WAY TO EARLY PROJECTIONS – ATLANTIC

U drugom postu nepotrebno ranih projekcija bavimo se najslabijom divizijom u ligi – svaka čast Raptorsima i Celticsima koji su legitimni konkurenti za počasno mjesto u finalu konferencije, ali kad u skupini imaš Netse i Sixerse, teško možeš do laskavije titule. Za razliku od Southeasta gdje su nam se franšize grupirale u samo 5 utakmica razlike, što praktički znači da su talentom manje-više osposobljene za uloviti playoff i da će odlučivati sitne promjene unutar užeg konteksta, ovdje je situacija puno jasnija zbog jaza koji postoji između vrha i dna i koji iznosi čak 18 utakmica.

Jasno, u stvarnosti će on biti i puno veći, ali u ovakvim banalnim projekcijama gdje je poanta samo odrediti snagu rostera, ne i što točniji score, to su ogromne razlike. Uz Raptorse, koji su očekivano krema divizije, siguran playoff putnik trebali bi biti i Celticsi (iako sistem nije uopće impresioniran njihovim rosterom više nego inače), a tu negdje u granicama potencijalnog playoff nastupa kretat će se i Knicksi. S tim da u ovakvoj konkurenciji u kojoj je, što će biti jasno kada se za koji dan pozabavimo Centralom, čak 9 momčadi unutar ove granice od par pobjeda iznad ili ispod 50% učinka, njihova baza talenta ipak prvenstveno priziva još jedan boravak u lutriji. Jednostavno, roster okupljen u New Yorku nema takvu zaštitnu mrežu koja je neophodna ako se misliš progurati do cilja kroz ovako dugu sezonu.

Sixersi i Netsi su naravno na dnu, uz izglednu zamjenu pozicija. Nešto talenta imaju, dakle ovo nisu totalno besmisleni rosteri (ma serem, pa ovaj Netsa je potpuna grozota), ali kako to obično biva momčadi bez realnih playoff šansi kroz sezonu će kad-tad popustiti i onda će se ova baza talenta ili dodatno razvodniti ili jednostavno će početi tankirati, što bi trebalo dovesti do dodatnih pobjeda za ove momčadi na vrhu. Dakle, ove relativno optimistične prve projekcije imaju problema detektirati koje će to momčadi završiti ispod 30 pobjeda, ali kao što nas povijest uči, bit će ih sigurno više od par, bez obzira što se u ovom trenutku ni jedan roster u NBA ne čini toliko kriminalnim kao rosteri Sixersa prethodnih sezona.

RAPTORS

SCORE: 48-34

Zadržavši jezgru, a ostajući pri tome i zavidno duboki s dodatnim potencijalom za rast, Raptorsi s pravom mogu ciljati na ponavljanje prošlogodišnjih rezultata. Neke momčadi oko njih rastu, prije svega Boston i Detroit, ali iz ove perspektive ne dovoljno da se približe rosteru kakvoga imaju u Torontu, dok je dobar dio konkurenata oslabio – gledajući samo lanjski playoff sastav Istoka, može se reći kako će čak pola momčadi doživjeti opipljivi regres, prije svih Miami koji se pokazao upravo najvećim problemom za ambicije Toronta. Sada će tih problema biti manje, a roster je možda čak i bolji od lanjskoga, tako da ne vidim razloga da Raptorsi jednom kada uhvate ritam ne nadmaše ovu bazičnu projekciju.

Iako je realno očekivati regres DeRozana i posebice Lowrya, rast Valanciunasa i sjajna klupa trebali bi sanirati potencijalnu štetu. Ne zaboravimo da bi i Carroll trebao odigrati puno bolju sezonu (njegove lanjske loše brojke u ono malo utakmica što je uopće odigrao koštale su ih ovdje barem dvije pobjede na kontu), kao i da je Sullinger potencijalno ogroman iskorak u odnosu na Scolu (svjestan je toga sistem već sada, ali možda plus bude i veći u stvarnosti). Također, IOR smatra da Nogueira može više nego adekvatno zamijeniti Biyomba, tako da bi klupa Toronta i ove sezone trebala biti njihovo moćno oružje – uz napomenu kako IOR nije naročito lud ni za Josephom ni za Powellom, međutim obojica su dovoljni mladi da naprave novi iskorak i tako podignu plafon Raptorsa za još poneku utakmicu.

Sve u svemu, kako stvari stoje i nakon ovoljetne tržnice izgleda kako nam ne gine repriza lanjskog finala Istoka.

CELTICS

SCORE: 44-38

Boston je lani zamalo uhvatio 50 pobjeda, a obzirom na slabije rostere nekih od konkurenata, prije svih Miami, Atlantu i Charlotte, logično bi bilo pretpostaviti da ove sezone nastave rast i tako se priključe Cavsima i Raptorsima kao još jedna momčad iznad 50 na Istoku. Samo, IOR u ovom trenutku uopće nije lud za njihovim šansama i po njemu opet ćemo imati vjerojatno samo dvije franšize iznad granice koja poprilično uspješno dijeli iznadprosječne od prosječnih. Naime, sistem zamjenu Sullingera s Horfordom honorira s tek dvije pobjede (vidio sam već neke sisteme koji ovu trampu nagrađuju s 4 ili 5 pobjeda što mi se čini previše), a pri tome je itekako svjestan da gubitak Turnera neće biti moguće tek tako nadoknaditi bez ogromnog iskoraka Marcusa Smarta. Kojega je teško prognozirati u kontekstu prethodne dvije godine u kojima Smart još nije odigrao preko 67 utakmica u sezoni tako da njegov učinak teško može previše porasti čak i u budućim projekcijama u kojima ćemo puno detaljnije dijeliti minute. Kako IOR Browna uopće ne smatra pojačanjem, odnosno kako je itekako skeptičan prema svima na klupi Bostona osim Smarta i trećeg visokog (tko god to bio, za potrebe ove projekcije u ulogu prvog s klupe stavio sam Johnsona, ali ni s Olynykom u toj roli slika ne bi bila znatno drugačija), jasno je da bez dubine nema ni vrhunskih rezultata.

Uostalom, da su i u Bostonu svjesni da bi im bez Turnera mogla nastati rupa u kreaciji s klupe, pokazuje i naizgled potpuno nepotreban angažman Geralda Greena, koji ipak donosi rotaciji veterana sposobnog trošiti određeni broj posjeda, što se još ne može reći za njihove mlade igrače na rookie ugovorima osim Smarta (koji je da napomenom i to iz igre gađao sramotnih 35% prema čemu su Turnerovih 46% svemirski postotak). Dakle, kao i prethodne dvije sezone, uz dužno poštovanje Horfordu koji je danas ipak granični all-star igrač i koji sam po sebi ne garantira ništa, ispada kako će opet Bostonova najveća snaga biti sposobnost Stevensa da iz slabijeg rostera izvuče hrpu bonus pobjeda maksimizirajući talent koji ima na raspolaganju taktičkim postavkama.

KNICKS

SCORE: 38-44

Ovo nije dobra vijest za Knickse jer ova projekcija je bazirana na talentu, dakle u obzir nije uzeta realna mogućnost da Rose i Noah propuste gomilu minuta. Istina, dovođenjem Jenningsa koji je čak i lani nakon povratka od gadne operacije igrao na nešto višoj razini od Rosea (iako to apsolutno ne znači ništa jer više od nula je često i dalje nula – ova rečenica nema nikakvog smisla, ali nema ga ni očekivanje od Rosea da igra kao ozbiljna napadačka opcija i nositelj igre) Knicksi su si postavili kakvu-takvu zaštitnu mrežu što se tiče produkcije na poziciji playmakera, a tu je i solidan broj opcija na petici u slučaju da zakaže Noah (O’Quinn je solidan back-up koji čak i povećava kvalitetu Knicksa prema naprijed kao strijelac, a preneseni napredni statsi ukazuju na to da će i Hernangomez znati iskoristiti svoje minute na pozitivan način). Plus, najveći dio svojih napada Knicksi ionako mogu vrtiti kroz Carmela, pa i Porzingisa.

Međutim, negativna projekcija što se talenta tiče ide puno dublje od dovođenja bivših istrošenih igrača Chicaga. Lee je oličenje prosječnosti i kao takav Knicksima donosi tek stabilnost, ne i potreban iskorak na vanjskim pozicijama koje će i dalje biti problematične. Tipa, padne li Thomasu postotak šuta za tri, što je realno očekivati, jednostavno će im nedostajati iskoristivih tijela u napadu na vanjskim pozicijama (ni Kuzminskas ni Thomas nisu snajperi, a niti sistem nije lud za njima u ozbiljnim rolama koje će morati preuzeti jer jedan od njih će se morati nametnuti kao osmi čovjek rotacije). IOR više ni Carmela na smatra rasnim all-star igračem, tek graničnim slučajem, što znači da ako ne bude u stanju povećanom potrošnjom nositi ovu momčad, jedini izlaz ostaje kvantni skok Porzingisa. Može li do njega doći u drugoj godini i to u kontekstu u kojem će i dalje isključivo igrati četvorku?

Da se razumijemo, i Melo i Zingis mogu bolje od relativno skromne projekcije, ali, izumemo li Noaha koji bi donekle zdrav trebao još jednom dokazati da je startni NBA centar koji obranom i pametnom igrom u napadu može maskirati činjenicu da umjesto ruku ima batrljke poput mutanta iz “Total Recalla”, tko je na ovom rosteru iznadprosječan starter? Uopće, koliko ima prosječnih startera u ovoj svlačionici, možda su to Lee i jedan od playeva ako im se posreći. Mislim, može li ovakav roster računati na doigravanje u ovakvoj gužvi u kojoj svi konkurenti imaju ili bolje udarne opcije ili puno veću dubinu? Hornacek nije toliki čarobnjak da sakrije sve rupe, a ni osvježeni “trokut” sam po sebi ne garantira ništa s ovoliki ispodprosječnih šutera za pozicije na kojima igraju (jedino je Lee prosječan, ali njegova potrošnja je toliko mizerna da gotovo i ne utječe na obrane).

SIXERS

SCORE: 31-51

Nisu se pretrgli dovođenjem zvučnih imena usprkos promjeni smjera, ali dodatak Simmonsa i Šarića čiji je talent s loptom neupitan, a zatim i potpisi iskusnih haklera koji znaju igrati s loptom, jasno govore da su vremena jalovosti prošlost. Mislim, dosta je sjetiti se kako su lani bili toliko loši da im je dodatak Isha Smitha, generičkog pick & roll veterana, značio preporod – ove sezone od starta su se pobrinuli za to da imaju dovoljno ljudi koji mogu napasti obruč s loptom bez straha da im se ista odbije od stopalo. Upitna podjela minuta pod košem i upitan učinak na bokovima i dalje ih drže dovoljno nisko što se očekivanja tiče, ali preskočiti Netse trebao bi biti ostvariv cilj.

Simmons i bez šuta će dobiti priliku trošiti dosta napada i bez obzira što će vjerojatno biti ispodprosječan po efikasnosti, omogućit će barem drugima bolje pokušaje. Šarić je praktički Simmons sa skok-šutom i čak usprkos manjoj roli u koju sam ga stavio ispada kako bi uz razvikanog rookiea i Noela trebao donijeti najveću produkciju (u biti, uz ovu trojicu jedini igrač koji je po IOR-u prosječan NBA starter je još Covington, dakle očito kako Sixersi ne pucaju od dubine, a uz to imaju problem što su im tri od četiri najbolja igrača najefikasnija na poziciji četvorke tako da im neće biti lako pronaći minute, iako je plus što Covington kao spot-up šuter može igrati u paru uz bilo kojeg od ove dvojice). Dobije li slobodu s loptom kao lider druge postave, Šarić bi možda i mogao opravdati ovakva visoka očekivanja, čime bi naglasio da Sixersi ove godine neće imati problema s kreacijom, bilo primarnom bilo sekundarnom. Možda neće biti oličenje efikasnosti, ali uz dva kvalitetna point-forwarda tu su i Rodriguez kao pick & roll mašina, te Bayless i Henderson kao sekundarni kreatori i potrošaći, dakle neće biti ni potpuno nekompetentni.

Dodamo li i sposobnost Okafora da guta posjede kroz post-up, a zatim i mogućnost da Stauskas napravi iskorak barem do Hendersonove razine kao sekundarni kreator (pa makar samo za sebe), očito je kako Sixersi nisu bez oružja. Ono što im je puno veći problem je manjak raznovrsnosti, posebice šuterske, što će im i ove godine biti najveći minus, ali nakon što tri sezone nisu uspjevali ostvarivati poen po posjedu, ove bi konačno trebali dokazati da su u stanju ostvariti taj neki minimum kojega bi NBA momčad, dakle jedna od 30 najboljih košarkaških družina na planeti, trebala moći doseći po defaultu.

NETS

SCORE: 29-53

Poprilično optimistična vizija rostera koja je dobrim dijelom vezana uz projekciju u kojoj su udarne opcije uglavnom na raspolaganju. A znamo da je stvarnost malo drugačija – osloniti se na Lopeza uvijek je klimav prijedlog, a tu je i upitnik iznad gležnjeva Hollis-Jeffersona. Ako budu mogli računati na ovu dvojicu uz Lina veći dio sezone, onda će imati kičmu, u suprotnom slučaju teško je zamisliti scenarij u kojem mogu ostati konkurentni (Bogdanović, Vasquez i Kilpatrick, koji će imati itekako prilike trpati, po IOR-u su igrači jedva vrijedni minuta pri dnu rotacije koji jednostavno nisu dovoljno efikasni da opravdaju veće role). Naravno, nemoguće je pričati o Netsima bez spominjanja tragične situacije u kojoj su se našli i gdje će propustiti top pickove na dva sjajna drafta i to baš u situaciji kada je očito kako bi u oba slučaja birali pri vrhu. To je sol na rani koju su pokušali nekako zacijeliti ovoga ljeta traženjem mladih talenata poput Johnsona i Crabbea koje bi mogli na neki način predstaviti kao svoje razvojne projekte, a kako im ni ovaj pristup nije upalio, sve što imaju pokazati su Hollis-Jefferson i McCullough koje IOR vidi kao korisne članove rotacije u rolama startnog stopera na boku i prvog visokog s klupe (s tim da ne bi bilo iznenađanje da McCullough već kroz kamp istisne Bookera iz startne petorke).

Kako ni jedan ni drugi lani skoro da nisu pošteno zaigrali radi operacija, Netsi u njima i u krađi druge runde Whiteheadu možda mogu prodati narativ o tome kako su to njihovi ovogodišnji mladi talenti koje treba razvijati, ali jasno je da ni u jednom trenutku nemaju šanse pretvoriti ovu sezonu u išta više od kotrljanja u lutrijskom bubnju, pa makar za drugu franšizu. Dakle, idealno bi bilo Lopeza pretvoriti u relativno visok pick kako bi barem donekle sanirali štetu koju donosi taj pick koji dogodine ide Celticsima. Jasno, u slučaju takvih poteza, koji su obzirom na situaciju u kojoj se nalaze jedini logični jer nekako se moraju dokopati pickova na iduća dva drafta, postat će apsolutna kanta za napucavanje koja teško može i do 20 pobjeda, tako da bi se njihovim brzim raspadom došlo do tih dodatnih pobjeda koje onda među sobom mogu dijeliti ovi s vrha hranidbenog lanca.

WAY TO EARLY PROJECTIONS – SOUTHEAST

Jebeš nastupe nebitnih rookiea na ljetnim ligama, jebeš trgovanje lošim ugovorima za uglavnom nebitne igrače, idemo mi na ono što je interesantno, a to su projekcije. Što kažete, one su također totalno nebitne, pogotovo u ovo doba godine? Kvragu, pa o čemu pisati, ne valjda o Olimpijskom turniru (jadnik poput mene i za tako nešto se sprema u tišini koju razbijaju samo cvrčci)? Ove prve ljetne projekcije, uber-airbnb-prerane, ne zadiru previše u srž jer nemam vremena za odraditi gomilu prilagodbi koje ću uključiti u prave projekcije (za koje ćete, nadam se, morati platiti), ali čisto ovako bazirane na razini talenta (određenog by IOR, a možete nešto slično složiti s bilo kojim drugim alatom) mogu nam dati neki okvir koliko je tko poletio (ili pao na nos) nakon ovoljetnih pretumbavanja rostera (a nije da će one “pametnije” biti išta preciznije, da se razumijemo).

Prvi dojam dok šetam rosterima i određujem donje i gornje granice vrijednosti – iako je na vrhu nastala opaka praznina raspadom Thundera, sredina lige je gusta kao rijetko kada i stvarno će trebati biti pasionirani analitičar za pokušati razdvojiti sve detalje i uočiti sve mogućnosti koje će nekome rosteru dati prednost pred drugim u ovom bazenu osrednjosti. Opet, jedva se čekam baciti na ovoliku količinu prosječnosti te dijeliti minute, lopte i uloge (nadam se da si zadovoljan Silver, ako su osrednjost i sloboda pišanja gdje god tko poželi, pa makar i u nečije srce, ciljevi tvog mandata, onda si na pravom putu da uspiješ, a ja mogu samo dodati da mi nedostaje Sternminator).

Uglavnom, ovo je čisto okvirna vježba, ovisno o talentu svaka od ovih momčadi može 5-6 pobjeda gore ili dolje čisto uz malo više ili manje sreće u završnicama, a gdje su još potencijalne ozljede ili individualni regresi/progresi koje ćemo dodati u pravoj najavi sezone (i koje se mogu pokazati totalno pogrešnima). Bez daljnjeg odugovlačenja, idemo u 6 postova po divizijama vidjeti koja momčad spada u koju kategoriju, odnosno tko bi mogao biti iznenađanje, tko razočaranje, a tko Brooklyn Netsi.

HORNETS

SCORE: 43-39

Vegas ih u prvim kombinacijama vodi kao najslabiju momčad na Istoku uz Netse i Sixerse, što mi je malo blesavo obzirom da su ako ne favoriti u diviziji, a ono barem ravnopravni ostalim momčadima. Raskorak je vjerojatno nastao zbog puno lošije klupe u odnosu na lani, ali moj sistem vidi nešto čak i na njoj (plus, definitivno ne vidi Heat ili Magic kao bolje rostere od ovoga što imaju Hornetsi). Kaminsky kao stretch četvorka u napadu, Hibbert kao rampa ispred obruča u obrani i Sessions kao prosječan potrošač posjeda u drugoj postavi su podnošljivi (doduše, ovdje moram iskreno dodati da se ne slažem s vlastitim sistemom jer su mi ova potonja dvojica apsolutno u kategoriji likova na koje se ne bi oslonio ni mrtav pijan na koncertu Vuce), a najveći iskorak bi trebao biti Lamb koji bi u većoj roli mogao preuzeti rolu šestog čovjeka na izuzetno učinkovitoj razini.

Uz to, startna petorka je solidna, Kidd-Gilchrist uvijek nađe načina pomoći i ako će Williams i Walker ostati na lanjskoj razini, ovo je baza za učinak iznad 50%. Jasno, dožive li i jedan i drugi regres, što je itekako moguće obzirom da su lani igrali debelo iznad svojih prosjeka, onda Hornetsima prijeti ozbiljan pad, a strah me i pomisliti što bi se dogodilo njihovom sistemu u slučaju da Zeller zbog ozljede propusti 20-ak ili više utakmica. Tu će se osjetiti gubitak Jeffersona, Big Al nije bio idealna zamjena jer je zahtijevao sasvim drugačiju igru od onoga što Hornetsi igraju kada je Zeller petica, ali si mu na par tjedana mogao podrediti momčad znajući da će te držati iznad vode dok se stvari ne stabiliziraju. S ovakvom klupom na kojoj će previše toga ovisiti o šutevima Hawesa i Kaminskog, svako odstupanje od idealnog scenarija moglo bi biti pogubno. Onda opet, isto se može reći i za većinu ostalih momčadi, u što ćemo se i uvjeriti kako budemo šetali kroz ostale rostere.

WIZARDS

SCORE: 43-39

Optimizam u Washingtonu! Ono, koliko može biti optimizam očekivati dvije pobjede više u odnosu na lanjsku kilavu sezonu. Stvar je, barem po ovom sistemu, prilično jasna – ako Wall odradi svoju standardnu sezonu i ako Gortat i Mahinmi ne potonu učinkom, Washington će imati iznadprosječnu produkciju na dvije itekako bitne pozicije. Porter je već ozbiljan starter, dakle ako Beal odigra svoju standardnu sezonu, što bi značilo nekih 60-ak utakmica, a ne kao lani 55, ovo je jezgra koje bi trebala ići iznad 50%. Sistem vidi Beala kao prosječnog startera i u slučaju njegovog dugo očekivanog iskoraka mogli bi Wizardsi poletjeti i među top četiri momčadi u konferenciji, a isto tako moram istaknuti kako u ovoj projekciji ni Morris nije nešto naročito simpatiziran (dakle, moguće su i njegove bolje igre, iako sam tu skeptičniji čak i usporedbi s Bealovim zdravljem, Morris još nije pokazao da može biti koristan igrač zadatka, a definitivno nije dorastao ni tome da bude ozbiljan potrošač). Uglavnom, ova petorka (uz uvjet da Gortata i Mahinmia smatramo za jednog kvalitetnog centra) trebala bi odraditi posao dok je na parketu, a problem bi mogla biti klupa.

Na njoj ne vidim potrebnu kvalitetu osim eventualno u Satoranskom čije prenesene brojke su solidne i koji bi po potrebi mogao krpati i startnu rolu u onim periodima dok je Beal izvan pogona. U biti, opet moram istaknuti kako je sistem izuzetno kritičan i prema Oubreu, dakle to je još jedan igrač Wizardsa za kojega mi se ovako subjektivno čini da bi bez problema mogao preskočiti projekciju. Nešto se u zadnje vrijeme nad Wizardsima nadvilo previše sivih oblaka, ali istina je da je ovo i dalje dobrim dijelom ista jezgra koja je do lani dvije godine za redom igrala polufinala konferencije. Kad stavimo na stranu loš dojam prošle sezone, u kojoj sam, usput da dodam, bio jednako nenaklonjen njihovim šansama kao i u prethodnim godinama, ne vidim razloga da ih se smatra išta lošijim od hrpe sličnih momčadi. Dapače, nakon sezone regresa obično slijedi sezona progresa i nakon godina u kojoj nisam simpatizirao njihove šanse nekako sam sklon stavu da su upravo oni potencijalno prvo ime ove divizije.

HAWKS

SCORE: 42-40

Čini se kao popriličan pad u odnosu na lanjski score, ali nije stvar samo u zamjeni playmakera i centra, već i u činjenici da su startna petorka i klupa nešto slabije nego inače. Promjene koje će donijeti Schroeder i Howard kao starteri bit će poprilične i tek ćemo vidjeti kolikog će utjecaja imati na rezultate, iako je teško očekivati pozitivne pomake – Hawksi su i bez pravog centra u sredini bili iznadprosječna obrana, dakle Howard tu teško može donijeti novi iskorak (a nije tajna da je prema naprijed limitiraniji od Horforda), dok su u napadu i s šuterski učinkovitijim playmakerom bili ispodprosječni. Dakle, Dwightova kvaliteta u skoku i zaštiti obruča trebala bi pomoći zadržati ih u obrambenih top 10, dok će volumen Schroederove slash & kick igre maskirati njegove slabosti u pick & rollu, posebice šuterske. Ali, ne i više od toga.

Uglavnom, ono što možemo zaključiti čisto gledajući talent je da Hawksi imaju ogromnih problema na boku jer nemaju poštenog startnog swingmana. Osim ako rookie Prince od prvog dana ne postane novi Carroll (što se neće dogoditi), kombinacija Korvera (koji je danas isključivo tricaški specijalist), Sefoloshe (koji je još uvijek sjajan defanzivac, ali koji teško može opravdati startne minute okružen limitiranim suigračima) i Hardawaya (također isključivo jednodimenzionalni šuter) stvara poprilične probleme u slaganju rotacije, posebice jer je i Bazemore, bahatom ugovoru usprkos, tek prosječan starter. Dodajmo tome da je Dwight vjerojatno budući napadački minus u odnosu na Horforda jer teško je očekivati da smetlarskim učinkom u sredini tek tako nadoknadi stretch kvalitete bivšeg centra (Schroeder bi s povećanom minutažom i s više lopti bez problema trebao pokriti Teagueove gole brojke), ispada kako je samo Millsap dokazana all-star kvaliteta. Može li pak on ponoviti istu sezonu kao lani, najbolju u karijeri u novom kontekstu? Mislim da ne, što znači da je možda ova projekcija i previše optimistična jer je bazirana isključivo na lanjskim igrama. U svakom slučaju, okružen “šuterima” poput Howarda i Schroedera neće biti bolji nego lani, to je sigurno, tako da je ovo donekle i optimistična verzija scorea.

Klupa? Doveli su Jacka koji vjerojatno više nikada neće biti isti nakon ozljede i teško može donijeti eksplozivnost Schroedera, što znači da su ostali i bez šestog igrača na kojega su se mogli koliko-toliko osloniti. Pod košem imaju gomilu rotacijski korisnih šljakera, ali tek Scott šutom za tri daje nekakvu plus opciju, tako da bi ovo, ovisno o tome što dobiju od Jacka (i Delaneya) na jedinici, mogla biti jedna od napadački najslabijih drugih petorki u ligi.

Ukratko, Atlanta i dalje ima dovoljno talenta za playoff u slučaju da Millsap, Howard i Schroeder ostvare svoj maksimum. Međutim, svako odstupanje u ovakvoj konkurenciji u kojoj većina protivnika ipak ide naprijed moglo bi ih zavrtiti na vrtuljku bezličnosti i učiniti da sve ono viđeno u prethodne tri sezone lagano postane prošlost.

HEAT

SCORE: 39-43

Nema Wadea, Denga i Johnsona i koliko god postoji šansa da neki od klinaca nadmaše očekivanja (u ovoj projekciji Richardson je na granici startne kvalitete, dok su Winslow kojega sam uračunao kao startera i Johnson kojega vodim kao šestog igrača tek solidna rotacijska kvaliteta), ovaj Heat neće imati dobar score kao prošlogodišnja verzija. Dapače, smatram ovu verziju scorea relativno optimističnom zato jer sam uzeo u obzir Bosha kao startera na četvorci, koji usprkos tome što više nije rasna all-star klasa još uvijek donosi solidne brojke i prije svega vještine koje olakšavaju život drugima. U budućim projekcijama definitivno ću mu granicu postaviti na 50 utakmica u sezoni, a to je onda još jedan potencijalni udarac za šanse Heata da se dočepa playoffa. Jasno, ovdje već lovimo u mutnom jer nitko nema pojma što će biti s Boshem, može li Riley nešto iskopati usred sezone trgovanjem i hoće li uopće pokušati ovaj put, ali bitno je upozoriti na kako skliskom terenu se nalazi Heat.

Logika nalaže da bi Dragić u većoj roli koja ga čeka sada kada nema Wadea mogao iskočiti od razine treće opcije na nešto više, ali taj njegov iskorak teško da može biti takav da maskira sve druge probleme. Jedan od kojih je i potencijalni Whitesideov regres – sada kada će morati ponijeti veću odgovornost na oba kraja parketa, može li Hassan nastaviti biti onako učinkovit kao finišer i istovremeno elitan u skoku i zaštiti obruča? Previše je tu pitanja, a premala je zaštitna mreža s ovako tankom klupom – u trojcu McBob, Waiters i Johnson, koje vodim kao članove druge petorke, Miami ima valjda najtanju učinkovitost od 8 do 10 u ligi gledajući dubinu rostera.

Izostanu li neki novi potezi, oni su definitivno momčad koja bi prva mogla ispasti iz trke za playoff pozicijama od 4 do 8 (ovo kažem pod pretpostavkom da su Cleveland, Toronto i Boston sigurni te da će se za ovih preostalih 5 mjesta natezati čak 10 franšiza te da, jasno, Sixerse i Netse u nijednim kombinacijama ne vodim kao potencijal za doigravanje).

MAGIC

SCORE: 39-43

Svo ova natezanje s rosterom, ludi tradeovi i još luđi potpisi, a baza talenta nije porasla iznad 50%? To se dogodi kada nakrcate gomilu igrača na par pozicija, a ostale ostavite pod upitnikom. Za ovu prigodu uzeo sam jednostavnu podjelu uloga, Vučević i Ibaka su starteri pod košem, Biyombo i Green rezerve (Vogel koristi svaku priliku za istaknuti kako će Gordon igrati trojku, dakle nema razloga da ga ovom prilikom vodim kao išta drugo osim startera na boku, dok ćemo u onim budućim detaljnijim projekcijama svakako ubaciti i neke minute za njega ne četvorci), na bokovima su Gordon i Fournier, dok je play Payton. Kako Vučević i Biyombo ne mogu dobiti preveliku minutažu zajedno jer je takvu kombinaciju prelako zatvoriti u obrani i zatim iskoristiti njene slabosti u zatvaranju perimetra na drugoj strani, za očekivati je da Biyombova minuta bude uglavnom ona back-up centra, dakle svi ti milijuni donijet će Orlandu elitnu produkciju, ali u sporednoj roli (Biyombov IOR je onaj graničnog startera, što je super za igrača koji će imati 20-ak minuta po utakmici, ali ne baš i za onakav ugovor). Greena danas više nema smisla koristiti kao išta drugo osim stretch četvorku s klupe i u toj roli može pomoći (posebice ako će igrati uz Biyomba) tako da mi odluka da ne dovode dodatne visoke ima smisla (tu je i Gordon kako smo već rekli, a Ibaka može uskočiti na peticu), dakle puno toga ovisi kako će se na boku snaći Gordon kao starter s puno više odgovornosti u kreaciji iz driblinga. I Hezonja koji će na ovom rosteru na kojem trenutno nema poštenog swingmana vjerojatno nekako doći do minuta kao back-up trojka, jasno pod uvjetom da bude u stanju igrati bolje nego u rookie sezoni.

Sve je ovo još super obzirom na rupe koje Orlando ima na bekovskim pozicijama – Augustin i Watson još valjda mogu nekako pokrpati back-up minute (ali ne i uskočiti u ozbiljniju rolu ako Payton zakaže, što je popriličan problem), dok će obzirom na novu ozljedu Meeksa do minuta kao tricaš s klupe u dosta važnoj roli doći Wilcox (kao i Bullock, još jedan odbačeni igrač Clippersa koji je završio u Detroitu prošle godine, mogao bi odraditi solidan posao, ali u najboljem slučaju nije ništa više od specijalista). Dakle, očito je da klupa nije sjajna i da će puno toga ovisiti o tome kako će Vogel balansirati minute postavama, odnosno o tome hoće li preferirati one učinkovite naspram onih koje vuku momčad u suprotnom smjeru (a to bi mogle biti sve s Greenom na trojci, odnosno uopće sve bez Fourniera i Vučevića na parketu).

Uz sve minuse koje ovaj roster i dalje ima, onaj najočiti je kreacija, dakle tu dolazimo na ono o čemu pričamo već duže na ovom blogu, a to je potreba za pravim bekom koji može uzeti igru u svoje ruke. Odluče li se Sunsi za zaokret umjesto za još jednu sezonu lova na osrednjost, Bledsoe bi bio idealan dodatak. S tim da ne treba isključiti još jednu mogućnost, puno ambiciozniju jer Orlando je i dalje potencijalan partner za najveće tradeove – malo je momčadi u ligi koje eventualno mogu dovesti i Cousinsa i Westbrooka, a Magic je jedna od njih. Mogu li Kingsi dobiti bolji paket, pod uvjetom da žele nazad dokazani talent, a ne pickove gdje ipak primat ima Boston, od Vučevića i Gordona za Cousinsa?

Može li OKC, ako ne želi riskirati ostati bez ičega iduće ljeto ako Russ odšeće, dobiti bolji paket za posudbu od nekoliko mjeseci od Hezonje, Paytona i budućeg zaštićenog picka prve runde uz dodatak Greena ili Biyomba radi razlike u plaćama? Fournier, Ibaka, Westbrook i Cousins, pa makar okruženi NBDL talentom, neopisivo su bolji i sada i posebice dugoročno od svega što Magic trenutno ima i upravo zato ne smatram da je Orlando gotov s poslom. Obožavam lakoću kojom Vučević trpa, ali čovjek jednostavno ne može biti rasni all-star igrač ako igra samo u jednom smjeru. A bez rasnog all-star talenta nema ni playoffa. Ima li ovaj trenutni roster Orlanda ijednog all-stara? Možda Vučevića izaberu treneri ako do veljače Orladno bude top 4 momčad na Istoku, ali golim učinkom ni jedan igrač na ovom rosteru ne izgleda kao kandidat za top 12 igrača na Istoku sam od sebe. Kad dodaš da nemaju ni poštenog startnog beka osim Fourniera, koji je također tek solidan sekundarni kreator čiji učinak ipak najbolje dolazi do izražaja kada igra sporednu rolu, o čemu ovdje pričamo?

Ono što su napravili je sljedeće – skoristiti su prostor za dovesti vrijednosti, ne nužno neke koje će iskoristiti na parketu, ali vrijednosti koje mogu donijeti povrat na tržnici. Dakle, sada dobar dio ovoga što imaju još jednom treba okrenuti ako misle imati ozbiljnu momčad i na parketu, ne samo papiru. Jer, loviti doigravanje s ovakvim rosterom u ovakvoj konferencije, u kojoj ti tri tjedna loše forme mogu značiti upadanje u rupu iz koje nema povratka jer si okružen podjednakim konkurentima, nije nikakav iskorak u odnosu na ono što su imali do sada. Partija pokera se nastavlja, Hennigan se samo može nadati da igra po nekim specijalnim pravilima koja mu dozvoljavaju da više puta mijenja karte.

SUMMER LJIGA PODCAST – EAST RECAP

Ako tražite odgovor na pitanje zašto Carmelo prije par godina nije jednostavno otišao u Chicago umjesto da sada dovodi Rosea i Noaha sebi u New York, na pravom ste mjestu. Sickre i Gee o tržnici, rosterima i mladim nadama. I starim problemima. Kasnonoćno ćaskanje prekinuto je radi spavanja pa će drugi dio s ovrtom na Zapad doći na red za nekoliko dana.

ANOTHER VEGAS REPORT

Danas osvrt na preostalih pet momčadi kojima se još nismo bavili ovoga ljeta. Vegas je inače stigao do završnice, danas se igraju polufinala, a bilo je čak i nešto uzbuđenja u utakmicama četvrt-finala. Sunsima je trebao produžetak da pobjegnu Nuggetsima u nadigravanju Ulisa i Murraya, a Wolvesi su se provukli protiv Raptorsa i bez Dunna jer je Jones, koji je konačno dobio prostora driblati sada kada nema ovdje sjajnog rookiea (potres mozga ga je izbacio s ljetne lige), pokazao da može i on trpati igrajući 1 na 5. Bekovi Netsa su kiksali u najgorem mogućem trenutku omogućivši tako Cavsima predvođenim McRaeom da uđu među 4, a Bullsi su i bez vrhunskih partija vanjskih igrača bez problema odraditi posao protiv Wizardsa (koji su tek u završnici očajničkim tricama smanjili rezultat čisto kozmetički).

KINGS

Kingsi su otpali već prvog dana razigravanja i jedina su momčad u Vegasu bez pobjede tako da nisam imao volje gledati cijelu njihovu tekmu, ali sam zahvaljujući league passu bez problema proletio kroz dobar dio akcija u kojima su sudjelovali njihovi mladi igrači. Očekivano, nije se imalo puno toga za vidjeti.

Papagiannis je, blago rečeno, projekt. Stvarno ne vidim svrhu dovođenja ovako sirovog igrača u NBDL umjesto da su ga jednostavno ostavili u Grčkoj još 3-4 godine dok se ne vidi može li na ovu masu dodati išta košarkaških vještina. Ili se barem stesati kako bi mogao trčati po parketu brže od Hibberta. Momak je dobivao svoju kvotu minuta kao startni centar, uglavnom je smetao u sredini reketa u oba smjera, u obrani je od toga nekad bilo u koristi, u napadu baš nikada. Osim što može zakucati zicer, u igri nije pokazao ništa iako je dobio gomilu lopti u post-upu. Onako ogroman bi se gurao praktički do obruča, a onda bi uglavnom promašio horok (usprkos 216 cm i činjenici da je uglavnom bio najveći čovjek na parketu šutirao je 36% iz igre). Doduše, treba biti iskren i priznati da nije imao s kime ni igrati jer i ova verzija Kingsa, kao i ona udarna, pati od nedostatka pouzdanih playmakera.

Njihov pick druge runde Cousins trebao je ovdje biti udarni play, međutim zbog ozljede nakon samo par utakmica prepustio je minute izvjesnom combo-beku Obasohanu koji je solidno iskoristio priliku da utrpa nešto poena, ali koji jednostavno nije poštena jedinica. Tako da je još jednom posao uglavnom pao na Davida Stocktona, “njihova” veterana kojega su nakon solidnih igara na prošlogodišnjem turniru u Vegasu parkirali u svoju NBDL podružnicu.

Kao što smo već odavno utvrdili, košarku bez bekova ne možeš igrati, a toga Kingsi jednostavno nemaju. Još jedan rookie, Richardson, imao je također ljeto za zaborav – bila je ovo prilika da se nametne kao kreator što mu je na trenutke uspijevalo dok je igrao za Syracuse, ali ni šutom ni ulazima nije opravdao priliku.

Uglavnom, ovakav roster bez ikakvih opcija na perimetru na koje se možeš osloniti bio je osuđen na neuspjeh, što se samo potvrdilo i nastupima veterana Cauley-Steina koji je ovdje uz pravog playa i okružen s par šutera mogao dominirati. Ovako, čovjek je doslovno na trenutke bio osuđen igrati obranu na bekovima jer su ga na parket gurali u postavama s tri centra. Mislim, s jedne strane je ok razvijati taj dio njegove igre, ali s druge apsurdno je čovjeka koji u NBA može igrati samo kao finišer u reketu stavljati na parket u postavama s još nekoliko takvih.

Jedini igrač Kingsa koji se donekle snašao u ovom kaosu tako je bio Skal. Dapače, blesavo je da su toliko prilike zajedno dali Papagiannisu i Cauley-Steinu (koji je btw uglavnom bio prisiljen sklanjati se uz osnovnu liniju i vrebati na odbijance dok je Papa bacao cigle) pri tome ignoriravši Skala koji je sjajno trpao trice, pa i Dukana koji je potpuno marginaliziran u rotaciji iako je i ovo ljeto pokazao da tricu može zabiti zatvorenih očiju. Kužim da je ovo ljetna liga i da rotacije nužno ne moraju biti optimalne jer je rezultat u drugom planu, ali zar za razvoj Pape ne bi bilo bolje da je loptu u post dobivao s nešto više prostora kojega bi mu ostavljali Dukan ili Skal?

Što se Skala tiče, iako još treba dodati kilograma da bi se mogao gurati pod NBA obručima, osjećaj za trpanje mu je nemoguće osporiti – kad bi na vrijeme uhvatio poziciju na niskom postu bez problema je zabijao meke horoke preko desnog ramena, a uz to je dovoljno skočan i okretan za zabiti klasični skok-šut iz okreta s bloka ala Garnett. Otvorene postavljene šuteve, bilo kroz pick & pop ili sa strane bez lopte, stavlja bez problema i samo da ostane s ovim trenutnim vještinama, bit će NBA igrač kad jednom ojača jer ima tu ekstra kvalitetnu šutersku ruku.

Ajde, barem u nečemu Kingsi se nisu preračunali.

GRIZZLIES

Na papiru su imali jedan od zanimljivijih rostera, ali na parketu se očekivanja baš i nisu ostvarila. Prvo su ostali bez Davisa koji je zbog ozljede stopala propustio ljetnu ligu – navodno ovo nije razlog zbog kojega je momak pao iz lutrije u drugu rundu, ali nekako nikada nije dobro kada u istoj rečenici imamo kombinacije centar i stopalo. Lani je Memphis imao sličnu situaciju s tadašnjim rookiem Martinom koji je zbog ozljeda na kraju propustio skoro cijelu sezonu i zbog nove operacije opet nije bio dostupan ni drugo ljeto za redom. Kad dodamo da je i Jordan Adams završio na novoj operaciji koljena zbog kojega je praktički propustio već dvije sezone, ispada da ta mlada skupina koju je okupio Memphis baš i nije nešto.

Tako da se dosta očekivalo od Baldwina koji je bio katastrofalan. Nije od njega očekivao nitko da odigra na razini na kojoj je to odradio Dunn, ali trebao je barem defanzivno i energetski pružiti nešto u tom smjeru. Ma kakvi, dok je Dunn letio po reketu i nosio sve pred sobom kao running back, Baldwin je bio totalno izgubljen čim bi ušao u sredinu. Osim što nije pokazao da ima rješenja kao slash & kick igrač, nije bio u stanju ni finiširati kroz kontakt, što je katastrofalna kombinacija kad si beka bez šuta. Uglavnom, uz ozljede, loša igra njihovog playmakera bila je glavni razlog zašto je Memphis ovdje bio bez šansi.

Ako Baldwina može tješiti, Harrison, onaj brat koji ne šutira i navodno je playmaker, odigrao je još manje uvjerljivo i za nagradu je do Memphisa izgleda dobio garantirani ugovor. Bez obzira što je u pitanju minimalac mogu samo reći – svašta.

Kako su nakon par utakmica doma poslali i JaMychala Greena koji stvarno ne treba gubiti vrijeme u ovakvim eksperimentima, Grizliji doslovno nisu imali što za pokazati. Osim nekoliko veterana ljetnih liga koji su se manje-više utopili u sivilo. Poput Jonathana Holmesa koji je lani, nakon sjajnih partija u Vegasu za Boston, potpisao za Lakerse koji su ga otpisali nakon što je zbog operacije ramena izgubio godinu i koji je ovdje pokazao da još nije spreman za igrati ozbiljnu košarku. Ili Vincea Huntera koji bi već bio dio lige da ima pouzdan šut za tri kao smallball četvorka (pokazao i ovdje da još nije ni blizu tome da bude opasnost s perimetra) – čovjek je klasični tweener koji nema poziciju u NBA, ali zato je nakon sjajne NCAA karijere kao smetlar pod koševima odlično igrao i lani u Vegasu za Sixerse, pa zatim u kampu za Kingse, da bi nakon odličnih NBDL nastupa dobio čak i gažu u Panathanaikosu. Ili Levia Randolpha kojega su Celticsi nakon trening kampa parkirali u svoju NBDL podružnicu da bi evo, kao 3&D opcija na boku, bio vjerojatno i najbolji igrač Memphisa ovog ljeta.

NETS

Iako su imali otužan učinak na tržnici ne uspjevši pojačati roster mladim igračima, ovdje su pokazali da nisu totalno bez svježe krvi u svlačionici. Njihova 4 mlada igrača ostavila su uglavnom pozitivan dojam i zaslužuju svaki poneku rečenicu (nažalost, nije bilo LaVerta koji je i dalje na rehabilitaciji stopala).

Počnimo s najugodnijim iznenađenjem, combo-bekom Whiteheadom koji bi po svemu sudeći trebao dobiti najveći broj minuta na poziciji jedinici nakon Lina. Mislim, ne vidim svrhu trošiti minute na veterana poput Vasqueza ili jahati Lina više od 25 minuta kada imaš ovako solidnog mladog košarkaša u rukama. Whitehead je prije svega strijelac, ali ovdje je pokazao i sposobnost razigravanja nakon slash & kicka, pa i u čitanju igre kroz nešto kompleksnije akcije. Ima ulaz i ne samo da može doći do obruča već i finiširati jer je i dovoljno čvrst i ima izuzetno mekan izbačaj kojega realizira na više načina, od floatera do šuteva s izuzetno visokim lukom. Plus, ima i pouzdan šut s perimetra. Uz sve što je pokazao u napadu, dokazao se i kao solidan defanzivni potencijal i ako je Atkinson stvarno takav stručnjak za rad s playmakerima, od ovog momka može napraviti čudo jer klinac ima talent u svakom pogledu, sada samo treba usavršiti zanat (da i dalje previše voli uzimat loše šuteve pokazao je baš sinoć u utakmici protiv Cavsa kada je dozvolio lošoj strani svoje osobnosti da prevlada, zanemarivši timsku igru koju je do tog trenutka prezentirao).

Uz njega izuzetno ugodno otkriće je i McCullough koji odlično izgleda nakon što je lani skoro cijelu sezonu proveo izvan parketa zbog teške operacije koljena. Momak je već vratio dobar dio eksplozivnosti i skočnosti koja ga je krasila u onoj jednoj godini na Syracuse, a uz to je ovdje pokazao izuzetno meku ruku s poludistance, pa čak i sposobnost da ubacuje otvorene trice. Ovo je već teritorij u kojem obitavaju vrhunski potencijali jer ako istovremeno bude u stanju braniti obruč i preuzimati na perimetru obrambeno, odnosno finiširati i na obruču i licem košu u napadu, McCullogha će Netsi moći uklopiti uz bilo kojeg centra ili četvorku kojih se dočepaju u budućnosti, a i već sada se čini da je mudrije dati minute njemu nego veteranima poput Scole ili Bookera.

Dolaskom Whiteheada više nije bilo potrebe trošiti Kilpatricka u roli kreatora te su ga mirno mogli gurnuti u ulogu strijelca. Čovjek je još u završnici prošle sezone pokazao da može trpati u NBA, potvrdio je to još jednom i ovdje i Netsi će od njega vjerojatno dobiti isti učinak koji bi dobili od Crabbea za dijelić cijene koju bi platili. Možda nije tako pouzdan šuter, ali definitivno ima bolji ulaz od beka Blazersa i može funkcionirati uz relativno velikog playa kao Whitehead.

Četvrti član ove jezgre je Hollis-Jefferson koji je očito ozbiljno radio na šutu. I dalje to nije pretjerano pouzdano oružje, ali je svakako napredovao u odnosu na lani, a već lani je bio koristan igrač samo na račun obrane. Bude li u stanju pogađati tricu s 33% i slobodna s 80%, RHJ će biti nezamjenjiv u petorci. Iskreno, ne vidim razloga zašto Netsi baš ovoj četvorici mladih ne bi dali najviše minuta uz Lopeza jer ionako ne mogu u playoff, a koji će pick otići Bostonu tako je svejedno kad ionako neće biti njihov.

Na malo pozitive pred tmurnu sezonu svakako imaju pravo. Spomenimo još da su na rosteru u manjim rolama imali i Yogia Ferrella i Egidijusa Mockeviciusa koji su izgleda već zakapareni i za trening kamp, ali koji nemaju realne šanse ostati na rosteru. Dok Ferrell stvarno nije mogao do minuta pored sjajnog bekovskog dvojca, Litvanac je imao šansu ugrabiti veću minutažu obzirom da je mjesto drugog visokog u startnoj petorci bilo otvoreno, ali nije se uspio nametnuti (ukratko, tip je drvo) pored veterana Henrya Simsa koji je u potrazi za poštenim ugovorom nakon godina smucanja po NBA i koji je ovdje odradio solidan posao u obrani za Netse.

BULLS

Očekivano su među boljim momčadima ovdje, dogurali su do polufinala kao jedina momčad bez poraza u Vegasu, naglasivši tako da će i iduće sezone, svim problemima sa startnom postavom usprkos, Bullsi imati solidnu klupu koja će, posebice u Chicagu, donijeti puno koristi. Ovdje jašu upravo postavu koja bi i u regularnoj NBA sezoni trebala igrati značajnu rolu u Hoibergovim rotacijama, a to je četvorka s Feliciom i Portisom pod košem, odnosno s Grantom i Valentineom kao bekovima. Kako McDermott kao igrač treće godine nema što raditi u Vegasu, njega je ovom prilikom u rotaciji zamijenio Dez Wells, nekada solidan bek na Marylandu koji je lani sezonu proveo u NBDL-u (ne baš uspješno, čisto da dodam). Također, angažmanom Canaana vjerojatno će u toj energičnoj drugoj postavi Grant ostati bez role, obzirom da je Bullsima potrebniji netko tko može zabiti tricu iz driblinga nego slash & kick play koji može pogoditi šut samo slučajno.

Iako će ga problemi s realizacijom vjerojatno koštati značajnije NBA karijere, Grant je ovdje bio sve što treba Bullsima na poziciji jedinice, netko tko je davao sigurnost na lopti sposobnošću da kontrolira ritam i vrti akcije bez trošenja posjeda uzalud, pri tome igrajući i solidnu obranu presingom ponekad već na polovici protivnika. Za trećeg playa na pravom rosteru pokazao je više nego dovoljno iako ti problemi sa šutom koji su bili očiti još dok je igrao za Knickse stvarno bodu u oči.

Valentine je donekle opravdao reputaciju all-round igrača, sjajno se snalazeći u roli sekundarnog kreatora, a često i primarnoga jer je vukao kontre kad god je stizao bez obzira na prisustvo Granta. Dakle, za njega kao kreatora iz pick & rolla nema zime ni na sljedećoj razini. Doduše, poput Granta i on je imao problema sa šutom, ali u njegovom slučaju oni barem ne bi trebali biti kronični. Kako je turnir odmicao šutirao je sve bolje, čak i iz driblinga, a kada dobije više spot-up šansi bez problema bi trebao ići iznad 35% za tricu.

Ipak, najveća snaga Bullsa bila je pod košem. Nešto specijalno pričati o Feliciu i Portisu nakon posla kojega su odradili u rookie sezoni nema smisla, oni su definitivno nadrasli ljetnu ligu i to su ovdje i dokazali. Felicio je još jednom potvrdio da je apsolutna krađa prošlog drafta, igrač koji može odraditi posao u sredini i koji koristi izuzetan IQ da uvijek bude u pravo vrijeme na pravom mjestu u oba smjera. Ako s vremenom već sada solidan šut s poludistance uspije izvući do perimetra, Bullsi će u njemu imati izuzetnog igrača zadatka. Portis je pak u tome već odavno uspio i njegova lakoća trpanja koševa i prikupljanja skokova ovdje je apsolutno anulirala sve probleme koje ima s igranjem obrane. A i na NBA razini oni nisu toliko bitni dok god se drži ove back-up role s Feliciom uz sebe.

Kao da ovakva jezgra nije bila dovoljna, Bullsi su složili i izuzetno iskusnu klupu – uz Dinwiddiea koji će vjerojatno dobiti nogu sada kada su doveli i Canaana (i koji je također dao dodatnu kvalitetu u slash & kick igru iako i sam ima opjevane probleme sa šutom), bili su tu i veterani ljetnih liga Cooley i Davies kao osiguranja pod košem. Obzirom da obojica već imaju ozbiljno iskustvo profesionalaca u Europi, što ih nije smetalo da se ovdje pojave čisto kako bi NBA znala da su i dalje živi, jasno je kako su Bullsi ovdje imali za pojmove ljetne lige vrhunsku unutarnju liniju kojoj malo tko može konkurirati. Što će uostalom vjerojatno i potvrditi osvajanjem turnira ako ne pošalju neke igrače doma ranije nego bi trebalo.

NUGGETS

Mogli su imati možda i najbolji roster ovdje, međutim nisu došli ni blizu tome. Jokić je bio zaokupljen reprezentacijom, a već nakon prve utakmice su poslali Harrisa i Mudiaya doma, tako da su se isključivo fokusirali na igru četiri ovogodišnja picka. Nažalost, kako su usput odlučili ne forsirati Beasleya koji je na kraju NCAA sezone odlučio operirati napuklu potkoljenicu, sve se svelo na ne baš sjajne šuterske partije Murraya, Hernangomeza (za kojega je sve izglednije da će ostati u Europi) i Corneliea (koji gotovo sigurno ostaje u Europi). Rotaciju su zaokružili priljučivši Jimmera (koji traži novi dom nakon što je lani sezonu proveo u NBDL podružnici Knicksa i koji je valjda konačno spreman za prelazak u Bundesligu gdje će opet postati legenda) te dvojac s negarantiranim ugovorima koji je lani završio sezonu na njihovom rosteru, Sampsona i Toupanea (rubni NBA swingmani od kojih bi jedan možda i mogao preživjeti na glavnom rosteru, a sudeći po igrama u Vegasu u laganoj prednosti je Toupane koji je nešto bolji šuter od Sampsona, a i opasniji je s loptom u rukama na ulazu).

Iako su ušli među 8, u sinoćnjem porazu od Sunsa opet je bio vidljiv najveći problem, a to je nedostatak pravog playmakera. Iskušavali su Murraya u ovoj roli veći dio ljetne lige pripremajući ga za NBA život, ali čovjek je ipak strijelac kojem je prvi instinkt uvijek tražiti šut, tako da se nije proslavio kao razigravač. Dapače, nije se proslavio ni kao šuter obzirom da je većinu lopti potezao iz driblinga. Opet, iako nije ekstra klasa s loptom u rukama, pokazao je da može iskoristiti povoljan matchup u izolacijama. Doduše, u NBA će ga rijetko čuvati ovako sitan igrač poput Ulisa protiv kojega će moći finiširati na svakom ulazu, međutim već sama činjenica da je u stanju kombinirati ulaz i šut kao potencijalni sekundarni kreator dobra je vijest za Denver. Za očekivati je također da s više spot-up šansi popravi i postotke za tricu jer definitivno ima i ruku i domet. Uglavnom, solidan igrač, ali kako uz sve rečeno nije ni oličenje eksplozivnosti, a uz to ni fizikalije mu baš nisu idealne za igrati na boku, teško je u ovom trenutku reći da Murray ima neku ekstra budućnost u ligi. Možda bi u ovoj combo roli i mogao najbolje proći, ali tu ga definitivno i dalje čeka dosta posla na brušenju playmakerskih kvaliteta.

Opet kažem, šteta što nije igrao Beasley ili Mudiay, zašto ne, mogli su raditi na igri s loptom prvoga ili kemiji drugoga s novim suigračima, ovako su često bili u situaciji dati loptu Jimmeru da se i sam okuša u roli combo-beka i nešto kreira. Dok je Toupane solidno odradio posao trojke, pokušavajući sudjelovati i sekundarni kreator, a ne samo podizač energije, glavninu minuta pod košem potrošila je kombinacija Hernangomez-Cornelie. Španjolac je ugodno iznenadio energijom, posebice u skoku i obrani. Iako i dalje postoje upitnici može li biti četvorka u NBA, ovdje s tim nije imao nikakvih problema. Osim šuterskih, naime nije pokazao ni s od stretch kvaliteta tako ga obzirom na viđeno ima još manje smisla projicirati kao nekakvog budućeg korisnog NBA igrača. Jasno, obzirom s kakvim bekovima je igrao, nije ni mogao dobiti previše kvalitetnih lopti, ali, opet naglašavam, smetlarski dio posla odradio je više nego pošteno, može i trčati i skakati visokim intenzitetom i definitivno nije klasični Euro prospekt, ima u njemu dovoljno vatre tako da ga nije teško zamisliti kao standardnog reprezentativca Španjolske idućih 15 godina.

Cornelie je očekivano najsiroviji od svih, ali također zanimljiv prospekt. Toliko je trenutno tanak da ni pod razno ne može igrati centra osim u ljetnoj ligi, a ni ovdje se nije proslavio u sredini obrane jer očito ima problema s koordinacijom zbog nesrazmjera dužine i mase. Preslab je za izdržati kontakt, ali pokretljiv je i bez većih problema je preuzimao bekove kojima je parirao dužinom ruku tako da bi s vremenom na toj strani parketa mogao biti podnošljiv. U napadu je veći upitnik, iako je uredno zabijao zicere na obruču koje je morao i kupio svoju kvotu odbijanaca, nema post-up igru i otvara se isključivo kroz pickove ili šuljanjem uz osnovnu liniju. Sad, kako je preslab teško je dolazio do idealnih pozicija za finiširanje i uz to ne podnosi najbolje kontakt, a nije pokazao ništa ni od najavljivanje igre licem košu gdje bi navodno trebao imati solidan domet sve do trice (slično kao i Hernangomez, tu je dobrim dijelom postao žrtva loše igre bekova koji su gomilu sekundi trošili na dribljanje u mjestu). Dakle, u idealnom slučaju bit će stretch visoki koja može igrati obranu, tako da je s te strane ulaganje Nuggetsa u njega razumljivo.

VEGAS REPORT

Ostala su u Vegasu još četvrt-finala, polufinala i finale, a i nekoliko rostera koje ovoga ljeta nismo spominjali. Pa je vrijeme da ispravimo nepravdu.

HAWKS

Gledao sam ih u dvije tekme, na otvaranju protiv Rocketsa i u jučerašnjoj protiv Wizardsa, solidan roster, s dovoljno zanimljivih igrača vrijednih pažnje. Naravno, sve oči uperene su u njihova dva ovogodišnja pick prve runde, Princea i Bembrya, koji su potvrdili neke ranije spoznaje, ali su u konkurenciji ovih većih tijela koja su nadrasla NCAA konkurenciju otkrili i nešto novo. Prince, koji nije igrao prve dvije utakmice u Vegasu jer se čekalo da liga odobri trade s Jazzerima, izgleda kao NBA igrač i ne samo što je pojavom novi Carroll, već ostavlja i sličan dojam stilom igre. Odličan je stoper na perimetru, posebice protiv manjih igrača koje može zaključati dužinom, a uz to je i izuzetno aktivan kao pomagač, posebice s visokog posta, što je velika stvar. Ne kažem ni slučajno da je igrač koji može zatvoriti pola parketa kao Leonard ili George, ali može baš igrati takvu rolu na solidan način i to je potencijalno ogroman dobitak za Hawkse. Ovdje se nije proslavio šuterski, ali je pokazao dovoljno s loptom u rukama kao dribler i kreator da se može smatrati kako će se bez većih problema prilagoditi i na pokretni napad Hawksa koji ne tolerira čiste spot-up 3&D igrače već od njih zahtijeva i nešto dribble & drive kvaliteta.

Bembry je puno veći upitnik jer nema ni približno solidne fizikalije, nema šanse da će moći odrađivati rolu swingmana i Hawksi će ga morati razvijati u smjeru combo-beka ako ga žele u rotaciji. To ne bi trebalo biti problem jer Bembry i jeste playmaker, ne onaj klasični brzi bek koji živi od eksplozivnosti i driblinga, već više u maniri Simmonsa i sličnih viših razigravača. Dakle, fluidan dodavač koji igra u ritmu i manjak brzine nadoknađuje izuzetno preciznim asistima kroz zajebane kutove. Rođeni hakler uglavnom, ali osim što nije klasični bek zbog manjka brzine, nema ni šut, tako da će biti dosta zeznuto naći mu rolu usprkos talentu. Da je barem pravi swingman pa da može igrati obje pozicije, ovako limitiran na čuvanje dvojki i eventualno jedinica teško može ostvariti bolju karijeru od Spencera Dinwiddiea. Osim ako ne postane snajper s perimetra.

Uglavnom, Hawksi očito imaju nos za ove bočne igrače jer su ovdje lani prezentirali Pettawaya i Pattersona. I dok je Pettaway igrao za Buckse ovo ljeto u nadi da će dobiti šansu među 15 na nekom rosteru, Pattersona koji je i ovdje igrao solidno ugrabili su Kingsi nakon što ga je Atlanta otpustila jer mu pored dva ovogodišnja picka ionako ne mogu dati mjesto u svlačionici. Solidno su Hawksi posložili i poziciju playa, s dva veterana poput Pangosa (novo pojačanje Žalgirisa) i Cottona (koji se nakon epizoda s Jazzom, Sunsima i Grizlijima nada novoj NBA šansi) nemaju problema s produkcijom na ključnoj poziciji ljetne lige, iako treba istaknuti da dobar dio napada igraju direktno kroz Bembrya u pick & rollu dok Pangos ili Cotton, koji su sjajni šuteri za tricu, uokolo traže otvorene situacije.

Tako da imaju super situaciju na vanjskim pozicijama iako mladi Francuz kojega su izabrali u drugoj rundi, Cordinier, očito nije dorastao ovoj razini (i vjerojatno neće nikada ni biti). Pod košem su stvari nešto tanje, tu jašu isključivo Tavaresa kao centra i Ashleya kao stretch-četvorku, uz Costella kao back-up visokog. Tavares nije ništa brži nego prije godinu dana, dakle i dalje ima problema u tranziciji iz obrane u napad i obrnuto, ali pod obručima je na ovoj razini Rudy Gobert. Nažalost, u pravoj akciji teško može biti išta više od Hibberta (ove post-Pacers verzije), tako da je pitanje hoće li Atlanta ikada od njega imati veće koristi. Ashley je sjajan šuter koji je briljirao u NBDL-u što mu je donijelo solidan ugovor u Albi iz Berlina, a istu kvalitetu pokazuje i ovdje bez problema ubacujući duge dvice i trice. Problem je što nije skakač i defanzivac na NBA razini, a Hawksi u Scottu ionako već imaju identičnog igrača. Costello kojega se neki možda i sjećaju s Michigan Statea pak nema ni jednu kvalitetu za NBA, da je desetak centimetara viši i krupniji možda bi mogao biti solidan back-up centar, ovako kao četvorka donosi eventualno smetlarske kvalitete u skoku što je jednostavno nedovoljno za mjesto na rosteru. Jedini razlog zašto ga spominjem je što su mu Hawksi izgleda već obećali mjesto među 20 ljudi za kamp, što mi se čini totalno nepotrebno.

WIZARDS

Imaju jedan od najgorih rostera u Vegasu iz kuta ulaganja u budućnost franšize, ali zato imaju solidan score jer su se nakrcali veteranima koji mogu odraditi posao. Praktički, uz Oubrea koji igra solidno i ima dozvolu da radi što hoće i kada hoće s loptom (i koji izgleda puno bolje nego na prvoj ljetnoj ligi prošle godine te pokazuje da bi Washington od njega ove godine mogao imati koristi i u pravoj rotaciji), jedini preostali igrači na koje imaju nekakva prava su White (koji nakon osrednje sezone u Bundesligi opet neće dobiti priliku u NBA jer nema kvalitete ni za igrati na perimetru kao trojka, ni za rolu stretch četvorke) i Eddie (koji je nakon odličnog šuterskog izdanja u Vegasu zaslužio da mu minimalac postane garantiran kako bi prosjedio još jednu sezonu na klupi Wizardsa).

Ostalo je krpanje, posebice na pozicijama playa i centra gdje su koristili veterane Coopera i Erica (prvi je nesuđeni naturalizirani play BIH, drugi je već legenda ljetne lige koja se godinama smuca po Europi), usput davši šansu i Woltersu (čovječe, od njegove prve ljetne lige prošlo je već 3 sezone) te Ochefuu. Potonji je prvak NCAA s Villanovom i već je dobio poziv za kamp, a tamo bi se trebao naći i bek McClellan koji je iz neznanih razloga dobio ugovor obzirom da ovdje nije pokazao ništa (konkretno, baš u ovom dvoboju s Hawksima, Prince ga je doslovno pojeo za doručak u obrani). Nešto više je pokazao još jedan bek-šuter House, donedavni lider Texas A&M-a kao jednog od ugodnijih iznenađenja prošle sezone, tako da je njegov poziv za kamp razumljiviji.

Dakle, ipak su iskušali nešto rookiea, ali iskustvo ostatka rostera pokazalo se ključnim za solidne rezultate, pa tako i dovoljnim da srede Atlantu, u završnici krcatoj greškama Eddie je zabio što je trebao iz vana, a Oubre je nadigrao Princea, taman da Wizardsi dođu do još jedne pobjede i mjesta među 8.

ROCKETS

Oni su imali itekako posla u Vegasu obzirom da im petorku čini trećina pravog rostera. Uz veterane Dekkera, Harrella i McDanielsa, koji su ovdje očekivano ponijeli najveći dio tereta (na jednu utakmicu pojavio se i Beasley iz nekog razloga, spucao 15 lopti u 21 minutu prije nego su ga Rocketsi poslali doma) te centra Onuakua s Louisvillea koji će po svemu sudeći dobiti garantirano mjesto na rosteru, praktički jedino ostaje otvoreno pitanje pozicije playmakera gdje je projicirani starter Payton nakon 3 utakmice morao na operaciju što je otvorilo mjesto za Taylora, nedraftiranog combo-beka s Texasa. Payton bi trebao biti spreman za kamp jer u pitanju su prepone, dakle radi se o rutinskom zahvatu, ali ni on kao ni Taylor nije pokazao previše. Njegov najveći plus je solidan atleticizam pomiješan s idealnim fizikalijama za NBA playa zbog čega ga nije teško zamisliti kao profesionalca. Uostalom, all-round učinci su mu iznadprosječni, međutim, loš je šuter i to je ogroman problem obzirom da nije tako dobar s loptom da konstantno stvara višak igrača. Nije imao previše problema s brzim ritmom i tranzicijom, ali definitivno nije ni pick & roll igrač na postavljenje obrane u kojega bi D’Antoni uložio previše povjerenja. Ni Onuaku nije oduševio, reći za njega da je drven je kompliment (iako puca slobodna iz međunožja, onako kako svi žele da ih pucaju drveni centri, jedva dobaci do 50%), ali solidan je bio u zaštiti obruča i iako nije masivan, skočnošću i pokretljivošću nameće se kao potencijalni NBA back-up centar.

Uglavnom, Rocketsi teško da su našli neku specijalnu vrijednost u ovoj klasi, a što je s lanjskom? Harrell standardno borben, ali i standardno limitiran time da nije šuterska prijetnja i teško je zamisliti da kao takav dobije minute na četvorci u idućoj sezoni. McDaniels je pokazao nešto veći napredak i s loptom u rukama (obojica su dobila dosta prilike “kreirati” jer tome ljetna liga i služi, ali teško da će za tim imati prilike u pravoj košarci) i kao spot-up šuter, dakle za njega još ima nade da se može pronaći u 3&D roli na boku, dok je najveći iskorak napravio Dekker. Doduše, obzirom da je prošlu sezonu zbog ozljede leđa ionako praktički propustio, bilo je lijepo vidjeti da je ovdje potpuno fizički spreman. Iako je šuterski rastao kako je turnir odmicao, nije oduševio u tom segmentu, imao je problema otvoriti se bez lopte i praktički jedina prijetnja je bio kao spot-up šuter iz postavljenih situacija i u tranziciji. Definitivno se snašao u tom aspektu run & gun sistema i ne bi bilo čudno da ga D’Antoni priključi rotaciji u jednom trenutku, međutim kao kreator Dekker jednostavno nije NBA klasa. Uz to, iako je često najbrže istrčavao kontre, nije to radio zbog brzine koliko zbog brzog čitanja situacije i još bržih reakcija – taj manjak eksplozivnosti u nogama problem je u obrani i stoga teško da može donijeti Rocketsima previše.

Inače, Rocketsi su najbolje igrali kada bi razdvojili Onuakua i Harrella te umjesto jednog od njih na parket gurnuli Wiltjera, lanjsku stretch četvorku Gonzage. Kao najbolji šuter na rosteru, iako apsolutno limitiran u svim drugim aspektima igre, Wiltjer im je davao potreban prostor u napadu i stoga i njega možemo očekivati u trening kampu.

WARRIORS

Oni definitivno nisu imali previše koristi od ljetne lige, ali odradili su pristojan posao.

Kako zbog ozljede prsnog mišića njihov izbor prve runde Damion Jones nije mogao natupiti, odnosno kako nisu mogli računati ni na Looneya koji se i dalje oporavlja od operacije kuka, sve oči bile su uprte u rookiea McCawa za kojega se Warriorsi nadaju da će u skoroj budućnosti postati koristan član rotacije. Iggy neće još dugo moći nositi teret na ovaj način kako to radi do sada i kako bi trebao barem još ovu sezonu, a nije ni sigurna stvar da će ostati na rosteru nakon nje (bude li tražio ratu od 15-16 milja, odnosno ne pristane li na popust kako bi ostao u Zaljevu, Warriorsi će ga, ne dođe li do značajnijih promjena u budućim pregovorima oko kolektivnog, vjerojatno morati pustiti kako bi otvorili prostor za potpisati Duranta koji će imati pravo na ratu od oko 35 milja koju je jednostavno nemoguće ugurati u prostor dok su na njemu holdovi za Currya i Iggya), tako da će Warriorsi pred svoja tri klinca staviti itekakve izazove kako bi se obnovili iznutra, što bi im definitivno olakšalo život.

McCaw je tako dobio sve ovlasti u Vegasu i, osim toga što izgleda kao Brandon Ingram nakon tromjesečnog boravka u koncentracijskom logoru, ostavio je solidan dojam, posebice kao šuter. Kad malo ojača nije ga teško zamisliti kao all-round podizača energije s klupe kao što je to postao Will Barton, ali momak usprkos svim pick & roll akcijama koje su mu Warriorsi servirali ipak nema talent Iguodale kada je kreacija u pitanju i tu prazninu koja će nastati jednog dana teško može ispuniti. Jasno, s ovakvim tijelom teško može biti makar i prosječan NBA defanzivac na boku u idućih nekoliko godina, eventualno može koristiti na lopti kao back-up za Currya, tako da je i on kao i Looney dugoročni projekt.

Inače, uz njega momčad Warriorsa nose dva veterana, Royce O’Neal kojega se možda neki sjećaju kao još jedan propali talent s Baylora (ovdje solidan u roli stretch četvorke, ali definitivno nije NBA klasa ni kao smetlar, kamoli šuter) te bivši igrač Warriorsa Kuzmić koji je valjda dobio priliku prezentirati talente u potrazi za novim ugovorom obzirom da ga se Panathinaikos ekspresno odrekao. Kroz njih troje vrtila se većina napada, odnosno ako McCaw ne bi kreirao kroz pick & roll, lopta bi se vrtila kroz post. Inače, Warriorsi su definitivno bili jedna od bolje pripremljenih momčadi ovdje, uglavnom su nalazili vremena zavrtiti poštenu akciju kroz pokretne napade, a u obrani su pripremili nekoliko formacija, od kojih su posebice dobro izgledali u klasičnoj 2-3 zoni.

Uglavnom, za momčad bez poštenog beka na raspolaganju i bez udarnih igrača pod košem na raspolaganju izgledali su sasvim solidno, ostvarivši čak i dvije pobjede.

ONE FOR THE ROAD

Bacio sam oko na jednu tekmu s league pass ponude tako da slijedi post prije puta, a prije dojmova ne mogu odoliti prenijeti vijesti s tržnice – Raptorsi su izgleda našli zamjenu za Scolu ubacivši Sullingera u midlevel iznimku (teško da će Jared ponoviti lanjsku tricašku sezonu kakvu je odradio Scola, ali u suštini kao pick & pop oružje za 20-ak minuta donosi manje-više isto što i legendarni Argentinac), Atlanta traži sigurnost na playu potpisom Jacka za minimalac (koliko možeš biti siguran s veteranom koji se vraća s teške operacije koljena), a Netsi će gubitak Johnsona pokušati nadoknaditi angažmanom Vasqueza koji je uhvatio fini dio njihova prostora (5 milja, super ulov za veterana kojem je karijera u slobodnom padu). Plus, nakon što su ostali bez Crabbea, izgleda da planiraju sredstva usmjeriti u Waitersa. Nadam se da će Bodanović uživati u Riu jer ono što ga čeka iduće sezone bit će jedan od najgorih rostera koje je homo sapiens ikada skrpao i koji neće, to je najtragičnije od svega, rezultirati nagradom u vidu ulova mladog talenta. I to baš u dvije sezone u kojima je draft krcat kvalitetom. Mislim, Celticsi bi bili blesavi kada bi se odrekli ovakvih resursa osim u slučaju da zauzvrat dobiju i Westbrooka i Cousinsa. U biti, kad bolje razmislim, zašto ne bi ciljali baš na ovakav rasplet, uopće nije nemoguć?

WOLVES – RAPTORS

Iako nemaju savršen roster obzirom da nije imalo smisla Townsa slati ovdje, dovoljno su zanimljivi zbog kombinacije Dunna i dva lanjska rookiea, Jonesa i Paynea. Od veterana donekle su zanimljivi tek Murry i Clarke i to je u biti manje-više njihova ovoljetna jezgra (Murrya se možda i sjećate kao combo-beka upitnog šuta čiji forte je bila obrana, odnosno sposobnost da brani sve vanjske pozicije, koji je prije par sezona proveo godinu dana u rotaciji Knicksa da bi se zadnje dvije godine smucao po NBDL-u, dok je Clarke lani odradio trening kamp s Celticsima nakon čega je proveo sezonu u NBDL-u). Uglavnom, ovaj trojac na rookie ugovorima će nositi najveći teret i odmah upada u oči kako će s takvom ulogom najmanje problema imati baš Dunn.

Da ima NBA atleticizam i fizikalije nije bilo upitno, ali čovjek je ovdje pokazao kako je spreman istrčati na parket od prvog dana i pomoći. U obrani koristi spomenute kvalitete da igra kvalitetnu i agresivnu obranu na loptu, dok je u napadu sposoban non-stop energično ulaziti u sredinu eksplozivnim prvim korakom i driblingom. Nema elitne vještine ni kao šuter ni kao razigravač, ali brzina s kojom ulazi u reket i izuzetna realizacija kroz kontakt i uopće ta elitna eksplozivnost definitivno će se moći prenijeti i na višu razinu igre. Uglavnom, kao šesti igrač sjajno se uklapa u momčad koju Wolvesi slažu.

Doduše, ovdje zbog prisustva Jonesa igra uglavnom rolu strijelca tako da taj playmakerski aspekt igre baš i nema prilike dokazati, ali i po onome što znamo s NCAA razine činjenica je da čovjek voli dominirati s loptom i da ima onaj Rondo feler, a taj je da će dodati samo ako je siguran da namješta zicer. Šuterski problemi su još veći, sve izvan reketa je dosta drveno za beka, čak i slobodna, ali samo s ovom energijom i ovakvim pristupom Dunn nudi dovoljno da se može reći kako je upravo on zaslužio biti treći pick nedavnog drafta.

Ostali? Jones je solidan play kojem je najveći vrlina meka ruka iz spot-up situacija, međutim kao kreator ima problema stvoriti višak s driblingom. Usporedbe radi, jedan drugi patuljak, Ulis, pokazao je puno više u prvoj utakmici za Sunse iako nema tu godinu iskustva u NBA. Kako god, Jones bi mogao biti igrač u rangu DJ Augustina ako postane agresivniji šuter, za sada još uvijek igra prenesebično, da ne kažem pasivno, a takvim pristupom teško može pomoći momčadi (ako misli biti back-up play, onda mora potezati tricu nakon bloka puno češće, a ne samo kada je potpuno otvoren). Za Wolvese je to ionako nebitno, sada kada su dodali Dunna uz Rubia, imaju više nego dovoljno rješenja na poziciji.

Payne je pak definitivno najveće razočaranje, u svojoj trećoj ljetnoj ligi izgledao je gore nego u prethodne dvije. To nije dobar znak, kao što nije dobar znak ni to da i dalje ne može zabiti otvorenu tricu, što znači da ne može do minuta kao stretch četvorka. Obzirom da će uskoro imati 26 godina i da je definitivno pri kraju razvojne faze, teško je shvatiti imaju li Wolvesi u njemu ikakvu vrijednost – obzirom na iskustvo i masu trebao bi dominirati barem u reketu na ovakvim turnirima, ali i njegov pristup i rješenja koja ima u sredini daleko su od potrebnih. Još jednom se ostaje pitati što je pokojni Saunders imao na umu kada se odrekao pick prve runde 2018. za njega, danas je očito kako je gadno preplatio u toj transakciji.

Raptorsi? Iskreno, osim Powella koji se na sjajan način nadovezao na igre u playoffu i pokazao da nema što raditi na ovoj razini (kao i Booker za Sunse, s loptom u rukama može gdje poželi na parketu), čovjek nije imao što vidjeti sve i da se trudio. Caboclo, kojem je ovo također treća ljetna liga kao i Payneu, kao i uvijek samo visi na perimetru i povremeno ubaci otvorenu tricu. Jasno je da čovjek neće biti kreator, međutim Raptorsi bi do sada bili presretni da znaju kako u njemu imaju barem 3&D igrača ili smallball četvorku. Pa, možda nakon još 2-3 ljetne lige. Delon Wright, koji je u ligu stigao kao kompletan playmaker, kao da je nazadovao (pored Powella ionako nije mogao doći do izražaja), dakle čeka ga još jedna sezona kao trećeg playa na rosteru i minimum minuta što je šteta za igrača koji ima potencijal biti slash & kick kreator. Poeltl? Da ne znaš da je u pitanju top 10 pick na draftu mislio bi da gledaš nekog prosječnog Euro centra u potrazi za novim ugovorom. Trudi se čovjek u sredini, aktivan je u skoku i brani obruč, u napadu uglavnom zabije zicer koji mora, ali radi gomilu grešaka u oba smjera (u obrani je svaki izlazak izvan reketa pustolovina, u napadu je svako zaustavljanje lopte u njegovim rukama ogroman rizik) i teško da će ga Raptorsi odmah moći priključiti rotaciji u važnijoj roli (riječima Yode, zamjena za Biyomba on to nije, eto šanse za Nogueiru).

Od ostalih istaknimo kako je manje talentirani brat Singler ovdje zadužen za popunu petorke kao spot-up šuter (možda i upadne na roster za trening kamp jer Torontu baš nedostaje još jedan swingman na rosteru), a Raptorsi su šansu dali i VanVleetu kao back-up playu. Inače, Singleru se dodatni prostor otvorio jer je drugi pick prve runde Raptorsa, Siakam, koji bi vjerojatno startao kao partner Poeltlu, zbog ozljede koljena izvan punog pogona i minutaža će mu ovdje biti dozirana na kapaljku. Što mu je dobra priprema za ono što ga čeka u NBA karijeri.

LONG GONE DAY

Zadnji dnevni osvrt na tržnicu, stvari su očito gotove i više nema smisla dežurati nad razvojem situacije. Od sutra do kraja ljetne lige bavimo se isključivo dojmovima iz Vegasa koje, uz povremene dnevne osvrte, imam namjeru zaokružiti u jednom velikom postu nakon što se turnir završi (s tim da u srijedu i četvrtak neće biti postova jer idem na hodočašće Neilu Youngu), a što se tržnice tiče možete očekivati sličan mega post s ocjenama za napravljeno nakon što zaključimo ljetnu ligu. A onda krajem mjeseca bacam pogled na rostere i slažem prve ultra-rane projekcije da vidimo kako liga diše. U sve ovo ubacite još jedan podcast i mislim da je to sasvim dovoljno materijala za ovaj mjesec, u kolovozu ćemo se ionako odmarati, baviti Olimpijskim turnirom i pripremati za najavu nove sezone. Uživajte i čuvajte živce u ovim ljetnim gužvama, ako ste već prisiljeni biti dio njih.

MIAMI

Krpaju rotaciju, nakon što su ipak matchirali ponudu Netsa za Johnsona (očito će o trećoj i četvrtoj godini u kojoj ga čekaju one velike rate razmišljati kasnije, za sada i dogodine njegov ugovor je itekako dobar), riješivši na taj način pitanje minuta ostalih iza Wadea (Richardson sada vjerojatno postaje starter, dakle Johnson uzima Richardsonovu rolu s klupe), povukli su još nekoliko poteza kako bi iskoristili preostali prostor prije nego u njega sjedne nova midlevel rata za Johnsona. Dodali su Jamesa Johnsona iz Toronta kao stopera za na bok, ali i dodatnu zamjenu za Denga (uz neki dan potpisanog Williamsa) u roli smallball četvorke, što baš i nije neki potez, ali imao je Johnson i nekoliko bljeskova u doigravanju kojima je po tko zna koji put dokazao da u specifičnim uvjetima može biti na parketu kao defanzivac (u biti, u Miamiu se vjerojatno nadaju da će Winslow napraviti iskorak i da će on dobrim dijelom zamijeniti ono što je donio Deng kao šuter iz kuta i stoper na pozicijama od 1 do 4, dok su Williams i Johnson tu više da budu nadopuna i zamjena za lanjski učinak Winslowa). Nakon dodavanja obrane, Riley je posegnuo za dvojicom šutera koji bi trebali biti zamjene za još jednog Johnsona, Joea, pa je tako potpisao Ellingtona (koji je totalni višak pored ovoliko mladih bekova koje već imaju na rosteru, posebice jer može igrati samo jednu poziciju) te je tradeom iz New Orleansa doveo Babbitta (koji kao trojka ima više smisla, ali i on kao čisti specijalac koji igra samo u jednom smjeru teško može do ozbiljnih minuta u rotaciji).

Sve ovo je blago rečeno mlako, a ništa bolje se čovjek ne osjeća u vezi šansi Heata kada shvati da je za popuniti rotaciju pod košem Riley još jednom vratio Haslema (kojem će valjda još 10 sezona isplaćivati to što nije otišao po lovu u Denver već je ostao u Miamiu za manje novca), a zatim potpisao još jednog bivšeg igrača Netsa, Williea Reeda. Praktički, od ovih 6 imena dodatnih na roster u jedan dan samo su dva Johnsona donekle korisni rotacijski igrači, preostala četvorca su NBDL kalibar kakvoga možeš naći u hodu i pitanje je koliko će se još mijenjati roster Heata do starta sezone. Imaju 15 imena pod ugovorom, s tim da dovođenje Ellingtona vjerojatno znači da neće zadržati rookiea McGrudera dalje od trening kampa, odnosno da će ga parkirati u NBDL filijalu. Također, Babbitt nema garantirani ugovor i nije isključeno da ga škartaju bez obzira na trade koji su odradili kada skuže da tip ne može igrati obranu i da služi isključivo kao spot-up šuter u korneru.

Sve u svemu, očito je bilo da Heat nije imao nikakav plan B za Wadeov odlazak i da su, nakon što su prokockali šansu na još jednoj tržnici, odlučili pokrpati roster i nadati se da će Bosh biti dovoljno zdrav da ih može voditi u borbu za playoff. Bez njega u top formi, ovo je roster kojem je plafon 8. mjesto na Istoku, što je ipak puno gora situacija od lanjske kada su na ulasku u sezonu objektivno bili top 3 momčad na Istoku.

PELICANS

Nakon što su trejdali Babbitta (kojega bi ionako vjerojatno otpustili), potpisali su ugovor s Timom Frazierom koji je lani u završnici sezone odradio solidne minute za njih, riješivši tako pitanje trećeg playa. Sada imaju dovoljno dubine u slučaju da Holiday i Evans opet budu imali problema s ozljedama, uz Fraziera tu su još i Galloway i Moore koji mogu prenijeti loptu, a i Hield bi se trebao okušati u combo roli koju ionako vježba u Vegasu. Kako stvari stoje, Frazier je dobio room iznimku, što vjerojatno znači da Pelicansima ostaje još nešto sitno prostora na capu, ali s njim eventualno mogu još ubaciti na roster ponekog visokog igrača back-up kvaliteta, što nije idealno jer na rosteru im definitivno nedostaje visokih korisnih tijela. Po konstrukciji momčadi može se zaključiti kako planiraju igrati dosta smallball kombinacija, s Hillom kao lažnom četvorkom, dakle Davis bi ove godine mogao provesti i nešto više minuta na petici od lanjske 50-50 podjele, a većinu ovih šihti koje ostanu na četvorci kada se prebaci na centra dobit će smallball četvorke.

BLAZERS

Matchirali su ponudu za Crabbea, a zatim su napravili još bolji potez dogovorivši novi ugovor s Leonardom za isti iznos koji su mu već bili nudili i koji je odbio nadajući se boljem ulovu na tržnici. Kako ponude nisu stizale (a stvarno ne kužim Netse i Sixerse koji nisu pokušali ugrabiti solidnu mladu stretch peticu za malo više od midlevela), ovaj put je pristao na ugovor koji je već bio nuđen i Portland je tako ovim potezom napravio konačno nešto potpuno pozitivno na tržnici. Dobro, ostanak Crabbea također je dobar potez, iako ta rata od 18.5 milja malo bode u oči. Sada samo ostaje dogovoriti se s Harklessom koji također nikako da dobije ponudu sa strane, tako da je za očekivati kako će i on ostati u Portlandu za cifru sličnu ovoj koju je dobio Leonard. Iako će sve ovo skupa Blazerse baciti do zone poreza i dugoročno im oduzeti fleksibilnost s prostorom (pogotovo kada dogodine potpišu McColluma za max), drugog izbora nemaju.

VEGAS

Bacio sam pogled na Sunse, koji slično Lakersima imaju optimalan roster za ovakve prigode. Uz tri ovogodišnja picka u petorci su još Booker i Williams (koji je nakon što nije draftiran prošle godine, a nakon sjajnih igara u ljetnoj ligi, potpisao u Kini, priključivši se Sunsima pri kraju sezone tako da ga možemo voditi kao njihov lanjski kvazi pick druge runde), dakle očita je namjera jahanja vlastitih prospekata i ispitivanja njihovih granica. Posebice je interesantno bilo vidjeti kako misle koristiti Chrissa i Bendera koji su u ovom trenutku, blago rečeno, igrači bez jasnih NBA pozicija. Stručni stožer Sunsa na startu utakmice odlučio se za najmanje štetnu kombinaciju tako da je Bender igrao na perimetru praktički rolu čiste trojke, dok je siroviji Chriss igrao četvorku ili peticu gdje je mogao puno manje smetati. Kroz utakmicu je Bender igrao četvorku kad Chrissa ne bi bilo na parketu i s vremenom su im usklađivali šihte tako da su uglavnom bili razdvojeni, što je samo potvrdilo da su si izborom dva igrača u lutriji koji igraju istu poziciju nepotrebno otežali život.

Ono važnije istaknuti od ovih razvojnih briga Sunsa je činjenica da je Bender jednako solidno izgledao u obje uloge, djeluje solidno fizički u ovom okruženju što je minimum kojega igrač mora ostvariti (mislim, ako ostavljaš dojam da ne možeš parirati igračima u ljetnoj ligi, kada onda misliš biti spreman za NBA), ima potrebne vještine i kako je utakmica odmicala sve više je preuzimao stvar u svoje ruke (pasivnost u napadu u ljetnoj ligi ako nisi bek znači da vrlo vjerojatno nećeš potegnuti šut cijelu večer). Chriss pak očekivano nije pokazao ništa, momak je potpuni projekt koji doslovno osim realizacije zicera pod obručem i ulaza u prazan reket nema NBA vještinu. Kad god je pokušao nešto u sredini bilo je jasno da nije post igrač, kad god je pokušao nešto na perimetru bilo je jasno da nema vještine vanjskog. Ono, ako Sunsi misle išta iz njega izvući morat će se pošteno oznojiti, za sada ga možete zakapariti za cijelu sezonu u NBDL-u.

Ulis je možda pokazao najviše od sva tri rookiea, lakoćom vrti pick & roll, kvalitetan je slash & kick dirigent i ima preciznu igru s poludistance, što su nužni temelji kako bi jednog dana možda postao koristan playmaker u ligi. Stabilnost koju je donio na lopti uz sjajnog Bookera koji je definitivno prerastao ovaj nivo (radio je što je god htio, posebice u ulazima) pogurali su Sunse do lagane pobjede, a uz to Williams je standardno odradio prljavi posao u sredini (možda nema centimetre za pravog centra, ali kao zreli profesionalac i pravi zanatlija u Vegasu će biti vrhunski oslonac pod košem).

Uglavnom, Sunsi su potvrdili da su jedan od zanimljivijih roster ovdje, odnosno da su sve ono što Blazersi nisu. Iako je Portland ovdje došao čak sa četiri svoja igrača od kojih samo Montero nema garantiran ugovor, nisu pokazali previše, ponajviše zbog problema na poziciji playa. Naime, Pierre Jackson, koji se nakon dvije sezone rehabilitacije zbog puknuća Ahilove pokušava opet nametnuti kroz ljetnu ligu kao NBA prospekt, očito ne može doseći razine igre kakve je pružao u prvim ljetnim ligama koje je igrao prije dvije, odnosno tri godine (kada je stvarno bio jedan od boljih mladih combo-bekova u ponudi). Stvar se možda stabilizira kada momčadi priključe Napiera koji bi trebao zaigrati za njih u Vegasu kada trade s Orlandom postane služben. A možda i ne obzirom da su Napierove playmakerske kvalitete također upitne.

Kako god, ništa specijalno nisu pokazali ni Montero ni Connaughton kojima godina dana na NBA klupi očito nije previše pomogla. Montero je doveden kao projekt zbog zanimljive kombinacije atleticizma i fizikalija, ali očito da ima problema s igranjem košarke na bazičnoj razini što nije ohrabrujuće ako je cilj od njega bio napraviti kreatora na pozicijama 2 i 3, dok je Connaughton nastavio promašivati s perimetra zbog čega bi vrlo lako i on mogao ostati bez ugovora – iako za razliku od Montera ima garantiran novac, kao 3&D potencijal koji ne može ubaciti tricu i ima problema s branjenjem brzih bekova apsolutno nema nikakvu vrijednost ni na dnu klupe Blazersa.

Ništa bolji dojam nije ostavio ni rookie Layman kojem su izgleda Blazersi iz nekog razloga dali garantiran novac iako čak ni na ovoj razini nije u stanju odigrati rolu stretch četvorke, a u totalno sivilo utopio se i jadni Vonleh koji eto i treću godinu za redom pokušava kroz ljetnu ligu raditi na svojoj igri. Samo, ima isti problem kao i uvijek – koliko god borben bio u obrani, o ulozi u napadu sve ovisi o tome može li dodati šut za tri, a evo izgleda da mu to ni treće ljeto za redom usprkos svom prolivenom znoju neće poći za rukom. Obzirom da su Blazersi preskočili fazu razvoja i da su se odlučili usidriti u playoff zoni, za njega dogodine neće biti minuta i možda bi najbolje bilo da potraži novi klub, što je vjerojatno i razlog zašto opet igra ljetnu ligu.

GIVE SOMETHING ELSE AWAY EVERY DAY

HARDEN

Na tržnici nema ništa zanimljivoga što se tiče akvizicija, ali zato su nam Rocketsi dali razlog da pričamo o dolarima. Napravili su nešto što se rijetko radi, povećali su postojeći ugovor igrača uz produženje praktički se odrekavši dobrog dijela capa (10 milja ove i iduće godine) kako bi Harden produžio ugovor na još sezonu (sada mu traje do 2019. uz opciju igrača za dodatnu godinu). Svjesni da ionako nemaju daljnje mogućnosti dovesti pojačanja, Rocketsi su praktički sav preostao prostor usmjerili u svog najboljeg igrača (ostavivši taman dovoljno da se ne moraju odreći holda za Motiejunasa), priznavši tako da je ovogodišnja tržnica u njihovom slučaju bila poprilično tanka. Iz tog kuta gledano nisu napravili ništa sporno, nagradili su najboljeg igrača prilagodivši mu plaću salary capu što je dugoročno svakako bolje nego da su ovih deset milja spucali na igrače za dno klupe kakve mogu naći i za minimalac. I u široj slici gubitci su minimalni – ako zadrže Motiejunasa, što se sada čini izgledno, njegova rata ionako bi vjerojatno pokrila tu razliku u prostoru vezanu uz stari Hardenov ugovor, tako da su Rocketsi praktički i dogodine spriječeni u ozbiljnijem trgovanju (ako će cap stvarno skočiti samo za 8 milja, neće imati prostora ni za ponuditi pošteni midlevel, kamoli max nekome). Plus, Harden je dodatnom godinom izbjegao potrebu potpisivanja 1+1 ugovora u stilu LeBrona i Duranta jer sada će izlaskom na trište biti veteran s 10 godina iskustva koji odmah može dobiti max-max. Jasno, nad svim ovim stoji sjena potencijalnih promjena koje će donijeti novi kolektivni, ali ni one ne bi trebale biti toliko radikalne da itko požali ovaj ugovor. Rocketsima će nakon njih vjerojatno biti još draže što su dobili Hardenovu dodatnu godinu, a sam Harden je s ovih 20 milja bonusa zasigurno pokrio eventualne razlike do kojih će doći u trećoj godini novog ugovora ako se promijene uvjeti maxa.

VEGAS

Jutros sam u miru odlučio pogledati tekmu između Lakersa i Pelicansa, čisto iz razloga što Lakerse ionako namjeravam gledati što češće, tako da možemo odmah baciti osvrt na njihov roster. Koji je sjajan i baš onakav kakav bi roster ljetne lige trebao biti – imaš u startnoj petorci ovogodišnji pick prve runde i lanjski pick prve runde, a ovogodišnji i lanjski pickovi druge runde zaokružuju petorku. I uz to su svi na garantiranim ugovorima (i Zubac je dobio svoju garantiranu milju i uopće ugovor kao da je izabran u prvoj rundi). U ovakvom kontekstu moglo se samo uživati u njihovim potezima. Zubac usidren ispod reketa i sasvim solidan kao zaštitnik obruča (iskreno, malo me čak podsjetio i na mladog Mozgova onako velik, bez eksplozivnosti koja krasi NBA igru, ali s izuzetno pokretnim stopalima koji mu omogućuju pravovremeno postavljanje u oba smjera, krucijalno za zaštitu obruča, ali i postavljanje blokova u napadu), Nance veteran i lider koji usmjerava promet kao playmaker s vrha posta, uz to spreman pokazati kako je itekako radio na šutu (dodatak trice bi ga lansirao u orbitu kao korisnog rotacijskog igrača jer IQ nikada nije bio upitan), Anthony Brown 3&D dvojka koja troši ogromne količine energije na kretanje dok čeka šansu iz spot-upa i uz to dovoljno lucidan i sposoban odigrati pas bez da zaustavlja napad (zašto ovaj momak ne bi u pravim okolnostima mogao s karijerom izvesti nešto slično onome što je uspjelo Crabbeu?), a tu su naravno i Russell i Ingram.

Potonji je već prvim potezom, točnije prvom sekvencom, pokazao kakvom lakoćom igra košarku – nakon što je lagano zabio skok-šut iz driblinga preko preniskog braniča (nije Durant, ali njegova dužina definitivno će predstavljati problem protivnicima koji nemaju elitnog bočnog stopera kad usavrši ovu igru s poludistance) na drugoj strani je zalijepio bananu beku koji je ušao u prazan reket i imao otvoren ulaz. Russell igra sličnom lakoćom, iako u sporijem ritmu, tako da nije pokazao eksplozivnost na kakvu su nas s loptom u ruci navikli Westbrook ili Wall. Nije Russell zvijer u tranziciji i slash & kick mašina, ali je više nego sposoban vratiti pick & roll (on i Zubac su posebice fino funkcionirali) iz kojega može napasti obruč, šutnuti ili razigrati. Čak i na ulazu nema tu agresivnost na koju nas je NBA navikla, ali zato završava s dozom elegancije. Uglavnom, najvažnije da je pokazao kvalitetu u donošenju odluka, dakle uzimao je što mu je obrana ostavljala i nije forsirao jedan tip akcije.

Ono gdje je najviše oduševio bila je obrana. Jasno, daleko od toga da je terijer na poziciji, ali ovu nedoraslu konkurencijom lakoćom je čitao i tako pravovremenim reakcijama ukrao hrpu lopti. Gledajući ga kako igra i razmišlja istovremeno, za razliku od većine NBA vrhunskih igrača koji prvo djeluju, a onda improviziraju, podsjetio me dosta na ranog Derona Williamsa, samo još talentiraniju verziju što se tiče dodavanja.

S ovoliko talenta Lakersi nisu imali problema dobiti utakmicu protiv nedoraslog rostera Pelicansa. Ako Lakersi imaju idealan roster za ljetnu ligu, Pelicansi imaju onaj klasični zbog kojega treba izbjegavati ovakve utakmice. Osim Hielda, koji je dobio odriješene ruke da šutira koliko želi (što je očito jedini cilj njihovog ljeta, razigrati Hielda i pripremiti ga za trening kamp), te Dialla koji je pokazao potencijal u napadu ne samo zakucavanjem zicera već i s nekoliko poteza koji zahtijevaju određene vještine poput šuta i osjećaja za loptu (doduše, koliko god je plus što u napadu nije toliko sirov koliko se činilo na Kansasu, u obrani osim dužine i blokerskog instinkta ne donosi ništa za sada jer redovito krivo čita igru i gotovo nikada nije na mjestu gdje bi trebao biti tako da je očito kako će ga trebati čekati još neko vrijeme), ostatak rostera nije vrijedan pažnje (bez boljih playmakera od Drewa i Boatrighta teško da će se proslaviti u Vegasu).

RIO!

Srbi su svoje odradili, vjerojatno će i Francuzi danas pobjedom protiv Kanade koja se opet mučila, ovaj put protiv Novog Zelanda, a iznad svih očekivanja odigrali su i Hrvati koji tako idu na Olimpijadu. Svaka čast, potpuno zasluženo – iako je razina košarke na ovim turnirima rijetko bila na razini gledljive, HEP repka je u sva tri nastupa imala dovoljno lucidnih momenata koji su pokazali dvije bitne stvari, da im je stvarno jebeno stalo da naprave rezultat i da su se dobro pripremili za ovaj turnir. Aco je iritantan lik, ali u ovakvom tipu natjecanja očito mogu pomoći i neke druge kvalitete od učiteljskih, plus taktički je složio zreliju igru u obrani od ijednog prethodnika iako je imao daleko najgori izbor centara od svih. Zlobnici će reći da nije jer, obzirom kako je mizerno Tomić igrao za reprezentaciju, Planinićeva borbenost u oba smjera je plus u odnosu na njegovo prenemaganje na parketu, ali uopće puno važnije od imena ovdje je bilo to što su ljudi bili u pravim rolama, nitko nije pokušavao dati nešto što ne može. Iako ovo ne znači da je prijelazno razdoblje iza njih, lijepo je vidjeti da ono polufinale Eurobasketa neće biti jedino vrijedno spomena u eri Bogdanović i da će nova generacija ipak imati nešto šire temelje na kojima može graditi.

Utakmica je za razliku od dvije prethodne krenula lošim tijekom, očita je bila nervoza, ali srećom po Hrvatsku protivnik je bio još gori. Pokazalo se i ovom prilikom da su Talijani totalno nespremni na ovom turniru, uz standardno ništa od Bargnania očito je i kako je Gentile ili totalno van forme ili je totalno nesretan zbog statusa koji ima u repki punoj “zvijezda”, a uz to je i Belinelli apsolutno nedostojan statusa kojega ima u repki. Ma u biti sve viđeno u prvoj utakmici ponovilo se i ovdje, jedino je Gallinari imao nekakvog smisla, makar i u ovoj limitiranoj roli vodonoše Belinelliu, kvragu čak je i Hackett još jednom bio najenergičniji bek Talijana i čovjek dobrim dijelom zaslužan što su uopće imali šansu na kraju.

Jasno, kad igraš s Hrvatskom uvijek imaš šansu, ali kad su se HEP-ovci malo pribrali i kada su krenuli igrati kako su već bili pokazali da mogu, činilo se da će se ponoviti scenarij Grčke i da će izgraditi opaku prednost – u napadu nije bilo previše ljepote, ali individualno su opet nosili Bogdanović i Šarić koji su živjeli na liniji slobodnih, dok je u obrani opet sve funkcioniralo kroz odlično zonsko branjenje, bez puno agresivnosti i nepotrebnog rotiranja, čista školjka pa ti dobij utakmicu skok-šutom. Uglavnom, Talijani su bili bez rješenja dok se početkom drugog poluvremena nisu malo trgnuli kad su konačno skužili da ne bi bilo loše igrati kroz Gallinaria. Što solo akcijama, što kao bloker kroz pick & roll, čovjek je vratio Italiju u igru, a za Hrvatsku je ovdje krucijalno rolu odigrao Simon koji je, već po običaju, zabio tricu svaki put kad treba.

Uglavnom, u završnici u kojoj je ishod mogao otići i na jednu i na drugu stranu (što ne bi umanjilo dojam da je i ovu utakmicu Hrvatska igrala bolju košarku), treba istaknuti Šarićevu epizodu, konačno se potpuno oslobodio u reprezentaciji i to u roli koja mu i pripada, onoj playmakera. Umjesto da igra nekakvog stretch visokog koji napada iz spot-upa, Šarić je jednostavno uzimao loptu kad bi mu se otvorila 1 na 1 situacija i uglavnom završavao ulazom. Istina, koliko god smo napredovali u obrani, pod Acom nam je navala na trenutke otišla 20 godina unazad, lopta je samo kružila u valovima po perimetru dok netko ne bi odlučio napasti, ali i to se pokazalo dobrom odlukom jer su Bogdanović i Šarić veći dio turnira bez problema riješavali izolacije (nemamo visoke koji su kvaliteta u pick igri bilo u rollu ili popu, nemamo rasnog slash & kick beka, nemamo razigravače s visokog posta za vrtiti pokretni napad ili igrati kroz flex ili horns akcije, dakle igra kroz izolacije vjerojatno je najbolji izbor u ovom trenutku i tu ide još jedna čestitka stručnom stožeru koji je prepoznao pravi način na koji može maksimizirati talent – Aco je Čaćić kojem nitko ne diktira koga i kada poslati na parket).

Uostalom, kod ovako opreznih zona u kojima je uvijek važnije od pritiska na loptu raditi pritisak na svih 5 protivničkih igrača kako nitko ne bi ostao sam, individualna kvaliteta je presudna. A nju Hrvatska očito ima. Što je posebice presudno bilo u produžetku gdje su Simon, Šarić i Bogdanović opet našli načina napraviti dovoljno, dok su Talijani bez Gallinaria koji se nakrcao osobnima ostali bez motora.

Što reći, hvala na ugodnom iznenađenju kojim ste razbili ove sparine i sretno u Riu, Olimpijski turnir odjednom je dobio dodatnu draž.

ANOTHER DAY BORROWED

TRŽNICA

Ništa zanimljivog se nema za prijaviti dok čekamo što će se događati s igračima Blazersa. Miami troši prostor kojega nije uzeo Wade, prvi potpis je onaj Derricka Williamsa, 5 milja za godinu dana (umjesto Beasleya – Derrick, dođe na isto). Speights ide za veteranski minimum u Clipperse (u njegovom slučaju to iznosi oko 1.4 milje), McAddo i Clark ostaju u Warriorsima, a Lakersi su ostavili Huertasa tako da sada imaju dva legendarna veterana FIBA košarke kao mentore Russellu. Idemo mi na tekme, ovo je postalo pre-dosadno.

VIVA LAS VEGAS

Svaki dan lige u Vegasu namjera mi je baciti pogled barem na jednu tekmu pa tako pretresti rostere kroz idućih desetak dana, a jučer sam se odlučio za Buckse protiv Cavsa (već sam spavao dok su na red došli Lakersi, valjda najinteresantnija momčad ovdje jer stigli su i sa D’Angelom i Ingramom, a kako rano ujutro još nije bila spremna snimka prvi dojmovi o Ingramu na redu su sutra).

Milwaukee je ovdje interesantan zbog Makera, točnije svi žele vidjeti na što su spucali pick, a na startu se i imalo što vidjeti obzirom da su Bucksi tanašnog Thona pod košem sparili s debelim Joshuom Smithom (navodno je sada na samo 150 kg) koji izgleda kao Okafor koji je upravo slistio Sullingera za doručak (inače, momak kojega se neki možda sjećaju s UCLA-a je lani bio u trening kampu s Rocketsima i nakon što je proveo sezonu u njihovoj NBDL filijali digli su ruke od toga da će ikada doći u kondiciju za igrati NBA košarku). Vizualno, njih dvoje su stvarno kombinacija koja plijeni pažnju, ali košarkaški nisu bili previše u stanju pomoći momčadi.

Bucksi su naime krenuli bez playmakera, očito ovdje žele testirati domete Brogdona kao kreatora s loptom u ruci, a ujedno žele dati priliku i svom lanjskom picku Rashadu Vaughnu da se razigra. Jasno, kako su obojica prvenstveno strijelci koji su naučili napadati s loptom isključivo za svoje potrebe, Bucksi nisu imali nikakvog ritma u napadu i u ovakvom kontekstu Maker nije ni mogao doći do izražaja. Dapače, ono što je došlo do izražaja su bekovi Cavsa koji su na startu utakmice radili što su htjeli.

Inače, Bucksi su udarnu petorku zaokružili bekom-šuterom Pettewayom koji je lani sjajno odradio ljeto za Hawkse te je dobio i pozivnicu za kamp. Otpao je u predsezoni, ugrabili su ga Pacersi i parkirali u NBDL-u, a evo sada šansu traži u Milwaukeeu (samo da dodam kako bi mi da sam agent za neku Euroligašku momčad njegovo ime bilo na vrhu popisa ako bi tražio pouzdanog 3&D igrača za na bok). Uglavnom, ovdje je opet pokazao iste kvalitete, posebice s perimetra.

Koliko god imenima solidna, ova petorka Bucksa nije funkcionirala, ali zato se sve promijenilo kada je na parket stupio Julyan Stone, NBA veteran koji je nakon tri sezone s Denverom i Torontom sreću potražio u Europi. Iako ga kroz karijeru treneri koriste svakako, čovjek je ipak prije svega pravi playmaker i kad je on preuzeo napad Bucksa u ruke to je već počelo sličiti na nešto. Krenuli su tranzicija i pick & roll, tako da je Maker mogao pokazati svoju skočnost i eksplozivnost, što su mu za sada definitivno najveće kvalitete. Napad nije stajao kao dok su Brogdon i Vaughn pimplali u mjestu, već je lopta šibala uokolo, a uz brze pasove i ulaze, Stone je koristio snagu i visinu da se spusti i u post te od tamo razigrava u stilu Shauna Livingstona, odnosno da u obrani stisne i uspori protivničke bekove (tipa, manje talentirani sin Johna Stocktona, ne onaj što je nekoć dobio šansu u Kingsima, nije ga mogao proći ni pod razno).

Uglavnom, da nema drvenu ruku i da može ubaciti barem tricu iz spot-upa, ovako dobar atleta i očito košarkaš s IQ-om zasigurno bi imao i bolju NBA karijeru, ali nije isključeno kako će nakon ove epizode u Vegasu, gdje će Bucksi očito morati maksimalno koristiti njegove talente ako misle biti konkurentni, možda i natjerati Kidda da ga ostavi na rosteru jer svi znamo da nikada nije dosta playmakera bez šuta.

Još jedan dobar potez kojim su došli do obličja zanimljive momčadi i koji je opet omogućio Stone bio je izbacivanje Smitha iz petorke kako bi se otvorilo mjesto za Makera okruženog s četiri vanjska. U ovoj formaciji Brogdon i Stone su igrali smallball četvorke, odnosno trojku kako koji posjed, ujedno su bili zaduženi i za kreaciju, dok su bekovi Pettaway i Vaughn tek trebali spremati povratne u koš.

Sve u svemu dobra prezentacija Bucksa, pokazali su da čak i ovdje imaju namjeru njegovati all-round košarku bez pozicija i s te strane Stone im je svojevrsna kopija MCW-a i Giannisa koja to omogućuje. Brogdon solidan kao sekundarni kreator, uopće solidan u svemu što smo i navikli svih onih godina dok smo ga gledali u Virginiji, Patteway dokazao da ima meku profi ruku, a i Maker nije bio loš. Vidi se da nema rješenja s loptom u rukama ni kao dribler ni kao strijelac, također i da mu lateralno kretanje u obrani na onim nožicama onemogućuju da igra ozbiljniju defanzivu prema perimetru, ali kao atleta i smetlar vjerojatno može već sutra kupiti skokove u napadu u NBA i finiširati u tranziciji.

Najveći negativac? Definitivno Vaughn koji ni nakon rookie sezone ne djeluje kao netko tko zna igrati košarku, a ni kao 1 na 5 hakler ničim ne privlači pozornost, jednostavno nije bio u stanju ubaciti skok-šut iz driblinga, što za nekoga kome je to smisao postojanja definitivno nije dobro.

Cavsi nemaju ni približno ovako zanimljiv roster, ali su pružili pristojan otpor, posebice u dijelovima utakmice dok na parketu nije bilo Stonea i dok je njihov izbor druge runde Felder mogao raditi što je htio. Sitni brzanac je pravi play, dok je bio na parketu davao je napadu Cavsa potreban smisao i iako vjerojatno nije ozbiljan NBA prospekt zbog manjka centimetara, nema sumnje kako se radi o pravom košarkašu kojega čeka profi budućnost negdje u Europi. Šteta što su Cavsi veći dio večeri bilo zaokupljeni time da lopta bude u rukama njihovog combo-beka McRaea, koji doduše ima i garantirani ugovor za iduću sezonu pa je logično da su ga forsirali, jer ovaj je toliko davio loptu u potrazi za brojkama da je potpuno minirao momčad.

Uz ova dva dominantna beka kod Cavsa eventualno tek treba izdvojiti solidne igre par dokazanih veterana poput Ligginsa i Gabriela (njega sam čini mi se vidio i na nečijem rosteru u Orlandu) koji realno nemaju što raditi u ovoj konkurenciji osim tražiti nove ugovore u Europi.

MY NAME IS RIO

Jebeno. Ugodno su iznenađenje HEP dečki bili protiv Italije, posebice u prvih 20 minuta utakmice, ali ovo što su prezentirali protiv Grčke, barem u prvih 15-ak minuta, nadmašuje ne samo očekivanja, već i mogućnosti ove repke. Krenuli su uraganski u napadu, upadao je svaki šut i svi su bili u ritmu, bez nepotrebnog davljenja lopte, uz to opet su zaigrali pametno i energično u obrani gdje su igrali zonu u svim mogućim situacijama što je puno primjerenije profilu igrača kojega imamo, posebice visokih. Ne gledati više ove teretne centre kako brane pick & roll izlascima na perimetar kao kod Repeše, pa donekle i Perasovića (podsjetimo se da smo izgubili utakmicu protiv Grka u Zagrebu upravo dobrim dijelom jer su u završnici HEP centri nepotrebno napuštali reket), bilo je pravo osvježenje. I nužna potreba protiv Grka koji dobrim dijelom igru baziraju na spuštanju lopte centrima.

Na stranu fenomenalan šuterski ulazak u utakmicu koji je stvar čistog slučaja ili ako hoćete ritma jer otvaranje susreta je bilo takvu da su jednostavno upali u zonu, najveći plus ove utakmice bio je plan igre. Zatvaranjem reketa i ostavljanjem perimetra Grcima istaknuta je njihova slabost, a to je nedostatak prostora u napadu – bez ozljeđenog Printezisa (propustio turnir zbog ozljede stopala) ovo jednostavno nije ista repka (ove zamjene u roli stretch četvorke nisu ni približno dobre). Također, kako su Spanoulis i Zizis u zasluženoj mirovini, nedostajalo je provjerenih playmakera i šutera, odnosno potvrdilo se ono što je bilo očito i na zadnjem Euru, a to je da Calathes ipak nije nasljednik takvih lidera.

Uglavnom, Aco je očito bio svjestan da ova Grčka bez svih ovih imena na raspolaganju može štetu napraviti samo u sredini preko Bourousisa te kroz tranziciju preko Giannisa i tu je lukavo fokusirao obranu, zatvorivši prilaze košu za slash & kick igru i posebice za igru kroz post-up (Bourousisa je svaki put kad bi primio loptu imao tri igrača oko sebe). Nigdje prostora za cutove, a na perimetru s Giannisom jednostavno nema dovoljno šutera. Pokazalo se tako kako je Giannis bez skok-šuta još uvijek prilično limitiran igrač na postavljene obrane, posebice u ovoj euro košarci gdje je puno jednostavnije igrati statičnu zonu s centrom parkiranim ispred obruča (dok god ga budem gledao, pa sve i da postane višestruki all-star, neću zaboraviti kako ga je Peras u Zagrebu u zoni branio Ukićem, na taj način također pokazavši kako malo treneri respektiraju njegovu šutersku kvalitetu).

Ali, nije problem Grka bio samo manjak opcija, već i općenito manjak raspoloženih igrača. Bourousis je vjerojatno požalio što i sam nije išao u mirovinu jer kako nitko drugi nije mogao povući i kako je Koufos totalno beskoristan protiv zone jer nema igru s vrha reketa (točnije on je klasični smetlar koji nema ni šut ni osjećaj za igru i potez kojim bi zavrtio, produžio ili završio akciju), forsirali su igru kroz njega, a on jednostavno ne može kroz zid. Odnosno, možda bi i mogao da je bio okružen suigračima sposobnima zabiti nešto (Calathes i Giannis su na kraju večeri imali 1-15 za tricu).

Tako je nakon prvih 10 minuta Hrvatska imala +18, odnosno čak +24 početkom druge četvrtine. Naravno, u jednom trenutku je moralo prestati upadati, također očito je bilo da se ne može ovako trčati i igrati uz ovako visoku potrošnju energije u oba smjera cijelu večer, međutim ovakvu prednost ne može istopiti čak ni Hrvatska, zar ne? Naravno da može – Grci ni krivi ni dužni rade seriju 21-6, bolje se snalazeći u valjanju u blatu koje je utakmica postala, do poluvremena već stižu u podnošljivi minus.

U nastavku su oni ti koji zonom preuzimaju kontrolu nad utakmicom, a 8 poena Hrvatske u četvrtini su jednostavno neshvatljivi u večeri koju su onako sjajno otvorili (protiv Italije su pokazali dva lica, sinoć su u jednom trenutku jednostavno ostali bez lica). Kada su Grci, bez neke posebne igre, tek solidnom obranom i jahanjem Bourousisa prešli u vodstvo, činilo se da nas čeka još jedan legendarni poraz Hrvatske o kojem bi se pričalo danima da je ikoga briga za reprentativnu košarku. Međutim, kako su se i Grci energetski trošili (posebice Bourousis koji nakon šihte odrađene u trećoj više nije imao ništa u tanku za završnicu, bio je iscijeđen kao limun) i kako su i dalje imali iste probleme u postavljenim napadima s nedostatkom kreacije i šuterske širine, Bogdanović i Šarić našli su dovoljno koncentracije da kroz solo akcije izvuku pobjedu (pomogao je i Hez konstantnim napadanjem obruča, s tri raspoložena haklera na parketu Grci se nisu mogli nositi).

Bez obzira na kilavu prezentaciju u 28 minuta akcije, onih 12 uvodnih bili su dovoljni za reći kako je pobjeda ipak zaslužena. Dapače, objektivno se vjerojatno radilo o najboljem periodu košarke uopće na ovim turnirima. Sad ostaje srediti Talijane i izvesti novi podvig što bi po viđenom u ove dvije utakmice trebalo biti itekako ostvarivo (pogotovo jer ni Talijani u svoj sili haklera nemaju nikoga razigranog kao što je trenutno Bogdanović). Onda opet, ovakvi padovi i usponi teško da garaniraju išta protiv domaćina koji ne igra dobro, ali ima dovoljno talenta koji bi, uz prednost domaćeg parketa, trebao biti sposoban kazniti ovakve oscilacije. Onda opet, više se ne usuđujem išta prognozirati jer očito je da su momčadi van forme i da je malo tko odradio poštene pripreme za ove turnire. Tako da ostaje samo pogledati tekmu večeras i, zašto ne, opet se nakon dugo vremena živcirati oko rezultata jer plasman u Rio za ovu generaciju bio bi ogroman uspjeh.

A da mi je stvarno bolje ne prognozirati ništa kada su ove utakmice u pitanju pokazala je i Latvija koja je cijelu večer kaskala za Portorikom – opet ih nisu slušale trice, ali za razliku od utakmice s Češkom ovaj put se nisu izvukli igrom u reketu. Žilavi Portoriko predvođen solidnom igrom bekovskog dvojca Barea-Arroyo nalazio je načina zabiti dovoljno, a energija Balkmana i Johna Hollanda koji i dalje ima negarantirani ugovor s Celticsima za ovu sezonu pobrinula se za ostalo. Usprkos slaboj partiji, Latvija je u završnici imala šansu nekoliko puta ukrasti utakmicu, ali svaki put ispriječio bi se Arroyo, prvo tricom, zatim i ukradenom loptom, potvrdivši da Portoriko ide na revanš Srbiji. Toliko o kvaliteti Latvije koju su sinoć bekovi totalno izdali, sa šutom 2-14 od tri startera na vanjskim pozicijama teško je nadati se pobjedi.