23

CAVS @ HAWKS, G4

Hvala ti LeBože. Nisi baš odigrao sjajno, ali si dao sve od sebe, a taj pristup generala koji diktira tempo naredbama, ali i primjerom, bio je dovoljan. Idu Cavsi na odmor ranije nakon još jedne metle, a mi ne moramo gledati seriju u kojoj je razlika između protivnika toliko očita da je nakon prve četvrtine prve utakmice trebalo proglasiti pobjednika. Istina, mogli su Hawksi sinoć dobiti i bilo bi to zasluženo, ali ne bi do toga došlo radi nekakve velike taktičke ideje ili pomaka u igri već čisto zbog slučaja, tako da bi se eventualna peta opet svela na igru mačke i miša.

Sama utakmica bila je svojevrsna repriza prošle, dakle Hawksi, nakon tri značajne promjene u pristupu LeBronu u tri prve tekme, ovdje ostaju vjerni vjerojatno najsnažnijoj postavi koju mogu poslati na parket (ne uzimajući u obzir eventualne eksperimente s Millsapom na trojci i Humphriesom umjesto Bazemorea ili Sefoloshe), samo s još srezanijim rotacijama, s taktikom kojoj je cilj iskoristiti Lovea u svim mogućim kombinacijama, bilo napadanjem kroz post-up, bilo pick & roll. Gosti pak još jednom naštimanih nišanskih sprava, žive od ubačaja s perimetra jer im ništa drugo i ne treba, čemu Atlanta također opet pokušava parirati što bržim ispaljivanjem vlastite kvote projektila s omjerom između dvice i trice bližim 50% nego, već standardiziranih u NBA okvirima, 30%.

Uglavnom, Hawksi su tako parirali učinku Cavsa s perimetra ubacivši čak jednu trojku više u prvoj četvrtini, a itekako im je pomoglo i što su gosti već nakon 3 minute zaigrali bez Thompsona kojega je Lue povukao na klupu zbog dvije osobne. Frye i Love nisu baš imali rješenja za Millsapa, a vrhunac je bila odluka da najboljeg igrača Hawksa u završnici čuva Jefferson jer Frye to dokazano nije bio u stanju, a LeBron očito ne želi takav zadatak. Pa je Atlanta tako iskoristila svaki poklon i nakon 12 minuta odlazi na +9.

Muke po Cavse prekidaju se tek povratkom Thompsona i Lovea na parket – prvi stabilizira obranu reketa, drugi ubacuje tri trice za redom (u par navrata je prikazao Scotta kao amatera nakon čega ga Budenholzer zakopava na dno klupe i daje Spahiji zadatak da ukloni tragove pokopa kako nikome ne bi palom na pamet doći mu odati počast) i pad je zaustavljen. Uz njih, ključnu rolu igra i Shumpert koji osim par trica dobiva zadatak uštopati Teaguea, tako da sada već Cavsi opet izgledaju kao da imaju sve pod kontrolom dok se Hawksi muče zabiti kao toliko puta do sada tijekom serije. Tako da smo na poluvremenu opet u egalu, s već izvjesnim ishodom ako Atlanta ne pronađe neko novo rješenje.

Dok ga oni traže, Cavsi opet kreću u novi period šuterskom serijom. Love je vruć i, nakon što je nova tri puta pobjegao Millsapu (dva puta kroz 3-4 pick & roll s Jamesom gdje je Millsapu najvažnije bilo pomoći zaustaviti ulaz) i Horfordu, rutinski im radeći nešto što oni ne mogu gotovo cijelu seriju, Cavsi prelaze u vodstvo. Lue ovaj put ne miksa, već ima taj običaj ostaviti startnu petorku skoro cijelu četvrtinu na parketu ako im ide, što možda ima smisla u ovom trenutku, ali ostavlja problem za sljedeće razdoblje. Tako da usprkos Loveovim tricama, Cavsi na startu četvrte imaju samo +4, a na parket izlaze bez Lovea i Jamesa. Tu sad Atlanta dobiva taj potreban poticaj od nekuda, točnije od Schroedera koji je već imao ovakvu četvrtinu na startu serije kada je sam vratio Hawkse u utakmicu.

Ovdje radi istu stvar, igra 1 na 5 i koristi svoju najveću kvalitetu, dribling, da završnicu učini neizvjesnom. U razno raznim nastojanjima (Irving želi parirati Schroederu koji ga čini smiješnim u obrani, LeBron želi ponoviti dominantnu igru iz prošle utakmice i otići što prije na odmor) Cavsi rade previše grešaka i jedva izvlače živu glavu u završnici isprekidanoj prekidima. Ovaj put nisu odigrali najbolje kad je trebalo, ali su se izvukli borbenošću i karakterom.

Je, ta njihova kemija i dalje izgleda malo nategnuto (LeBron grli Lovea kao davno izgubljenog brata nakon pobjede nad slabašnim Hawksima dok mu ovaj pokušava dati klasični high five, mislim ili je čovjek stvarno sretan što će dobiti dodatnih par dana odmora ili pokušava na sve načine rasplamsati momčadski duh), uostalom kao i igra im (teško da će prije Finala imati ozbiljan test razine izvedbe, razina talenta ionako nikada nije bila upitna), ali da imaju kvalitetu, dubinu i da su aspolutno momčad kojoj na Istoku nema premca, nije upitno. Ako je ikada i bilo ove sezone.

SPURS @ THUNDER, G4

Sad smo već u fazi kada obje momčadi znaju što trebaju raditi u obrani, odnosno poznaju tendencije protivnika, tako da ne treba čuditi solidno defanzivno izdanje s obje strane na otvaranju utakmice. Spursi fokusirani na Duranta i Westbrooka, Thunder na čuvanje reketa, a pomaže što i jedna i druga momčad igraju obranu s liberom jer Spursi ignoriraju Robersona, a Thunder ne šljivi Duncana. Ipak, kako su Spursi našli načina učiniti Duncana relativno korisnim u napadu igrajući kroz njega na visokom postu slično kao što Warriorsi rade s Bogutom, odnosno kako je Westbrook nastavio s ciglama iz prošle utakmice forsirajući pri tome ulaze u gužvu gdje čak ni atleta poput njega ne može očekivati visoke postotke realizacije, drže laganu prednost koja krajem četvrtine odlazi na +10 jer ionako problematičnu klupu u ovoj šihti Donovan dodatno slabi vraćanjem Collisona u rotaciju.

Na startu druge OKC ima najbolju verziju druge petorke s dva centra, a Spursi imaju način za napadati je, a to je stavljanjem Parkera u visoki pick & roll, po mogućnosti s Adamsom jer ako izvučeš njega iz reketa, praktički imaš otvoreni put protiv Kantera u sredini. Tako da gosti ovdje nemaju problema zabijati, a OKC od padanja u veći minus spašava Waiters koji iz spot-upa kažnjava to što ga Parker ne stiže zatvarati (već viđen element u seriji i San Antonio može biti presretan što Presti nije našao bolju 3&D opciju svih ovih godina).

Povratkom udarne trojke na parket Thunder za čas briše prednost, opet na račun obrane i prilika u tranziciji koje ona otvara. Ibaka sjajan na Aldridgeu, Adams slobodan kontrolirati reket, a vanjski igrači fokusirani na tjeranje šutera Spursa s perimetra u gustu sredinu, što su ključni detalji. Pop pokušava Diawom izvuči Adamsa iz reketa, ali samo slabi obranu jer sada nema nikoga pod obručem tako da OKC može lakše kazniti svaku grešku, poput pretjeranog izlaska na pomaganje što Spurse muči od druge utakmice. Grešaka ima, napadačkom rolom opterećeni Leonard netipično lako gubi Duranta iz vida i Spursi očito imaju problema pronaći idealnu postavu u oba smjera. Uz to nisu zabili ni jednu tricu u cijelom poluvremenu, a Duncan doslovno nije ni pokušao potrošiti posjed u ono malo minuta što je dobio i u kojima je skupio više osobnih nego skokova.

Opet, koriste svaku priliku koju mogu, prije svega kroz Leonarda u tranziciji, da zabijaju, a Thunder upada u jednu svoju tipičnu rupu u kojoj se Durant i Westbrook natječu koji će napraviti gori potez 1 na 5, tako da na poluvremenu opet imaju +8 iako vjerojatno ni sami ne znaju kako obzirom na mizernu prezentaciju u drugih 12 minuta.

Na startu treće West je već nakon 3 minute na parketu umjesto Duncana, a onda nakon par minuta Pop miče i njega jer mu je Diaw potreban kako bi napad funkcionirao, tu više nema dvojbe. Obrana Oklahome je sjajna, a vrtiti akcije za nekoga od udarne trojke nije lako kada igraš 4 na 5. Na drugoj strani KD i Russ zabijaju i to predstavlja cijelu razliku, obrana Spursa igra agresivnije nego žele, stoje preširoko u pokušajima da uvijek imaju 1 na 1 matchup protiv udarnih opcija i to rezultira curenjem na strani, što nije dobra vijest obzirom da su sporedne opcije kod domaćina uglavnom raspoložene. U biti, top 6 rotacija im igra puno bolje, uključujući i Waitersa, a Donovan maksimalno reže izmjene i drži udarnu trojku skoro cijelu treću na parketu. Tako da Spursi opet mogu biti presretni što imaju +6 iako su od prve četvrtine u podređenom položaju.

Priliku da povećaju prednost dobivaju na startu četvrte kada Donovan ipak bira odmoriti Westbrooka i Ibaku, ali, solidna prezenatcija Foyea koji dobiva šansu jer Payne je u onih nekoliko minuta u prvom dijelu opet bio totalno beskoristan i Kanterova trica iz kornera, što je oružje koje OKC sve češće pokušava koristiti, dovode utakmicu u egal. A to nije dobra vijest za Spurse jer već smo isticali kako teško pariraju udarnoj trojci Oklahome i da moraju maksimalno koristiti ovakve poklone kada na parketu igraju sumnjive postave. Ovom prilikom nisu jer OKC sada već ima 8 ljudi koji igraju košarku. U zadnjih 9 minuta domaćin tako jaše Duranta koji ubacuje 14 poena u tom periodu, dok udarna trojka Spursa zajedno ubacuje mizernih 6.

KD je pokazao talent i sposobnost da dobije utakmicu, dok su se na drugoj strani Spursi mučili, previše su se oslanjali na Parkera, Aldridgea i Leonarda da nešto kreiraju, premalo su igrali kroz sistem i tu se odmah vidjela granica između legitimne prve opcije i gomile drugih i trećih opcija koje pokušavaju nositi napad.

Zanimljivo, Donovan u završnici ostavlja Ibaku na klupi i jaše Kantera, što Spursi ne uspijevaju koristiti jer jednostavno ne mogu dobiti poštenu produkciju s pozicije petice. Adams je standardno dobro odrađivao 1 na 1 posao protiv Aldridgea, a da ovo nije LaMarcusova večer pokazao je i period u kojem ga je držao Kanter i gdje se puno lakše mogao osloboditi prema perimetru (ne i u sredinu jer tu je čekao Adams spreman pomoći), ali nije uspijevao zabiti. Mislim, ako ti protivnik zadnjih 12 minuta na parketu drži Kantera i uspije od njega izvući pozitivne stvari (skok, šut, realizacija u reketu) te pri tome sakriti negativne (petica Spursa ga ne može napasti osim šutem, a LMA nije u stanju pogoditi za njega zicere s poludistance niti ući u sredinu gdje čeka pomoć), onda se i takav riskantan potez isplati.

Uglavnom, Spursi vise u blizini sve do 2 minute prije kraja kada Thunder odlazi na +8, najveću prednost večeri i utakmica je gotova. Napad gostiju je ovom prilikom razotkriven kao poprilično limitiran ako ne stignu generirati dovoljan broj izglednih prilika kroz kretanje i dodavanje, tako da će Pop morati nešto smisliti za sljedeću utakmicu – računati isključivo na viši IQ u situaciji kada protivnik ima formulu za braniti se, predstavlja preveliki rizik. Negdje moraju naći petog čovjeka u napadu jer ovako postaje preteško zavrtiti akciju, a da li će do toga doći kroz smallball ili će više jahati Diawa, teško je reći, obje solucije uz napadačku kvalitetu donose i drugačiji tip rizika, onaj od gubitka bitke u reketu i skoku protiv unutarnje linije Oklahome koja je odjednom postala neriješiv problem. Jer, ako nakon druge utakmice nismo bili sigurni može li OKC dobiti još jednu, a kamoli četiri utakmice, odnosno ako se nakon treće počelo nazirati da bi možda ipak mogli ovu seriju razvući na barem šest ili čak sedam, sada po prvi put imamo razloga vjerovati da mogu čak i preskočiti Spurse ako ovi ne naprave određene pomake.

1 thought on “23

  1. Ja mislim da ce Spursi-Thunder game 5 biti najiscekivanija utakmica ovogodisnjeg doigravanja dosad 🙂 Ovu seriju smo jos pre par meseci svi prizeljkivali, ali nekako nakon prve utakmice i kosarkaske klinike Dr Popa (ali ne onog iz Atheist Rapa ;)), odusevljenje je splaslo, bar meni. Ali, kad se covek seti, bez obzira na to sto je ovo sad drugacije koncipiran tim Spursa, u svakoj od ranije serija bila bi po jedna utakmica gde bi Spursi izgledali kao najbolji tim svih vremena. Iako su s pravom favoriti, nije ova serija jos gotova i to me puno veseli.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *