AD 9

Danas ćemo se osvrnuti na jednu NCAA vijest jer ne događa se često da čovjek, zbog kojega neki idu toliko daleko da ga nazivaju čak i novim Duncanom, relativno rano izabere program na kojem će odraditi svoju jednu godinu sveučilišne pokore. Ako je uopće odradi jer nitko još nije siguran hoće li DeAndre Ayton, a o njemu je riječ, zbog birokratskih problema koji su nastali zbog loših izbora roditelja – prijavili ga u nedovoljno dobru srednju školu u Phoenixu – možda morati stopama Mudiaya umjesto da u sezoni 17/18 zaigra u NCAA. Kakve su to škole? Pa, one koje uzimaju najbolje košarkaške talente diljem zemlje Amerike, samo im eto tu i tamo zaborave organizirati nastavu nekih dodatnih predmeta poput matematike, engleskog jezika i sličnih besmislica, što obično rezultira time da NCAA provede istragu rezultat koje je zabrana igranja u NCAA. A istraga obično izgleda tako da dođu kod nekog profesora sa slikom učenika koji tu navodno ide u školu, pa ako ovaj umjesto “ah, DeAndre, sjajan momak, obećao mi je karte za Sunse” kaže “taj diler se ne mota oko naše škole”, donesu adekvatan zaključak.

Ako se stvari srede do iduće sezone, a ima još cijela godina dana vremena, Ayton će tako put Arizone koja ga je eto prije nekoliko dana otela ispred nosa Kansasu (najveći favorit jer su pikirali Aytona čak i kada je izgledalo da neće imati nikakve šanse ostvariti stipendiju) i Kentuckyu (koji je naravno uvijek prisutan kada su u pitanju visoki talenti generacije i koji je odmah pustio pipke čim se javila šansa da Ayton dobije pravo nastupa u NCAA). Duke nije ni pokušavao zbog istih tih “akademskih” problema, a na kraju krajeva nije ni bitno – koji god program da je izabrao, igrač ovakvog ranga odmah bi ga lansirao u Final Four momčad. Što je posebice dobra vijest za trenera Seana Millera koji svoj solidan posao s regrutiranjem (imao je odlične ulove i ranije, ali sada je počeo otimati talente ispred nosa najmoćnijim programima i već ove godine imao je klasu u rangu Dukea, s naglaskom na imao o čemu više u odlomku ispod) još nije pretočio u nastup na završnom vikendu NCAA turnira za svoj program.

Ako se stvari ne srede, Ayton će morati stopama Mudiaya ili po novome još jednog elitnog regruta Terrancea Fergusona (scout.com imao ga je svojedobno među top 10 na broju 8, ESPN ga je pak vodio odmah izvan top 10, na broju 11). Koji je da izbjegne potencijalnu kaznu (išao u istu “školu” kao i Mudiay) radije izabrao ovu sezonu tavoriti u Australskoj ligi gdje novac još nije ni blizu Kineskog, ali barem nemaš zahtjevnu aklimatizaciju, jasno ako si u stanju tolerirati australski naglasak. Razlog zbog kojega je Ferguson dodatno zanimljiv je taj što je također prvotno bio izabrao Arizonu koja bi tako, ako bi se ostvario najgori mogući scenarij, u dvije godine mogla ostati bez dva elitna ulova koja bi ih stavili u istu klasu s Dukeom i Kentuckyem.

Opet, sve je to nevažno jer proveo godinu u Australiji, Kini ili NCAA, Aytonu pozicija prvog picka na draftu 2018. ne može pobjeći. Klasa 2017. je dobra, hrpa je tu zanimljivih klinaca od kojih bi istaknuo Kevina Knoxa, još jednog swingmana u maniri Ingrama, koji me oduševio igrama za USA U-17 repku, ali Ayton se iznad njih ističe kao Shaq ili Oden u svoje doba. Kako ono kaže narodna mudrost, franšizni centri ne rastu na grani i kad imaš priliku doći do jednoga ne propuštaš je.

Osim što je prospekt u tom elitnom rangu već sada, ima talent koji sjajno paše u današnju košarku ala Karl Towns (odličan atleta elegantnog koraka sposoban ubaciti tricu usprkos 215 cm visine), a uz to ima fundamente Duncana u igri u postu i energiju Garnetta u pristupu igri, posebice onom šljakerskom aspektu obrane i skakanja. Uglavnom, tankiranje u NBA za draft 2018. će biti nešto posebno. A dobro je i što će Towns dobiti pravog konkurenta u idućih 10 godina jer kako je krenulo pitanje je može li Anthony Davis opet biti taj glavni izazivač za titulu najboljeg visokog generacije. Osim fenomenalne NBA budućnosti, Ayton bi potencijalno mogao na kartu svijeta lansirati i reprezentaciju Bahama u kojoj će uz sebe imati Buddya Hielda.

I da, što je s tim Karibima na kojima takvom lakoćom niču svjetske centarske klase? Jamajka je dala Ewinga, Djevićanski Otoci Duncana, a evo sada s Bahama stiže Ayton. Tu je i veza Townsa s Dominikanom, iako mi je malo bezveze klinca koji se rodio i odrastao u Jerseyu staviti u istu kategoriju. Ali, povezanost nije slučajna, očito tamo klima utječe na gene slično kao u Hercegovini. Zoster su zamalo bili u pravu kad su Hercegovinu usporedili s Kalifornijom, samo su trebali posegnuti malo istočnije i opjevati Karibe da bi sve štimalo.

4 thoughts on “AD 9

  1. Otpisa si Drummonda kao konkurenta 🙁
    Sve će vas durmitorirat Andre 🙂

    Na stranu ove pizdarije, ima u ligi trenutno 5-6 centara under 23 godine s više nego dobrim pedigreom i potencijalom za biti jako važne karike u momčadi.

    Samo da je nać igrače od 6’5-6’6 visine koji mogu biti visoka kategorija, Russell-Booker-Hood jedini potencijal

    Pitanje, mišljenje o Garyju Harrisu? Običan igrač za popunit rupu ala Courtney Lee ili ima skriveni talent (prije ova prva opcija)

  2. Kad si vec napisao koji otoci su dali kojeg centra mogao si barem pri kraju spomenut da su uskrsnji otoci dali damjana rudeža 😉

  3. @Gee, u kontekstu lige kakva je danas i ovih godina, s kojom pozicijom na parketu bi započeo franšizu?

  4. @ Lenard – pozicija nebitna, uvijek bih gledao samo talent. to je danas još izraženije jer s promjenom pravila centri su izgubili primat tako da je skoro svejedno. iako, ako imaš centra koji može igrati sve uloge, on će po logici sporta imati veću vrijednost nego tip od 190

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *