1

Krenulo je i bilo je sjajno. Analiza prve četiri utakmice slijedi odmah.

PACERS @ RAPTORS, G1

Nervoza na startu prisutna je u svakom potezu, posebice u pokušajima obiju momčadi da agresivnom tranzicijom napadnu obrane dok se još nisu postavile, što je samo dovodilo do gomile grešaka. DeRozan očekivano neutraliziran (briga ga, zaradit će nevjerojatnu lovu sve i da do kraja serije odigra ovako), Lowry neočekivano napucan adrenalinom do te mjere da zuji bez ikakva konkretnog učinka. Ovakav učinak dva udarna kreatora Raptorsa omogućuje Indiani da visi u egalu, s tim da bi vjerojatno bili i u vodstvu da Valanciunas nije zagospodario u reketu, čemu je pripomogla i činjenica da je Mahinmi zbog dva brza faula završio na klupi pa su ga pazili ipak nedorasli Allen i Turner.

Taktički, zanimljivo je primjetiti da oba trenera na parket šalju kompletne druge postave. I dok nas je Vogel već navikao na ovu smallball petorku sa Solomonom kao lažnom četvorkom koja je koštala mjesta u rotaciji onog drugog Hilla, Jordana, Casey iznenađuje odlukom da napusti taktiku koja je kroz cijelu sezonu Raptorsima donosila korist. Naime, uz četiri sjajne rezerve (Biyombo, Patterson, Ross i Joseph) obično su ostajali ili Lowry ili DeRozan i te postave su ubijale. Povratkom Carrolla trebalo je naći nove minute, ali, kako DeMarre očito još nije spreman za startnu rolu, to se ne može do tih minuta doći sjedanjem Powella na dno klupe. I što radi Casey? Odmara istovremeno Lowrya i DeRozana (Scott Brooks Experience!) kako bi dobio minute za Carrolla.

Sad, ovo je imalo logike u završnici sezone kada je drugo mjesto bilo osigurano i kada je naglasak ionako na odmoru udarnih opcija. Ali, raditi ovako nešto u playoffu i to nakon što si cijelu sezonu radio razliku baš u ovim periodima? To može samo Casey, što je i glavni razlog zašto bi bilo dobro da Raptorsi opet ispadnu u prvoj rundi, tada Ujiriu ne bi preostalo ništa drugo nego potražiti novog trenera s funkcionalnim umom.

Nije se ništa katastrofalno dogodilo jer Pacersi ne mogu napraviti seriju da se postave na glavu, ali što se moglo dogoditi pokazat će se 7 minuta kasnije (suluda količina odmora za playoff utakmicu) kada su na parket izašli DeRozan i Lowry uz Pattersona, Biyomba i Josepha i kada su u 30 sekundi otišli na +8. Jasno, sad se tu postavlja pitanje kako je Vogel mogao dozvoliti ovih 30 sekundi bez da vrati na parket Georgea i Hilla, ovo su propusti koji vas mogu koštati utakmicu, samim time i seriju.

Ipak, Vogel se za nepažnju iskupio odlukom da na parketu ostavi vjerojatno najbolju napadačku postavu koju može složiti, s Turnerom kao jedinim visokim i Milesom kao lažnom četvorkom uz standardni trio na vanjskim pozicijama. Posebice je lukavo bacio Milesa u vatru jer ovaj je u ranijoj šihti s rezervama izgledao potpuno beskorisno kao i inače cijeli drugi dio sezone (čovjek im je potreban ako misle dobiti seriju i stoga ga moraš testirati u prvoj utakmici). Ali, malo po malo je hvatao ritam i s nekoliko odličnih poteza iskoristio je činjenicu da ga Patterson ne može pratiti, vrativši tako Pacerse u egal. E, ovo su sad one situacije kada bi Carroll dobro došao na parketu da Raptorsi mogu DeRozana staviti na Milesa dok bi DeMarre držao Georgea, nešto tako ćemo sigurno uskoro gledati ako Miles nastavi igrati korisnu rolu.

Također, vrijedi zabilježiti da je Casey potpuno zaboravio razigranog Valanciunasa na klupi zbog straha da ovaj ne može pratiti Turnera izvan reketa, to je još jedan plus koji su Pacersi stvorili zaigravši s ovom, za njihove pojmove, uber-napadačkom postavom.

Na početku treće gledamo standardnu makljažu u sredini dok na pola četvrtine nisu krenule izmjene, Vogel ovaj put izaziva sa smallballom uz Turnera kao centra (s tim da je umjesto Milesa na parketu S. Hill – Larry Bird proklet bio što imaš roster s ovoliko Hillova pa moram paziti da naglasim koji je koji), a Casey automatski vadi Valanciunasa da bi napravio mjesto Biyombu, a pri tome barem dobiva i priliku ubaciti Carrolla nešto ranije u vatru.

Vidljivo je da Pacersi lakše igraju s ovakvim rasporedom na parketu, raspucao se i George s par trica, ali ono što je nevjerojatno je da taj grč Raptorsa bez obzira na postave i stil nikako ne prolazi, evo tri trećine utakmice su praktički iza nas, a Lowry i DeRozan nisu pokazali ništa. I tu postaje primjetan i taj problem da Carroll ne može čuvati Georgea, njegove noge još nisu spremne za ovu razinu igre. Za činjenicu da se George razigrao u ovom periodu itekako je zaslužan i prostor kojega je imao zbog stretch postava, ali činjenica je da mu ga je puno lakše bilo koristiti, pa i kreirati, zbog slabašne obrane Carrolla.

Jedina dobra vijest za Toronto u ovom periodu je da u šihtama klupe Casey ovaj put prvo ostavlja na parketu DeRozana, zatim i Lowrya. Međutim, stvari ne izgledaju dobro za domaćina, u završnicu se ulazi u egalu, ali s momentumom debelo na strani Pacersa. Koji na parketu imaju smallball postavu sa S. Hillom što im omogućuje preuzimanje na perimetru, dok istovremeno pod košem imaju Mahinmia kao klasičnog korektora u zoni jer čovjek bez problema može braniti Biyomba i pratiti kretanja u napadu obzirom da ovaj ionako može samo zakucati (ako uspije uhvatiti loptu – šalim se, odličan je bio ove sezone jer je naučio upravo taj trik zanata, mora da mu je Dwight posudio kvalitetno ljepilo).

Dakle, obrana im funkcionira kao sat, a u napadu su našli ritam s tim dodatnim šuterom i razigranim Georgeom koji nosi titulu daleko najboljeg čovjeka na parketu. Lowry mu ne parira i to je velik problem za Toronto, jednako velik kao i Casey koji drži na parketu Biyomba protiv Mahinmia iako su ovo idealni trenutci za Valanciunasa u sredini jer Mahinmi ga ne može izvući iz reketa u napadu. Naravno, u svoj svojoj veličanstvenoj mudrosti, čim je Vogel zaigrao s Turnerom kao peticom, Casey na parket uvodi svog sporijeg centra, urnebes. Ne pomaže Raptorsima ni što sada imaju Carrolla umjesto Pattersona, već smo utvrdili da Carroll ne može čuvati Georgea i to je, uz trenera, najveći problem Toronta u ovoj završnici koju Indiana, koja sada već ima i taktičku i mentalnu dominaciju, rutinski privodi kraju.

Čak i da Casey i izbrusi sve ove probleme s rotacijom u koje je upadao tijekom večeri svojim pogrešnim procjenama, ako će Indiana dobivati ovako solidne role od Milesa i S. Hilla do kraja serije (omogućili su im čak 32 minute igranja smallballa koji očito godi njihovom napadu, 52% za tricu vjerojatno neće ponoviti i gotovo sigurno ih Ellis neće ubaciti 3 od 4, ali na 40% posto bi mogli ostati, a to im daje itekakve šanse da idu dalje), imat će Raptorsi ogromnih problema, posebice ako ne mogu računati na Carrolla u ozbiljnoj roli. DeRozan nema povoljan matchup pa me njegov očajan učinak i ne čudi, ali Lowryeva partija je ispod svake kritike, nisu Pacersi na njemu primjenili nikakvu specijalnu taktiku već je čovjek jednostavno bio totalno izvan sebe, što uostalom pokazuje i sramotan učinak sa slobodnih bacanja od 44%. Dakle, jednostavno nema šutersku formu na kakvu je navikao, tako da je možda taj lakat stvarno veći problem nego što itko priča jer u ovih par tjedana od zahvata šuterski učinak mu je, blago rečeno, nekonstantan (bacio sam pogled i stvarno je u završnici sezone šutirao 50% s linije slobodnih, to nije dobar znak za Toronto). Opet, ovakvu grozotu od partije teško je ponoviti i s jednom rukom, tako da tračak nade za Raptorse postoji ako istovremeno Indiani padnu postotci s perimetra, a Lowryu se popravi učinak, posebice s trice i slobodnih.

Uglavnom, Torotno k’o Toronto, narativi “Casey je amater”, “DeRozan ne zaslužuje max” i “Lowry nije čovjek za velike utakmice” opet su aktivirani. Za ova prva dva ruku stavljam u vatru da su točni, ali ovaj treći mislim da se još ima šanse razbiti.

ROCKETS @ WARRIORS, G1

Sve što vrijedi zabilježiti je da su Rocketsi startali sa smallball postavom i da su izdržali pola prve četvrtine. Klay sjajan 1 na 1 protiv Hardena, fenomenalan posao je napravio u obrani i u takvom kontekstu Houston nije imao nikakve šanse. Mislim, do kraja prve četvrtine imali su domaćini +18 tako da ovi niti sekunde nije bila utakmica. Bez obzira što je Beverley pokušavao glumiti da je naguravanjem s Curryem. Jedino što je treba dodati je da Warriorsi vode Curryev status za sljedeću utakmicu upitnim zbog lakšeg uganuća gležnja koje ga je u drugom dijelu utakmice limitiralo na samo 3 minute (za više nije bilo potrebe). Eto mrvice nade za Rocketse da mogu izbjeći metlu.

CELTICS @ HAWKS, G1

Atlanta na startu sjajna, pokazali su odmah dvije najveće prednosti koje imaju u ovoj seriji, a to su sposobnost kombiniranja u napadu kroz više opcija čime su lakoćom nalazili načina zabijati protiv obrane Celticsa koja u želji za pritiskom na loptu prečesto ispada u pozadinskim rotacijama, odnosno kvaliteta u obrani bazirana na sjajnom kretanju Horforda i Millsapa koji su sjajnim pokrivanjem sredine natjerali Celticse na gomilu nepotrebnih pokušaja za tricu. Uglavnom, Boston je tako nakon prve četvrtine već imao ogroman izazov ispred sebe, a taj je bio pronaći obrambeni raspored koji im daje bolje izglede za usporiti Hawkse i istovremeno nekako pokušati istjerati protivnika iz zone kako bi malo otvorili reket. Jer, logično, kad bi im do kraja serije selekcija šuta uključivala isključivo trice, otišli bi na odmor nakon četiri utakmice. Bez obzira što su i Sullinger i Olynyk u stanju zabiti otvorenu situaciju s perimetra i što često igraju s 5 vani formacijom, oni jednostavno nemaju roster koji može dobiti samo šutom iz vana i ako ne nasjednete na samu formaciju i ostanete u zoni fokusirani na branjenje ulaza, Celticsi su uglavnom nemoćni zbog manjka pouzdanih snajpera.

U drugoj četvrtini Stevens nije poduzeo ništa, Boston se i dalje koprcao u istim problemima, a prednost Atlante je samo rasla. U biti, pravo je čudo da su nakon 24 minute imali samo +17 obzirom da su Celticsima upale samo 2 cigle s perimetra. Uz probleme u napadu Boston nije ništa poduzeo da riješi obranu, konstantno su dozvoljavali igračima Hawksa da rade višak u pozadini i ovo se polako pretvaralo u agoniju.

Stevens je stoga odlučio treću četvrtinu odmah započeti sa smallball postavom, odlučivši se zamijeniti potpuno nebitnog Johnsona s Turnerom kako bi dobio još jednog kreatora sposobnog povući tranziciju i napasti iz driblinga, odnosno kako bi pokušao ubrzati igru da bi se otvorio put do obruča. I čim su Hawksi nasjeli na mamac i prepustili se ritmu, Boston je iskoristio priliku i kroz nekoliko kontri smanjio na -9. S tim da treba istaknuti kako pri tome nisu primjenili svoj standardni recept podizanja agresivnosti na loptu na još veću razinu, već su se i sami povukli više u zonu, ostavljajući Atlanti prostor na perimetru umjesto u pozadini. I tu je došlo do problema u napadu Hawksa čisto zato jer su prestali igrati i počeli tražiti povoljne matchupove za Horforda i Millsapa – dosta je bilo da njih dvoje ne realiziraju nekoliko post-up izolacija i eto Celticsa opet u utakmici.

Uglavnom, sad kad su obje momčadi postale fokusirane na obranu reketa, moderni pokretni napadi i trendovske formacije prestale su imati značaj (iako od potonjeg Stevens nije odustajao, logično jer si nije mogao dozvoliti šutera manjka na parketu) i sve se pretvorilo u staromodno nadmudrivanje. Hawksi su tražili mismatch prilike za igrati kroz Millsapa, Boston je tražio priliku za brze kontre i u tom natezanju utakmica se održavala na tih nekoliko realiziranih posjeda viška Hawksa. Sve dok Celticsima konačno nije počela upadati trica – nakon što su ih ubacili samo 3 od 19 u prvih 30 minuta akcije, u periodu od 30 do 42 minute ubacili su ih 5, čime je utakmica ušla u potpuni egal, odnosno Boston je čak došao do prve prednosti na utakmici.

Srećom po Hawkse, Bostonov vrući tricaški period nije se razvukao do kraja utakmice – iako su ubacili još dvije trice na samom kraju da kozmetički poprave razliku, kroz zadnjih 5 minuta su uglavnom promašivali, dok je Atlanta našla dovoljno lucidnosti da preko Teagueovih ulaza u sredinu napravi novu prednost koju će zadržati do kraja.

Na kraju ispada kako je Boston usprkos očajnom šuterskom ulasku u utakmicu imao sasvim pristojnu večer s trice za njihove mogućnosti, 31% je tek malo slabiji učinak od 33% na koje inače mogu računati. Problem je samo što su uzeli gomilu otvorenih trica, definitivno više nego što bi Stevens želio, a da pri tome nisu boljim postotkom ubačaja nadoknadili manjak poena na obruču i u tranziciji.

Atlanti je tako obrambena taktika upalila, ali istovremeno će im život visiti o koncu dok god sami ne nađu načina pogađati s perimetra. Naime, iako su Bostonovi šuterski usponi i padovi bili priča utakmice, treba primjetiti kako je Atlanta izgradila onu ogromnu prednost na startu i izdržala u završnici bez poštene podrške s perimetra. Ubacili su samo 5 od 27 trica, što iznosi 19% i što je za cijelih 16% slabije od njihova prosječnog učinka. Jasno, dobrim dijelom za to zasluge idu Celticsima, posebice u prvom djelu utakmice. Međutim, kada su u nastavku i oni počeli ostavljati perimetar otvorenim kako bi zatvorili reket, Atlanta je doslovno ubacila samo 1 tricu usprkos gomili otvorenih šuteva. Bazemore, Hardaway i Sefolosha uopće nisu bili faktori, Horforda su Celticsi mudro ostavljali da poteže koliko hoće, a najveći krivac bio je Korver koji nije izgleda trenutno nije u stanju pogoditi ni ocean i koji usprkos tome ima ogroman kredit kod Budenholzera.

Ako misle na isti način dobiti i sljedeću, Hawksi će definitivno morati bolje realizirati otvorene šuteve s perimetra, jer Boston sada zna da će imati gomilu prilika za uzeti otvorene trice i nije isključeno da im se jednu večer zalomi 40% šuta. Atlanta to neće moći pratiti bez boljeg učinka tako da, usprkos laganoj taktičkoj prednosti Hawksa koji itekako imaju prostora za rast gledano napadački učinak, ovdje je još uvijek sve otvoreno ako Celticsi budu šuterski raspoloženi ukrasti sljedeću i s 1-1 otputovati doma, prebacujući tako pritisak na Hawkse.

MAVS @ THUNDER, G1

Ovdje je bilo još manje zanimljivo nego na utakmici u Zaljevu, OKC je već nakon 2 minute imao +9. Dallas nikakvih rješenja u napadu nije imao za obrambenu kvalitetu startne petorke Thundera, Roberson je potpuno isključio Bareu, a Ibaka je isto napravio Dirku, tako da su Mavsi bez poštene pick & roll akcije bili totalno mrtvi prema naprijed. U obrani pak njihov zonski pristup u pokušajima da zatvore reket za ulaze Westbrooka i Duranta samo je ostavio gomilu prostora na perimetru što je Oklahoma sjajno koristila da bi slično Warriorsima susret riješila već u prvom poluvremenu. Carlisle je startao s Mejriem umjesto Zaze, očito je Gruzijca mislio čuvati kako bi otjerao Kantera iz reketa kad na parket stupe druge postave, ali ni tu nije uspio napraviti nikakvu prednost jer je Durant bio na parketu već početkom druge, a i Kanter se nije bojao bitke švercera pod košem, tražeći kontakt i igrajući u kost bez straha od batina.

Naravno da Donovan nije mogao bez da obojicu aseva izvada pri kraju prve, što je Dallas iskoristio da minus nakon prvih 12 minuta smanji na podnošljivih 15 razlike. Također, opet smo gledali Foyea kao back-up playa (Payne ni u ovakvoj revijalnoj utakmici nije dobio sekunde prilike) i previše Singlera i Waitersa, znači OKC i dalje ima iste probleme koje Carlisle može iskoristiti u završnici. Problem je samo što su Durant i Westbrook toliko dobri u napadu, odnosno što je startna petorka Oklahome tako nezgodan matchup za Dallas defanzivno, da izgleda kako Carlisle neće imati prilike iskoristiti slabosti stručnog štaba Thundera jer će u svaku završnicu ući s minusom od 20 poena. Nije isključeno da uskoro gledamo Mavse u smallball izdanju s Dirkom na petici od starta utakmice kako bi s dodatnim vanjskim barem natjerali Thunder da što ranije povuku Adamsa s parketa i upuste se u run and gun, drugog izbora ne vidim jer uz sve probleme još su i obje petice Thundera potpuno dominantne u individualnim matchupovima.

7 thoughts on “1

  1. Dojma sam kako se među Nba stručnjacima poput Haralabosa i Lowe-a previše abolira Ujirija od krivnje za rezultate Craptorsa. Stalno se spominju kao glavni krivci Lowry, DeGrozan i Casey, a pritom se zaboravlja osoba koja ih je dovela. Mislim, ako je tvoj glavni potez nakon prošlogodišnje playoff katastrofe dovođenje jedino Demarre-a Carrolla koji je funkcionirao samo u Atlanti, onda nemamo o čemu pričati. Također, davanje bahatih ugovora Rossu, pa i Valanciunasu značajno smanjuje fleksibilnost u budućnosti. Neznam, mišljenja sam kao bi Ujiri trebao odstupiti jer je ovo već postala tradicija da okupi momčad koja je solidna u regularnoj sezoni, a onda u playoffu ništa.

  2. @ jasaitis – tek je jedna tekma završila, lakše malo

    držeći se te logike zapovjedne odgovornosti, onda je najveći krivac u biti vlasnik, odnosno predstavnik vlasnika Tannenbaum, a posredno i direktor Weltman kojem je Ujiri podređen, dakle red bi bio da i oni odstupe, odnosno prodaju franšizu 😉

    ne slažem se da Ujiri treba odstupiti u slučaju eventualnog ispadanja jer je on napravio ono što je posao GM-a, okupio konkurentan roster koji je i bez poštenog stručnog vodstva bio dovoljno dobar da ostvari skoro 60 pobjeda. ali definitivno snosi odgovornost zbog vjere u Caseya, odnosno manjka vizije kojega će vjerojatno pokazati u budućnosti. čovjek je očito sjajan scout, ali mu nedostaje muda da povuče drastične poteze, slično je i u Denveru predugo trpio Karla. s tim da tu opet treba uzeti u obzir što je bitno managementu – ako je njima cilj održati status quo i generirati zanimanje kroz regularnu sezonu uz održavanje nade u iskorak, onda rade super posao. međutim, isto tako je očito kad netko ne zaslužuje biti NBA trener ili ne zaslužuje max ugovor. pa se opet dogodi da imamo i jedno i drugo. stoga bi da sam vlasnik ostavio njega kao GM-a još jedan ciklus i dao mu da izabere novog trenera.

    ne slažem se i da su produženja Valanciunasu i Rossu bahata, puno skuplji bi bili na ljeto kad bi im se mogli ponuditi ugovori u okviru novog capa – ovo što su napravili bilo je sjajno jer bi inače ostali bez obojice, a rizik pronalaska sličnog talenta na budućoj tržnici je prevelik

  3. OKC je najgori mogući matchup za Mavse, prosto je nevjerojatna razlika u atleticizmu dvije ekipe, kao da neka NBA liga igra protiv prosječnog euroligaša. Mislim, činjenica da ti je Wes Matthews najbolji stoper za staviti na Durantu unatoč ogromnoj razlici u visini dovoljno govori. Čini mi se da će to biti metla, posebno ako je Barea ozbiljno ozljeđen što ostavlja Mavse na Feltonu ili Harrisu.
    Rocketsi imaju šanse uzeti koju kod kuće ako je Curryeva ozljeda ozbiljnija, ali su totalni kaos od momčadi. Morey je po meni napravio loš posao u zadnje vrijeme, Lawson je bio promašaj, a još uvijek im fali sekundarni kreator, u toj jebenoj ekipi nitko osim Hardena ne zna zavrtiti P&R, sve same atlete sa upitnim bball IQ-om i drvenim šutem, defitivno su spremni za ozbiljnije promjene u offsezoni.

  4. Vec nakon prvog dana se naziru stvari koje su ocite cilu sezonu, istok je toliko prosjecan da je i ovaj sumnjivi Cleveland miljama ispred ostalih i vjerojatno ce pomesti sve do finala, a na zapadu samo neka ozljeda Currya moze sprijeciti da do finala takodjer dodje metlom, gdje bi tebali zgaziti Cle. Obicno sam nerealan po pitanju predvidjanja pa dajem sanse autsajderima, ali ovdje su stvari toliko jasne da se cak ni ja ne usudim dati sansu cak ni San Antoniu

  5. Meni je Ujiri od scih GM-ova najprecjenjeniji. Nije neka znanost od 150 kvalitetnih igraca pronaci njih 10. On nema potez koji bi upro prstom i rekao da je sranje niti ima potez za koji se daje aplauz.

  6. Gee da li su po tebivece sanse da GSW zavrsio PO 16-0 ili da neko od dvojca Cavs/Spurs dobije seriju protiv Warriorsa ?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *