WEST POWER RANKINGS (8-15)

Ostalo nam je baciti još pogled na kramu Zapada, ali prije toga osvrt na najnovije probleme Clippersa. Izgleda da je Paulov palac ipak stradao usprkos prvim optimističnim izvještajima i da neće ići bez operacije, a to znači da su Clippersi bez najboljeg igrača do dva mjeseca. U najboljem slučaju imat će ga na raspolaganju za zadnji mjesec sezone, pa držeći se tog scenarija pokušajmo odrediti koliko će ih ovo koštati pobjeda. Prvi problem je što Blake još nije spreman i iako bi se trebao vratiti za koji dan, sigurno će mu trebati još koja utakmica da dođe do zraka. Drugi je što ih čeka pakleni raspored s 10 utakmica u gostima u sljedećih 12, a između dviju turneja imaju samo domaću utakmicu s Warriorsima (prije svega domaćini su još Wolvesima). Recimo da na prvoj turneji i u ove dvije utakmice doma ostvare samo 1-7. Vjerojatnije je da će dobiti i više utakmica jer im je score bez obojice u zadnje 4 sezone 3-8 (nisam se vraćao ranije u doba Del Negra, računao sam samo Docovu eru), što je duplo bolji postotak od ovih 13% uspješnosti koje im prognoziram, ali držimo se najgoreg mogućeg scenarija čisto priče radi. To bi ih torpediralo na 30-21 čime bi izgubili ovu prednost pred Jazzom u tren oka (Jazz ima i svojih problema, ali gubitak Hooda ipak nije usporediv s gubitkom Paula) i čime bi praktički završili u skupini s Memphisom i Oklahomom.

I sada smo stigli na ono zanimljivo – recimo da do druge turneje Blake uhvati formu i da se u narednih 16 utakmica do povratka Paula drže nekog očekivanog ritma pobjeda s Griffinom u roli glavnog kreatora. Dakle, nemojmo gledati matchupove već samo činjenicu da u zadnje 4 godine s Blakeom bez Paula imaju score 15-9 što iznosi solidnih 63%. To bi im donijelo nekih 10-6, s čime smo došli do 40-27 prije nego se CP3 vrati za komande. To je još uvijek ispod razine Jazza, pod uvjetom da Jazz u međuvremenu ne bude imao novih problema, ali malo ispred ovoga što se trenutno čini plafonom Memphisa i Oklahome. Znači, ako će Paul po povratku donijeti standardnih 70% uspješnosti, to bi im trebalo dodati 11 pobjeda u zadnjih mjesec dana i dovesti ih do 51-31 što bi trebalo biti dovoljno za peto mjesto. Ukratko, ništa još nije izgubljeno, Clippersima su ovom ozljedom jedino značajno pale šanse za izboriti prednost domaćeg parketa u prvoj rundi, ali, izbjegnu li daljnje nepovoljne scenarije, još uvijek mogu izbjeći Spurse i Rocketse u prvoj rundi.

A sada na lutrijske ekipe među kojima će jedna izvući dobitnu kombinaciju za playoff i priliku za gaženje po kratkom postupku od strane Warriorsa. Kako ni jedna od uključenih momčadi očito neće biti u stanju uhvatiti 50% uspješnosti, što možemo tvrditi s popriličnom sigurnošću sada kada imamo uzorak od pola sezone, očito da taj “sretnik” neće morati u ovom drugom dijelu izvesti nikakav poseban pothvat. Nekoliko tjedana dobre forme, poneka ozljeda kod konkurencije i možda solidan trade kojim će maskirati slabije mjesto na rosteru su sve što im treba. Pa idemo redom da vidimo tko je trenutno u kakvom stanju.

8. NUGGETS

Njih guram u ulogu laganih favorita čisto iz razloga što izgledaju preporođeno od onog trenutka kada su shvatili da trebaju igrati kroz najboljeg igrača kojega imaju na rosteru (Mike Malone je kandidat za Albert Einstein Award na kraju sezone). S Jokićem kao startnim centrom okruženim smallball postavama ostvarili su 8-6 (5-7 od zadnjih rankingsa), što nije neki rezultat za pasti na guzicu, pogotovo kada dodamo da su u tom istom periodu uvjerljivo najgora obrana lige (čak 3 poena gori od Kingsa i Lakersa, što su valjda povijesno očajni dometi jedne NBA defanzive). Međutim, obzirom da su s Nurkićem u sredini kao starnim centrom ostvarili mizernih 9-17, očito da se ovaj zaokret isplatio, ma koliko Malone zbog toga vjerojatno ne može spavati noću. Ovo totalno odustajanje od njegove trenerske filozofije i bacanje obrane kroz prozor najbolje je što su u ovom trenutku mogli napraviti jer ne samo da razvijaju svoj najveći talent okružujući ga suigračima koji mogu potencirati njegove kvalitete, već usput mogu ugrabiti i mjesto u doigravanju, tako da bi istovremeno mogli zadovoljiti i kratkoročni i dugoročni cilj.

Sad, za očekivati je da s vremenom protivnici shvate da ne mogu baš ostavljati toliko prostora Jokiću na visokom postu da šutira, razigrava kroz hand-off akciju i namješta zicere iza leđa obrana okružen sa svih strana brzim cuterima, driblerima i šuterima. Kada ga obrane sve više budu tjerale da spušta loptu na parket što je najslabiji dio njegove igre (nije loš ni u dribling-ulaz-povratna situacijama, ali je manje efikasan nego kao šuter s poludistance i kretor s visokog posta) napad Nuggetsa bi mogao pasti s ovih trenutnih elitnih visina (u rangu Rocketsa i Warriorsa su od kada su odlučili opet postati run and gun Nuggetsi). Sad, ostane li pri tome obrana i dalje ovako porozna, a vjerojatno hoće jer Maloneov pokušaj da zaustavi curenje sveo se na zamjenu Chandlera u startnoj petorci s Fariedom koji sigurno neće zakrpati rupe na perimetru i nedostatak zaštite obruča, pa ako se nastave i problemi s ozljedama koji su konstantno prisutni (trenutno lakše ozljede gnjave Harrisa i Gallinaria), mogli bi pasti na nekih 40-ak posto uspješnosti do kraja sezone, što bi im donijelo oko 17 pobjeda s kojima bi dohvatili negdje oko 34-35 pobjeda. To je donekle u skladu s očekivanjima prije sezone i obzirom na formu konkurencije vjerojatno dovoljno za doigravanje, iako treba istaknuti da imaju nešto teži preostali raspored od konkurencije.

Na kraju krajeva, nije ni važno hoće li uspjeti u ovoj nebitnoj misiji ili neće, važno je da su okretanjem Jokiću pronašli identitet i postavili jasne temelje na kojima se može početi graditi. Sad, da li kućica od slame ili cigle, to je već za neku širu raspravu (Jokić sa sobom donosi taj problem obrane koji u ovom pozitivnom trenutku za Nuggetse nećemo forsirati jer ga je stvarno užitak gledati u roli kreatora, ali koji će kad-tad doći na red jer znamo koliko je nezgodno pokušati složiti roster s peticom koja nije u stanju čuvati obruč).

9. WOLVES

Iako su četiri utakmice izvan doigravanja, koristim diskrecijsko pravo kao autor rankingsa da ih gurnem u rolu potencijalnog iznenađenja jer sve što im treba je jedan dobar niz pobjeda nakon all-star pauze da uhvate korak s ovom skupinom kvazi-playoff kandidata. A za to su itekako sposobni jer porazima usprkos njihov talent je čak i u ovom periodu od zadnjih rankingsa uspio ostvariti pozitivnu koš-razliku (što ih čini jedinom momčadi na Zapadu izvan top 7 kojoj je to pošlo za rukom) iako su, pazite ovo, ostvarili score od tek 6-9. To znači da su opet prosuli hrpu gustih završnica (i jesu, 4 utakmice izgubili su s 4 ili manje poena razlike), kao i da su u gomili utakmica razbili protivnike (i jesu, ovih 6 pobjeda u prosjeku su bile s više od 10 razlike). Ne samo da su razbijali protivnike, već su to radili uglavnom protiv trenutnih playoff momčadi (dva puta Atlanta, Milwaukee, Houston, Oklahoma) što samo dodatno naglašava koliko je legendarna ova njihova sezona.

Tako da umjesto stalnog prigovaranja na račun svih grešaka prošlosti (i još uvijek sadašnjosti), radije bih se fokusirao na budućnost i ove dobre stvari koje otvaraju mogućnost da će, jednom kada pohvataju konce i shvate što je potrebno za dobiti utakmicu, ostaviti donji dom Zapada u prašini. A sada prošetajmo po ovim pobjedama jer do njih nije došlo slučajno, već uz pomoć određenog rasta unutar momčadi. Odbacimo li prvu pobjedu protiv Hawksa gdje Atlanta bez Howarda s Millsapom na petici nije imala rješenja za Townsa, a zatim i onu sljedeću protiv Atlante i onu protiv Bucksa gdje su LaVine i Wiggins bili toliko vrući da su doslovno pomeli oba protivnika (protiv Bucksa su stvarno izgledali fenomenalno, secirali su jednu od boljih momčadi na Istoku kao da je riječ o treningu), ključni pomaci dogodili su se nakon niza poraza, usput i ozljede LaVinea.

Naime, umjesto da grade na račun ovakvih predstava, kao i obično opet su se počeli topiti u moru pogrešaka i onda je Thibs napokon počeo redovitije koristiti Bjelicu u zadnjoj četvrtini uz Townsa, usput sve više prebacujući napad iz ruku Wigginsa u ruke svom najboljem igraču. Time je prekinut jedan loš trend koji je bio sve očitiji kako je sezona odmicala i kako su Wolvesi sve više stavljali Wigginsa u pick & roll akciju kao kreatora, što je dovelo do toga da je potrošnja Wigginsa rasla (preko 28%) dok je Townsova padala (ispod 25%). Međutim, u zadnjih 5 utakmica zamijenili su uloge, Towns je sada preuzeo ulogu prve opcije, a Wiggins sekundarne, što je definitivno pomoglo u pobjedama protiv Houstona i Oklahome. Ono što je Townsu omogućilo ovaj iskorak svakako je taj prostor u napadu kojega je donio Bjelica koji im je omogućio lakše ga koristiti kao kreatora na visokom postu. Dieng je tako počeo propuštati zadnje četvrtine na redovnoj bazi, a Thibs se toliko zaigrao da je protiv Rocketsa igrao sa smallball postavom u kojoj je Muhammad igrao lažnu četvorku. Ovo je nešto što sigurno nećemo gledati previše, ali ukazuje na određene promjene u pristupu trenera Wolvesa.

Uz ove poteze pomogla je i činjenica da je Rush uspio odigrati nekoliko dobrih utakmica kao starter dok nije bilo LaVinea. Pronašao je puls taman na vrijeme da u roli klasičnog 3&D igrača pomogne momčadi – solidna obrana (a kada zamijeniš očajnog defanzivca solidnim napravio si ogroman iskorak) i 60% za tricu baš su ono što je trebalo Wolvesima koji su tako mogli vidjeti kako to izgleda kada igraš s balansiranim rosterom. Povratkom LaVinea opet su ostali bez te ravnoteže koju donosi takav tip igrača (niska potrošnja, visoka učinkovitost, to je ono što uvijek dobro dođe uz ovoliko potentnih strijelaca), ali nije da bi Rush još dugo mogao igrati na ovakvoj razini (pogotovo realizatorski). Međutim, onaj najvažniji trend je ostao jer povratkom LaVinea napad se nije prebacio s Townsa već je Wiggins dodatno smanjio potrošnju. Sad, koliko će dugo ostati na ovoj podjeli uloga teško je reći, pogotovo jer je jedna od ovih utakmica bila protiv Spursa gdje je Leonard bio razlog da se Wiggins još manje koristi s loptom u ruci, ali činjenica je da se malo po malo primiču onom optimalnom izgledu napada u kojem je Towns glavni kreator dok se ostali prilagođavaju njemu. I dok znamo da LaVine nema problema s igrom bez lopte, za Wigginsa je ključno da puno više igra kao cuter i da onaj višak energije koji će mu ostati jer ne igra toliko s loptom usmjeri u obranu.

Pojma nemam koliko su ovi trendovi održivi, možda se opet utope u manje učinkovitim postavama koje će vrtiti manje učinkovite akcije, ali svakako su iskorak koji me čini dodatno optimističnim glede rezultatskog iskoraka u drugoj polovini sezone. A čak i da napad ostane talac nekih loših navika, možda će sve bolja obrana pomoći da poprave rezultatsku uspješnost – u ovom periodu usprkos 6-9 rezultatu ostvarili su top 10 defanzivni učinak, dijelom vezano uz Rusha, dijelom uz aktivnijeg Rubia, a dijelom i uz očiti napredak Townsa i Dienga koji imaju sve bolju kemiju u zadnjoj liniji. Sve i da ih LaVine opet uneredi, pa valjda su do sada u ovoliko utakmica donekle savladali koncepte koji se od njih traže kako bi podigli razinu izvedbe na ovoj strani parketa.

10. PELICANS

Dajem im prednost pred Blazersima samo zbog obrane – cijelu sezonu je igraju na top 10 razini, a u ovom periodu kojim se bavimo skočili su na sam vrh (samo su Warriorsi bili bolji). Koliko god loši bili u napadu, ono što im se ne može osporiti je borbenost (odmah su uz Memphis u hustle kategorijama), što znači da je Erman u svojoj drugoj sezoni u najvećoj mjeri uspio uigrati obranu u stilu Thibodeaua kakvu se čekalo kada je doveden za pomoćnika. Dakle, tjeranje s trice i čuvanje kornera su primarni zadatci koje odrađuju solidno agresivnim rotiranjem iz sredine koju također čuvaju više nego pristojno. Dobri su na pick igri, sredili su lanjske probleme u tranziciji i na ovoj strani parketa im se nema što prigovoriti, nemaju baš ni jednu poziciju na kojoj cure, što je i glavni razlog zašto su uspjeli uključiti se u borbu za osmo mjesto ostvarivši solidnih 7-6 od zadnjih rankingsa.

Sad, okretanje rostera defanzivcima koštalo ih je u napadu i tu se usprkos Davisovoj učinkovitosti ne mogu iskoprcati s dna – jednostavno su preloši šuterski i kreatorski, a istovremeno igraju s gomilom bekova i krila što ih ostavlja bez poena u sredini jer niti imaju skok u napadu niti igrače koji mogu učinkovito realizirati na obruču. Ipak, imaju kakav-takav identitet, imaju Davisa i lagano bruse ovo što jesu. To nije puno, ali sve je bolje kako ne koriste više centre – o tome koliko su u biti Asik i Ajinca nebitni sve govore dva podatka, da su od kada njih nema u rotaciji bolji defanzivno (Davis čuva sredinu uz dodatno aktivno tijelo koje se stigne rotirati prema perimetru) i da dok su bili u rotaciji nisu nimalo pomagali u napadu jer su katastrofalni finišeri (Asik je najgori roller u ligi jer ne može zabiti ni zicer u onim rijetkim situacijama kada uspije uhvatiti loptu, dok je Ajinca najgori pick & pop “specijalist” u ligi). Mislim, kada su ti centri najgori realizatori u rotaciji i pri tome ne rade ništa u obrani, pravo pitanje je zašto ti je toliko trebalo da konačno odustaneš od igre s dva visoka? Potpisom Motiejunasa gotovo da više za njih nema minuta ni u smeće vremenu, tako da Pelicansi trenutno imaju 15 milja salary capa ove i iduće dvije godine rezervirano za doslovno dva balvana koja ne možeš ni naložiti da se barem ugriješ.

Umjesto centra tako da na parketu imaju još jedno pokretno krilo pa tako s Cunninghamom i Hillom uz Davisa i po dva velika beka mogu igrati zeznutu match-up zonu. Jasno, ovakav profil igrača smanjuje efikasnost pick igre Holidaya i Davisa koji je osnova njihova napada, jer igraš s dva minus napadača uokolo. Hill je rupa na ovoj strani parketa u svakom pogledu, a kako Jones i dalje nema šut za tri potreban kako bi se izborio za više minuta (obrana previše curi s njim uz Davisa da bi bio išta više od šestog-sedmog igrača u ovakvom kontekstu), trpe Cunninghama. Koji je solidan u stretch roli ove godine, ali čovjek zabija 3 šuta po utakmici ukupno iako je uvijek otvoren i uz to ni njega ne možeš držati previše uz Davisa zbog problema u skoku do kojih neminovno dođe kada uglavnom igraš sa smallball postavama. Na vanjskim pozicijama imaju gomilu solidnih šutera, u biti imaju takvu gužvu da je Frazier usprkos dobrim igrama kroz veći dio sezone izgubio mjesto u rotaciji radi Gallowaya koji je prije svega spot-up igrač. I ovdje su opet napravili ustupak obrani, Galloway je veći bek i kao takav korisniji defanzivno od sitnog Fraziera, međutim slično kao što ne koriste previše Davisa i Jonesa zbog obrane, tako ignoriraju i potentan duet Frazier-Holiday.

Na dvojci se rotiraju Hield i Moore i to solidno funkcionira prvenstveno jer su oba aktivna u obrani, a uz to uglavnom spremaju otvorene trice. Hield je nakon kilavog ulaska u sezonu shvatio svoju rolu i koristi u 3&D roli, što je nakon dugo vremena jedna pozitivna vijest vezana uz njihov roster, tako da je u biti najveći problem u rotaciji pozicija trojke. Tu ili imaju Hilla kojega moraš trpiti zbog obrane ili moraju koristiti nižeg beka zbog čega obrana previše pati. Povratnik Evans očito još nije spreman ozbiljnije pomoći, ali možda je on rješenje koje će dići momčad u oba smjera u ovom drugom dijelu sezone ako se nametne kao ozbiljna opcija na trojci. U svakom slučaju imaju gomila tijela, problem je samo što među njima nakon Davisa i Holidaya nitko nije ozbiljan starter na ozbiljnom NBA rosteru.

Uglavnom, do sada nisu pokazali puno, ali nakon ovih zadnjih poteza možda su na tragu nečega što bi trebalo biti dovoljno da ih ugura u doigravanje. Ostane li Davis u komadu (a za sada je uspješno izbjegavao ozbiljnije ozljede), dobiju li nešto od Motiejunasa i Evansa (što bi im popravilo učinke na petici i trojci), budu li mogli računati na ovakvu obranu i duboku rotaciju do kraja sezone, a pogotovo ako do trade deadlinea dovedu boljeg 3&D bočnog ili stretch četvorku (sretno s tim, takvi uvijek nedostaju na tržištu), definitivno imaju šansu.

11. BLAZERS

Sreća njihova što postoje Kingsi pa u ovom trenutku imaju protivnika koji je u slabijoj formi od njih. Mizernih 5-9 od zadnjih rankingsa govore sve što treba znati o njihovoj nemogućnosti da upale motore, a najgore od svega je što su ostvarili ovakav score usprkos napretku u obrani. Od povratka Aminua u rotaciju igraju na prosječnoj razini, problemi doduše nastaju čim na parketu nema njega i Harklessa, ali ovo je definitivno miljama bolje od ičega što su prezentirali do sada. Sad, imali su lagan raspored pa je teško ovaj napredak uzeti kao nešto trajno, pogotovo jer usprkos tom laganom rasporedu nisu bili u stanju dobiti više od 5 utakmica od čega su dvije bile protiv Lakersa. Za utjehu, raspored ostaje podnošljiv do kraja sezone, pa ako uspiju održati ovu razinu u defanzivi i ako uspiju pronaći napad koji je bio glavni razlog lošim igrama u zadnje vrijeme (usprkos top 10 potencijalu u ovom periodu su potonuli u ispodprosječnost), imaju šanse konačno početi dobivati više utakmica nego što ih gube.

Probleme u napadu prije svega se može vezati uz ozljedu Lillarda koji je zbog uganutog gležnja propustio 5 utakmica (u kojima su Blazersi ostvarili 2-3), ali je i osjetno pao u šuterskoj formi. Njegovi slabi postotci tako su torpedirali momčad koja i dalje ima problema s klupom na kojoj nema raspoložene opcije osim Crabbea (Turner više nije grozan, ali nije ni od neke velike koristi). Također, Aminu i Harkless trenutno su u fazi kada im ne upada previše otvorenih trica, što dodatno otežava igranje u napadu kojega do daljnjega nosi McCollum. Stoga samo možemo ponoviti – uspiju li nekako istovremeno podići šutersku formu (što vjerojatno hoće ako izbjegnu daljnje ozljede) i ostati solidni u obrani (što je već teže, ali ne i neostvarivo dok god mogu na parketu držati Aminua i Harklessa 30+ minuta, što je opet vezano uz to koliko će trica dobivati od njih) vjerojatno će oni biti govance od momčadi koje će isplivati na površinu na Zapadu. Samo, ne bih se previše kladio na njih jer koliko god Lillard i McCollum bili dobri individualno, toliko je kemija kolektiva načeta i na površinu su isplivale do jučer tabu teme (poput one o tradeu McColluma) koje narušavaju ionako krhki identitet ovog loše izbalansiranog rostera.

12. KINGS

Denver ima top 10 napad, New Orleans ima top 10 obranu, Minnesota ima gomilu individualnog talenta koji se treba stopiti u momčad, a Blazersi imaju pedigre playoff momčadi i top 10 napada. Svi u ovoj borbi očajnika imaju nešto osim Kingsa koji su klasična lutrijska momčad koja najčešće ne funkcionira ni u jednom smjeru. Doduše, imaju Cousinsa koji kad igra u top formi može sam dobiti utakmicu i imaju hrpu osrednjih igrača od kojih uvijek njih nekoliko može iskočiti izvan prosjeka i pomoći, ali to baš i nije neki temelj za uspjeh. U zadnje vrijeme Cousins je imao dobrih momenata (pogotovo nakon one svađe s novinarom kada je nekoliko utakmica igrao maksimalnim angažmanom, dakle treba mu pod hitno svako malo prirediti nekakav šok da se ne uspava jer kada upadne u tupilo Kingsi su bespomoćni), Joerger je pronašao neke dobre postave s Tolliverom i Templeom, što je rezultiralo sa 6-7 koji su jedan solidan rezultat obzirom na neugodan raspored. Samo, ništa od toga nije održivo, a nadati se da će ih stalno nekakav splet okolnosti držati na pravom putu, na polovini sezone kada si već trebao imati nekakve jasne obrise momčadi, jednostavno je neozbiljno.

Nikakve tu formule na parketu nema, svaka njihova utakmica praktički je kao trica bačena s centra (od strane prosječnog šutera, ne Currya, da ne bi bilo zabune), pa što bude. A vjerojatno će na kraju biti to da će ponoviti lanjske 33 pobjede, možda otići i poneku iznad, što im daje šanse za ući u playoff samo zbog konteksta u kojem postoji mogućnost da nitko značajnije ne popravi razinu igre u drugoj polovini sezone (gdje ih upravo čeka gadna turneja duga 8 utakmica na kojoj bi se sve nade mogle nepovratno slomiti). I tu nema ništa čudno, Divac je složio roster koji teško može ispod 40% uspješnosti, ali koji teško može i iznad. Tu negdje između bi na kraju trebao i završiti.

13. MAVS

Za razliku od Heata oni se i dalje nadaju doigravanju, što je donekle razumljivo obzirom da imaju i nešto lakšu konkurenciju. Počeli su tu i tamo pobjeđivati, ostvarili su čak i pozitivan score (7-6) od zadnjih rankingsa, ali teško ih je staviti više obzirom na nivo igre. Usprkos pozitivnom scoreu čak i tijekom ovog razdoblja ostali su ispodprosječni u oba smjera, a osim povoljnog rasporeda pomoglo je što su čak tri utakmice dobili u doslovno zadnjem napadu (jednom su zabili šut za pobjedu, dva puta su protivnici promašili svoje šanse). To govori nešto o njihovoj veteranskoj snalažljivosti, međutim ovaj roster jednostavno nema dovoljno moći da iz sebe izvuče jednu poštenu seriju pobjeda nakon all-stara koja bi ih lansirala prema doigravanju. Sve da ih nove ozljede poštede, što je nerealno očekivati obzirom na profil rostera, da Barnes zadrži formu i da Dirk uhvati šuterski ritam, opet neće imati dovoljno s ovakvom obranom.

Obranu su igrali toliko loše s Dirkom i Bogutom na parketu da su Boguta čak preselili na klupu radije birajući ostaviti reket otvorenim s Dirkom na petici kako bi s dodatnim pokretnim krilom mogli pokriti perimetar i braniti pick igru, što naravno nije rješenje. Doduše, sada nakon što je Bogut izvan akcije do daljnjega zbog nove ozljede, imaju manje briga oko toga kako podijeliti minute, ali ne i manje briga na parketu. Idealno bi bilo kada bi mogli na centru rotirati Mejria i Powella, ali Dirk više ne može igrati ništa osim petice i jednostavno ga ne možeš koristiti uz visokog koji nije u stanju braniti na lopti. Atleticizma u obrani općenito im nedostaje, nemaju nikoga tko može igrati presing, a bez Finney-Smitha između Matthewsa i Barnesa nemaju ni dovoljno dobru obranu na bokovima.

Barnes, Matthews i Williams imali su bljeskova u zadnje vrijeme, Dirk i Barea hvataju formu, dakle u napadu nešto potencijala ima, ali ne dovoljno da ih vuče do potrebnih visina – očekivati od ovog rostera da u drugom dijelu sezone dobije 50% utakmica, što je neki minimum da bi se uopće imali pravo nadati doigravanju, iluzorno je. Stoga se samo nadam za njihovo dobro da će uskoro jedan gadan niz poraza natjerati upravu da krene u tankiranje i Dirka da im da zeleno svjetlo za tako nešto, koliko god im se bilo teško odlučiti za tako nešto pored ovoliko veterana i Carlislea.

14. SUNS

Ćoknuli su 5-8 uz lošu obranu i podnošljiv napad u kojem su ključni pomaci iskorak Bookera (koji konačno igra šuterski učinkovito i konstantno), razigrani Bledsoe i povratak u formu Warrrena. Kako je krenulo preskočit će Lakerse i tako ugroziti šanse za višim pickom, kvragu stvari bi mogle biti i gore da kojim slučajem Watson koristi najbolje postave. Ovako, dok imaju Chrissa na parketu i dok je Watson zadužen za taktiku ne moraju se bojati nekog dramatičnog napretka, a taj nešto slabiji izbor na draftu kojega će dobiti podnošljiv je dok Booker ovako koristi minute.

15. LAKERS

Njihov trenutak je nepovratno prošao što dokazuje i 4-12 koje su ostvarili iako su se manje-više kompletirali (samo je Nance najveći dio ovog razdoblja izvan pogona). Samo, ozljede su ostavile traga, ni Russell ni Randle ni Young ne mogu uhvatiti ritam s početka sezone i ovo je u biti idealan trenutak da se posvete dugoročnom planiranju. Kako Sunsi i Mavsi skupljaju pobjede, ovo im je šansa da dođu do nove doze talenta jer ionako je sasvim svejedno završili sezonu s 32 ili 22 pobjede. Da su ovoga svjesni pokazuje i odluka da na neko vrijeme na led stave Denga, da Ingrama promoviraju u startera i da daju više šansi Zubcu (Deng i Mozgov su trebali pomoći mladima i to su do neke mjere radili dok su svi bili zdravi i dok su stvari išle dobro, sada njihovi ugovori strše kao nepotrebni i stoga je ako ništa drugo barem poželjno ukrasti im poneku minutu za klince). Za početak više nego dovoljno, a sličnih poteza bi trebalo biti još.

Prije svega treba se riješiti gužve na vanjskim pozicijama. U startu im je snaga bila u toj gomili bekova koja može zabijati u seriji, sada treba unovčiti činjenicu da su nabrijali cijenu Youngu (koji do ove sezone nije imao apsolutno nikakvu vrijednost) i Williamsu, pronaći nekoga tko misli da u njima ima rotacijskog igrača. Jahati mlade i nadati se sreći u lutriji jer definitivno im treba još talenta.

Russell je dobar strijelac, izuzetan kada treba kreirati šut za sebe, ali teško da imponira kao budući nositelj – premalo razigrava, premalo finišira na obruču, a razlog za to je što baš i nije vrhunski atleta (ove sezone je zbog problema s koljenom izgledao dodatno sporo). Ingram je pokazao puno all-round kvaliteta, ali još nije jasno koja je njegova prirodna rola (najvjerojatnije ona sekundarnog kreatora koji donosi 3&D kvalitetu). Clarkson je višak pored Russella, ako je D’Angelo play onda pored sebe mora imati nekoga tko može igrati obranu na loptu. Pored svih njih, Randle je bio i ostao najveći upitnik. Walton je maskirao dobar dio njegovih problema time što ga okružuje šuterima i stavlja u rolu playmakera, međutim čak i u ovom kontekstu najbolje funkcionira kada je jedini visoki na parketu. Na četvorci jednostavno nije dovoljno dobar, a da ne govorim da obranu ne igra ni na jednoj poziciji i da ga je s te strane nemoguće zacrtati kao ozbiljnu opciju pod koševima.

Prvih mjesec dana akcije su bili super i na tome se može graditi, ali roster očito treba brusiti. A kako su još daleko od napona snage i imaju jednu od najmlađih jezgri u ligi koju je obzirom na ranu fazu karijere svih uključenih teško procijeniti, dodavanje novih mladih talenata jedini je razuman proces kojim se u ovom trenutku mogu baviti.

11 thoughts on “WEST POWER RANKINGS (8-15)

  1. Hoce li biti mozda uskoro osvrt na Filadelfiju? Kakvo osvezenje u ovo vreme kad se u ligi nista znacajnije ne desava. Embid je totalni car univerzuma, po meni je veci talenat od KAT-a, jer je uspeo da ozivi mrtvaca koji vec godinama ne daje znake zivota, istina da igra u slabijoj konkurenciji,ali isto tako stoji da oko sebe ima mnogo manje talentovan tim kod Taunsa, uopste njihovih 14 pobeda mnogo su upecatljivije od Minesotinih 14, cisto iz ugla ocekivanja pred sezonu. Takodje, iako je liga mnogo vise suterska nego ranije, javljaju se nove zvezde pod kosevima koje ne samo da su opasne u postu, vec su centarsku igru podigle na visi nivo sutiranjem trojki. U godinama koje slede ( samo da ne bude povreda) bice zaista nekoliko centarskih duela koje ce biti milina gledati.

  2. @Kemba mislim da treba uzeti u obzir to da je Embiidu apsolutno sve podređeno u Philli dok se Towns mora borit za prevlast sa Wiginsom koji to definitivno ne zaslužuje i sa LaVineom koji ima svoje mušice. Osobno bi prije išao sa Townsom

  3. @ Kemba, grgo – imate u power rankingsima tekst o Sixersima u tom stilu gdje sam se trudio dotaknuti svega što je trenutno tamo zanimljivo, a bez tone dodatnih nepotrebnih riječi. ne vidim potrebu za širiti priču jer u Sixersima je za sada for real samo Embiid, sve ostalo je ogroman upitnik. pričekajmo da visimo Simmonsa par mjeseci u akciji pa će neki novi osvrt imati smisla

  4. @KG_21 Moze se problematika postaviti i tako, a moze i na nacin da bi Tauns morao sam da se nametne kao lider u neizvesnim zavrsnicama. Nije slucajno da oni gube toliko neizvesnih zavrsnica, stoji da su neiskusni, ali i Fila je pa npr dobije Toronta koji je contender u neizvesnoj zavrsnici, pritom Embid hladno stavlja bacanja. Mozda ja na njega gledam kao veceg potencijala cisto na konto karaktera i izrazenih vec sad liderskih sposobnosti. Da ne ispadne da on sam igra, Iljasova prozivljava drugu mladost, Saric je pismen igrac, Rodriguez je iskusan EL igrac, Stauskas se probudio, Kovington se stabilizovao… Ali mislim da je Embid daj kohezivni faktor, i da je on promenio mentalitet fransize, dok Tauns se nekako utopio u sivilo, i olako prepusta konce igre Wigginsu koji definitivno nije potencijal za fransiznog igraca.

  5. embiid i darijo kakva kombinacija, napokon fila igra basket koji lici na nesto, embiid uzmite u obzir da ima limit na 28 min, kakav gust za gledat, bori se maksimalno, #theprocess

  6. @Hayward kakav Darijo, razumijem patriotizam, ali, nažalost šut većinom steka, do obruča ne može, a za asiste je preprespor; ako šut ne postane konstantniji već bi povratkom Simmonsa mogao pasti na 10-15min po utakmici…
    Naravno, ove najave korištenja Simmonsa kao PG smatram glupavima, na Giannisu se pokazalo da je PG od 210 bez šuta neodrživ…

  7. @Yeaaah nije sve u statistici, Darijo je ipak rookie jos, covik ostavlja srce na terenu, fila kida, kako su sinoc skinili porlanda i opet je Darijo imao potpis u tome, sut ocajan, jbg losa vecer ali trener mu viruje, kako je spasija onaj balun i dao za Covingtona impresivno, muda do poda i svaka im cast, jako simpaticna ekipa su postali, Embiid je dar sa neba, kako covik moze dici ekipu, kvragu ljudi fila je u borbi za plejof, htjeli to neki proznati ili ne

  8. U nekoj ozbiljnijoj momčadi bi davno završio prikovan za klupu, izostaje bilo kakav konkretniji i konstantniji doprinos osim defanzivne borbenosti i te srčanosti. I da, 22 godine su mu, stariji je od većine rookija 2g.
    Zbog momentalnog konteksta dobiva tih 10ak šuteva i cca 25min po utakmici, ali već se povratkom Simmonsa postavlja pitanje ako šuta nema, kakvu prednost on predstavlja u odnosu na Noela, jer je pitanje vremena kad će protivnici shvatiti da mu je šut loš i početi ga ostavljati samog na perimetru, a o Ilyasovi koji trenutno izgleda kao space shuttle za njega da ne pričam.
    I još dodaj u taj miks/kaos 1 ili 2 visoka izbora na draftu ove godine.
    Definitivno kriv potez ostajanje u Europi 2 sezone…
    Ne znam zašto kod nas prevladava mišljenje da Darijo igra dobru rookie sezonu.
    Možda je nepopularno za reći, ali kako sada stvari stoje, cak je i polupismeni Hezonja imao bolju rookie sezonu.

    Sinoć 15min, odnosno 10 manje od prosjeka, šut 1/10, -21
    U zadnjih 11 utakmica, u kojima su Sixersi kao proigrali, samo 2 puta FG% iznad .400…

    I da, Embiid čudo života, košarka ludilo ali energija koju daje ekipi i liderske osobine su nešto posebno, malo sam mlad ali imam osjećaj da ni LeBron nije bio ovakav vođa u svojim mladim danima. Bit ce zanimljivo gledat kako ce fukcionirat on i Simmons. Uz dobar pick i par dobrih potpisa mogli bi već dogodine vidjeti playoff. Ne toliko zbog kvalitete, već upravo zbog te borbenosti i srčanosti koju Embiid unosi među njih.
    Osim ako su napisi prije drafta o Simmonsu kao razmaženoj primadoni bili istiniti…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *