EAST POWER RANKINGS (1-3)

Nakon više od tri tjedna bez rankingsa, vrijeme je za novi osvrt na događanja u ligi, konferenciju po konferenciju, momčad po momčad, kroz nekoliko dana. Prije nego se bacimo na posao osvrnimo se na neke brojke o kojima se ne govori dovoljno iako su itekako bitne za širu sliku (brojke su s basketball-reference.com koja malo drugačije računa posjede i učinkovitost od NBA.stats, ali omjeri su isti tako da je svejedno koje preferirate, smisao je isti). Liga je za posjed u prosjeku brža nego lani, što je zanemarivo, pogotovo ako uzmemo povijesni kontekst u obzir, tipa 70-ih je prosječan broj posjeda bio 107 po utakmici, a toliko u ovom trenutku ne trči nitko, run and gun Netsa rezultira s tek 102 posjeda po utakmici, a Rocketsi su tek na 98.5 (usporedbe radi, to je za 3 posjeda brže nego što su trčali Nashevi Sunsi, ali i dalje je ništa u odnosu na pravi run and gun).

Prosječan broj posjeda potrošenih na trice iznosi 30%, što opet nije radikalan skok u odnosu na lanjskih 29%, ali perspektive radi recimo da je u doba Nashevih Sunsa prosjek bio 22% posjeda, a u doba Heata i velike trojke 24%. To su već značajni pomaci, a ono puno važnije od stilskih promjena je to da se povećanim volumenom nije negativno utjecalo na postotke šuta. Dapače, više trice dovelo je do povećanja efektivne (EFG) i prave (TSP) šuterske preciznosti koja gotovo da raste usporedno s brojem pokušaja. Za 1% bolji postotci šuta tako gotovo u cjelosti objašnjavaju skok napadačke efikasnosti za 2 poena u prosjeku u odnosu na prošlu godinu. Priče o novom zlatnom dobu napada tako nisu preuranjene jer ove trenutne razine, koje donose neke od boljih napadačkih izdanja ikada, u prosjeku su negdje kao i one u originalnom zlatnom dobu lige koje je počelo s Magicom i Birdom te se nastavilo s Jordanom do njegove dvogodišnje pauze. Znamo da je sredinom ’90-ih Riley s Knicksima doveo ligu u probleme nemetenjem žilavih obrana što je trebalo biti rješeno ukidanjem hvatanja na perimetru i hrvanja pod koševima, ali kako je samo par godina kasnije opet dozvoljena zona, ligi je eto trebalo više od 20 godina da se vrati na razine zlatnog doba. Hoće li ga nadmašiti, vidjet ćemo već iduće sezone kada će potrošnja trica vjerojatno doživjeti novi skok.

Bilo je prije desetak godina trenutaka kada se činilo da napad opet uzima primat, prije svega zahvaljujući revoluciji D’Antonia i pick & rolla kojega su čak i Spursi prigrlili kao temelj igre, ali bilo je premalo takvih momčadi da bi mogli govoriti o potpunoj promjeni paradigme. Međutim, malo po malo, Moreyeva analitika i D’Antonieve ideje doveli su do ovoga što sada gledamo, prvog doba nakon razdoblja od Magica Johnsona do pojave Knicksa u kojem neće postojati elitna obrana i barem jedna momčad koja može računati da bez elitnog napada može osvojiti naslov. I da, ne znam što je luđe, da je Riley nekoliko godina nakon što je vodio najbolji napad svih vremena u vidu Showtimea stvorio takvu obranu u New Yorku da su zbog nje morali mijenjati pravila ili to da su Morey i D’Antoni, dva najznačajnija košarkaška inovatora zadnjih 10-ak godina, u istoj franšizi.

1. CAVS

Možda nemaju najbolji net učinak na Istoku (Raptorsi su ispred, a gledajući ligu ukupno Cavsi imaju tek sedmu koš-razliku na 100 posjeda), možda do kraja sezeone neće imati ni najbolji score u konferenciji ako im se zalomi dovoljno ozljeda, ali uopće nema sumnji da se radi o najboljoj momčadi Istoka. Dok imaju LeBrona u MVP formi imaju i šanse obraniti naslov tako da potrebe za nekim dubljim eleboratima nema. U ovom periodu od kada smo radili zadnje rankingse imaju 9-4 uz sjajne pobjede nad Bucksima te onu fenomenalnu predstavu protiv Warriorsa, a praktički svi porazi daju im se vezati uz probleme s rosterom. Jednom su odmarali Jamesa, jednom su igrali bez ozljeđenih Irvinga i Lovea, a upravo se uz probleme sa zdravljem potonjega mogu vezati i dva svježa poraza na turneji po Zapadu. Podsjetimo se, nemaju ni Smitha do kraja regularnog dijela sezone, a Korver je kao zamjena za sada donio još manje od njega, u prve dvije utakmice ima 2-10 šut uz 0-5 za tricu, pa kad se tome pridoda puno slabija forma Lovea sve je jasno.

Love u ovom periodu kojim se bavimo šutira s mizernih 37% iz igre tako da je bacio ozbiljnu sjenu na sjajnih uvodnih 20 utakmica i all-star kandidaturu. A sve se da vezati uz ozljede – prvo ga je izdalo koljeno taman pred utakmice s Bucksima i sudar s Warriorsima, zatim se otrovao brancinom (Kevine, drugi put se drži orada), da bi sada opet imao problema s istim koljenom, možda čak i listom, što nikako nije dobro jer u tom slučaju radi se o ozljedi koja sporo prolazi i kojoj pomaže samo odmor. Ujedno nam ovo kazuje da je požurio na parket nakon prvotne ozljede, što opet možemo vezati uz tanak roster i činjenicu da si Cavsi u ovom periodu nisu mogli dopustiti dignuti nogu s gasa. Samo, ako će Lovea mučiti noga, pa ako će James uzeti simboličnih tjedan-dva odmora usred sezone, pa kad znamo da Kyrie u prosjeku u karijeri igra oko 60 utakmica po sezoni zbog razno raznih boljki, postaje jasno da im neće biti lako zadržati prvo mjesto, pogotovo ako se Raptorsi pojačaju tijekom prijelaznog roka. Cavsi pak za tako nešto nemaju previše mogućnosti, morat će se zadovoljiti tek dodatkom nekog slobodnog veterana ili u najboljem slučaju možda uspiju iskoristiti iznimku preostalu od Varejoa ako uspiju pronaći momčad voljnu dati veterana za prava na Osmana koji je zadnji resurs koji im je preostao.

2. RAPTORS

Nisu iskoristili ove sitne probleme Cavsa da ih dostignu ili čak prestignu, prije svega jer su i sami upisali 5 poraza u ovom periodu. Uz standardne poraze od elitnih momčadi kiksali su i protiv Sunsa gdje na drugoj večeri back-to-backa nisu imali energije za bitku nakon što su večer ranije sve ispucali u nastojanjima da okrenu utakmicu protiv Warriorsa. Slično mi se dogodilo i protiv Rocketsa, večer ranije su u Chicagu muku mučili s Bullsima tijekom 53 minute tako da protiv Houstona nisu bili u optimalnom izdanju, a usput su izgubili i od Spursa. Ako gledamo njihov score, Raptorsi su odmah ispod Cavsa, Warriorsa, Spursa i Rocketsa, međutim u međusobnim utakmicama imaju samo 1-7. Ta jedina pobjeda stigla je protiv Rocketsa koji realno, kao uostalom i Raptorsi, ne pripadaju eliti elite, tako da i ovo dosta govori o njihovom mjestu u svemiru. Iako im koš-razlika u ovim utakmicama nije grozna i iako ispada kako su ih samo Spursi razbili, činjenica je i da su i Cavsi i Warriorsi protiv njih imali izgrađenu popriličnu prednost koja se topila kako su digli nogu s gasa prema kraju utakmice.

Uz tih 5 poraza koji samo potvrđuju uvjerenje da su za korak kratki u odnosu na prvu klasu NBA lige, što pak stavlja dodatan naglasak na njihove potencijalne poteze tijekom prije kraja prijelaznog roka, upisali su i 6 pobjeda od kojih je spomena vrijedna tek ona protiv Celticsa. Ostalo je bilo tek odrađivanje posla, pa tako i dvije pobjede nad Jazzom koji nije bio kompletan i gdje je Lowry maksimalno koristio činjenicu da je igrao protiv Macka, Netoa i Exuma. Međutim, protiv Bostona su opet pokazali da su bolji, mogu doći do poena kad god treba zahvaljujući činjenici da imaju dva strijelca na vanjskim pozicijama koje Boston ne može udvajati istovremeno, a onda ih je još ovom prilikom pod košem ubio Valanciunas. Za razliku od prošle utakmice, gdje su stradali ostavljajući otvorenu stranu bez lopte i otvorene šutere u korneru, Celticsi su zaigrali obranu s više respekta prema perimetru, što je otvorilo prostora u sredini Litvancu da maksimalno iskoristi snagu protiv Horforda. Uglavnom, koliko su Cavsi ispred njih, toliko su oni ispred Bostona, ako ih to tješi.

Tri stvari još treba istaknuti. Prva je Lowryev učinak, čovjek u ovom periodu šutira 53% iz igre uz već standardnih 44% za tricu koji su još fascinantiji kada uzmemo u obzir da je zabijao skoro 4 trice po utakmici ili ako hoćete skoro 1 više u prosjeku nego u prvih 27 utakmica. Druga je izuzetan posao koji radi njihov stručni štab koji ne prestaje iznenađivati prilagodbama iz utakmice u utakmicu. Protiv Jazza, Bullsa i Spursa su tako maksimalno koristili dvojac Nogueira i Valanciunas u postavama s dva centra kako bi parirali centarskim parovima ovih momčadi, a uz to su gomilu minuta igrali s uber-smallball postavama u kojima bi Valanciunasa okružili s četiri beka i u kojima bi DeRozan ili Powell igrali lažne četvorke. Jasno, najveći razlog za ovakve skokove iz krajnosti u krajnost je činjenica da više ne mogu prodavati Siakama kao NBA igrača, s njim kao starterom nepotrebno upadaju u rupe, međutim svakako je za pohvalu što su to prepoznali na vrijeme i što uz opciju s Pattersonom kao najboljom četvorkom koju trenutno imaju na rosteru mogu posegnuti i za ovakvim rješenjima.

U biti, toliko dobro zabijaju sa smallball postavom da bi im to trebalo ostati značajan dio repertoara i kada se Sullinger vrati i uzme dio minuta na četvorci. A kad smo već kod četvorke, to nas dovodi i do treće stvari, a to je dovođenje pojačanja. Vjerojatno nemaju dovoljno za dovesti Millsapa, ali čak i da uspiju u tome taj trade ih vjerojatno ne bi stavio u isti rang s Cavsima. Ponajviše jer bi se pri tome vjerojatno morali odreći Pattersona koji je dobri duh ove momčadi i ljepilo koje drži na okupu njihove najbolje postave. Millsap nije tako dobar šuter, njegov forte je kreacija, bilo s visokog posta, bilo iz spot-upa, a to ne bi previše pomoglo Torontu iz dva razloga – prvi je što već imaju dva uber-potrošača, treći je što Valanciunas u reketu i DeRozanov nedostatak šuta za tricu smanjuju manevarski prostor u sredini (slične probleme Millsap ima i sada u Hawksima kada god dijeli parket s Howardom i Schroederom).

Naravno, ako bi nekako zadržali Pattersona, to bi im dalo gomilu opcija u oba smjera i natjeralo Cavse da se ozbiljno zamisle. Međutim, ako se vratimo na tezu da ipak nemaju dovoljno za dovesti Millsapa (koji odjednom izgleda više i nije u ponudi, ili bar Hawksi tako žele prikazati situaciju kako bi mogli nabiti cijenu), ono što svakako moraju je pokušati dovesti bolje rješenje za na četvorku od Sullingera ako ovaj do kraja prijelaznog roka ne pokaže da je sposoban pomoći momčadi.

3. CELTICS

Scoreom bi preskočili Toronto da su ih dobili u barem jednom od dva ovogodišnja dvoboja, učinkom su pak debelo ispod. Što se može i razumijeti obzirom da su izgubili gomilu minuta zbog ozljeda, ali i da su usprkos fenomenalnim napadačkim partijama koje prezentiraju u zadnja tri tjedna u obrani i dalje bez rješenja. Opet, od kada se Thomas vratio u postavu nakon pauze od 4 utakmice zbog ozljede, ostvarili su sjajnih 11-3, od čega 9-3 u periodu kojim se bavimo danas, tako da su u izuzetno kratkom roku praktički osigurali sebi mjesto u doigravanju. Za iskorak je dakako najvažniji Thomas koji je otišao na još jednu veću razinu od one lanjske kada je dohvatio all-star status – kada sam nakon prvih mjesec dana sezone radio IOR izračun Isaiah je bio šesti igrač Istoka sa 105 bodova, a sada je nakon ovih zadnjih partija već na 114 i odmah je iza LeBrona, Giannisa i Butlera. I sve to iako je za razliku od ove trojice apsolutna rupetina u obrani.

Međutim, u napadu je nevjerojatan, inače efikasnu igru digao je na nove razine pa tako u ovih zadnjih 12 utakmica kojima se danas bavimo gađa s 50% iz igre uz 44% za tricu. Da, i on ih zabija 4 po utakmici što kao da govori da Steph Curry nije bio toliko poseban šuterski, očito još gomila bekova može napraviti do neke mjere ono što je on izvodio s perimetra, koliko je bio poseban time što je potezao tricu 10 puta po utakmici. Sada kada to rade još neki, nije ni čudo da se obrane ne stignu prilagoditi jer gotovo svaku večer ih čeka neki lik iz video igrice kojega treba čuvati. Uglavnom, Thomas je tako podigao napadačku efikasnost Celticsa u ova tri tjedna na razinu na kojoj su Warriorsi, Rocketsi i Raptorsi cijelu sezonu, a najluđe od svega u zadnjoj četvrtini su mu brojke još luđe – od 33 poena koliko zabija u ovom periodu na zadnju četvrtinu otpada njih čak 14, uz 53% iz igre i suludih 55% za tricu. Potrošnja mu tada skače na nevjerojatnih 45%, a postotak asista na 36%, što praktički znači da igra 1 na 5 kao Westbrook i da Celticsi žive s njegovim odlukama (prevedeno, kada je na parketu troši skoro pola posjeda sam, a od one druge polovice asistira svaki treći ubačaj).

Samo, nije on jedini zaslužan za iskorak Bostona. Konačno su zdravi i imaju užu rotaciju na raspolaganju, a uz to je i Stevens nekog vraga radio u ovom periodu. Tako je iz rotacije ispao Rozier dok je priliku igrati back-up playa dobio Smart koji tako mijenja oba beka. Time je ostao bez nekih minuta u postavama s dva startna beka gdje je često igrao trojku što je otvorilo minute Greenu koji je u nekoliko utakmica dobio prednost pred Brownom i koji je pružio nekoliko finih šuterskih partija. Olynyk također hvata sve bolju formu nakon što se mučio zbog ozljede veći dio sezone i to je odmah dalo nekakav poticaj s klupe koja praktički do sada nije pružala ništa osim povremenih šuterskih ispada Jerebka i energije Smarta. Također, sve je više postava u kojima igraju Olynyk i Horford što dodatno otvara prostor u sredini za ulaze Thomasa.

Sad, sve ovo pomaže isključivo u napadu, dok u obrani Boston rješenja jednostavno nema. Manje Johnsona znači da je reket još više otvoren, a to nikako nije dobro kada na jedinici i na petici imaš igrače koji niti su u stanju odraditi presing na loptu niti čuvati reket. Iako mogu uspješno sakriti Thomasa u obrani obzirom da imaju dva solidna braniča na pozicijama 2 i 3, pod košem Boston nema čovjeka na kojega se može pouzdati da će kontrolirati sredinu, a onda uz to igraju dosta aktivno na loptu, s puno rotacija i pomaganja, što dovodi do dodatnih propusta u zadnjoj liniji koje, kako nemaju korektora u vidu centra, rezultiraju gomilom faulova. Što znači da uz hrpu dodatnih šuteva koje dozvoljavaju, protivnicima još poklanjaju i gomilu laganih poena s linije. Tako imamo paradoks da jedna kvalitetno utrenirana momčad, koja nema problema s branjenjem pick igre, pati isključivo zbog toga što nemaju nikoga tko bi barem na 20 minuta po večeri mogao skakati u sredini i čuvati obruč. Riješe li taj problem tijekom prijelaznog roka i nađu li barem solidnog back-up centra, trebali bi se značajno popraviti, možda i zaprijetiti Torontu. Za napasti Cavse pak trebalo bi posegnuti duboko u Aingeovu škrinju pickova, a to se vjerojatno neće dogoditi.

10 thoughts on “EAST POWER RANKINGS (1-3)

  1. Video sam da ae Celticsi interesuju za Marjanovica, resava li im taj trejd dovoljno problema? A Noel kao trajno resenje? Ili cakk najnoviji All-Star Zaza? 😀

  2. Koliko po tebi vrijedi Noel trenutno? I da li je Nurkic taj covjek koji bi pomogao Celticsima? Koja bi bila cijena Celtcisima za WCS? Koliko se sjecam Aingie je bio zagrijan za njega prije drafta… U kojoj mjeri Gibson rjesava probleme oba tima?

  3. Marjanović ne može pomoći ni Detroitu, a kamo li 3. ekipi Istoka. Ako se Ainge odluči na krpanje karte će vjerojatno pasti na Noela ili Boguta. Za snažnije i trajnije centarsko rješenje mislin da će pričekati do kraja sezone.

  4. Moze li netko izbaciti link koji pojasnjava naprednu statistiku? CinI mi se da je to bilo I na ovoj stranici ali sada ne mogu pronaci.

  5. Obrana Celticsa daleko bolje izgleda kada su Olynyk i Horford na terenu. Primaju 6 poena manje, nego kada su Horford i Johnson u paru. Horfordu branjenje perimetra predstavlja velik problem. Jednostavno nema više brzine u nogama da može zatvarati pick and pop likove poput Kevina Lova,Ryana Andersona ili Marc Gasola. Dok o trčanju za bekovima ne treba ni pisati. I tu dolazi do izražaja Kelly Olynyk koji može pokriti sve nedostatke Horforda ograničavajući ga da brani isključivo ‘paint’, što prolazi.

    Što se tiče Thomasa, trud u obrani ne može mu se poreći, ali kada je najniži igrač na terenu, ništa drugo mu ni ne preostaje nego da pokuša da smeta.

  6. @ denmla – toliko su tanki u skoku da bi im i Boban pomogao, to sve govori. Noel bi svakako bio dobar eksperiment iako ne znam kako bi se uklopio u Stevensov napad, ali ako je od Amira Johnsona napravio playmakera s visokog posta, može nešto i od njega

    @ essien – Noel je starter u ligi na poziciji koja je bitna, tako da sigurno vrijedi više od lošeg ugovora i bezvrijednog picka. koliko, to ovisi o tome koliko ga se Sixersi žele riješiti. Nurkić nije rješenje, a ni neka ekstra pomoć obzirom na to u kojoj se fazi razvoja nalazi. isto vrijedi i za WCS-a, projekti takvog tipa Bostonu ne trebaju, dok je Noel ipak igrač koji je nešto dokazao do sada u ligi. Gibson bi bio ok, ali već imaju Johnsona koji je isti tip igrača

    @ blackfyre – ne znam odakle ti ti podaci, ali obrana Bostona je kroz sezonu 4 poena slabija kad je Oylnyk na parketu s Horfordom nego kada Al dijeli minute s Johnsonom. u ovom periodu kojim se bavim to je poraslo na 10 poena slabiji učinak jer igraju puno više minuta zajedno. jedna od teza koje iznosim je upravo ta da s više Olynyka i manje Johnsona ionako slaba obrana dodatno pati. to da Horford brani slabije prema perimetru je istina, ali da je Olynyk rješenje? pa on je još sporiji.

  7. @ Blackfyre – coach Nick, kakav seronja. ajmo redom. ovo je nešto sasvim drugo od tvoje tvrdnje da su Celticsi bolji kad su na parketu Olynyk i Horfod. pa ovdje coach Nick doslovno u obzir uzima tako mali uzorak od 50 minuta i uspoređuje dvije postave bazirajući se na ono kratkom periodu dok je Olynyk startao. na razini cijele sezone i u svim raspoloživim postavama, Horford i Johnson su bolja kombinacija po svim statistikama i tu je uzorak puno veći i na kraju krajeva ima puno više smisla.

    sad, da li bi se isplatilo pokušati opet startati s Olynykom uz Horforda, možda i bi. svakako pomaže napadu zbog Olynykovih stretch potencijala. ali da je Oynyk rješenje koje će pokrpati probleme Bostona u obrani to je toliko nategnuto, da ne kažem urnebesno, da nemam što dalje dodati. ali moram jer ne mogu vjerovati da ljudi ovakve stvari shvaćaju ozbiljno i onda na njima grade mišljenja i onda ih još prezentiraju kao nekakva rješenja.

    problemi sa zaštitom sredine i skokom Bostona u svakom slučaju ostaju isti jer koliko god Olynykov IQ u obrani bio solidan, a takav je i Johnsonov, pa i Horfordov koji sve ovo na videu pokazano može odraditi (vrhunska režija – čovjek izreže samo one akcije koje mu odgovoraju za tezu koju iznosi), on jednostavno nema fizikalije i atleticizam za igrati obranu, što god coach Nick mislio.

    coach Gee bi ti rado složio sat vremena videa s lošim reakcijama Olynyka u obrani na zatvaranjima i na svim ulazima koji su ga uhvatili na krivoj nozi. također mogu složiti i video sa svim sjajnim reakcijama Horforda kao korektora obrane, dok je Nick ovdje birao isključivo situacije koje ga prikazuju u lošem svjetlu dok zatvara perimetar. naravno, ne pada mi na pamet to raditi jer vjerujem da ljudi koji gledaju NBA utakmice, a ne samo nekakve klipove od par minuta, vrlo dobro znaju da je u globalu najbolji obrambeni visoki igrač Bostona Johnson, zatim Horford, a tek onda Olynyk.

  8. @Gee, je li KLove po tebi All star ove godine, i koliko bi(znam da je rano ali) visoko kotirao na nekoj ljestvici visokih krila, po IOR-u ili nekom utisku itd. ?
    Ako me oči ne varaju po RPM-u je 13 u ligi, u svojoj zadnjoj sezonu u Wolvesima, je bio 12, a po defanzivnom RPM-u, ove sezone 37. igrač lige, dok je bio 92. one tamo sezone…
    Dobro, možda je malo glup parametar koji na neki način favorizira u startu visoke igrače ali opet, nije mala stvar što se tiče nekog plafona Clevelanda ove sezone?

  9. @ Lenard – nisam računao u zadnje vrijeme nakon što je malo pao s učinkom, ali svakako je tu negdje. čak i ako ima 12 igrača boljih od njega, uglavnom su to bekovi, tako da kad bi slagali neku logičnu all-star momčad, on bi definitivno bio u rotaciji visokih. nije mala stvar njegov iskorak, ali to se puno više od njega može vezati uz promjenu trenera i načina kako ga se koristi u oba smjera. tako da nije Love odjednom bolji nego što je bio lani, već je Love bolji od onog trenutka kada je nesreću Blatta zamijenio NBA stručni štab

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *