EAST POWER RANKINGS (9-15)

Ostaje nam se osvrnuti na još nekoliko momčadi od kojih svaka gotovo da je (negativna) kategorija za sebe. Pa krenimo redom.

9. BULLS

Oni predvode skupinu koja obzirom na score ima pravo nadati se playoffu, ali koja obzirom na razinu igre nema baš temelje za potkrijepiti takve ambicije te im ostaje samo čekati hoće li se stvari idealno poklopiti, što otprilike znači da im Butler treba u komadu tijekom cijele sezone i da istovremeno trebaju probleme s ozljedama konkurenata. Ovo drugo je ostvarivo, ali nadati se da će Jimmy, koji je samo jednom u 5 sezona prije ove odigrao iznad 67 utakmica, odjednom odigrati cijelu godinu bez ozljeda malo je nategnuto (propustio je zbog bolesti dvije utakmice što je očekivano rezultiralo s dva poraza). Onda opet, cijela ova sezona Bullsa je nategnuta tako da se s tim očito znaju nositi.

Od kada smo zadnji put bacili pogled na njihovu igru postali su jedna od najgorih momčadi u ligi – ukupno gledano učinak im je i dalje podnošljiv zbog onih uvodnih mjesec dana košarke, ali u zadnja tri tjedna ispodprosječni su u oba smjera, što je obilježje tipične lutrijske momčadi. Score 6-8 čak i nije tako loš obzirom na igru, ali teško i da oduševljava, pogotovo jer znamo da je većina uspjeha bazirana tek na Butlerovim junačkim partijama. Praktički, čim se on makne s parketa, Bullsi tonu jer podršku više ne pružaju ni Wade ni visoki. Uz Butlera, nekakve nade im daju povremeni bljeskovi s klupe gdje Mirotić i McDermott tu i tamo šuterski nešto pruže, a i Hoiberg ili tko već tamo donosi odluke počeo je nešto raditi s rotacijom. Pa je tako nestao Rondo, što je mrvicu pomoglo (Carter-Williams ima manje oscilacija od večeri do večeri, posebice u obrani, ali ironično njegovi su problemi isti kao Rondovi, a ti su da ne može zabiti ništa osim na povremenom ulazu), a u rotaciji su se pojavili i Zipser i Valentine. Potonji im je skoro sam samcat dobio utakmicu protiv Wizardsa u kojoj su igrali i bez Butlera i bez Wadea što je dobar znak, možda se nakon lošeg ulaska u sezonu obilježenog ozljedama nametne kao koristan igrač, a onda opet može li itko vjerovati da ovaj stručni štab išta može izvući iz igrača obzirom na način kako mladi stagniraju i kako očajno dijele minute? Zatrašuje način na koji ne uspijevaju izvući kakvu-takvu standardnu produkciju iz Mirotića i McDermotta nakon više od dva mjeseca akcije, a njima možemo dodati i Portisa i Granta i Felicia kao neiskorištene potencijale.

Uglavnom, nakon pola sezone Chicago nema ništa nalik smislenoj rotaciji i to nije dobro. Ako već ne pali ova igra s dva visoka i ako je obrana u rasulu, nejasno je zašto ne otvore napad kako bi se barem na taj način pokušali suprostaviti ostalim startnim petorkama lige. Ovako odmah na startu upadaju u rupe iz kojih ih onda Butler mora čupati. Ono, Hoiberg će dobiti nogu ako ne uđu u playoff i to s razlogom jer ako nije bio u stanju u dvije godine razviti mladog igrača niti primjeniti barem dio svoje trenerske filozofije, onda stvarno i nije za ništa drugo nego da kleči negdje među kukuruzima u Iowi. A neulazak u playoff i još jedna loša godina u biti su vjerojatno i najbolje što se Bullsima može dogoditi jer bi to vjerojatno značilo da je došao kraj i Forman-Paxson upravi koja je i odgovorna za ove dvije zadnje loše godine zbog svih bezveznih poteza koje su povukli. Nećemo sada o tradeu Butleru jer u Chicagu sigurno ne razmišljaju o tome dok god su u prilici dokopati se osmog mjesta, ali valjda im je jasno da sada imaju samo takvu šansu krenuti u rebuilding jer gomila je momčadi uokolo krcatih resursima te cijena ovim rijetkim all-star igračima koji budu dostupni nikada neće biti veća.

10. PISTONS

Ako mislite da su Bullsi potonuli od kada smo radili zadnje rankingse, što tek reći za Detroit koji je u ovom periodu doslovno najgora momčad u ligi? Tamo više ne funkcionira ništa te je pravo čudo da su obzirom na igru nekako izvukli ovih 4-8 u zadnja tri tjedna. Doduše, imali su sreće, Cavsi su im došli s rezervnom momčadi, naletjeli su na Heat, a Blazerse i Hornetse su dobili s ukupno 2 poena razlike (ovi prvi toliko loše brane pick & roll da su Jackson i Drummond bili cijelu večer na pikniku, ovi drugi nisu imali nikoga tko bi se gurao s Marjanovićem i Drummondom pod koševima). Tako da situacija rezultatski nije katastrofalna, ali postavlja se pitanje što SVG može napraviti da ih prodrma i vrati među top 8 na Istoku gdje realno po talentu pripadaju?

Prvi pokušaj bio je ubacivanje Leuera u petorku umjesto Harrisa, što je imalo smisla obzirom da im je pomoglo dodatno učvrstiti reket i skok te usput staviti Harrisa u poziciju da ima puno više loptu u rukama nego što je slučaj kada igra s Jacksonom. Harris se razigrao, samo, uslijedio je niz ozljeda koji je sav trud učinio uzaludnim. Najgora od svih je nedavno stradalo koljeno Leuera koje je opet vratilo Harrisa u startnu postavu i tako potpuno razotkrilo tanku rotaciju koja bez čovjeka koji je doslovno bio ljepilo cijelog rostera više ne postoji (Leuer bi se mogao zvati i Casper jer je dobri duh ove momčadi). Uz to s formom su upitni i KCP i Morris, prvi zbog ramena, drugi zbog koljena. Najgore od svega, Pistonsi si ne mogu priuštiti da ih pošteno odmore, što znači da u slučaju Morrisa već duže vremena moraju trpiti igrača koji ne igra ni približno mogućnostima, a isto bi se moglo ponoviti i sada s Caldwell-Popeom. Ako pak i on padne sa šuterskim postotcima s perimetra koji su vjerojatno najbolje što imaju ove sezone, pa ako još ne bude u stanju igrati obranu na playevima koja je nužna jer se ne mogu osloniti na nikoga drugoga, Pistonsi se teško mogu izvući.

Uz sve ove probleme s ozljedama i klupom koja je i dalje očajna, dvije stvari dodatno bodu u oči. Prva je možda i najbolnija tema kada su Pistonsi u pitanju, a to je izostanak napretka kod mladih igrača poput Drummonda i Johnsona. Upravo na njihovom iskoraku trebalo se dosta toga temeljiti, znam da je moja projekcija barem od Drummonda očekivala puno više, međutim oni su se totalno utopili u sivilo. Drugi problem je ta upitna kemija koja je povratkom Jacksona potpuno nestala i koje je očita na minimumu energije koju ulažu u obranu – u zadnja tri tjedna samo Clippersi su izazvali manje šuteva po utakmici. Primjera radi, Pistonsi zatvaraju samo 18 pokušaja za tricu po utakmici u prosjeku, što znači da u ligi u kojoj prosječna momčad šutira tricu 26 puta ostavljaju 8 širom otvorenih pokušaja. Ista ta prosječna momčad otvorene trice realizira s 40% što pak znači da Detroit samo tako daje desetak poena po utakmici bez da se protivnik oznoji. To u NBA gdje je margina pogreške nekoliko poena ne prolazi, ovakvi gafovi za čas vas iz playoff pretendenta pretvore u njesra od ekipe.

Sad, iako Jacksonov realizatorski učinak s vremenom raste, činjenica je da napad Pistonsa nije ništa nego talac njegove igre kroz pick & roll, što nikada nije bio temelj neke efikasne igre prema naprijed, a još je manje u ovakvom kontekstu u kojem je pola momčadi totalno izvan ritma. I dok se u teoriji s vremenom efikasnost može podignuti kako igrači budu individualno rasli s formom, postoji sumnja da su stvari u Detroitu nepopravljive jer se nitko ne trudi igrati obranu čemu uzrok definitivno leži u očajnom pristupu. Jednostavno, tamo više kao da nikoga nije briga što SVG govori i nema onog osnovnog profesionalizma, a kamoli želje da pomogneš suigračima na toj strani parketa. Što i nije iznenađujuće ako ti je lider momčadi Jackson koji nije ni približno učinkovit prema naprijed da maskira sve probleme u koje dovodi suigrače u obrani u kojoj je itekako očito da su mu koljena i dalje kilava. Nije nikakva tajna da s njim i Drummondom u branjenju picka Pistonsi nisu ništa bolji od Blazersa. Što je nešto zbog čega SVG zasigurno ne može spavati. Tako da je kod njih možda na scenu stupio i onaj najgori mogući scenarij koji se nametao kad su doveli Jacksona, a taj je da s takvom prvom opcijom nemaš budućnost. Pa ako je tako, onda nije ni zgorega da su dosta rano doznali svoje limite, barem se mogu okrenuti traženju novog puta ako se stvari uskoro ne poprave.

11. KNICKS

I dalje imaju otužan učinak protiv momčadi koje su iznad 50% učinka, samo 5 pobjeda i 14 poraza, uz jednu od najgorih obrana u ligi i mizernih 4-9 od kada smo se zadnji put osvrnuli na njih prije više od tri tjedna. Međutim, stanje na Istoku je eto takvo da i dalje vise u ovoj zoni ispod osmog mjesta uz Bullse i Pistonse, nadajući se da su spomenute dvije franšize u još većem rasulu od njih i da će ih uz dosta sreće preskočiti, a onda možda i još ponekoga. A sreća će im trebati, prvenstveno po pitanju zdravlja jer Porzingis je zbog problema s Ahilovom propustio već 4 utakmice u kojima su Knicksi ostvarili 1-3. Kako se radi o problematičnoj ozljedi gdje pomaže samo odmaranje, vrlo lako bi se moglo dogoditi da još neko vrijeme ostanu na ovakvoj lutrijskoj uspješnosti, što će ih pak baciti u rupu iz koje će se teško biti iskoprcati. Jednostavno, iako je Zinger zbog ozljede vidno usporio, svaki put kad bi istrčao na parket ipak je donosio skoro 3 blokade po utakmici i preko 40% šuta za tricu što Knicksi neće moći nikako nadoknaditi.

Ovo sve drugo je sporedno, pa tako i solidne igre Kuzminskasa i povremeni bljeskovi O’Quinna – iako im je klupa nadmašila očekivanja nije na takvoj razini da zamijeni čovjeka oko čijih kvaliteta su gradili igru u oba smjera. Uz to Melo već neko vrijeme ne igra na all-star razini s početka sezone, šuterski učinci su mu bolno prosječni za takvog potrošača i relativno jednodimenzionalnog strijelca koji većinu šuteva, njih skoro 40%, uzima u prostoru od reketa do perimetra. Jadni Rose se našao na tapetu nakon što je išao malo plakati mami na rame, ali on je još i solidan u tome što radi, napada sredinu, baca povratne i tu i tamo zabija iz driblinga, samo što se moraš pomiriti s tim da ćeš od njegovog stila igre imati više štete nego koristi dugoročno jer čovjek će na jednu dobru završnicu u kojoj će proigrati suigrače i zabiti poneki skok-šut dodati dvije u kojima će bacati cigle i ignorirati sve oko sebe. Jebiga, radi ono što zna, ponaša se kao najbolji čovjek na parketu, što nije. I što ne smije biti ako se smatrate momčadi koja ima veće ambicije od nastupa u lutriji.

Hornacek je to dijelom shvatio, maknuo ga je s parketa u određenim zadnjim četvrtinama jer tu svojim sebičnim stilom igre samo smeta i to je dovelo do novih problema s Roseovom očito krhkom psihom kojima je nakon one samonametnute pauze za sada na kraj stao sam Rose više razigravajući, a manje šutirajući (opet, iako je odigrao jednu od boljih partija u sezoni protiv Sixersa, ni to nije bilo dovoljno Knicksima da dobiju, to valjda sve govori o njihovoj trenutnoj razini igre, ali i Roseovom mjestu u svemiru – stvarno je neugodno gledati ga iz večeri u večer kako se trudi biti nešto što više ne može, isti osjećaj kao kad gledaš razne domaće kriminalističke serije koje se trude biti zanimljive, ali ispod patine su dosadne i loše realizirane, da ne kažem granično ne-inteligentne). Ionako je pitanje dana kada će se Derick vratiti svojim starim navikama tako da je sve ovo skupa nebitno. Bitno je da im treba idealan kontekst kako bi se našli na osmom mjestu, a s načetim Zingerom, slabašnim Melom i Roseom koji je šesti igrač koji se prodaju za zvijezdu, ovaj trenutni kontekst je sve samo ne idealan.

Opet kažem, konkurencija je takva da im se može otvoriti prostor, samo u tome trenutku će morati dobiti maksimum od oba udarna igrača da ga iskoriste. I tu dolazimo do najluđe stvari od svih – čak i da se poklopi da Zinger i Melo opet u istom trenutku uhvate potrebnu formu, to ne znači da će momčad maksimizirati njihove talente jer i dalje premalo minuta igraju s njima na idealnim im pozicijama. Doduše, ozljede Zingera otvorile su ekstra minute Melu na četvorci i to će mu svakako pomoći da uhvati bolji ritam, ali postave s njima dvojicom kao parom visokih gotovo uopće ne koriste u ovih zadnjih tri tjedna iako su im brojke odlične, pogotovo u napadu (radi se o tako malom broju minuta, jedva 30-ak, tako da učinak nije vrijedan spomena, ali poanta nije u tome da li su brojke dobre ili loše, već zašto još uvijek ne znamo definitivni odgovor na pitanje kakve su karakteristike tih postava, odnosno zašto Hornacek koristi Porzingisa čak i manje na petici nego što je bio slučaj u rookie sezoni?).

12. MAGIC

Dok postoji šansa da u playoff na Istoku može ući momčad sa scoreom ispod 40 pobjeda, postoje i neke minimalne nade da bi Orlando mogao tamo završiti. Ali, u njihovom slučaju već bi se previše toga moralo poklopiti tako da ih slobodno možemo otpisati – ne samo da bi ove tri momčadi ispred trebale nastaviti igrati loše, već bi i netko do onih 5 koje smo spominjali jučer trebao potpuno podbaciti, što cijeli scenarij čini neuvjerljivim. Ukratko, ove tri momčadi ispred možda i imaju nekakvu šansu, oni ne. I nije u pitanju samo slabašan score, već i igra koja ni nakon pola sezone ne ulijeva povjerenje. Momčad koja baš ni u jednom dužem periodu tijekom 42 utakmice nije bila u stanju odigrati makar prosječno na jednoj strani parketa definitivno nije momčad koja preko noći može pronaći identitet.

Slabašnih 5-8 od zadnjih rankingsa tako se idealno uklapaju u ono što znamo o njima. Jedino pozitivno je to što su stvarno žilavi, lošoj igri usprkos nekako su nadmašili učinak na parketu za čak 3 pobjede (što i nije neka utjeha jer znamo da se obično do kraja sezone stvari vrate prema očekivanoj uspješnosti tako da će s vremenom vjerojatno prestati dobivati ove bonus pobjede). Tipa, u periodu bez Fourniera ostvarili su 3-3 zahvaljujući solidnim igrama Meeksa (koji se bez problema uklopio u Vogelov sistem već posložen da beka otvara kroz gomilu blokova) i višku prilika koje su se otvorili za Gordona da nešto pokuša kroz spot-up. Iako im je Ibaka i dalje ostao prva opcija u startnoj petorci u ovom nizu utakmica (što je nešto što se nikada ne bi trebalo vezati uz Ibaku) kroz pick & pop ili one nepotrebne post-up akcije koje su mu valjda obećali kako bi pristao potpisati novi ugovor na ljeto (što cijelu stvar čini još besmislenijom), Gordon je dobio šansu tu i tamo napasti driblingom ili čak kroz izolacije. Nije baš Kawhi Leonard s loptom u rukama, ali nije ni loš, a posebice je postao dobar u spremanju otvorenih trica. I to sa svih strana, ne samo iz kornera – njegovih 37% s perimetra u ovih zadnjih 13 utakmica su izuzetan pomak za nekoga tko nikada do sada nije išao preko 30% i ako on ostane na ovoj razini, sezona ipak neće biti tolika katastrofa.

Uz sve bolji šut iz vana, dobivali su i standardno dobar doprinos klupe dok iz nekog razloga Vogel nije odlučio razbiti to što je koliko toliko funkcioniralo vraćanjem Paytona među startere. Napravio je to radi obrane jer Augustin ih je uništavao defanzivno, ali barem je s druge strane bio još jedan šuter s kojim su mogli sakriti Biyomba kao startera. Povratkom Paytona, koji je odlično igrao kao lider druge postave i koji je ionako igrao većinu minuta na poziciji, došlo je do problema s napadom te je nakon 3 brutalna poraza trener Magica bio prisiljen povući novi potez, a to je bio vraćanje Vučevića među startere kako bi dobio dozu talenta prema naprijed. Praktički, sada je napravio puni krug, vratio se na nešto što dokazano ne funkcionira na potrebnoj razini, razbivši pri tome jedinu stvar koja im je donosila kvalitetu viška ove sezone, a to je bila klupa predvođena upravo Paytonom i Vučevićem uz povremenu asistenciju Greena. Ovo malo podsjeća na Skilesa koji je lani na sličan način po nekoliko puta izvrtio sve rotacije stalno pokušavajući od govna napraviti pitu. Uglavnom, oni degradirani starteri s početka sezone opet su starteri, klupa više nije ni približno pouzdana jer ova nova nije toliko dobra da može tek tako razbiti rezervne postave protivnika, ali barem ne treba strahovati da će Green opet istisnuti Gordona iz petorke. Iako ni to nije isključeno.

13. SIXERS

Loši su, ali nakon nedavnog bljeska više nema sumnje da imaju ogroman potencijal. Koji je doduše za sada isključivo vezan za jednog čovjeka, Embiida, ali eto pokazalo se da dovođenje solidnih veterana ipak može pomoći kada je pobjeđivanje u pitanju. A pobjeđivanje je zarazno, kada su kao kolektiv shvatili što je potrebno za ostati u utakmici svih 48 minuta, zaredali su s 3 pobjede, ostvarivši ih čak 5 u 6 utakmica. Uglavnom, u zadnja tri tjedna imaju 5-6 što je sjajna stvar za njihov mladi roster na kojem gomila igrača još nije osjetila čari NBA uspjeha.

Odmah da razjasnimo, čak i kroz ovih 11 utakmica imali su jedan od najgorih napada u ligi, ali obrana s Embiidom u sredini bila je sjajna, što je dobar znak jer ako ništa drugo to nam govori da im je stalo i da Embiid već u rookie sezoni ima tu kvalitetu da oko sebe okupi suigrače i razbudi u njima želju za borbom. To je, čak i uz sve vještine koje ima u napadu, možda i njegova najveća kvaliteta, momak je stvarno rođeni košarkaš koji već sada zna da bez krvavog rada pod koševima nema uspjeha. Uz borbenost, bilo je tu još zanimljivih momenata zbog kojih se isplatilo baciti pogled na Sixerse, prije svega tu mislim na sjajnu kemiju koja se razvila između Ilyasove i Embiida. Često igraju 2 na 2 na visokom postu dok preostala trojica razvlače obranu na suprotnoj strani i iako je očito da to nije nešto s čime će osvojiti svijet, barem konačno imaju nekakav identitet i na ovoj strani lopte. Uglavnom, Embiidova prisutnost razbudila je tako Ilyasovu koji igra energično u oba smjera, a uz njegovu probuđenu kreativnost u roli u kojoj se od njega traži puno više nego da samo stoji u spot-upu, pokazuje se i da Embiid nije tolika crna rupa kakvom se činio ranije. Više ne poteže na obruč svaki put kada primi loptu u ruke, počeo je čitati igru i redovno kažnjava svako udvajanje pravovremenim asistom. U biti toliko napreduje iz utakmice u utakmicu da ga samo skromnija minutaža i ove utakmice pauze drže izvan all-star razgovora. Definitivno ne izgleda kao rookie s ovakvim triple-threat sklopom vještina koje pokazuje u napadu i zrelošću koju ima u obrani, više ostavlja dojam temelja solidne franšize.

Ovakav njegov nagli razvoj doveo je do zanimljive situacije u kojoj Sixersi mogu birati između dva puta, nastavka gradnje putem drafta na kojem ih čekaju dva potencijalno odlična izbora (ali i brige oko toga kako će dva nova elitna prospekta uklopiti uz potrošače kao što su Embiid i Simmons) ili završetak procesa trejdanjem pickova i dovođenjem veterana koji ih već iduće sezone mogu pretvoriti u playoff momčad na Istoku. Za sada nema žurbe, bolje je čekati ljeto, plus uvijek treba uzeti u obzir da u slučaju okretanja veteranima previše ovisiš o Embiidovim stopalima, dok s novim mladim talentima ipak gradiš nekakvu zaštitnu mrežu za budućnost.

Dobre vijesti su i da su prestali maltretirati igrače pokušajima da iz njih naprave nešto što nisu, pa tako više nema onih groznih postava s dva centra, dapače čim su prestali s njima zaredali su pobjedama (i usput su potpuno makli Okafora iz rotacije, momak praktički uskoči u igru samo u onim utakmicama kada Embiid pauzira, dok je rolu back-up centra dobio Noel, što je i dodatni razlog zašto imaju dobru obranu u zadnje vrijeme), a ne guraju više ni Šarića na bok. Tako mu ostaje manje minuta i vjerojatno će i on potpuno preseliti na klupu kada se vrati Simmons, ali kao zamjena Ilyasovi barem igra rolu u kojoj može pomoći i pokazati da ima nešto NBA kvaliteta.

14. HEAT

Izgleda da su prihvatili igru tankiranja (ostvarili 2-11 od kada smo se zadnji put “divili” činjenici da Spoelstra koristi Johnsona kao peticu u nekim ludim postavama), svakim danom lista ozljeđenih sve je veća (Winslow otpao zbog ramena do kraja sezone, Richardsonovo koljeno opet je otkazalo i neće ga biti duži period, plus svatko koga nešto zaboli odmah dobije tjedan dana poštede bez obzira o kako benignom problemu se radilo) tako da bi možda čak i mogli završiti kao najgora momčad na Istoku što bi im poprilično popravilo šanse za prvim pickom (Netsi se neće prestati truditi, tako da ova opcija uopće nije nemoguća). I to što rade potpuno je legitimno, u ovakvoj sezoni u kojoj i u najboljem slučaju jedva da su imali izgleda upasti u doigravanje, franšiza poput njihove kojoj nužno treba novi temelj mora iskoristiti ovakav kontekst i pokušati sve da se dokopa nekoga poput Fultza. To vjerojatno znači da će i Dragić i Whiteside biti dostupni za one spremne platiti poštenu cijenu, a kako gomila momčadi u ligi ima problema upravo na pozicijama jedinice i petice, Riley bi možda mogao napuniti škrinju resursa za budućnost koja počinje već od idućeg ljeta.

15. NETS

Oni su kategorija za sebe – nitko po trudu kojega ulažu u obranu ne bi rekao da su lutrijska momčad, izgradili su fini prepoznatljivi sistem u kojem izvlače maksimum iz talenta kojega imaju na raspolaganju, problem je eto samo što ga imaju jako, jako malo (katastrofalnih 1-12 od zadnjih rankingsa). Nemaju ni sreće, Lin taman što je uhvatio formu i vratio se u rolu startera, nova ozljeda zadnje lože izbacila ga je s parketa na neodređeni period. Tako da je jedina dobra vijest u ovom periodu ta što je Caris LeVert u akciji i što je odmah ostavio dojam NBA igrača. Kompletan je spot-up igrač, ima slash & kick kvalitete, ima šut, dakle kao naručen za motion sistem Netsa. Totalno blesava situacija, ne sjećam se ekipe s jasnijim identitetom i boljim akcijama koja igra lošije, što dovoljno govori kakva im je razina talenta. U NBA obično plaćemo za nedostatkom sistema i zrelosti kod talentiranih momčadi, ovdje je obrnuto.

5 thoughts on “EAST POWER RANKINGS (9-15)

  1. Da li ti se cini da Riley u Reedu ima talentovanog centra, potencijalnog startera dogodine, kako bi već sad mogao razmišljati o eventualnom tradeu Hassana za lep paketic koji može da mu složi Ainge?

  2. @ komsija – ma kakvi, Reed je klasični primjer igrača koji skuplja praznu statistiku u bezveznoj momčadi jer netko mora

  3. ocekivati napredak u igri drumonda, nema tu kruha, Stanley Johnson je dobar ali mu triba malo malo vise prostora i koji balun vise, nemore nista priko noci, da san na mistu gm detroita odma bi trade drumonda napravija, covik vise nemore ni smisne i prosjecne obrane natrpat, dok naleti na bogove poput goberta i marca gasola je igrac manje na parketu, u najboljem slucaju more postati deandre jordan

  4. Pod dojmom vecerasnje utakmice Sixersa protiv Bucksa nadam se da Šarić ima budućnosti u momčadi. Kolike su šanse da on bude prva back up četvorka (Simmonsu) umjesto Illjasove zanemarujući potencijalne tradeove?

  5. @ grgo – Ilyasova ima ugovor do ljeta tako da za dalje Sixersi vjerojatno računaju na Šarića jer je pokazao dovoljno u prvoj sezoni kao spot-up šuter. to je najvažnije, dok ubacuje preko 40% trice iz kornera i na solidnih je 36% ukupno, za njega nema problema, taj šut je bio najveća prijetnja NBA karijeri i mene je više nego ugodno iznenadio mehanikom – kad je otvoren, uglavnom zabije. sad, obzirom da ga imaju još tri godine nakon ove za kikiriki, možda bi mogli u ovom drugom dijelu sezonu pokušati mu pronaći koju minutu viška kako bi ga dodatno razigrali, možda čak i trejdati Ilyasovu koji si je digao cijenu i koji igra kao navijen u borbi za novi ugovor. ovisi što žele, ako Embiid i Brown više cijene Turčina, onda on ostaje do ljeta, a obzirom da je i s 30 godina bolji atleta od Šarića i prije svega igra s manje grča i fluidnije jer je veteran s izbrušenom rolom svjestan mogućnosti, to im svakako pomaže dok igra protiv startnih postava. međutim, povratkom Simmonsa te Ilyasovine prednosti se tope i sa Šarićem u toj stretch roli u drugoj postavi ne bi ništa izgubili, dapače, obzirom na ovo što sam rekao o budućoj roli sve osim forsiranja njega u rotaciji bi bilo promašeno. tako da su šanse poprilične, osim ako Šarić sam sebe ne upuca u nogu lošim igrama (što je moguće, na ulazu je katastrofa, finiširanje na obruču mu je ispod svake razine, a za proigrati i uopće donijeti odluku ponekad mu treba cijela vječnost i onda još nakon svega baci loptu u bunar)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *