WEST POWER RANKINGS (1-3)

Šetnju po Zapadu počinjemo na vrhu gdje su Warriorsi usamljeni kao i Cavsi na drugoj strani, a ispod njih onda imamo još 6 momčadi koje su također praktički već na pola sezone osigurale playoff. Tu skupinu možemo podijeliti na nove tri podskupine – u prvoj su Spursi i Rocketsi kao momčadi koje su do sada jahale idealnu formu i nametnule se kao neprikosnoveni drugi i treći nositelj konferencije, u drugoj su Jazz i Clippersi kao momčadi koje su zbog ozljeda vjerojatno propustile maksimizirati talent u prvoj polovini sezone (s tim da ovdje treba lagano razdvojiti i njih jer Jazz je u jednom pozitivnom naletu dok su Clippersi više kao izudarana vreća), a u trećoj imamo Thunder i Grizlije kao kvalitetne veteranske momčadi koje su izvukle rezultatski maksimum iz činjenice da od prve utakmice sezone igraju izuzetno energičnu košarku oslonjenu na obranu dok u napadu ovise o inspiraciji par nositelja, što se pokazalo receptom koji im je relativno brzo osigurao doigravanje u kontekstu konferencije koja ima 7 dobrih košarkaških momčadi i čak 8 raštimanih orkestara.

1. WARRIORS

O njima sve znamo, ponajviše jer smo opjevali svaki njihov poraz (valjda i po tome znamo da su povijesna momčad, ne pišu se epovi o porazima baš za svakoga) u zadnja tri tjedna iako ih je bilo malo naspram pobjeda (score 10-2 u zadnjih 12 utakmica imali su uz njih samo Rocketsi). Teorija zašto su izgubili od Cavsa i Memphisa je gomila, a već noćas imaju prilike neke od njih osporiti jer na redu je revanš protiv Cavsa. A kako se nema što specijalno mudro reći o njihovim dobrim stranama jer je sve bilo jasno već nakon mjesec dana, posvetimo se nekim zanimljivim brojkama. Tipa, pokušajmo vidjeti da li su problemi u završnicama stvarni ili tek rezultat ovih par nespretnih reakcija u spomenutim porazima koji su sami po sebi razumljivi jer nitko ne može sezonu završiti s 82-0.

U prvim četvrtinama su briljanti, odmah zaskoče protivnika i nametnu mu razliku u talentu pod nos, a net učinak na 100 posjeda im je +14. Samo Cavsi rade veću razliku ovako rano (njihovih +17 su izuzetni, što još jednom potvrđuje da su ove dvije franšize klasa za sebe). Zanimljivo, u drugim četvrtinama gaženje ne popušta, s +12 uvjerljivo su najbolja momčad lige u ovom periodu. Toliko o tome da s rotacijama pada učinak – kada imaš ili Stepha ili Duranta na parketu razloga za paniku očito nema. U trećoj su s +21 uopće najbolja momčad lige u bilo kojoj četvrtini, nitko nema ni približno ovako dobar rezultat, čak ni Cavsi. Drugim riječima, kada vam snime slabosti u prvom poluvremenu, očekujte da vas seciraju na početku drugoga.

I sada dolazimo do onog što nas najviše zanima. Zadnja četvrtina, u kojoj Warriorsi padaju na slabašno 13. mjesto s mizernih +1. Ok, odmah jednu stvar riješimo – kad si ovako dobar u prve tri četvrtine, često ovu zadnju i ne igraš s najboljim igračima ili jednostavno digneš nogu s gasa, tako da u tome leži velik dio razloga za loš učinak. Srećom, kako postoji clutch statistika, onda je lako odvojiti smeće vrijeme od onoga bitnog. I tu se opet ponavalja ista priča – Warriorsi su u clutchu još gori nego kada gledamo zadnje četvrtine ukupno, tek su 15. s mikroskopskih 0.4 poena prednosti. Dakle, problemi očito postoje, gomilu smo ih istakli, a jedan je lagano nadvija nad sve i nema veze s njihovom hijerahijom unutar momčadi. Naime, Cavsi su najbolja clutch momčad u ligi s nevjerojatnim +30 net učinkom. Drugim riječima, kada s njima izdržite do završnice u egalu, oni jednostavno ubace u brzinu više i pregaze vas. Samo zbog ovog detalja je jasno zašto je pitanje prvaka još uvijek potpuno otvoreno.

Što se noćašnje utakmice tiče, nekakvo predviđanje u odnosu na ove brojke bi bilo sljedeće – ili će Warriorsi tijekom prve tri četvrtine riješiti utakmicu, za što su sposobni čak i protiv ovakvog kalibra protivnika, ili će im Cavsi uzeti još jednu utakmicu u zadnjih 5 minuta. Jedva čekam vidjeti.

2. SPURS

Iza njih je period u kojem su statistički nadmašili čak i Warriorse, međutim nekako su usprkos tome izgubili 4 utakmice uz 9 pobjeda. Tako da ovo friziranje učinka možemo pripisati prije svega rasporedu na kojem su uglavnom nailazili na žrtvenu janjad spremnu za klanje koja se ni teoretski ne može nositi s njihovim sistemom. Kad su ga voljni primjeniti – izgubili su od Sunsa, tako da uz onaj poraz od Magica ranije imaju dva valjda najzvučnija kiksa godine uopće (jednostavno, kad si robot kao oni takvi porazi su još šokantniji). U porazima od Hawksa i Bucksa pokazali su određene slabosti, pogotovo u obrani, a i Clippersi su ih naprašili već drugi put ove sezone, tako da se nećemo previše zavaravati činjenicom da su u zadnja tri tjedna imali najbolji napad lige i da su obranu dodatno učvrstili u top 5 ove sezone (jednostavno, njihova zona na strani bez lopte i dalje je predobra za momčadi koje je nisu u stanju zaobići brzim kretanjem lopte što objašnjava zašto bez problema zgaze izolacijsku momčad kao što su Raptorsi dok se muče s Hawksima i Bucksima koji igraju nesebično s brzim pasovima).

Ono što treba istaknuti je da Pop kao i uvijek ističe kandidaturu za trenera godine. S ovakvim rosterom ostvariti sve ovo ogroman je uspjeh i to igrajući znatno drugačije od ostatka lige – jedina su kvalitetna momčad u ligi koja istovremeno uzima manje trica od prosjeka i pri tome puca dugih dvica više od prosjeka. Samo, tajna uspjeha je očita – ako taj manji broj trica ujedno realiziraš s 42% kao momčad (jedina u NBA iznad 40%) i uz to duge dvice pogađaš s 46% (također najprecizniji u ligi), očito je da manjak volumena nadoknađuješ efikasnošću čime se još jednom dokazuje da je u NBA najbolji šut onaj otvoreni. To Pop odavno zna i zato se i ne zamara previše s tricama preko ruke samo kako bi pratio trendove.

Uz igranje s taktikom, Pop po običaju regularnu sezonu koristi i za dosta miksati, pa je tako u ovom periodu u nekoliko navrata jahao Bertansa koji postaje sve važniji član rotacije, a i Dedmon je dobio poneku minutu viška i stabilniju rolu. Jasno, dvije petorke i dalje su osnova svega, ova druga po običaju gazi protivničke klupe, a onda u završnici po potrebi miksanjem sastojaka dolaze do novih, zanimljivih saznanja. Uglavnom, ima uvijek Leonarda na kojega može računati, ima cijeli bazen iz kojega od večeri do večeri pokušava pronaći još nekoliko raspoloženih opcija i to je receptura koja pali već godinama. Neće biti dovoljno za neke ekstra uspjehe, ali ova franšiza očito ne može podbaciti s ovakvim temeljima.

3. ROCKETS

Za njih vrijedi dosta toga maloprije rečenog za Spurse, ove slabije momčadi, svejedno da li slabije talentom ili košarkaškim IQ-om, nemaju nikakve šanse protiv njihovog sistema koji je u stanju odraditi 3 pick & roll akcije po jednom napadu dok im ne uspije razbiti obranu i pronaći nekog otvorenog na trici (naravno, oni sami preferiraju sve riješiti već u prvoj). Dakle, ono gdje trebamo usmjeriti pogled su njihova izdanja protiv direktnih konkurenata i tu nisu ni približno toliko impresivni. Od kad smo ih zadnji put rangirali odigrali su čak 15 utakmica u kojima su zabilježili 4 poraza od čega su dva protiv Memphisa i onaj jedan protiv Spursa pokazali kako treba igrati obranu protiv njih. I jedna i druga momčad otjerale su ih s perimetra, odnosno nisu im ostavljali stranu bez lopte praznom. Spursi su konstantnim preuzimanjem na picku stalno ostajali 1 na 1 u obrani, Grizliji su pak ostavljali Gasola u sredini kao pomoć na pick igri i korektora ignorirajući Harrella i Nenea na petici, ali zatvarajući agresivno preostala tri spot-up šutera s tri kvalitetna defanzivca. I jedna i druga taktika pokazale su se više nego solidnima, naglasivši tako još jednom manjak rješenja kod Houstona. Jasno, moraš imati idealno ljudstvo s takvom gomilom kvalitetnih defanzivaca na perimetru da odradiš ovo što je napravio Memphis, moraš imati i sreće, ali očito da Rocketsi nisu takav bauk kakvim se čine kada trpaju Netse i Mavse ovoga svijeta (imali su i oni sreće, Clippersi su im došli u goste bez Paula i Griffina, a Raptorsi su ih dočekali na drugoj večeri back-to-backa nakon produžetka s Bullsima).

Onaj četvrti poraz također je vrijedan spomena, bilo je to već drugo gostovanje ove sezone u Minnesoti u kojem su bili slabija momčad. Prošli put su se izvukli onim nevjerojatnim preokretom u završnici, ovaj put nisu. Dijelom i zato što nisu imali Gordona bez kojega nisu ni približno opasni (propustio je samo dvije utakmice nakon ozljede palca, bila je to druga uzbuna vezana uz njegovo zdravlje u sezoni, ali doktori Rocketsa za sada ga drže u komadu), ali dijelom i zato što Wolvesi u Townsu imaju visokog koji se sasvim ugodno osjeća braneći na perimetru, bilo da preuzima ili pomaže na picku, što im olakšava igrati obranu protiv Houstona. Jednostavno, ako imate teretnog igrača koji može braniti samo u postu, odnosno ako ga držite u postu i mislite da je to kakvo-takvo rješenje, D’Antoni i Harden će popiti vaš frape.

Tako da Rocketsi lete malo iznad mogućnosti, koriste idealni kontekst koliko mogu, a on je toliko idealan da su čak isplivali tu negdje među prosječne obrane. Daleko od toga da su dobri, ali kombinacija Beverleya i Arize na perimetru (što im omogućuje Hardena sakriti na najmanje opasnom napadaču) te solidnih centara u sredini (izostanak Capele nisu ni osjetili, dapače dalo bi se primjetiti kako je Harrell jednako dobar finišer na rollu, a uz to i pokretniji defanzivac koji čak omogućuje Andersonu da ostane na tromijim peticama dok on zatvara četvorke) svakako ih čini boljima nego se itko nadao. Izdrže li negdje na ovom trenutnom ligaškom prosjeku koji nije nemoguće održati jer liga ove sezone ionako kolektivno igra slabiju obranu, odnosno održe li ovakvu napadačku kvalitetu (dakle, bez ozljeda Gordona i Andersona, molim lijepo), treće mjesto na Zapadu trebalo bi im biti osigurano. Solidna obrana i elitini napad i eto kako se 45-37 momčad po talentu pretvara u 55-27 momčad po rezultatu i legitimnog kandidata za finale konferencije, pa makar ta titula bila čisto simbolična.

1 thought on “WEST POWER RANKINGS (1-3)

  1. Ako Rakete budu treće, ko što hoće, a Memphis, Utah (malo verovatno) ili Thunder budu šesti, ko što takođe vrvt hoće, i ako u tom eventualnom playoff matchupu obe ekipe budu ful kompletne, da li misliš da su Rakete favoriti protiv bilo koje od tri navedene ekipe? Meni se čini da oni prvi krug mogu proći samo ako nalete na Clipperse, mada ni tu mi nisu favoriti jer Jordan može vrhunski pomagati na P&R. Možda protiv Thundera imaju šanse jer ovi ne mogu bazen pogoditi, ali ako Donovan pronađe pouzdanu četvorku do playoffa (Grant?) to može Russ na svojim leđima izneti. Čini mi se da je uspeh Raketa u regularnom delu pre svega vezan za činjenicu da im odbrana nije katastrofalna, a nije zbog toga što se relativno malo ekipa i trudi igrati jaku odbranu svake večeri, pa tako ispadanja Hardena i Andersona ne upadaju u oči protiv jednako loših odbrana. U playoffu na Zapadu će biti druga priča, sem osmoplasirane ekipe i Houstona, svi mogu igrati sjajnu odbranu i tu Rakete otpadaju jer im ni napad neće biti ovako elitan kad prigusti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *