RANDOM NOTES

U planu je nekoliko tema (usporedba predsezonskih IOR projekcija i tijeka sezone, izbor “real” all-star rostera, osvrt na potrebe svih momčadi pred trade deadline), ali prvo nekoliko crtica i razmišljanja inspiriranih događajima u proteklom tjednu (ostat će ih za još jedan post).

SABOR

Prvo o iskustvu koje je dobro poznato svim league pass fanaticima, a to su poluprazne dvorane. Liga pliva u novcu, ali pola franšiza nije u stanju popuniti niti sve donje dijelove svojih arena. Dojam da je više ljudi u saboru tijekom običnog radnog dana nego u NBA dvorani posebice je bio izražen tijekom utakmice između Pelicansa i Magica koja me inspirirala da bacim pogled na ovu temu i otkrijem neke zanimljive brojke. Jasno, svatko normalan se pita zašto bi itko gledao takvu kombinaciju, čak i kao fanatik to potpuno razumijem (i to me neće spriječiti da biram slične dvoboje ubuduće, pogotovo jer nakon 20-ak minuta mogu izabrati nešto drugo), a očito da i u USA ima dovoljno bistrih ljudi koji nisu spremni dati 50-ak dolara za predugu i uglavnom loše improviziranu predstavu koju će ionako najvećim dijelom gledati na jumbotronu dok ih na poluvremenu ne puste u niže dijelove dvorane. Daleko najgoru posjetu imaju Pistonsi (službeno ispod 70%, što realno znači da većinu večeri imaju jedva 50% kapaciteta popunjeno jer znamo da dobar dio karata koje su dobili korporativni sponzori ili čak neki sezonski pretplatnici propadne ako ih ne uspiju nekome dati ili preprodati) što je i dio razloga zašto dogodine sele u novu dvoranu bliže centru. Sad, izgleda da će ostati pri istom kapacitetu od oko 20-ak tisuća ljudi, što je i dalje previše jer kako se praćenje sporta sve više seli na ekrane, a sve manje je ljudi sposobnih odvajati tisuće dolara za posjete događajima uživo, budućnost dvoranskog iskustva trebala bi biti u manjem kapacitetu i još ekskluzivnijim cijenama.

Još jedan je to način na koji se srednja klasa gura na stranu, ali osobno ne vidim nikakvu korist u ogromnim praznim dvoranama sa strane franšiza, kao što ne vidim nikakvog smisla u gledanju košarke s onih balkona nebu pod oblacima. Fanovi tamo dolaze samo iz razloga što žele biti dio događaja, pa ako ste jedna od momčadi koja nije u trendu, neće biti ni dovoljno zainteresiranih da se popenje na te gornje levele samo kako bi mogli tvitati da su bili na tekmi. Warriorsi bi pak vjerojatno u ovom trenutku popunili i dvoranu od 50 tisuća ljudi obzirom na količinu hipstera koji ih žele vidjeti, točnije koji žele biti dio trenutka. S druge strane, da mogu zadovoljiti svu potražnju, onda im cijene ne bile tako sulude (100 dolara košta najviši red u dvorani s kojega vidiš jedino jumbotron), što dovodi do klasičnog paradoksa. Uglavnom, nemam namjeru nuditi ikakve zaključke, niti me briga kao konzumenta league pass sadržaja, ali nekako mi se kao sljedeći logičan korak u svijetu u kojem profit dolazi isključivo od TV prava i licenciranja nameće dodatno povećanje ekskluzivnosti mjesta u dvorani. Što je uostalom trend koji traje već neko vrijeme sa svim onim ložama bez kojih danas nema ni jedne nove dvorane. Za raju se pak uvijek može ostaviti nešto slobodnih mjesta kako bi kroz lutriju kakvu organiziraju u nogometu dobili priliku potrošiti mjesečnu plaću za vidjeti tekmu. Inače, u prosjeku je još za vrijeme starog TV ugovora samo 25% prihoda lige dolazilo od karata za utakmice, a sada su ti postotci još i manji kako je novi stupio na snagu (mislim, ako se cap skoro pa uduplao zbog novih dolara pristiglih samo od televizije, jer nije sigurno zbog prihoda od cijene ulaznica koje su skočile oko 5%, jasno je da ta stavka danas praktički nije ni bitna).

Inače, uz Pistonse mizerne posjete imaju i Wolvesi, Wizardsi i Nuggetsi, a utakmica između Detroita i Denvera u Denveru najmanje je atraktivna kombinacija koju možemo složiti obzirom na slabu posjetu u Detroitu i činjenicu da najmanje ljudi gleda Nuggetse na gostovanjima. Susreli su se dva puta ove godine, navodno je bilo oko 13 tisuća ljudi prisutno u oba navrata, znači bilo ih je vjerojatno manje od 10.

JOKIĆ

Što je njihov problem jer očito se radi o šminkerima koji idu na utakmice radi događaja, a ne da bi uživali u Jokićevim proigravanjima s visokog posta koji su pravim fanovima trenutno itekako zanimljivi. Čista košarkaška uživancija je gledati Jokića ovih dana, ne propuštam ni jednu njegovu partiju, pa tako ni ovu svježu protiv Wolvesa gdje se solidno nosio s Townsom. Problemi u obrani zbog sporih nogu očiti su, prelako skuplja faulove i moraš ga u ovakvom matchupu sakriti na Diengu kad god je to moguće jer igrača Townsova profila ne može čuvati ni pod razno (što je Thibs mudro prepoznao te je tri četvrtine utakmice igrao ili sa stretch/smallball postavama s Townsom kao jedinim centrom), ali čak i u limitiranoj roli imao je dovoljno poteza nad kojima se može samo sliniti. Šut ove večeri nije slušao, ali su neki njegovi ulazi s loptom i to na trenutke baš protiv Townsa gdje se bez problema gurao u sredini pokazali da ima kompletan repertoar i da se oko njega može graditi napad. Potrošnja mu je sada na visokih 30%, a uz to asistira na 18% ubačaja suigrača, što su odlični postotci (i tu se uglavnom radi o čistim zicerima, a ne onim ridikuloznim asistima koje NBA broji gdje netko samo prebaci loptu suigraču u spot-upu koji nakon toga zabije iz ulaza ili skok-šutom iz driblinga).

U biti, to su postotci koji će ga, ako ih razvuče na cijelu sezonu,svrstati u posebnu kategoriju visokih kreatora u kojoj su u povijesti bili samo David Robinson (jednu sezonu), Hakeem (tri sezone), Shaq (pet sezona) i DeMarcus Cousins (četiri sezone) te u kojoj je trenutno i Embiid. Jasno, Jokić ovo radi samo zadnjih 7 utakmica i ukupni prosjeci u sezoni su mu puno skromniji, također treba pričekati vidjeti hoće li mu potrošnja padati kako protivnici budu prilagođavali obrane tome da je on prva opcija Nuggetsa, ali i ovako mali uzorak ohrabruje, prvenstveno jer je potvrda da centri nisu mrtvi, dapače ako se Cousinsu pridodaju Towns i Jokić te ako Embiid nastavi igrati na ovoj razini, imat ćemo jednu od najboljih generacija visokih ikada. U tom slučaju možeš opet vrtiti igru kroz centre kao u drugoj polovini devedesetih i dokazati da nije problem u stilu igre koliko u deficitu talenta. Sjećam se draft projekcija kada mi je uz Jokićevo ime kao usporedba izlazio Kevin Love što sam odbacio jer nisam bio siguran koliko dobro IOR sistemom mogu projicirati brojke iz jedne bezvezne lige u NBA kontekst, ali evo na kraju će možda ispasti da je Jokić kao pravi centar još i bolji od Lovea koji se u NBA morao šaltati na četvorku gdje je zbog manjka brzine i atleticizma često u problemima.

Kad smo već kod Nuggetsa, kod njih je sve očitije kako bi da imaju standardniju produkciju na jedinici mogli zakapariti mjesto u doigravanju (ovdje me ugovor s Dragićevim agentom obvezuje da spomenem kako bi Dragić bio odlično privremeno rješenje koje bi im dalo potreban impuls u zadnjoj trećini sezone). Iako i Mudiay i Nelson igraju lakše i učinkovitije od kada im uglavnom Jokić kreira kontekst u kojem igraju umjesto da sami pokušavaju stvoriti višak driblingom, njihove loše odluke koštale su Nuggetse već nekoliko utakmica. Uz to prisutni su i standardni problemi s ozljedama pa su tako u jednoj utakmici morali igrati s Hernangomezom na trojci jer nisu imali nikoga od bočnih na raspolaganju (Gallo, Harris i Chandler su bili odsutni). Taj isti Hernangomez pak zaslužuje više minuta na četvorci jer njegov šut otvorio bi još više prostora Jokiću, ali Malone u svom stilu forsira Farieda jer ovaj kao radi nešto korisno u obrani što je apsolutna glupost. A to što Jokić s Fariedom na parketu uspijeva Nuggetse držati iznad vode još je jedan dokaz u prilog njegovoj kvaliteti.

MURRAY

Spursi su stvorili još jednog igrača, rookie Murray nakon par mjeseci pripremanja dobio je prvu ozbiljniju priliku i odmah je iskoristio, bez problema nalazeći načina pomoći Spursima. Jasno, u pitanju je malen uzorak i očito je kako ga obrane potpuno ignoriraju birajući radije zaustaviti poznatije opcije, ali poanta nije u tome da li su Spursi dobili novog člana jezgre, što je rano za reći (puno vjerojatnije da nisu nego da jesu), već je poanta u tome da su opet proizveli nešto u svom laboratoriju i to tamo gdje bi 20 i više preostalih franšiza u ligi propustilo napraviti posao. Murray je naime usprkos solidnoj kombinaciji atleticizma i fizikalija pao na kraj prve runde zbog sumnji u njegove vještine i IQ, ali Spursi su pokazali da se dosta toga može popraviti ako znate što radite. Tako je momak koji je NCAA tricu gađao ispod 30% u NBA trojke počeo spremati s 57%. Jasno, razlika je u tome što ovdje uzima isključivo otvorene trice s postavljenim nogama dok je u NCAA potezao iz driblinga, ali pomak u šuterskoj formi je očit, kao uostalom i u pristupu igri gdje Murray do sada još nije uzeo nešto se smatra lošim šutem i gdje ga Pop ne opterećuje kreacijom iz pick & rolla – ako ne dobije loptu u spot-upu, odakle može i šutnuti i napasti zatvaranje, Murray je u stanju ubaciti se cutom iza leđa obrane gdje ga netko može pronaći asistom (ujedno da odgovorimo na pitanje zašto Pop forsira Leea umjesto Dedmona – bez Gasola nema više udarnog kreatora s visokog posta, a kako je za sistem koji su uigrali ove sezone takav neophodan, eto prilike Leeu da se naigra).

Uglavnom, momak može zabiti otvorenu tricu, može napasti sredinu kao sekundarni kreator iz spot-upa jer ima dobar prvi korak, zna se otvoriti bez lopte i uz to ima sve predispozicije za igrati obranu protiv brzih playmakera. Bude li pod kontrolom držao revolveraške tendencije koje su ga koštale višeg picka, a morat će ako ne misli grijati klupu, možda s vremenom razvije i kvalitete za biti primarni kreator što bi bio ogroman bonus. Ali, od Spursa se ne treba čuditi ovakvim potezima, njihov razvojni trener Engelland tamo je jednako važan kao i Popovich i Buford, tako da je i ovakav “razvoj” stvari očekivan. Ima nešto i u njihovom kontekstu jer kada ti u krilo upadne očiti talent kojega tek treba brusiti, to je lakše napraviti u veteranskoj svlačionici okružen vrhunskim profesionalcima, ne samo sjajnim trenerima. Ipak, to ne može svatko, a činjenica da Spursi ovako rano mogu dobiti nešto od ovakvog profila igrača jasno kazuje da su broj jedan škola košarke. Praktički, čini se kako oni već sada u Murrayu imaju ono što su se Wolvesi nadali dobiti u Dunnu izabranom 24 pozicije ranije na draftu – energičnog braniča koji će moći živjeti od sekundarnih prilika u napadu. A da stvar bude još gora, Dunn je veteran koji se po logici stvari trebao puno lakše integrirati u NBA. Kvragu, da je završio u San Antoniu, možda bi do sada već bio starter.

MEMPHIS

Vezano na ovu priču o Spursima, potez Memphisa s angažmanom Fizdalea upravo se iz ovih razloga pokazuje vrhunskim. Osim što je i sam poznat kao jedan od najboljih razvojnih trenera u ligi, Fizdale je sa sobom doveo hrpu pomoćnika kojima je osnovna uloga rad s igračima (veteran Bob Bender i Van Exel između ostalih), za obranu je angažirao jednog od poznatijih mladih stručnjaka u ligi Bickerstaffa (dobro, nije se proslavio u Houstonu, ali očito nije bio krivac), a u stilu Spursa angažirali su i šuterskog trenera. Uglavnom, strpljivim planiranjem stvorili su od Greena, NBDL igrača i prolaznika kroz NBA kampove, četvorku koja može igrati startne minute u NBA jer obavlja dva ključna zadatka dovoljno solidno – može igrati obranu na perimetru i preuzimati po potrebi, odnosno može zabijati otvorene trice.

Istovremeno su od Ennisa, igrača bez jasne role na parketu kojega bi pola lige do sada već otpisalo kao potencijal, stvorili 3&D trojku koja također može igrati startne minute. Ni jedan od njih nije igrač koji radi razliku, ali ujedno nisu ni rupe, a to je ono ključno. Dakle, na dvije deficitarne pozicije u NBA košarci oni su sami stvorili rješenja (sada će isto pokušati napraviti i s Troyem Williamsom i Jarrellom Martinom koji također do jedne mjere upadaju u ovaj profil potreba na pozicijama 3 i 4) i tako za protuvrijednost 4 milijuna dolara dobili produkciju koju će sutra na tržnici trebati platiti 30 (ako ne i više obzirom da nema momčadi u ligi kojoj ne nedostaje ili jedan ili drugi od spomenutih profila). Kada imaš takav stručni štab, onda se i možeš kockati s Parsonsovim koljenima. Jasno, i ovdje je uz struku itekako bitna i ta veteranska kultura u svlačionici, ali to ne umanjuje značaj onoga što ovakve franšize uspijevaju odraditi i na račun čega su u stanju steći i određenu prednost pred manje inteligentnom konkurencijom.

THE MONTA ELLIS EXPERIENCE

Pacersi su u jednoj zanimljivoj situaciji, naime dvije startne petorke koje su najviše koristili ove sezone sada su skupile svaka oko 350 minuta akcije koje nude zanimljivu sliku. Postava s Ellisom kao startnom dvojkom između Georgea i Teaguea (tu su i Young i Turner) ostvarivala je -4 učinak na 100 posjeda, a od kada su ubacili Robinsona umjesto Monte otišli su na +9, dakle radi se o razlici od čak 15 poena, što je na ovu količinu minuta itekako velik pomak. Nije Robinson ništa posebno, ali očito njegov profil (mala potrošnja, može ubacit tricu postavljen i sam na šutu, solidna obrana) pomaže Georgeu i prije svega Teagueu (koji je od kada ne dijeli parket s Ellisom za 10% povećao broj prilika koje kreira suigračima) da igraju bolje. U biti, bolji učinak startne postave bez Ellisa gotovo u potpunosti se podudara sa sve boljim Teagueovim brojkama (zanimljivo, iskorak je vezan isključivo uz napad, dok je obrana, iako sada odlična, nekim čudom bila solidna i dok su igrali s dva niska beka u startnoj petorci). Tako da u klasičnom primjeru NBA matematike, manje produktivan pojedinac očito može više pomoći momčadi samim time što pomaže suigračima da budu bolji od onoga talentiranijeg koji im smeta ostvariti potencijale i koji nema kompatibilne kvalitete.

Ono što je u cijeloj priči dodatno zanimljivo je to da usprkos boljoj igri startne petorke, Pacersi nisu napravili nikakav iskorak po pitanju rezultatskog učinka. Nakon 12-12 s kojima su otvorili sezonu s novom petorkom su ostvarili tek 10-9 usprkos tome što im postava koja najviše vremena provodi na parketu igra znatno bolje u oba smjera. U čemu je kvaka? Pa, prvenstveno u tome što Pacersi više nemaju nikakvu pomoć s klupe jer je Miles pao u formi nakon što su ga napale ozljede. S njim u rotaciji McMillan je imao nekoliko kombinacija koje su maskirale slabe partije startne petorke, sada pak ima dobru startnu petorku, ali nikoga s klupe tko bi mogao nešto odraditi kad se razdvoji udarna postava. Uglavnom, ako se ikako poklopi da istovremeno imaju novu startnu petorku i raspucanog Milesa na raspolaganju Pacersi bi mogli složiti niz pobjeda koji bi im malo povećao izglede dokopati se top 8. Onda opet, kada ovisiš o tome može li igrač poput Robinsona održati i ovako skromnu razinu igre i može li nekonstantni veteran poput Milesa opet šutirati tricu preko 40% kako bi dobio neku iskru u napadu (nakon 48% u prvom mjesecu akcije pao je na 36% što su mu i postotci karijere), jasno je da ti nade stoje na klimavim nogama.

9 thoughts on “RANDOM NOTES

  1. Kod Murray je bilo zanimljivo vidjeti kako ne igra samo u jednoj brzini već kada napada sredinu ima jak prvi korak, malo zastane i onsa eksplodira. Slično kada je kao pokretao napad, nije se trudio zaletavati ko muha bez glave već sve iznenađujuće u leru odradio.
    Govorilo se da mu je najveća mana uz šut to što ne razumije igrati poziciju i samo gleda kako trčati u kontre, da neće biti u stanju držat tempo pod nadzorom. To kao neki razlozi za pad na kraj prve runde a same predispozicije su ga držale u top klasi razigravača iz draft klase

  2. Ovo za poluprazne dvorane je vise postalo presmisno, bas neki dan san se posebno zacudija, houston-gsw znaci sigurno 2-3 tisuce praznih mista je ostalo sta je totalno apsurd, rng utakmica u kojoj mos uzivat, houston koji igra vise nego dobru sezonu, gsw koji je mamac za gledatelje i tako mala posjeta, razumin da su ameri po defaultu retardirani ali ovo nemos propustit nikako…jedno pitanje na temu indiane, misljenje od larry birdu, smatrate li ga najgorim gm-om lige? svaki potez je falija, hill je duplo bolji igrac od teaguea u oba pravca, ellis je igrac za kinu, young nije nikakav upgrade, izbor trenera je kriminalan, pg koji je doslovno smijurija cilu sezonu i ne mogu da se ne sitim na pocetku sezonu kad su neki njega vidjeli ko mvp-a haha a momcad indiane kao legitimnog izazivaca cavsa, majko mila sta moze napraviti ljudska mašta…
    i jos jedno pitanje, vrag mi neda mira, kakav je vas stav generalno na suđenje? mislin nikad nije bilo bajno ali brate mili ovo je lardija kako unistavaju igru, ajmo dati wessu jos 30 bacanja kad iz igre ne moze ocean pogodit, on mi je prvi pa na pamet, zanima me vase misljenje pa san usput napisa i svoje…

  3. Sta mislis, da li bi imalo smisla da Denver razigrava svog Murraya dajuci mu rolu back-up keca?Solidan je cutter i spot-up suter, sad kakav je kreator to mi je upitno, al valjda bolje i to nego da matori Nelson trcka oko blokova i onda pali neke alibi trice

  4. Bila bi bas super fora da na all star 3pts contestu ucestvuju Brook Lopez, Cousins, Jokic, Towns, Porzingis,Embiid i recimo Mark Gasol.

  5. Sjecam se kad je Jokara drmao po ABA ligi, u to vrijeme je vecina mislila da su prazne brojke, sto zbog Mege sto zbog agenta koji vodi klub. Vrhunska igracina, a naravno da je u fantasyu, vec sam mu pjesme poceo skladati

  6. @ Hayward – tih par tisuća praznih mjesta su po defaultu prisutni zbog kako spomenuh i u postu korporativnih karata koje često propadnu jer netko ne može doć na tekmu. nije Bird najgori, ali u konkurenciji je. suđenje, što je to?

    @ hbob – bio je jedan period kad je Murray bio vruć prije koliko, mjesec-dva, kada je dosta igrao kao primarni kreator i to baš s Nelsonom u paru, Nelson je igrao spot-up rolu, a Murray je napadao manje kroz pick igru više kroz handoff i to nije izgledalo loše kad mu je upadalo, problem što baš i nije neki razigravač. međutim, može mu se dati više minuta s Jokićem jer kako je on praktički play, Murray i ne treba ništa drugo nego se otvarati bez lopte i napadati iz spot-upa u čemu je odličan. problem s njim u roli playa bila bi obrana, ali kako je na rosteru Denvera ionako malo tko igra, ja bi na mjestu Malonea do kraja sezone dobar dio Nelsonovih minuta dao Murrayu i promovirao ga u startera jer gori od Mudiaya ne može biti

  7. @Hayward – Houston je oduvijek bio football grad, jest da je Summit nekoć bio krcat i glasan, no samo zato jer su se Oilersi premjestili u Tennessee 1996., a McNair je osnovao Texanse tek 2002. Danas je NRG Stadium redovito popunjen i publika zna biti sjajna.
    A izgradnjom Toyota Centera Les je zapravo htio napraviti vrhunski sveobuhvatni centar gdje zaista možeš svašta obaviti, pa i sklapati poslove, dok bi košarkaške utakmice služile samo kao nekakva razonoda i pozadina pri takvim razgovorima. Zato je i podijelio najbolja mjesta u dvorani (zapad istok točno posred centra) tvrtkama koje ih onda tek sporadično koriste, i to na televiziji izgleda otužno jer su upravo ta mjesta najviše zahvaćena kamerama. A sjever i jug te nosebleedsi su zaista skoro uvijek popunjeni.
    Druga stvar koju zaboravljaš jest da je cijeli prošli tjedan padala jaka kiša u Houstonu i grad je bio doslovno poplavljen (u srijedu su mnoge prometnice bile ispod litre vode), tako da nitko normalan nije išao na utakmicu u petak, ma tko god da igrao.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *