AD 7

Imao sam u planu nekoliko analitičkih tekstova ovoga ljeta, ali kako to obično biva, morat će čekati bolja vremena. Međutim, to ne znači da ne možemo zagrebati ispod površine i umjesto o koljenima i rosterima malo popričati i o analitici, makar ovako kroz formu baljezganja.

Kao što valjda već većina čitatelja ovog bloga zna, statistički igru košarke možemo objasniti kroz četiri faktora (8 ako ih gledamo u oba smjera) – vlastiti/protivnički efektivni postotak šuta (onaj koji trici priznaje da vrijedi poen više od ubačaja za dva), izgubljene/osvojene lopte, dozvoljeni napadački skokovi u obrani/ostvareni skokovi u napadu te učestalost slobodnih bacanja, kako vašeg napada, tako i protivničkog. Koji i dalje ostaju najefikasniji elementi igre jer u ligi u kojoj posjed u prosjeku rezultira s 1.1 poen omogućuju dobit od 1.6 po posjedu lopte ako ste u stanju prosječno ih šutirati, odnosno ako nemate Drummonda, Jordana ili Howarda na rosteru. Napominjem ovo čisto reda radi jer će kasnije u postu dobro doći, posebice jer se uspješnost s linije obično najmanje veže uz uspješne rezultate.

Sad, ono što mi je bila želja je bilo pokušati dokučiti povezanost između ovih faktora i domaćeg, odnosno gostujućeg parketa te dobiti odgovor na pitanje koji faktor je važniji u gostima nego doma, ako značajna razlika uopće postoji. Kao što rekoh, zauzet projekcijama (i životom) nemam vremena za ovakve vježbe do najsitnijih detalja, ali zato sam bacio pogled čisto na razliku među faktorima kada igrate doma i u gostima i iz toga ispleo sljedeću priču.

Što se efektivnog šuta tiče, prosjek lige je 50%, a razlika između domaćeg i gostujućeg parketa iznosi 0.8% u korist domaćeg. Izgubljene lopte iznose u prosjeku 14.9% posjeda, a brojke kažu kako momčadi ostvaruju za 0.5% manje ili više rezultate ovisno o tome gdje igraju. Skok u napadu? Prosječna momčad kupi 24.1% skokova u tom segmentu igre, tu je razlika još manje ovisno o parketu i kreće se oko 0.3%. U biti, jedna Oklahoma, koja je lani bila dominantna upravo količinom produženih posjeda, čak je ostvarivala veći postotak uhvaćenih skokova u napadu u gostima nego doma.

Slobodna? Prosječna NBA momčad šutirala ih je s oko 0.27 učestalosti, dakle banalno rečeno u utakmici sa 100 posjeda nakon 7 šuteva čeka ih izlet na liniju i dva bacanja. Jasno, Rocketsi su bili klasa za sebe u ovome, dobrim dijelom zahvaljujući Hardenu, i ukupno gledano ostvarivali su čak 0.36 učestalost, dakle skoro trećina šuteva koju su uputili prema obruču bili su s linije. Problem je bio što su imali mizernu efikasnost zbog Howarda i Capele, tako da u njihovom slučaju ovako visok omjer pokušaja ne odaje kvalitetu. U biti pravi kraljevi linije bili su Wolvesi koji su doma učestalost slobodnih s već visokih 0.31 dizali čak na 0.35 šutirajući pri tome sjajnih 79% kao momčad.

Uglavnom, što se da zaključiti iz napisanog? Ako uzmemo u obzir da su prosjeci utemeljeni u 4 faktora tvrdi kao stijena (korelacije između njih i rezultata gotovo nikada ne pada ispod 96%), onda znamo da bi momčad koja šutira 50% iz igre, uz učestalost slobodnih od 0.27 naspram jednom pokušaju iz igre, s 14.9 izgubljenih na 100 posjeda i ukupnim omjerom skokova u napadu od 24.1, ostvarila score 41-41. Kad bi bila u stanju šutirati na strani kao što to radi doma, to bi im donijelo dvije dodatne pobjede minimalno zbog važnosti koju postotci šuta imaju u učinku. U biti, da se zaključiti kako su izgubljene lopte, a posebice skokovi, gotovo nebitni jer, sve i da ostvare identične brojke i doma i u gostima, to se na scoreu ne bi osjetilo. Jasno, ako ih možete nadoknaditi šuterski – ako ne možete, onda dolazi do problema koji su toliko puta opjevani onom izjavom da skok-šut ne donosi naslove (znamo kako to ide, u doigravanju se igra na manje posjeda, važnost svakoga je povećana, puno više se svira faulova i pri tome je dozvoljena grublja obrana, dakle taj stil košarke donekle umanjuje važnost šuterske efikasnosti u korist preostalih faktora).

I opet pitanje – a slobodna? Pa, kada imate ovakvu momčad kao Minnesota lani, krcatu vanjskim igračima eksplozivnog prvog koraka koji sjajno podnose kontakt i, najvažnije, sjajno realiziraju slobodna, onda definitivno možete pozitivno utjecati na score. S ovim omjerom, 3 šuta iz igre = 1 s linije, može se napumpati učinkovitost jer ako prosječno iz akcije koja završi bacanjima izvučete 1.6 poen, a imate 4 izlaska na liniju više, dobivate 2 čista poena bonusa. Da ste u svemu drugom prosječni i da cijelu godinu igrate protiv prosjeka, na osnovu ova 2 poena umjesto s 41-41 završili bi minimalno, statistički gledano, s 46-36. Jasno, kako se košarka ne igra u vakumu, ovi detalji služe nam tek za bolje razumijevanje identiteta određenih momčadi, a eto ovom prilikom možemo istaknuti kako su Wolvesi s talentom koji imaju na raspolaganju samo tako posloženi da jednog dana imaju napad koji bez problema može gurati kroz doigravanje. I zbog čega ih bez konkurencije možemo smatrati najpotentnijim mladim rosterom u NBA.

Uglavnom, iako kao faktor broj slobodnih ostaje najmanje bitan za pobjeđivanje, ako slučajno imate kombinaciju visokog volumena s linije i vrhunskog postotka realizacije, možete itekako pozitivno utjecati na rezultat. Dakle, što je veća krajnost, veća je i važnost određene dobre ili loše strane koju imate kao momčad u određenom faktoru. Pa tako i slobodnih.

5 thoughts on “AD 7

  1. Nyloncalculus je bio dao veliku vaznost skoku i povukli su postotke skokova kada kao oko tebe niti jednog igraca, te kao kad se boris s nekim za skok. Uglavnom, nemaju pametnijeg posla i isli su skorz u detalje 🙂
    Zajebajem se, ako nekako nadem tekst budem ga bacio, jako je zabavan. Ako se dobro sjecam Pau Gasol je imao najvise skokova bez da mu netko bio “na ledima”.

    Pitanje, kolika bi bila vrijednost Jordana i Drummonda da su u stanju pogadat penale na 45%? Bi li im to dalo neku dodatnu super uber vrijednost ili bi vise morali poraditi na ostalim dijelovima kao obrana obruca ili povecanje napadackog volumena.

  2. evo zanimljivog uvida u vecite rasprave koji igrac je precenjen a koji podcenjen mislim novcano u odnosu na to kakva mu je uloga u timu i ucinak. da ne objasnjavam metodu izracunavanja sve pise u txt. u donjem delu tabele i nema nekih iznenadjenja vecinom su tu skrabovi a na vrhu pomalo me iznenadjuje visoka pozicija Enisa.
    http://nyloncalculus.com/2016/09/05/nba-dollars-sense-player-value-by-role/

    da li bi Lens moga biti koristan nekom timu kome fale poeni sa klupe ili ce ipak prvo morati da prodje kinesku skolu za prevaspitavanje problematicnih igraca.
    uz sve svoje mane (ispaljivanje i masenje nerezonskih trojki i varljiva odbrana) opet je imao recimo bolji kosgeterski ucinak na kraju sezonu u Memfisu od Evana iz C’s (14p>10) koji dobi 16milki a za ovu budalu nijedan gm ni trener se ne javlja da preuzme rizik.

  3. @ wade – da, tu je još veći problem što je Gasol dozvoljavao gomilu skokova u napadu protivnicima, što je samo dodatno naglasilo njegov manjak skočnosti i pokretljivosti i uopće ajmo reć borbenosti, zbog čega su i u Memphisu i u Lakersima uvijek voljeli uz njega imati rasnu peticu koja bi odrađivala prljave poslove poput guranja za poziciju ili građenja. međutim, u Chicagu obzirom na Noahove ozljede nisu imali tu mogućnost i onda su trpili manje korisne kombinacije Gasol-Mirotić ili Gasol-Gibson, dakle uz manjak atleticizma imali su i manjak mišića redovito. sad će imat drugu krajnost, Lopez je relativno slab defanzivni skakač, ali je Bog pozicioniranja i guranja i omogućit će Mirotiću i Gibsonu da kupe gomilu laganih defanzivnih skokova jer će on na sebe uzeti najmoćnijeg protivničkog skakača.

    @ Nash – pa idealne je usporedba jer Lance baš i je igrač ko Turner, dakle nedovoljno dobar šuter koji je najbolji kad mu daš slobodu s loptom u rukama. znači, ako je posložen u glavi, bez problema može imat rolu kakvu je Turner odradio u Bostonu. samo, tu ti se treba posrećit da naletiš na idealan kontekst u kojem je on bio u Indiani, da nemaš dominantnog playa (kao što je bio Walker u Hornetsima gdje su samo smetali jedan drugom jer su pokušavali igrati okruženi Big Alom, Kidd-Gilchristom i Hendersonom, dakle bez stretch kvalitete i bez da je jedan od dva kreatora u stanju proslijediti loptu bez driblinga, kao što to može npr. Batum) i da imaš trenera koji te zna staviti u pravu rolu (za razliku od Riversa koji ga je čak i u drugoj postavi gurao u spot-up ulogu jer je kreacija bila rezervirana za Crawforda i Riversa). znači, treba mu baš ekipa gdje bi bio back-up play i gdje su ga još u stanju trpiti. to je isto plus Turneru, nakon što je na početku karijere i sam vrijedio za malo težeg tipa, sada je izgleda postao pravi profesionalac i to je nešto što franšize nagrađuju, dok s Lanceom nikad ne znaš što dobivaš. uglavnom, sada kada su Kingsi riješili pitanje back-up playa, Pelicansi ostaju kao realna opcija obzirom da ne mogu računati na oba kreatora. samo, nije to baš idealna situacija, tako da je rizik dodatno povećan

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *