljivije. Hornetima fali bočni igrač jer Wade-Deng-Iso Joe će ih ubit svaki put kada ostane niži igrač, a Dragić je dovoljno dug da jako smeta Walkeru u napadu. Ovu su mi dvi glavne stavke zbog kojih bi Heat proša dalje.

    Vjerujem da Lillard i C.J., mogu zapalit Clipperse i napraviti pravu pekljaniju u seriji

    Kod Mavsa i Thundera bi htio da što duže traje serija i da Rick nešto izmisli, šta točno, nemam pojma. Spursi kao što kažeš imaju produženi “vikend”, Rocketsi su tolike budale da će si sami izgubit sve utakmice.

  3. Vakula prvi krug
    Pistonsi, Heat, Hawks, Pacers
    Spurs, Warriors, Thunder, Blazers

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *