GRIZZLIES

Nakon neviđeno loše sreće s ozljedama, u Memphisu su promijenili trenera i podijelili dva bahata max ugovora veteranima, istovremeno pomladivši do jučer najstariji roster u ligi. Kako će se ovaj facelift odraziti na parketu i da li su ove promjene uopće bitne obzirom na upitno zdravstveno stanje ključnih igrača?

QR

Gurali su kroz još jednu svoju standardnu sezonu koja bi završila s valjda nekih 48-34 da u veljači stopalo nije završilo ne samo sezonu Marca Gasola, već vrlo vjerojatno i jedno poglavlje karijere. Nakon toga stvar su u ruke preuzeli Conley i Chalmers, održavali su momčad čak na sličnoj razini sve dok i jedan i drugi nisu mjesec dana kasnije također završili na ledu zbog vlastitih zdravstvenih problema. Ostavili su dovoljnu zalihu za zadnji mjesec da je preostala skupina plaćenika ne prokocka, ali idealno bi bilo, barem za nas neutralne promatrače, da nisu ni ušli u playoff umjesto Jazzera kojima bi takvo iskustvo ipak bilo od nekakve koristi, a i bili bi u stanju malo oznojiti Spurse. Ovako, NBA doigravanje valjda u povijesti nije vidjelo takvu lutrijsku momčad kroz koju je prošlo nevjerojatnih 28 košarkaša tijekom sezone, što valjda govori sve što treba znati o tome kakva ih je kataklizma pogodila.

Ako ništa drugo, rezultat ovih događanja utjecao je i na širu sliku te su u upravi Memphisa odlučili da je ipak vrijeme za promjene. Pozdravili su se Joergerom koji je u klubu praktički od prvog dana, od 2007. i koji je ako ne otac, a onda barem kum grit & grinda, te su angažirali jednog od zvučnijih asistenata u ligi za kojega se mnogi kunu da je guru razvoja igrača, Davida Fizdalea. Uz to, pokušali su malo osvježiti roster dodavši Gasolu i Conleyu suigrača kakav im je nedostajao svih ovih godina, ukravši neočekivano s tržnice Chandlera Parsonsa. Također, opet su bili aktivni na draftu putem kojega su dodali dva mlada projekta tako da sada imaju čak 5 igrača na rookie ugovorima, a pronašli su i novog odbačeneg šljakera u Ennisu, koji je poput nedraftiranog Greena u Memphisu našao dom taman pred ulazak u zrele košarkaške godine. Dakle, očita je namjera uštrcati svježu krv u roster i razviti ponekog budućeg člana jezgre dok se svi skupa drže za zadnje preostale kvalitetne godine Gasola, Conleya i Parsonsa. Uglavnom, facelift koji je negdje na pola puta između tavorenja u osrednjosti i rebuildinga je obavljen, sada ostaje vidjeti mogu li Fizdale i Parsons dovoljno osvježiti franšizu ili su, najvećim dijelom zbog upitnika nad zdravljem najvažnijih igrača, Grizliji već lagano prešli u stanje raspada nakon kojega je nemoguće neutralizirati smrad lešine koji se širi uokolo.

D

Na ovom dijelu parketa određeni pad je bio vidljiv i dok je Gasol bio u komadu jer jednostavno je postalo previše teško istovremeno okupiti njega, Randolpha, Allena i Conleya u istoj postavi. Ne samo zbog ozljeda, već i zbog napadačkog učinka – kako bi izbjegao probleme koje zajedno na parketu donose Allen i Randolph, Joerger ih je kad god je bilo prilike razdvajao, a to je značilo da nije bilo previše prilike za grit & grind. Isto bi se trebalo ponoviti i ove sezone, jasno u još većem omjeru jer Parsons nije doveden samo da uzme dosta minuta na boku, već i da figurira kao smallball četvorka (sad, hoće li on biti u stanju to napraviti fizički, to je već neka druga priča, u teoriji je definitivno takva all-round zakrpa koje dodatno prema izlazu gura dvije legende kluba). Fizdale je odmah pokazao da je svjestan kako stvari stoje te kroz predsezonu uopće nije koketirao s idejom o grit & grindu. Z-Bo je izgleda programiran za klupu kako bi otvorio minute mlađim opcijama s više dometa na šutu i manjom potrebom za loptom u rukama, ali i zato jer su toliko tanki na vanjskim pozicijama da još uvijek ozbiljno računaju na Allena kao startnog stopera na boku, a znamo da on i Z-Bo moraju biti što manje upareni.

Također, Conley i Gasol su u fazama karijere kada od njih više od solidne obrane ne treba očekivati – Conley već neko vrijeme pokazuje regres što se presinga tiče, tako da postaje i svojevrsni problem jer je presitan za igrati 1 na 1, dok Gasol na ovakvom stopalu teško može ponovno pronaći onu formu medvjeda koji pleše i stigne pokriti ogroman dio parketa zahvaljujući nevjerojatnom radu nogu za takvu grdosiju. Dakle, bez njih kao udarnih opcija i s više igrača finese u rotaciji umjesto rudara poput Allena i Randolpha, Memphis može zaboraviti na dane kada su imali elitnu obranu.

Tako da je pravo pitanje mogu li ostati barem prosječni na ovom dijelu parketa? Pa, ako će Gasol i Conley biti tu veći dio sezone čisto da garantiraju solidnu razinu na pozicijama jedan i pet, Fizdale je dao naznake kroz predsezonu da potencijal postoji. Prije svega ima namjeru igrati agresivnije na loptu, s puno više preuzimanja i puno više rizika na pick & rollu, koristeći pokretljivost i energiju mlađih igrača poput Greena i Ennisa, ali tražeći aktivnost i od ostalih. Izvuku li pri tome nešto i od Tonya Allena, mogli bi imati pristojnu postavu sposobnu smetati udvajanjem i rotiranjem, kao i preuzimanjem, ukratko imaju s čime igrati učinkovitu obranu (ovo im je vrlo vjerojatno i startna petorka dok god nema Parsonsa). Problem je samo što ne vidim previše prostora za više od nekoliko ovakvih kombinacija, a i pitanje je kako će igrači poput Greena i Ennisa reagirati po prvi put u zahtjevnim rolama tijekom duge regularne sezone – predsezona je jedno jer dok su njih dvoje igrali sa 100% kako bi se dokazali treneru, njihovi protivnici uglavnom su pazili da ne iskrenu zglob. Tako da tek treba vidjeti kako će reagirati u napornom ritmu od 3-4 ozbiljne natjecateljske utakmice tjedno, a posebice u završnicama protiv maksimalno nabrijanih protivnika.

Još jedan detalj. Kad se vrati Parsons, bit će manje šanse za gurati na parket dodatnog defanzivca, a isto tako upada u oči koliko je tanka vanjska linija na kojoj osim Conleya i Allena nemaju rješenja i gdje će veliki teret morati nositi gomila igrača s još manje iskustva od Ennisa i Greena okupljena oko Randolpha i Wrighta. Koliko god Fizdale bio dobar stručnjak, ni on ne može od klinaca, pa makar bili fizikalijama spremni poput Baldwina, napraviti NBA defanzivce preko noći, tako da na ovoj strani parketa prosjek ostaje njihov plafon. S tendencijom da stvari krenu nizbrdo svaki put kada Gasol bude morao sjediti dužu šihtu, ili možda cijelu utakmicu, radi odmora.

O

Joerger je lani dosta eksperimentirao sa stretch i smallball postavama, izvukavši u krucijalnim trenutcima nekakvu koristi od Jeffa Greena, kasnije i Barnesa. Fizdale će pokušati nešto slično, ali neće mu biti lako dobiti dovoljno širine u formacijama kada ne bude imao Parsonsa na raspolaganju (kad Parsons bude u pogonu, postave s njim kao smallball četvorkom bit će zasigurno jedne od napadački potentnijih). Green može ubaciti šut s poludistance, radi čak na tome da doda i tricu, ali teško ga je smatrati pouzdanim catch & shoot igračem, a Wright i Z-Bo funkcioniraju isključivo na bloku, odnosno kroz pick igru. Od njih posložiti idealne kombinacije neće biti lako jer praktički i Z-Bo i Wright su danas isključivo petice, a jednostavno im moraš naći minute zajedno, barem dok se ovaj potonji ne ozljedi ili ga nekome ne uvališ putem tradea. Samo, ni tada nemaš pouzdanih rješenja na klupi – Martin je ogroman upitnik zbog vlastitih problema sa stopalima, Davis je rookie i blago rečeno projekt, a Hunter tweener koji usprkos gomili minuta koje dobiva u predsezoni još nema garantirani ugovor. Nije isključeno da će opet forsirati Gasola kao stretch opciju i da će ga gurati sve više prema perimetru kao što su Hawksi radili s Horfordom, što otvara priliku da u nekim šihtama opet spoje njega i Randolpha, dok bi Green mogao biti kvazi-stretch četvorka uz Wrighta u 1-5 pick & rollu.

Ovo nije idealno, ali dok su svi na okupu barem mogu kombinirati. To je luksuz koji si ne mogu priuštiti na ostalim pozicijama. Iza Conleya nemaju poštenu zamjenu, tako da će morati pronaći način igrati kad njega nema na parketu. U idealnom svijetu tu opet na scenu stupa Parsons koji bi kao smallball četvorka mogao vrtiti 4-5 pick & roll s Randolphom. Bez njega, jednostavno nema beka koji može organizirati igru. Baldwin i Harrison mogu spustiti loptu Randolphu u post pa zaigrati kroz njega, ali, uz spomenute probleme sa šuterima, koliko učinkovitog Randolpha mogu očekivati bez prostora u sredini? I što u onim utakmicama koje će Conley propustiti? Jedno je smisliti kako funkcionirati u 15-ak minuta trash timea dok se starteri odmaraju, a nešto sasvim drugo imati suvisao plan za 48 minuta akcije bez poštenog beka.

Koliko im je tanka rotacija na vanjskim pozicijama najbolje govori podatak da ozbiljno računaju na Baldwina i Harrisona kao trećeg i četvrtog vanjskog. I dok se još nekako može pojmiti da Baldwin i sa slomljenim šutom može odraditi nešto slično onome što je kao rookie u Orlandu pružao Payton, barem u onim back-up minutama, teško je shvatiti kako imaju hrabrosti ući u sezonu s Harrisonom i Danielsom kao zamjenama za Allena. Praktički, u ovom trenutku Harrison je projiciran kao starter u prvoj utakmici sezone jer Allen i dalje muku muči s koljenom, a tko zna koliko će takvih situacija još biti tijekom godine. Ni vječni Carter im neće moći previše pomoći zakrpati rupu koja će nastati kad ne bude Allena jer, zbog curenja koje nastane kada tijekom 48 minuta na jednoj poziciji imaš ispodprosječne NBA igrače, tonuli su i puno bolji i dublji rosteri od ovoga.

Dok čekaju kad će Parsons na parket, nadaju se da će Ennis biti u stanju energiji dodati i pouzdan šut za tri te da Fizdale, koji ga je trenirao u Miamiu, zna kako iz njega izvući maksimum. Međutim, da i sami nisu sigurni koliko mogu dobiti od do jučer rubnog ligaškog talenta najbolje govori podatak da gomilu minuta kroz predsezonu troše na spomenutog Huntera, kao i šutere Stephensa i Williamsa, sve u nadi da će jedan od njih možda biti taj swingman na kojega se mogu osloniti desetak minuta po večeri. Jasno, bez Parsonsa, možda će im morati dati i više minuta, što teško može predstavljati temelj za dobre rezultate.

BP

Pretpostavimo li da upravu Memphisa čine inteligentni ljudi, možemo se složiti da su i oni itekako svjesni kako im cijela sezona ovisi o sreći i sposobnosti medicinskog štaba. Parsonsova koljena i leđa ne daju razloga za optimizam, Gasol djeluje tromo i već je usprkos limitiranoj minutaži načet, Conleyu nad glavom visi kronični problem s Ahilovom, a i Allen je izgleda potrošeniji nego se itko nadao nakon nove ozljede koljena. Ovo je jezgra koja ni teoretski ne može izgurati zajedno 70 utakmica, što otvara već gomilu scenarija od kojih većina nema pozitivan predznak. I to je nešto čega su u Memphisu izgleda svjesni jer uz plan A, a taj je pokušati još jednom doći do playoffa na leđima možda potrošenih, ali još uvijek dovoljno kvalitetnih igrača (kad su relativno zdravi), guraju i plan B koji uključuje rad novog stručnog štaba s gomilom mladih igrača koji također trebaju minute i priliku.

I dobit će ih jer je roster tako koncipiran, dakle čak i ako ne uspiju uhvatiti mjesto u doigravanju, ako bi razvili barem dva-tri mlada buduća člana rotacije, sezona može biti proglašena podnošljivom. Ne i uspješnom jer su u minusu dva buduća picka na draftu i veliki su izgledi da će ostati bez oba osim ako se ne odluče za puno drastičniji rebuilding. Tako da će Fizdale morati itekako zasukati rukave kako bi izvlačenjem maksimuma iz projekata koje trenutno ima na raspolaganju nadoknadio taj manjak resursa u klupskoj riznici. Ukratko, svjesni su da ih čeka zajeban niz godina, ali što iz potrebe da zadovolje tržište, što iz potrebe da ne ostave Conleya i Gasola bez podrške, spremni su trošiti na osrednjost jer samo kompetitivnim rosterima, pa makar njihov domet bio 50-50 učinak, garantiraju da će svi uključeni biti zadovoljni.

BCS

Gasol i Conley odigraju 70-ak utakmica, od čega njih dobar dio s Parsonsom koji bude u stanju pružiti 60-ak solidnih partija, Fizdale izvuče maksimum iz rotacije i mladih snaga te uhvate 48 pobjeda i prednost domaćeg parketa u prvoj rundi doigravanja. Ostaju bez picka, ali barem se dvorana trese tijekom još nekoliko playoff utakmica koje za razliku od prošlogodišnjih barem donose dozu neizvjesnosti i drame.

WCS

Gasol i Conley ne dohvate niti 60-ak utakmica, Parsons odigra jedva pola sezone prije nego ode na novu operaciju koljena, a Fizdale ne uspije izvući ništa od gomile upitnika na klupi. Opet, budu dovoljno solidni da propuste tankirati te zbog 32 pobjede ostanu i bez šestog picka koji završi u Denveru.

 

 

 

 

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *