16

HORNETS @ HEAT, G7

Od starta je jasno da će gosti imati problema pratiti domaćine koji su potpuno zatvorili reket, dobrim dijelom kako bi uvijek imali nekoga u blizini spremnog udvojiti Jeffersona kad dobije loptu u postu. Uglavnom taj posao odrađuje Deng, a kako Hornetsi slabo koriste prostor koji im se otvara na perimetru, to je Heat stalno u prednosti (i ostat će u njoj cijelu večer). Kaminsky ubacuje tricu, pokušava i kroz sredinu (čisto samoubojstvo u ovakvom kontekstu), ali Lee i Williams jednostavno nisu potrošači koji bi mogli nositi momčad. Lee doduše tu i tamo nešto i zabije kad mu se otvori strana, posebice u tranziciji, ali Williams tijekom cijele serije u Miamiu dok je Johnson bio na njemu nije napravio ništa, a točno to isto je nastavio raditi i ovdje.

Tako da je sve na Kembi koji zadnje dvije utakmice teško diše jer, osim što mora istrpiti dobar dio utakmice na sebi dugonju Richardsona (koji je doduše sinoć bio manje aktivan zbog problema s ramenom te zbog Dragićeve sjajne partije), sada odjednom treba gubiti gomilu energije na zatvaranje Dragića. Čija igra u trećoj i četvrtoj četvrtini prošle utakmice je itekako bitan razlog zašto je Heat onako uvjerljivo zaključio prošli dvoboj. Spoelstra ga odlučuje jahati i u ovom susretu tako da je Dragić dobio puno više slobode i praktički je on jedini playmaker kad god je na parketu. U prošloj utakmici Wade se primjetno istrošio noseći Miami na startu, zatim i protiv rezervi Hornetsa, tako da je Dragićeva agresivnost u nastavku itekako pomogla, a ovdje je za nagradu dobio novu priliku.

I osim što je bio najbolji igrač Heata prema naprijed, odradio je i pristojan posao na Walkeru. Dragić koji dobiva dvoboj s Kembom, uz sve one poene koje su uspijevali dobiti kroz Dengov matchup, bili su tako više nego dovoljni da se već u prvoj četvrtini Heat odvoji na desetak poena, koje će bez problema održavati i protiv rezervi Hornetsa. U prošloj su taj problem apsolvirali, a iako je Batum ipak osposobljen za nastup, nije na toj klupi više bilo energije kao u nekim prethodnim utakmicama (Batum se još dobro i kretao, ali Zeller očito nije mogao pošteno potrčati), tako da je Heat i ovom prilikom parirao bez većih problema. Zanimljivo je jedino istaknuti da je Spoelstra i ovdje jahao raspoloženog Dragića kao lidera druge postave i da nije posezao za Wadeom, koji je tako mogao odmarati i čuvati energiju za nastavak.

S tim da nije uopće bilo potrebe za nikakvim posebnim angažmamom u drugom dijelu tekme jer Clifford još jednom riskira s povratkom smallballu i time praktički priznaje poraz. Kaminsky je imao problema napadati iz spot-upa i kreirati, valjda je stoga trener Hornetsa mislio da će vraćanje Batuma koristiti jer će imati čovjeka više na perimetru koji može kazniti udvajanja na Jeffersonu, ali sve što je dobio bio je potpuni raspad obrane. Više nisu imali dovoljno centimetara za sakriti Jeffersona kao jedinog visokog u sredini, koji jednostavno nije dovoljno pokretan da prati sve rotacije i sva preuzimanja koje se događaju ispred njega. Brža igra bila mu je problem i u obrani i u napadu, tako da su Hornetsi praktički ostali bez učinka s pozicije centra. Zeller je s razlogom član ove petorke, njegova pokretljivost pomaže i u obrani, gdje može pokriti ogroman prostor, i u napadu, gdje može trčati uokolo i postavljati blokove. Big Al ne može trčati uopće, što je Miami, bez obzira što je Batum puno bolje zatvarao Denga nego Kaminsky, iskoristo da nakon samo 4 minute akcije u nastavku ode na +19.

I tu je priča gotova, Clifford uočava problem, ekspresno vadi Big Ala i stavlja Zellera, ali ovaj šepavi Zeller je, iako i dalje brži od Jeffersona, daleko od rješenja. Miami je potpuno razigran, posebice Dragić, tako da kažnjavaju svaku zakašnjelu rotaciju, za čas su na +28 i ovdje je svima jasno da će preostalih 18-ak minuta utakmice biti revijalnog tona (u zadnjoj četvrtini tako se raspucao Gerald Green pa je Heat otišao i do +38).

Šteta što su ozljede toliko osakatile Hornetse da više nisu imali mogućnosti pružiti pošten otpor, ali, s druge strane, ključna priča ove serije je ipak način na koji je Miami svojom smallball petorkom neutralizirao udarnu postavu Hornetsa (igrali su samo 34 minute uz -9 učinak), odnosno ikakav pokušaj Hornetsa da rašire reket (ova užasna smallball kombinacija s Big Alom u 18 minuta ostvarila je -44). Clifford je vadio trikove iz torbe dok torba nije ostala prazna, ali dalje ide ipak bolja momčad. Koja sada ima i razbuđenog Dragića na kojega može prebaciti dio tereta – Goran je od čovjeka koji ključne minute završnice provodi na klupi jer Miami treba Richardsonovu obranu na parketu, preko noći postao motor koji vuče napad Heata u još jednom preokretu kakvog može ponuditi samo NBA playoff.

BLAZERS @ WARRIORS, G1

Odmah na startu vidljiva je razlika između dvije organizacije – Warriorsi ne čekaju da stvari krenu nizbrdo, proaktivni su (predivna riječ, siguran sam da je i Tim voli, “proactive”, dok Karamarko vjerojatno misli da je u pitanju vrsta jogurta) i odmah stavljaju Klaya na Lillarda dok Livingston ganja McColluma. Točno mogu zamisliti situaciju, Kerr i stručni mu štab razmišljaju na treningu hoće li opteretiti Thompsona dodatnim zadatkom obzirom da će čovjek ionako morati trčati kao Gebreselassie da bi napad funkcionirao, a razmišljanje prekida sam Klay koji dolazi do skupa mudrih glava i kaže nešto u stilu “treneru, da ti nije palo na pamet ikoga drugoga staviti na Lillarda”. Tako razmišljaju prvaci, a Blazersi razmišljaju o tome kako će poduzeti nešto po potrebi, pa im se dogodi da McCollum već na prvoj akciji zapne u bloku i ostavi Thompsona samog na trici.

I pod košem Warriorsi odmah vuku tri poteza unaprijed, zašto čuvati oružja u ormaru kada ih možeš izvući odmah. Green je na Plumleeu, a Bogut igra libera u zoni dok je Harkless izabran da bude novi Tony Allen. Blazersi su ovim odmah stavljeni pred najteži mogući izazov, treba naći izlaz u ovom labirintu, a to ovako mlada momčad s ovoliko slabih šutera u startnoj postavi ipak ne može. Warriorsi tako imaju +10 već nakon 4 minute, a Klay ima 10 poena na kontu samo na račun toga što ne samo da može pobjeći McCollumu kad poželi, već i što može šutnuti preko njega bez ikakvih problema.

Blazersi sumanuto preuzimaju na svakom picku, ali ova inicijalna podjela posla ih već u startu ubacuje u takve probleme da jednostavnog rješenja nema. A nema ni povratka iz rupe u koju ih dodatno ubacuje druga postava Warriorsa koja do kraja četvrtine prednost diže na +20 dok se Lillard muči zabiti u pick & rollu pored Clarka i Varejaoa (svašta).

Stotts kuži probleme (valjda), ali poduzima tek potez koji pomaže napadu, nikako obrani – umjesto Harklessa i Aminua ima na parketu Crabbea i Hendersona u ultra smallball petorci. Šuterski i slasherski ovo je puno opasnija kombinacija koja vraća Blazerse na -10, ali istovremeno se otvara dodatni prostor u obrani za Warriorse koji sada imaju još jedan povoljan matchup, onaj Barnesa protiv Crabbea. Ali, da Stotts može živjeti s ritmom u kojem su napadi puno važniji od obrana dokazuje i smallball postava koju baca na parket za kraj poluvremena, bez visokog, s Crabbeom kao dodatnim bekom. Očita je namjera u obrani pozicije učiniti suvišnima i igrati obranu na čovjeka tko gdje stigne, što je nešto što su Warriorsi odavno savladali i zbog čega im nije nikakav problem nositi se sa izazovom jer imaju rješenje za sve slične situacije, a to je Draymond koji za razliku od lažnih visokih Blazersa ne samo da je prava četvorka, već je i za dvije klase talentiraniji u koju god ulogu da ga staviš.

Uglavnom, na odmor se odlazi s +14, koji odmah po povratku na parket postaju +20 jer Klay opet lakoćom bježi McCollumu. Umjesto da barem podijeli drugačija obrambena zaduženja i stavi na Klaya nekog tko ima dužine za smetati mu, Stotts ostaje vjeran istoj petorci i istom planu, što u ove dvije šihte (ukupno 13 minuta) na otvaranjima prve i treće četvrtine rezultira s -17. Umjesto da konačno poduzme nešto oko obrane, Stott za promjenu ritma opet uvodi Crabbea umjesto Aminua i time samo olakšava domaćinama put do poena.

Nakon što Warriorsi još jednom bez većih problema preživljavaju period s klupom (a ovdje je Portland u teoriji trebao imati prednost s Crabbeom, Hendersonom i Davisom uz McColluma ili Lillarda), starterima samo ostaje zatvoriti susret, što i rade, prvo s Bogutom na parketu (koji je ovdje imao malo problema s Davisovom energijom, a i s činjenicom da su ga Blazersi potpuno ignorirali čak i na blokovima, birajući radije čuvati reket nego preuzimati), a onda i sa smallball petorkom. Tako da, iako razlika na kraju pokazuje -12, ovo je realno bila utakmica u kojoj je domaćin bio bolji za 20-ak poena u prosjeku.

Ono što Blazerse može tješiti je činjenica da su sami krivi za dobar dio problema i da su, obzirom da su Warriorsi ionako odmah spucali svoje adute, oni sada na potezu. Prvo što moraju napraviti je staviti na Thompsona nekoga tko može igrati obranu, makar da ga malo uspori ili natjera da uzme neki teži šut. Pa ako će Warriorsi zbog toga češće napadati kroz Barnesa, zašto bi to bilo loše? Zar nije bolje da Barnes spušta u post McColluma nego da Klay odrađuje šuterski trening? Zatim ne bi bilo loše pokušati pronaći bolji balans na bokovima između obrane i napada, pa malo miksati jednog od stopera s jednim šuterom, dakle Harkless i Crabbe u jednoj šihti, u drugoj Aminu i Henderson. Kako god, samo da se oživi startna petorka jer Warriorsi nisu toliko bolji da ih onako masakriraju u onih uvodima u prvu i treću četvrtinu.

Također, treba smanjiti rolu McCollumu jer čovjek koliko god je dobar spot-up šuter, nema drugu ulogu uz Lillarda i samo nepotrebno troši energiju ganjajući bezuspješno Klaya, a onda ima problema zabijati kao back-up play. Dakle, malo ga ranije izvući s parketa kako bi u šihtama s rezervama mogao iskoristiti slabosti klupe Warriorsa koja je sinoć nekako preživljavala iako se na parketu u par navrata pojavio i Varejao. U tih desetak minuta koliko će im Warriorsi omogućiti bez da su na parketu zajedno Klay i Draymond, Blazersi moraju napraviti plus, što bi uz puno bolji učinak startera koji bi trebali spriječiti ovako velike minuse, moglo biti dovoljno da idući put gledamo barem malo zanimljiviju utakmicu.

PACERS @ RAPTORS, G7

Pacersi ne ulaze dobro u utakmicu, nepotrebno gube dvije lopte koje otvaraju šanse Raptorsima u tranziciji, prvo DeRozan koristi činjenicu da je ostao na Ellisu, a onda i Lowry zabija čistu kontru. A u ratu za koji su se obje momčadi spremile ovakvi detalji bit će presudni. I jedna i druga obrana fokusirane su na zaštitu sredine tako da ima dovoljno prostora na perimetru, a njega osim Georgea ovaj put koristi i DeRozan koji zabija dva skok-šuta za redom (od čega jednu tricu), što je valjda scena koju smo gledali prvi put u ovom doigravanju.

Ima DeRozan čak i neki odlučan pogled, nešto u stilu “iskusan sam, ja ću se pobrinuti da ovo dobijemo”, tako da u prvoj četvrtini zabija 13 poena uz 46% šuta. Problem je samo što je u ostale tri četvrtine gađao 24% (šut 5-21), ali, dobro, na to su Raptorsi navikli, bitno da je ovu prvo odradio stvarno dobro i da je praktički sam držao rezultat pod kontrolom iako su Pacersi, osim spomenutih neforsiranih grešaka s loptom, sasvim pristojno zabijali za tako limitiranu momčad.

Toronto održava minimalnu prednost i u sudaru klupa, opet dobar dojam ostavlja Powell, standardno solidni su Biyombo i Joseph, ali puno veći problem za goste je kasnije šaltanje na smallball. U prošloj utakmici Indiana je uspjela na parket vratiti visoku petorku i završiti poluvrijeme, ali ovdje im domaćini s Powellom umjesto Pattersona stvaraju probleme jer Powell veteranski koristi činjenicu da ga pokušava čuvati Ellis. Kad dodamo da je Vogel na DeRozana stavio Solomona Hilla pod pritiskom one prve četvrtine u kojoj je George po prvi put u seriji imao problema pratiti beka Toronta, postajalo je jasno da u ovoj utakmici Raptorsi diktiraju tempo, bez obzira što je Indiana držala priključak.

Kako se to kaže, do jednog trenutka. Treću obje momčadi opet otvaraju pretjeranim šutiranjem jer su reketi nakrcani, s tim da je ovaj put Toronto taj koji bolje realizira svoje prilike – nekoliko trica kasnije (dva puta Patterson i jednom Carroll su realizatori i glavni potrošači u ovom periodu) odlaze na +15 nakon 4 minute akcije. Indiana nema svog DeRozana (George gađa 1-4 u ovom periodu), nema ni svoje raspoložene ispušne ventile tako da Vogelu samo ostaje baciti na parketu smallball i nadati se da će pokretnijom obranom zaustaviti Raptorse na perimetru.

Što im uspijeva, Toronto do kraja više ne upada u sličnu šutersku seriju, ali problem je što ni Indiana ne može napraviti nešto slično da malo smanji razliku. Raptorsi izdržavaju sa starterima, izdržavaju s klupom, tako da Pacersima ostaje još samo jedan pokušaj u završnici utakmice. George i Hill od nekuda nalaze snage još jednom nadigrati Lowrya i DeRozana, dobivaju čak i totalno nerezonsku tricu iz driblinga Ellisa koja smanjuje minus na samo 3 poena, ali na kraju opet gube nepotrebno dvije lopte (i pri tome živce) čime ostaju bez šansi ukrasti utakmicu.

Tih 13 izgubljenih lopti, od čega čak 7 George, bili su prevelik teret u ovakvom susretu. A Georgea je teret koji nosi cijelu seriju na kraju ipak koštao, nedostajalo mu je još mrvicu da odvede momčad dalje, ali nije mogao, pogotovo ne bez pratnje i nakon 46 minuta na parketu. Hill i Ellis su imali momenata, onaj drugi Hill je već time što je ganjao DeRozana dobar dio utakmice pomogao, ali Mahinmi i Turner su podbacili ne samo u napadu gdje su isključivo smetali, već i u skoku. S druge strane i bez Lowrya i s neučinkovitim DeRozanom domaćini su našli dovoljno da se provuku čisto na račun dubine – Valanciunas je imao hrpu bitnih skokova u napadu, Patterson je zabio ključne trice, Carroll je konačno odradio dobru partiju u oba smjera, Powell je donio energiju s klupe i opciju za smallball, a čak je i Casey opet povukao dobar potez povećavši mu minutažu na štetu Rossa.

Ukratko, preživio je onaj tko je duže ostao na nogama, ne nužno i bolji. Kanadi je to nebitno jer konačno su u drugoj rundi, pa neka uživaju u trenutku. Jer, bit će zanimljivo vidjeti kako misle protiv Heata s ovakvim Lowryem i s DeRozanom kojega čekaju zatvoren reket i Winslow.

1 thought on “16

  1. Wariorsi se furaju na fudbal, četiri vezna oko trče i svićaju, a Bogut glumi Makelele-a, fino to kad imaš dva drva na forvardu gdje ga možeš sklonit

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *