PELICANS

Da je košarka indvidualni sport maskiran u momčadski nigdje trenutno nije očitije nego u Big Easyu gdje je Unibrow, kao u nekakvoj epizodi “Zone sumraka”, prisiljen proživjeti karijeru Kevina Garnetta iznova. Tako se barem činilo do prošle sezone, nakon koje je odjednom postalo legitimno pitati se, ne kada će Davis završiti u povoljnijem kontekstu, već ima li uopće smisla stavljati ga u istu rečenicu s takvim velikanom. Saznati odgovor na ovo pitanje puno je značajnije od toga hoće li Pelicansi završiti kao osmi ili deseti na Zapadu.

QR

Umjesto da nastave gdje su stali godinu ranije, kada su u prvoj rundi doigravanja ostavili solidan dojam protiv Warriorsa, Pelicansi su se lani potpuno raspali zbog ozljeda koje su dovele do toga da su Dante Cunningham i Alonzo Gee završili u top 5 po odigranim minutama. Možda nikada nisu bili momčad budućnosti zbog toga što su propustili izgraditi mladu jezgru oko Unibrowa, ali ozljede Davisa (koji još nije odigrao više od 68 utakmica u sezoni i koji izgleda nije stvoren za ubitačni NBA ritam), Evansa (koji je praktički propustio cijelu sezonu i čija karijera je ionako vjerojatno gotova obzirom da je samo desno koljeno lani operirao tri puta), Gordona (slomljeni prst zbog kojega je propustio pola sezone) i Holidaya (koji se oporavljao od loma noge te je čak i kada je bio dostupan imao limit minuta) dovele su do toga da su prestali biti i momčad trenutka.

Najgore od svega, ovakav razvoj događaja potpuno se narugao njihovoj promjeni na čelu struke. Riješili su se Williamsa, trenera s kojim su dogurali do 45 pobjeda i koji je usprkos tome trpio konstante kritike zbog očajne obrane i lošeg vođenja momčadi. Prilikom isticanja njegove nesposobnosti da maksimizira potencijal koji ima na raspolaganju naglasak je stavljan na neinventivni napad i manjak tranzicijske igre i stretch formacija, te je Alvin Gentry trebao biti taj čovjek koji će sve promijeniti, modernizirati i učiniti Davisa još opasnijim napadačem, a njihov napad još učinkovitijim. Kad ono, s više lopte u rukama i u odgovornijoj potrošačkoj i kreativnoj roli Davis je dobrim dijelom zakazao, a samo ubrzanje igre u ovakvom kontekstu nije dovelo do ničega jer jednostavno nisu imali talenta na parketu najveći dio sezone.

Uz to, defanzivno su odigrali još i gore nego sezonu ranije tako da je debakl bio potpun. Ajde, za utjehu su dobili lutrijski pick, zatim su pokupili hrpu osrednjih igrača koji su im bili dostupni kako bi pojačali dubinu klupe i obrambene mogućnosti, međutim neće im biti lako iskupiti se za lanjska razočaranja s novim nizom ozljeda koji ih je opet napao prije nego je sezona počela. Evans nije i vjerojatno neće ni biti na raspolaganju veći dio sezone, Holiday zbog osobnih problema opet vjerojatno opet neće odigrati više od 60-ak utakmica, a Davis i dalje ostaje tip sklon čudnim padovima i dramatičnim istegnućima gležnja koji gotovo sigurno neće probiti granicu od 70 odigranih utakmica. U ovakvom kontekstu isplivati na Zapadu gotovo je nemoguća misija, a teško da će Demps i Gentry dobiti još jednu priliku nakon ove pokazati da mogu nadmašiti dosege koje im je u nasljeđe ostavio Monty.

D

Agažmanima Hilla i Moorea kao zamjena za Gordona i, budimo iskreni, Evansa, pokušat će popraviti obranu u kojoj sada neće biti toliko loših individualnih defanzivaca protiv kojih možeš zabijati kada poželiš. To je pozitivno, ali i dalje ostaje problem dubine, pogotovo na visokim pozicijama – kako će posložiti više od par defanzivnih postava bez da istovremeno na parketu imaju Hilla i Davisa ostaje otvoreno pitanje. Najgore od svega, iako će opet igrati gomilu minuta s klasičnim peticama, ni Asik ni Ajinca nisu ljudi koji će zatvoriti reket u ovakvom sistemu koji od njih ipak traži dosta izlazaka prema perimetru, kao i česte rotacije i povremeno preuzimanje. A očekivati od Davisa da raširi krila u obrani i pokrije pola parketa dok istovremeno troši 8 od 10 posjeda u napadu stvarno je previše.

O

Gentry je mijenjao neke elemente napada, ostavivši pick igru s Davisom kao bitan dio plana, ali ne i najvažniji. Možda bi bolje bilo još povećati Davisovu potrošnju u ovakvim akcijama jer je sjajan i kao roll i kao pop opcija, ali Gentry ga želi gledati i u spot-upu kao sekundarnog kreatora i tu ga želi vidjeti kako troši najviše lopti. Davis svojim šuterskim rasponom praktički dođe kao stretch četvorka i to je definitivno od koristi, ali ono što Gentry pokušava dodatno iz njega izvući je i taj playmakerski element gdje bi on nakon primanja lopte na vanjskoj poziciji iz driblinga napao sredinu i tako razbio obranu kao dodatni vanjski. Praktički, to je ono što radi i Green u Warriorsima, samo problem lani je bio taj što Davis nije ni približno opušten u takvim situacijama te često završi u zidu jer jednostavno ne uspije na vrijeme osloboditi se lopte i smisliti rješenje.

Valjda nema taj razigravački gen i iako može služiti kao strijelac u ovim situacijama, teško će Gentry iz njega izvući dodatne otvorene trice iz kornera za suigrače. Opet, Davis je najmanji problem – ako doda taj triple-threat element, ima šanse postati jedan od najvećih krilnih centara svih vremena, ako ga ne doda opet može zabiti 30 iz šale svaku večer samo finiširajući 2 na 2 akcije, šutirajući otvorene šuteve, napadajući iz driblinga i dižući se na skok-šut s vrha reketa te zabijajući skok-šuteve iz okreta u post-up izolacijama.

Dakle, nije klasični triple-threat one man offense oko kojega možeš složiti top 10 pokretan napad, ali je fenomenalan talent kojega samo treba staviti uz pravog beka i opet dođeš do istog rezultata. I tu smo stigli do onog ključnog – ako Davis i Holiday odigraju dovoljno utakmica, ovo može biti playoffa vrijedan napad. Bez njih na parketu kao dvojca na 20+ utakmica, stvar postaje preteška i puno više se ovisi o nekim faktorima poput postotaka šuta Moorea i Hilla, kreaciji Fraziera, Gallowaya i Hielda, energiji Jonesa i Asika.

Ovaj potonji pak igrač je manje u napadu i to se neće promijeniti, tako da će imati dosta problema zabiti dovoljno ako će jahati postave s dva centra (ni Ajinca nije ništa bolji, u biti u ligi nema mlitavije i skuplje centarske kombinacije od ove). A kombinacija Jones-Davis, koja je jedini kvalitetni par koji im garantira nekakav učinak barem u napadu, ne može ponijeti sav teret kroz sezonu kao prva opcija. Smallball postave s Hillom na četvorci također ne mogu nositi veći volumen posla i tu se sve ruši. Jednostavno, sve da su i zdravi, ovaj roster je tako kriminalno posložen čak i nakon ovoljetnih akvizicija da Demps zaslužuje nagradu za anti-GM-a desetljeća.

BP

S tim da nije Demps isključivi krivac za nedostatak smisla oko Davisa. On je ipak izvršitelj volje vlasnika Bensona, odnosno njegove uprave, kojoj dugoročni ciljevi nikada i nisu bili na prvom mjestu. Štoviše, nikada se nisu ni potrudili shvatiti NBA sistem već su u njemu pokušavali plivati kao da se radi o NFL-u, što im je ionako primarni posao. Od shvaćanja tradeova do tretiranja ozljeda oni ovu franšizu vode kao NFL podružnicu, bez jasnog shvaćanja posljedica loših dugoročnih ugovora. U NFL-u igrače tretiraju kao govna jer ih je lako otpustiti ako više nisu u stanju igrati tako da njima prosjek ne predstavlja ništa osim mljevenog mesa koje hoda, dok u NBA ipak postoji određena moć sindikata koji se izborio za određena prava i tu je kvaliteta medicinske usluge ključna. I to doslovno jer danas je košarka i taktički i analitički i statistički došla do gornje granice nakon koje se javlja zamor materijala zbog viška informacija koje jednostavno nijedan stručni štab nije u stanju percipirati i primjeniti.

Tako da ono gdje se danas može doći do prednosti više nije vezano uz maksimiziranje talenta kroz shvaćanje i primjenu podataka koji se odnose na taktiku i trening, već isključivo uz sposobnost da taj talent imaš na parketu najveći mogući broj minuta u optimalnom izdanju. Tu su Pelicansi na dnu lige i dok se ne promijeni ova uprava teško će se s njega dići. Davis je tu na duži rok, nije isključeno da će uz malo sreće s draftom i ponekim potpisom slobodnih igrača opet imati playoff momčad, ali na ozbiljnog izazivača mogu zaboraviti dok ne poslože temelje stabilne organizacije.

BCS

Davis odigra 70 utakmica, Holiday posloži stvari izvan parketa na pozitivan način i vrati se u akciju potpuno psihički i fizički spreman te im pruži 60 kvalitetnih partija, Moore nastavi gađati tricu iznad 40%, a Hill odradi cijelu sezonu na razini solidnog 3&D krila, bez uspona i padova koje bi očekivao od nekoga tko je lani igrao manje od 15 minuta u prosjeku. Obrana pokuca na vrata prosječnosti nakon dugo vremena, a napad održi razinu i čak se približi top 10 statusu. Sve skupa dovoljno za 43 pobjede i nastup u doigravanju.

WCS

Davis odigra manje od 60 tekmi, Holiday propusti pola sezone, a Moore i Hill, u ovakom kontekstu u kojem se od njih traži više nego što su navikli, ne uspiju pružiti ni dijelić one lanjske učinkovitosti koju su prezentirali u puno manjim rolama. Napad se tako sroza na dno, s kojega se obrana ni ovaj put ne diže, ostvare rezultat gori od lanjskog i uz novi visoki pick, ali ne i top 5 pick, pozdrave se s Dempsom i Gentryem. Nažalost, ne i Bensonom i njegovom skupinom savjetnika.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *