WEST POWER RANKINGS (4-7)

Danas se bavimo preostalim sigurnim playoff momčadima na Zapadu. Jazz i Clippersi će ovisno o tome koja će momčad imati više sreće s ozljedama vjerojatno podijeliti četvrto i peto mjesto, dok su Memphis i Oklahoma izgleda osuđeni dogovoriti se oko toga koga žele u prvoj rundi, Spurse ili Rocketse. U biti, najteže mi se bilo odlučiti za to kome dati šestu poziciju obzirom na mnogobrojne sličnosti ovih dviju momčadi (s druge strane uopće nije bio nikakav problem staviti Jazz ispred Clippersa jer iako potonji imaju bolji score, izvedba Jazza u zadnje vrijeme bila je za klasu bolja). I jedna i druga momčad imaju problema sa zabijanjem i dubinom rostera, ali ono čega im ne nedostaje je energija u obrani. Memphis je vjerojatno nešto nezgodniji matchup općenito zbog svog arhaičnog stila igre, što dokazuje i njihov score protiv top 5 momčadi na Zapadu, a onda opet Thunder baš kao za inat ima momčad s dovoljno mišića u sredini da neutralizira najveću snagu Grizlija. Ipak, iako je Westbrook najbolji igrač u ovom dvoboju na papiru, prednost sam dao zbog tih 7-3 koje Memphis ima protiv vrha Zapada i koji su jasno upozorenje da ih treba izbjegavati u prvoj rundi. Oklahominih 3-6 pak puno su manje intrigantni i nekako više reprezentiraju momčad koja u prvoj rundi doigravanja teško može biti išta više od topovskog mesa.

4. JAZZ

Kod njih se stalno provlači ista priča, kada su kompletni dominiraju, kada im nedostaje netko od vanjskih startera štekaju. Što je i potpuno logično obzirom da nisu izgrađeni oko jednog superstara već oko skupine iznadprosječnih igrača. Povratkom Favorsa u formu i sa zdravim Hillom i Hoodom konačno su dobili priliku igrati jedan značajniji period s najboljom petorkom što je rezultiralo sa 6-1 u što je uračunata i kvalitetna pobjeda protiv Cavsa (jedini poraz doživjeli su od Memphisa na drugoj večeri back-to-backa). Ostatak vremena od kada smo se zadnji put s njima družili u rankingsima uglavnom su životarili, što dokazuje i slabašnih 3-5. Doduše, raspored im nije bilo lagan, od ovih 5 poraza samo onaj protiv Kingsa izgleda ružno, ali kad se sjetiš da su igrali bez Hilla i Hooda te da je Favors tu još bio u periodu hvatanja forme gdje je igrao 15-ak minuta po utakmici, izgubiti 1 poen od protivnika koji u tom trenutku ima dublju rotaciju i najboljeg pojedinca na parketu nije ništa neobjašnjivo. Ovi ostali porazi su sasvim razumljivi, igrati protiv Currya, Thomasa i Lowrya (i to dva puta) s Mackom, Exumom i Netom jedino i može rezultirati porazom.

Dakle, dobra vijest je da su još jednom dokazali koliko su dobri kada su kompletni, a plafon im dodatno raste kako i Favors hvata formu i po prvi put u sezoni izgleda kao igrač na kojega smo navikli. Ubacuje s poludistance odličnim postotcima i ako ostane na takvoj razini Jazz će imati dovoljno prostora da vrti svoj napad s visokog posta. Naravno, s dva centra to nikada neće biti naročito učinkovit napad (ubacio je Favors nedavno tricu iz kornera, ima ove sezone već dvije, što je duplo više nego do sada u karijeri, ali još je dalek put dok postane Gasol, ako ikada), ali moć njega i Goberta bit će problem mnogima. Samo, daj da više ostanu u komadu pa da u playoffu saznamo što je veći mismatch, njihovi mišići, zatvoren reket i dominacija u skoku ili onaj dodatni poen s perimetra kojega na primjer kreiraju Rocketsi ili Warriorsi. Doduše, Snyder traži i druga rješenja, u ovom periodu dobro su igrale postave s Diawom na četvorci, tu je i Lyles kao najbolji stretch visoki kojega imaju, a pokušavao je čak i s ultra-smallball postavom gdje je Ingles igrao lažnu četvorku, što jasno pokazuje da su i sami svjesni da im je ova pozicija najveći upitnik u budućnosti.

Loša vijest je pak da problemi s ozljedama izgleda neće nestati, evo Hill je nakon potresa mozga sada sredio i gležanj. Doduše, nije propustio utakmicu zbog toga (još), ali od njegovih sitnih problema ove godine mogao bi se napisati roman. Isto vrijedi i za Hooda koji je upravo sredio koljeno i bit će izvan akcije minimalno (opet) dva tjedna. Šteta, jer pred njima je do početka trećeg mjeseca ugodan raspored tijekom kojega su mogli osigurati četvrtu poziciju, ovako će teško do domaćeg parketa u prvoj rundi (Clippersi čak i nakon vlastitog rasula i rasta Jazza ostaju s 2 utakmice prednosti). A onda opet, njima je najvažnije konačno uhvatiti playoff i onda u njemu skupo prodati kožu. Obzirom na način kako grade momčad, a to je i bez superstara, ali i bez prilagođavanja trendovima, njihov plafon nije visok i usko je vezan uz povoljan matchup. Ostanu li vjerni ovoj sporoj košarci zatvorenog reketa praktički bit će moderna verzija Grizlija, dakle momčad koja, ako i kada joj se sve poklopi, može i do finala konferencije.

5. CLIPPERS

Kad smo ih zadnji put rangirali taman su ostali bez Griffina i pri tome se našli usred defanzivnog raspada sistema. 15 utakmica nakon te točke ostvarili su 9-6 što je u biti više nego dobar rezultat obzirom da su usput ostali i bez Paula na 8 utakmica u kojima su nekim čudom ostvarili 2-6 (a i do ove dvije pobjede su došli samo zato što su igrali sa Sunsima i Memphisom kojem je to bila druga utakmica back-to-backa). Dakle, kod njih se nema što specijalno za prijaviti osim da ovaj dio godine trebaju pod hitno zaboraviti. Paul se vratio u akciju (svježi sudar s Westbrookom zbog kojega je propustio drugo poluvrijeme utakmice s Thunderom izgleda nije ostavio ozbiljne posljedice), uskoro bi trebao i Griffin, Redick je otresao svoje probleme (on je zbog zadnje lože također propustio par utakmica) tako da će imati dovoljno vremena za vratiti se formi s početka sezone prije playoffa.

Međutim, neka pitanja su otvorena. Može li njihova obrana ikada više igrati na razini kao na početku sezone? Ili tih mjesec dana možemo pripisati tek kombinaciji laganog rasporeda i uštimavanju protivničkih napada? U ovom razdoblju bez Paula pali su na samo dno, defanzivno su dosegli razine Lakersa i Nuggetsa i to dovoljno govori o tome koliko im nedostaje obrambenih opcija na ovom rosteru, čim se on vratio na parket zaigrali su iznadprosječno na obje strane. Sad, da su u napadu bili loši kao Miami ili Netsi bez Paula na parketu je razumljivo, ali takav pad u obrani možda ukazuje i na neke druge probleme. Malo dublji pogled u brojke otkriva kako Clippersi ove sezone imaju ispodprosječnu zaštitu reketa i istovremeno najmanje zatvaraju šutere na perimetru, što je logički nemoguće – ako braniš sredinu zonski, onda curiš na trici, ako braniš tricu, curiš u sredini. Za biti loš u oba segmenta ili moraš igrati bez sistema ili te nije previše briga za sprovesti plan u djelo.

Sad, njima je očito stalo, tipa kada Paul uzme stvar u ruke u stanju su secirati Spurse bez većih problema (ova pobjeda je bila još dojmljivija od one prve jer je ostvarena bez Griffina umjesto kojega je igrao The Trut i ne, h nije greškom izostavljen, i jer u samoj završnici nisu mogli računati na Paula koji je ovdje zaradio ozljedu zbog koje će propustiti idućih 8 susreta), ali hoće li se moći upaliti kada bude najpotrebnije? Ili se jednostavno pale i gase bez ikakvog rezona. Tako da ih je teško pročitati, postoje veteranske momčadi koje igraju punom snagom tek kada krene doigravanje ili tek kada imaju osjećaj da se bore za nešto više. Kako su u pitanju Clippersi, momčad koja nikada nije bila dalje od drugoga kruga iako vole ostavljati dojam da su šampionski materijal, možda se upale tek na ljeto kada odluče krenuti svaki svojim putem. Ne nužno zajedničkim.

6. GRIZZLIES

7-7 koje su ostvarili od naših zadnjih rankingsa nisu rezultat koji bi imponirao, ali obzirom da su imali jedan od najtežih rasporeda u ligi u ovom razdoblju, nisu ni rezultat koji bi zabrinjavao. Prije bi se reklo da je zaoštravanje rasporeda malo vratilo Memphis u realnost nakon što su izgradili ovu solidnu zalihu pobjeda igrajući u prvih 29 utakmica njih samo 12 protiv momčadi s pozitivnim scoreom. Drugim riječima, imali su kamilicu od uvoda u sezonu što im je pomoglo izdržati sve probleme, poput lošijeg Gasolovog ulaska u sezonu, Parsonsove nespremnosti za igrati košarku ili ozljede Conleya.

Conley je posebno zanimljiva priča bio u ovom periodu jer je bilo očito da su ga vratili u akciji prije vremena na što su bili prisiljeni vodeći se logikom da je on na 50% mogućnosti bolja opcija od bilo kojega drugog playa kojega imaju na rosteru. Tako da dio razloga za neke od ovih poraza treba tražiti i u njegovoj slabijoj formi, kao i u protivnicima koji su ipak nešto sposobniji i samim time u stanju ne dozvoliti Gasolu da ih zatrpava koševima kao Abdul-Jabbar. A kako znamo da Grizlijima za ikakve više ambicije trebaju i Conley i Gasol u all-star formi, njihova mrvicu neučinkovitija izdanja razlog su za brigu.

S druge strane, toj slabijoj igri usprkos zabilježili su nekoliko izuzetnih pobjeda kojima su potvrdili žilavost. U one dvije protiv Rocketsa ne samo da su dokazali da mogu koristiti prednosti u sredini (Randolph koji je opet uhvatio odličnu formu i rastura i kao back-up centar i kao partner Gasolu uništavao ih je napadačkim skokom i post-up igrom) i da imaju dovoljno braniča na perimetru za zatvoriti tricu (ostavili su ih na 32% usprkos Parsonsu u rotaciji i pri tome nisu poput Spursa koji su preuzimali ostavljali reket prazan, što je izuzetan uspjeh njihove koncepcije u kojoj Gasol igra u zoni i udvaja 1-5 pick & roll dok svi ostali čuvaju striktno čovjeka), već su se i raspucali pokazavši da protiv ovako slabašnih obrana mogu i zabiti (osim trpanjem pod koševima, iznenadili su Rocketse i šuterskim smallball postavama s Ennisom na četvorci i Danielsom i Carterom na bokovima). Warriorse su ostavili na 27% za tricu i iako im protiv njih ovakav pristup teže prolazi jer Warriorsi za razliku od Houstona igraju obranu i imaju puno više igrača koji mogu napasti zatvaranje driblingom te tako stvoriti višak u sredini, ta borbenost dala im je šansu koju su i iskoristili.

U biti, njihov trenutni paradoks je u tome što dosta minuta troše na Parsonsa koji je totalno izvan ritma, tako da njihova startna postava uglavnom krvari, a stvari nisu ništa bolje ni u onim situacijama u kojima Ennis igra umjesto njega. Međutim, čim se vrate old school postavama s Gasolom i Randolphom (koje funkcioniraju usprkos tome što je Gasol stao s baražom trica ponajviše zbog spomenute Randolphove energičnosti u reketu) dominiraju, što je u neku ruku i simpatično jer očito se ne mogu otresti grit & grinda sve i da žele. A i kako će kada uz spomenuta dva tenka i Conleya ritam daje i Allen koji nastavlja igrati s energijom nekoga tko je tek pristigao s drafta. Jednostavno, s takvim pristupom u obrani nije ni čudo da su Grizliji glavni u svim hustle kategorijama, a posebice u onim najvažnijim, osvojenim ničijim loptama i skretanjima lopte. NBA obje kategorije samo zbraja i dijeli po broju utakmica i Memphis je tu prvi po prosjecima, a kada još uzmemo u obzir činjenicu da Memphis igra sporu košarku s puno manje posjeda od momčadi poput Golden Statea koje je odmah tu negdje uz njih po energičnosti na lopti, ispada kako na ovaj način utječu skoro na svaki deseti posjed, što je fantastično i u biti sve što treba znati o intenzitetu kojim igraju i koji ih razlikuje od ostatka lige u kojoj su danas valjda jedina momčad sposobna igrati elitni zonski presing.

Tako da dok imaju ovaj vremeplov s kojim su u stanju opet igrati kao da je 2014. za obranu nema zime. Napad je pak druga priča. Kako nema izgleda da će Parsons uskoro proigrati makar približno razini ugovora i očekivanja koja idu s njim, ostaje im se samo nadati da će izbjeći momčadi koje mogu istovremeno zatvoriti i Gasola i Conleya jer ako ostanu bez njihove kreacije, napad im postaje zahod na autoputu usred sezone. A i to je, baš poput obrane, nešto na što smo odavno navikli.

7. THUNDER

Njihovih 9-6 jedno su od zanimljivijih ostvarenja u razdoblju kojim se bave ovi rankingsi jer su ne samo dijelom ostvareni bez Oladipa (odličnih 4-1 bez njega, toliko o važnosti najboljeg spot-up igrača kojega imaju i kojega je mladi Abrines sasvim solidno zamijenio u tom tricaškom dijelu, dok ovaj ostali all-round učinak očito nije toliko značajan), već i zato što se tijekom ovog niza potvrdilo da usprkos svim negativnim individualnim defanzivcima (a pazite, ovdje su gomilu minuta potrošili na bekovski par Westbrook-Morrow, što je kombinacija iz noćne more, a još imaju i Kantera i Sabonisa) imaju solidnu sistemsku obranu. Skok drže pod kontrolom, dobri su u pritisku na loptu i u zatvaranjima šutera i tu je očito da je dovođenje Griffina za pomoćnog trenera uz standardne Donovanove zahtjeve za agresivnom igrom na čovjeka s loptom pomoglo. Nisu loši bili ni u napadu, što je rečenica koja mi uz njih nikako nema smisla jer to da uspijevaju bivati prosječnim napadom s ovakvim rosterom (samo Bullsi su gori u realizaciji trice) i stilom igre (jedan kreator) izuzetan je uspjeh.

Sad, obzirom da je Russ prosječno efikasan igrač u izolacijama i pick & rollu i da je upravo on cijeli napad, nekako i ima smisla da je krajnji rezultat takav kakav je, zar ne? Pa i nema jer ako ti je udarna opcija kao realizator ispod ligaških postotaka, a uz to nemaš spot-up igru, za očekivati je da ti sporedne opcije budu još slabije i da te povuku na dno. Samo, tu leži jedna veličina Westbrooka o kojoj se premalo govori dok mu se svi isključivo fokusiraju na mane – on je u stanju kreirati i razbijati obranu čak i bez pomoći prostora kojega bi stvarali suigrači sa šuterskim rasponom. To njegovo zabijanje u sredinu tako ipak tjera obranu na rotiranje što otvara taman dovoljno prostora da njegovi limitirani suigrači ostvaruju takve postotke kojima do neke mjere maskiraju šuterske slabosti cijelog rostera, pa tako i Westbrooka.

Rade to na dva načina, Kanter i Adams kao finišeri na pick & rollu te Adams i Roberson kao cuteri u sekundarnim otvaranjima po osnovnoj liniji. Toliko su briljantni u tim sekvencama da Oklahomi treba tek još dobar učinak u tranziciji te napadačkom skoku da dogura do prosječnog učinka. Tako da Westbrook nije učinkovit sam po sebi, ali u biosferi Thundera bez njegovog samoubilačkog stila igre ne bi bilo ničega. Što se tiče ovih već standardnih dijelova njihove igre, treba spomenuti da su postave s Adamsom i Kanterom i dalje izuzetno učinkovite te da hvataju odbijance suludim postotcima, dok je tranzicija i dalje žila kucavica njihova napada – samo Warriorsi i Rocketsi su zabili više poena iz kontri, ali učinak Thundera je time još fascinantniji obzirom da ipak manje trče od ove dvije momčadi.

Formula kojom igraju tako je cijelu sezonu ista, pokušavaju se održati obranom što je više moguće u utakmici kako bi Russ u završnici na snagu ukrao završnicu. I to očito pali, barem u ovim utakmicama protiv sličnih ili slabijih konkurenata. Već smo istakli kako imaju slabašan score protiv kvalitetnih momčadi, tako da nije teško ni ovaj relativno uspješan period vezati uz lagan raspored na kojem su dobili samo dvije ozbiljne utakmice – protiv Memphisa (Adams na Gasola, Roberson na Conleya, usput Russ može razbiti 1 na 1 čak i Allena, to je nešto što malo momčadi može izvesti) i protiv Bostona gdje je Russ bio uspješniji u ulozi dinama od Thomasa.

Što nas dovodi do nekih zanimljivih brojki vezanih uz njegove podvige. Russ tako u zadnjim četvrtinama inače svemirsku potrošnju (41% posjeda) podiže na novu razinu (51%), a usput i asistira na više ubačaja suigrača (tu skok nije toliko izražen, s 54% ide samo do 57%), što doslovno znači da igra sam protiv svih. I iako svi znaju odakle dolazi opasnost, svejedno pobjeđuju, barem u ovim utakmicama u kojima moraju, što će obzirom na kontekst (čitaj: manjak konkurencije zbog raspada Dallasa, jalovosti Pelicansa, traljavosti Blazersa i nezrelosti Wolvesa) rezultirati doigravanjem bez većih komplikacija. To možda nije dovoljno za dati Westbrooku MVP nagradu (Hardenovi podvizi su ipak za nijansu impresivniji), ali je za skinuti mu kapu i prestati mu brojati promašaje. Jer ova je momčad maksimizirala svoj potencijal, a da je Westbrook takav negativac, onda bi valjda bili gori nešto što mogu biti, zar ne.

7 thoughts on “WEST POWER RANKINGS (4-7)

  1. Sad sa ovom povredom Pola, bice zanimljiv PO….SAS i Hjuston se ne raduju bas sto ce ovi da zglajznu do 6,7 mesta na kraju i da im budu protivnici odmah na startu PO kad budu svi na broju u Klipersima….

    Kako komentarises ovolike malere u Klipersima zadnjih par sezona?….i da li bi bilo pametno za njih da na leto promesaju karte malo tu i probaju nesto drugo?

  2. Mislis li da Leonard zasluzuje bit obrambeni godine? Iako mu neki statsi ne idu u prilog ono sta radi samo svojim prisustvom je cudo. Wiggins je sinoc uputio tek 8 suteva. Treneri uopce vise ne zovu akcije za igraca na kojem je Leonard a to su redom glavni potrosaci

  3. Iako kojim slucajem Jazzeri kiksiraju, i zavrse 5. svakako ce imati prednost domaceg terena posto ce biti prvi u diviziji, tako da cak i nemaju neke ekstremne potrebe da se u zadnjem delu sezone previse trose(citaj vracaju povredjene igrace prerano da bi mogli da im pomognu) zarad koje pobede viska. Fun fact koro 10 godina je proslo od njihove poslednje divizijske titule sa dobro znanom ekipom…

  4. Sad kad sam se vec vratio u stara vremena, sta mislis ovako iz glave ko ima najduzi post neosvajanja divizijske titule (ne racunajuci Memphis i Charlote koji jos uvek nemaju).

  5. @ Denmla – malo si to pobrkao, divizijski pobjednik je mogao minimalno bit četvrti, ali nije imao garantiran domaći parket ako bi peta momčad imala više pobjeda (ako se i sam dobro sjećam). idiotizam. nebitno, jer Silver je još lani ukinuo te pizdarije. još da ukine i divizije i super.

    nemam pojma, te zastave ionako u dvorane vješaju samo zadnji jadnici koji nemaju one bitne 🙂

  6. Kao i uvek upravu, sad sam procitao, sto bi rekli ranije razmisli pre nego sto kazes, sad vazi proguglaj pre nego sto kazes, automatski moje razmisljanje do djavola. Inace verovao ili ne Wizardsi odnosno Bulletsi nemaju cak od sezone 78-79, taman da zaokruze 40 za 2god, koliko god nebitna cinjenica da bar dam odgovor kad sam vec postavio pitanje. Pozdrav 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *