21

CAVS @ HAWKS, G3

Nove promjene kod Atlante, Korver je na klupi kako bi se napravilo mjesto u obrani za Sefoloshu kao najvećeg swingmana Hawksa i jedinog donekle legitimnog čuvara za Jamesa. S tim da je najveći plus kojega ova rošada donosi Hawksima taj što sada u Bazemoreu konačno imaju nekoga tko može čuvati Smitha. Uz izmjene, primjetno je i kako igraju puno agresivnije na loptu, tako da Cavsi umjesto kroz pick & roll puno češće akcije započinju kroz visoki post. Cleveland očito ima rješenja, a nije da su im i bitna previše jer opet imaju naštimanu ruku s perimetra (i nakon ove utakmice u kojoj su ubacili jednaki broj trica kao i dvica ostali su na više ubačaja za tri nego za dva u seriji). Bud je još dodatno srezao rotacije, povećao rolu Humphriesu na štetu Scotta, ali sve skupa nije pomoglo Atlanti da odradi pošteni posao u obrani i skoku gdje su Cavsi opet dominirali.

Promjene u napadu donijele su nešto veću korist, posebice odluka da se igra ubrza kad god je to moguće kroz tranziciju, ali i kroz uzimanje što ranijih šuteva i to po mogućnosti za tri poena. Jasno, ovakvim pristupom samo su povećali stupanj kaosa koji itekako odgovara Cavsima, međutim nije da su kontroliranim napadima imali šanse išta napraviti. Tako da su domaćini puno bolje šutirali i puno lakše dolazili do reketa, posebice Horford koji je koristio svaku priliku napasti Lovea kroz post-up. Atlanta je tako solidno parirala veći dio utakmice. Otvorili su je sjajno, iznenadivši Cavse agresivnošću u oba smjera, da bi ipak gosti bili ti koji su nakon početne zbunjenosti već do sredine prve četvrtine opet imali sve u svojim rukama.

Izlaskom LeBrona opet dolazi do malog pada (čemu pridnosi i činjenica da su na parketu zajedno Shumpert i Thompson, što itekako olakšava život obrani Hawksa), ali stvar spašava Frye. Potvrđuje se viđeno u prošloj utakmici, Frye je itekako koristan u ovom matchupu i odlično je funkcionirao s Loveom u završnici prve četvrtine, a zatim i s LeBronom na početku druge. Iako su po običaju igrali protiv Millsapa i Horforda, bez problema su veći dio perioda držali prednost od 7-8 razlike.

Atlanta je pak ta koju ovaj put spašava trica – u zadnjih 5 minuta Cavsi na parket vraćaju startnu petorku, promašuju nekoliko šuteva, dok se na drugoj strani protivnik zahutao. Korvera leti na sve strane i poteže trice, Teague drži sve pod kontrolom, Humphries napada Lovea 1 na 1 – od minus 7 Hawksi u tom razdoblju stižu do plus 10 i imaju osmjeh od uha do uha jer osjećaju da vraćaju Cavsima za rešetanje iz prošle utakmice. Naime, ubacili su 7 od 8 trica u ovoj četvrtini, od čega 4 u spomenutoj završnici, a uz Korverove 4 i Teagueove 2 jednu je stigao zabiti i Horford.

Problemi za Cavse nastavljaju se i početkom treće. Hack-a-Thompson sada je već legitiman potez za usporiti njihov napad (jedan od najboljih igrača Cavsa do ovog trenutka, koji je svojim skokom u napadu i obranom na Millsapu itekako zaslužan za dominaciju u seriji, pucao je sinoć 5-12 slobodna, što mu se itekako odrazilo na samopouzdanju), a i Love zarađuje ekspresno četvrtu osobnu i ide na klupu. Prednost Hawksa nikako da se otopi iako Cavsi sada već gađaju puno bolje. Uz Fryea, glavnu šutersku rolu nosi Irving koji se konačno razigrao, uglavnom jer se od njega više ne traži da organizira napad. Napadati kroz izolacije i šutirati iz spot-upa, to su njegove kvalitete, a kroz cijelu večer je bilo primjetno kako ima problema napasti iz pick & rolla protiv ovako agresivne obrane koja ne bježi od udvajanja i tu je veliki plus za Cavse bio što bez problema mogu vrtiti napade kroz Jamesa ili Lovea i što mogu stvoriti kontekst u kojem mogu maksimizirati ono u čemu je Irving poseban, odnosno sakriti ono u čemu je jedva prosječan.

Kako god, usprkos puno boljim Cavsima, Hawksi nastavljaju održavati visoki napadački učinak i nakon svega i dalje imaju solidnih +6 na kraju treće. S tim da, kako je Lovea zakopao na klupi radi penala, Lue u završnici četvrtine koristi Jamesa i Fryea, čime razbija ustaljeni ritam rotacija i sebi i Budenholzeru koji ostavlja Millsapa na parketu cijelu treću. To znači da na startu četvrte gledamo Scotta uz Horforda protiv Lovea i Fryea, što je prilika Cavsima da dođu u egal. Kyrie sad već luduje u izolacijama, Frye zabija svaku otvorenu tricu do koje dođe, a sve to dok James zasluženo odmara. Njegovim povratkom pak Cavsi nakon dugo vremena dolaze u vodstvo i više se ne osvrću. S Fryeom i Loveom u sredini imaju dovoljno centimetara za kontrolirati reket u obrani, dok u napadu James ima prostora za ulaze koliko želi okružen s 4 iznadprosječna šutera.

LBJ rutinski koristi svaki komadić prostora koji mu Hawksi ostavljaju, Atlanta pak totalno gubi ritam u napadu jer ovakvog playmakera nemaju ni pod razno i gosti u par minuta odlaze na +9, praktički učinivši samu završnicu izvjesnom i još jednom dokazavši razliku u klasi. Odradili su posao uz možda najboljih 5 minuta Jamesa u seriji, a sada kada imaju potvrdu da Frye može biti dio udarne rotacije sve što trebaju je napraviti nešto slično i u četvrtoj, zapeti u pravim trenutcima pa na zasluženi odmor.

SPURS @ THUNDER, G3

Puno bolje šutersko otvaranje Spursa za razliku od prošle utakmice rezultira i puno boljim stanjem na semaforu. Iz spot-upa su sjajni, Aldridge u pick & popu neriješiva zagonetka za OKC, ali takvi i moraju biti jer nedostaje im jedan itekako bitan faktor u napadu, a to je vrhunski kreator s loptom. Parker odavno ne može odrađivati tu rolu, a Leonard jednostavno nije toliko dobar kao primarni dribler i kreator da nosi napad, što je vidljivo i u akcijama koje pokušavaju završiti na taj način. Međutim, kretanjem lopte i sekundarnim akcijama uvijek nalaze načina doći do dobrog šuta i s te strane napadački funkcioniraju na potrebnoj razini. Trenutak za razmišljanje – koja preostala playoff momčad trenutno ima slabijeg primarnog kreatora od Spursa? Meni na pamet pada samo Atlanta, eventualno još Toronto zbog konteksta u kojem je završio Lowry. Dodatni trenutak za razmišljanje – koliko bi trenera u ligi moglo izvući ovoliko iz napada baziranog na isključivo kretanju, bez elitnog vanjskog potrošača, s post-up visokim kao prvom opcijom u postavljenim napadima? I zašto Messina još nema angažman, a Luke Walton ima? Samo zato što se zove kao lik iz “Kuma”?

U obrani Spursi idu još agresivnije na Duranta, preuzimaju doslovno svaki pick, čak i 3-5 kombinacije Thundera, tako da uz Greena i Leonarda koji se izmjenjuju kao primarni defanzivci na Durantu obranu igraju i Aldridge (koji je već dokazano solidan u kretanju na perimetru i itekako smeta svojom dužinom), ali i Timmy (što nije dobro). Iako ovom taktikom Spursi ostavljaju manje prostora sekundarnim opcijama koje su ih prošlu utakmicu pošteno namučile koristeći prostor koji bi nastao standardnim udvajanjem ili pomaganjem, Durant koristi mismatcheve, Ibaka zabija otvorene trice i u biti samo im nedostaje bolje Westbrookovo izdanje da budu u vodstvu ili barem egalu umjesto što uglavnom zaostaju par posjeda za gostima (Russ je utakmicu otvorio s gomilom nepotrebnih i jednostavno užasnih šuteva).

Novi problemi za domaćina kreću s izmjenama. Donovan ovaj put ne poseže za problematičnom smallball postavom i odmah na parket baca najsnažniju kombinaciju, s dva centra, ali ovaj put Diaw i West izdržavaju pritisak u skoku (pomaže svakako što je i reket potpuno zatvoren pa Durant nema prostora za ništa osim igru s poludistance, a i Payne još jednom pokazuje da se na njega u ovoj seriji ne možeš osloniti, baciti rookiea u vatru u ovakvom trenutku, nakon što si ga dobar dio sezone ignorirao i pretpostavljao mu Foyea, očito nije rješenje za probleme Oklahome s klupom). Uostalom, na početku druge već je LMA na parketu, a i Spursi su bolje balansirale minute Greenu i Leonardu tako da im se nije dogodilo kao u prošloj da Duranta u ovom periodu mora čuvati Anderson. Ukratko, Pop je odradio što je bilo potrebno kako bi opet maksimizirao učinak klupe i nije čudno da nakon prve polovice druge Spursi imaju već +15.

Problem opasne sporedne postave Thundera tako je riješen i praktički Donovanu sada ne ostaje ništa drugo nego jahati udarnu petorku uz eventualno miksanje Waitersa i Robersona, odnosno Kantera i Adamsa. Ove kombinacije su dokazano solidne, točnije kad okružite Duranta, Westbrooka i Ibaku s bilo kojim parom imate nešto na što se možete osloniti (ne računajući prvu utakmicu, Thunder ima +12 kad je na parketu udarna trojka, bez obzira na pratnju). Samo, problem je ovom trenutku za Oklahomu sljedeći, kako isplivati iz ovolike rupe i onda još preživjeti sljedeći period izmjena?

Thunder pokušava malo po malo smanjivati minus, ali s Westbrookom koji igra neprimjereno trenutku i uopće svojoj poziciji na NBA hijerarhiji, to nije lako. Spursi se drže na desetak poena sve do završnice kada OKC konačno uspijeva spojiti nekoliko kontri za redom i doći na -5. Kroz tranziciju i Westbrook uspijeva doći do boljih prilika na obruču, tako da im napad odjednom izgleda bolje, ali glavni razlog za ovako brzi povratak u utakmicu je obrana. Ibaka jednostavno ignorira svog igrača, bilo da se radi o Diawu ili Westu (Duncan uopće nije na parketu i to je sad već posve normalno stanje stvari), pomaže u sredini i ovaj zid Spursi ne mogu razbiti. Pop je ovdje slobodno mogao zamijeniti jednog visokog za Manua jer Ibaka je ionako skok-šuter na drugoj strani, ali radije se odlučuje sjesti Leonarda kako bi na parketu mogao imati svog najboljeg kreatora iz driblinga, što također dosta govori i tome koliko su Spursi specifična momčad (osim što je i na ovaj način istaknuta važnost Ginobilia koji bi slobodno mogao uzeti dobar dio Parkerovih minuta kao primarni playmaker, Pop je napravio ono što ne može ni jedan drugi trener u NBA, sjeo je svog najboljeg igrača na klupu samo zato jer mu se u tom trenutku to činilo najboljim rješenjem).

Spursi u trećoj četvrtini nastavljaju igrati dobro, vrte akcije, Leonard je agresivan u tranziciji i opet odlaze na desetak poena plusa, ali što ti to sve skupa vrijedi kad Durant i Westbrook ubacuju trice preko ruke i odmah režu prednost na pola (posebice mora iritirati kad Russ ubaci tricu, pogotovo jer je do ovog trenutka valjda bacio jedno 456 nepotrebnih cigli). Uglavnom, Ibaka i Durant nastavljaju kažnjavati svaki propust obrane, dok na drugoj strani Spursi pokušavaju uporno igrati kroz LaMarcusa koji ima sve više problema zabijati kako se manje otvara kroz igru, a više radi kroz izolacije. Tako da udarna postava Thundera odrađuje ono što mora, dovodi utakmicu u egal taman prije nego dolazi trenutak za ozbiljnije rotacije. Čim je Donovan razdvojio udarnu trojku (prvi je na klupu otišao Durant koji odrađuje najviše posla s drugim postavama), gosti ekspresno rade novu prednost i odlaze na +9. E, sad, ono što nitko ne može racionalno objasniti je zašto Pop u ovom trenutku uvodi Andersona kad je jasno da nema što tražiti na parketu u ovoj seriji, a pogotovo ne protiv Duranta, koji u tih 60-ak sekundi minus smanjuje na -3. Imaš sve posloženo, točno znaš što ti je raditi s ovom rotacijom od 9 ljudi, ali svejedno opet daješ šansu čovjeku koji je tako bio sinoć jedini igrač Spursa s negativnim plus/minusom i koji bi doslovno smio igrati samo da na drugoj strani na parket stupi Kyle Singler.

Thunder je tako položio oba ispita u drugom poluvremenu, isplivali su iz minusa i nisu upali u novi s klupom na parketu, tako da oba trenera dosta rano, već početkom četvrte posežu za udarnim opcijama. Ovo je sada utakmica ravnopravnih protivnika, čak bih dodao da OKC ostavlja bolji dojam. U napadu im upadaju trice (opet Ibaka i opet Westbrook), u obrani rade ogromne probleme ignorirajući centra Spursa. Sreća za Popa, koji tvrdoglavo odbija pokušati smallball postavom, je što na drugoj strani Donovan opet krivo čita upute koje je dobio s novim LEGO Duplo paketom pa predugo drži Waitersa umjesto Robersona na parketu, što znači da OKC nema nikoga tko može čuvati Leonarda. Tako su, umjesto da izgrade malo veću prednost, dozvolili Spursima da ostanu u igri u za njih kritičnim momentima u kojima bi, da Leonard nije došao do zraka, vjerojatno i dalje muku mučili zabiti.

Preživjeti završnicu s Waitersom i ovakvim Westbrookom (koji najveći dio utakmice igra kao Waiters) gotovo da je nemoguća misija, što se i pokazuje nakon što Spursi koriste greške u organziciji napada protivnika da kroz tranziciju dođu do laganih poena (Parker i Leonard možda ne mogu stvoriti prostor protiv organizirane obrane, ali na otvorenom prostoru su itekako sposobni). I to je u biti cijela priča zadnjih nekoliko minuta – osim kroz kontre, koje su i jedna i druga momčad jedva dočekale jer to su bile idealne prilike da dođu do poena, gosti su nešto uspjevali zabiti na rutinu kroz postavljene napade, a OKC je uglavnom gubila lopte i pokazivala bezidejnost u egzekuciji kakva ih prati već godinama (kad ti u ključnom napadu na utakmici akcija završi ciglom Waitersa s poludistance koja igrom slučaja završi u košu jasno je da baš nisi svjestan što radiš).

Tako da završnica nije bila toliko gusta koliko rezultat kazuje, iako usprkos tome možemo reći da imamo seriju jer je OKC drugi put za redom odradila solidan posao tijekom većeg dijela 48 minuta koje su imali na raspolaganju. Startna petorka im je definitivno kompetentna i ako Donovan nađe načina kako držati malo duže Robersona na parketu (vječni problem tijekom cijele sezone) pa igrati barem 4.5 protiv 5 (što je bolje nego igrati 4 protiv 5), odnosno ako Westbrook shvati da nije baš svaki napad prilika za ulaz ili šut iz driblinga, mogu odigrati ravnopravnu utakmicu sa Spursima. Možda čak i u zadnjim minutama. Problem je samo sljedeći – ako to nisu shvatili do sada, teško će preko noći. Ova franšiza je poput one kornjače koja uporno prenosi škorpiona od obale od obale, samo da bi se čudila kad je škorpion ubode. Ili kao žena koja misli da može promijeniti nasilnog tipa sklonog alkoholu, drogi i ležanju pred televizijom. Drive-By Truckersi bi trebali napisati pjesmu o njima.

Ima li smisla još jednom ponavljati kakva je tragedija što je talent poput Duranta zarobljen u ovakvom kontekstu, ekvivalentu toga da prekrasne orade od 30-ak deka date na pripremu čovjeku (nekad Brooks, danas Donovan) kojem je jedino iskustvo s roštiljem – ćevap? I koje, umjesto da ih zaliješ domaćim maslinovim uljem (čitaj: staviš u pokretni napad u kojem će biti prva opcija), natopiš biljnim iz tvornice u kojem si prethodno pržio pomfrit (čitaj: staviš u izolacijski napad u kojem mora čekati svoj red jel je de facto druga opcija). Zato, bez obzira kako ova serija završi, a poprilične su šanse da to bude u korist bolje momčadi, držim fige da se KD na ljeto ipak opameti i pronađe novi život jer bit će dobro za sve uključene, ne samo za njega. A zašto onda ne bi poput LaMarcusa izabrao baš Spurse koji mu mogu pružiti sve ono što zaslužuje – spremljen krevet, oprane čaše, spuštenu dasku na WC školjci i milovanje umjesto udaraca. Stoga, umjesto da navijamo za onu opciju po kojoj bi KD završio u Warriorsima umjesto Barnesa, koja bi automatski ubila smisao budućih doigravanja, radije držimo fige da se ostvari ova alternativa, kako bi Golden State dobio potpuno ravnopravnog izazivača.

6 thoughts on “21

  1. Zadnji pasus potpisujen, navijan za ovi scenarij otkad se pojavila vijest 😉

    Evo mora bit i Jeger-meister dobi otkaz u Memphisu. Oni i Vogel, dva mlada, a iskusna, old-ball, defensive minded trenera. Obojica nisu imali prilike pokazat da mogu vodit moderniji i ucinkovitiji napad jer nisu imali adekvatne igrace. S tin da mislin da je Joerger prilagodljiviji (hunch, ne temelji se na cinjenicama 😛 ). Mozda su Wizardsi malo pozurili sa Brookson, but ce i boljih imena na trznici ovo lito.

  2. Ja navijan za KD-a u Bostonu na lito. Istok vapi godinama za takvin igračen, a Boston je velika franšiza za velikog igrača, sa sjajnin treneron i vrhunskin GM-on. Uz brojne pickove koje imaju a i veliki cap, ne sumnjan da bi zadovoljili Duranta u smislu dovođenja pravih suigrača. Klupa im je već sad izvrsna, zapravo igraju u startnoj postavi. 🙂

  3. Sta mislis o potencijalnoj jezgri u Lakersima Durant-Horford-Boogie ? Znam da je relativno nerealno da Lakersi potpisu i Duranta i Horforda al teoretski je definitivno moguce. Ako bi pak doveli njih dvojicu, onda bi i trejd Russella. Randlea i nadam se zadrzanog top 3 picka za DeMarcusa definitivno bila najbolja ponuda koju Kingsi mogu dobit. Koji je po tebi plafon ovakve jezgre sa ovom trojicom igraca i koliko bi oni mogli ugroziti GSW/Spurse u PO ?

  4. U ligi gdje igrači 6-7 igraju PF, Durant već godinama oklijeva prihvatiti ulogu koju LeBron uzme kada dođe PO vrijeme, mislim da je njegova inertnost ove godine dosta uticala na ovaj rasplet situacije u OKC, manjak muda da digne glas barem tokom video seansi, koji mu je đavo, vidi se da je jednom nogom van Oklahome, a nadam se iskreno da Pat Riley može nešto iskombinovati i dovesti ga, mislim da bi tu najviše profitirao kao igrač, i medijski i sve, ipak, istok je istok…

    Spursi toplo hladno, proći će ovu rundu ali ne ostavljaju utisak da su dominantni baš, opet se uzdaju u staru gardu ali Duncan šutira 30% iz igre, onu jednu što su dobili GSW je Diaw odigrao, može li čitavu seriju biti njihov adut, odjednom im fali visokih jer se ja ne bih usudio igrati ni LMA ni Westa na centru protiv Warriorsa…

    I da se osvrnem na Cavse, najbolju momčad dosadašnjeg play offa, klikću što bi amerikanci rekli, klikću u pravom trenutku, malo je šut za tricu preko neke realne mjere ali i to je posljedica nekog balansa u napadu, Kyrie će tek za tri, četiri godine biti na svom vrhuncu a već je najbliže što smo imali Iversonu po nekoj košgeterskoj sposobnosti i kreativnosti ali sa 30% boljim procentima iz igre, užitak ga je gledati(uglavnom)

  5. hrvatski komentator na sk2 game 4 je poreklom iz Klivlenda, a brat od ujaka mu je Kyrie…covek je stvarno zanimljiv za slusanje…uopste nema granicu za navijanje…placem

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *