HOT DOGS

Dvije najvruće momčadi u ligi u ovom trenutku su baš one dvije koje imaju najviše razloga zalediti se i prepustiti čarima tankiranja. Što očito nije lako kada imaš upravu koju za draft boli neka stvar, što su i Cuban i Riley više puta dokazali, kao i kada imaš dva top 5 NBA trenera koji su poput MacGyvera u stanju od dvije šiške, jazavčeva izmeta i malo smole napraviti V-2.

Kod Dallasa je renesansa krenula onog trenutka kada su Dirka stavili na peticu i makli Boguta iz petorke. S ovim eksperimentom je Carlisle počeo oko Božića i uz manje prekide radi povremenog povratka klasičnim postavama Dallas je ostvario respektabilnih 11-6 s uber-stretch postavom, odnosno 9-2 od kada su se potpuno okrenuli ovom tipu košarke (s tim da je jedan poraz od ova dva naknadna nastupio kada su vratili Boguta u petorku jer je Dirk dobio dan odmora). Miamiev preokret sezone još je lakše odrediti jer sve je počelo s povratkom Waitersa u akciju i u startnu petorku – nakon 2 uvodna poraza ostvarili su 9 pobjeda u nizu. Istovremeno je Spo pronašao rotaciju na koju se može osloniti bez potrebe da stalno miksa zbog ozljeda i dobili smo ovo što smo dobili. Još dva dokaza da je NBA toliko prosječna liga u ovom trenutku da i ispodprosječni rosteri mogu imati duže periode uspjeha kada im se sve poklopi.

Dallas je imao dosta teži raspored dok je Miami uglavnom u ovom periodu igrao doma (na strani imaju 2-2), ali tu ne treba tražiti razloge za ovakve uspjehe (Heat je skoro pola utakmica odigrao protiv ozbiljnih playoff momčadi). Glavni razlog je što igraju stvarno dobro, posebice Dallas koji je top 5 u oba smjera u ovih 11 utakmica ako ćemo tu brojku uzeti kao neku granicu. Heat je nešto slabiji, 11. su u napadu i top 5 u obrani, ali i to je više nego dovoljno da ih ukupno stavi na 6. mjesto po net učinku (Dallas je treći, ispred su samo Warriorsi i Wizardsi). Tako da je ključno postaviti pitanje kako im ovo kvragu uspijeva, pa sve i da se radi tek o spletu sretnih okolnosti.

Mavsi igraju sporo kao blato da maskiraju manjak atleticizma, ali razlika između njih i prosječne NBA momčadi je što uvijek mogu doći do otvorenog šuta na postavljeni napad jer non-stop igraju sa stretch formacijama, s po 5 vani obzirom da Dirk sada igra isključivo centra. To je cijela mudrost njihova napada, jasno uz povratak forme Dirka koji tricu konačno opet gađa blizu 40%. Uz to, čovjek je puno manja rupa u obrani kad igra peticu, tu u većini matchupova može jednostavno ostati u zoni dok ostali uokolo trče i zatvaraju jer nema previše stretch petica koje će ga ubiti pick & popom, a još je manje post-up centara koji će ga redovno puniti. Praktički, ostavit ćeš samo gomilu prostora na poludistanci koju će mnogi pick & roll dribleri moći iskoristiti, ali, kao što znamo, ako ćeš ubacivati samo duge dvice nećeš dobiti utakmicu, pogotovo ne protiv učinkovitog napada kakav trenutno igra Dallas.

Uz korisnog Dirka, drugi veliki razlog za iskorak Mavsa je činjenicu da je Carlisle majstor Gepetto i da može NBA playa napraviti od komada drveta. Barea je out, nema problema. Potpišeš na 2 puta 10 dana Jacksona, pa onda na 10 dana Ferrella i imaš sve što ti treba. Još jedan dokaz da je Rick car, ujedno i još jedan dokaz da u regularnim utakmicama NBA lige najprosječniji combo bekovi poput Jacksona i Ferrella, koji su u najboljem slučaju granični NBA rotacijski igrači, kamoli ozbiljne rezerve ili starteri, mogu zabiti dovoljno ako im daš dovoljno prilike u vidu lopti i minuta te ih staviš u kontekst u kojem imaju prostora za potezati iz driblinga koliko žele. A prostora sada ima još više od kada Curry igra isključivo dvojku dok se Matthews prešaltao u rolu većeg swingmana. Uglavnom, dok ovaj ogromni iskorak u napadu i nije toliko neočekivan jer ova momčad je slagana tako da se oslanja na napadački učinak, nevjerojatno je da s ovakvim postavama mogu imati i top 10 obranu, pa makar i na ovako malom uzorku utakmica.

Nema tu nikakvih specijalnih zahvata, s Dirkom u sredini moraš igrati s centrom usidrenim dok ostali igraju 1 na 1, zonski na strani bez lopte kako bi lakše pomagali na ulazima. Tu i tamo se stane u zonu, 1-2-2 uglavnom, ali čak ne u nekim količinama koje smo inače navikli gledati u Dallasu (2-3 klasika im ne treba jer nemaju dva troma visoka kao inače kada su s Dirkom igrali na četvorci). Uglavnom, jednostavno su zatvorili reket, na četiri pozicije su aktivni na loptu, tako da su dozvolili rešetanja s poludistance i perimetra te trenutno imaju sreće s postotcima protivnika. U biti i Portland je na sličan način spasio sezonu, zatvorili su reket, riskiraju s perimetrom i eto, obje momčadi su ono što trenutno možemo smatrati elitom u ligi. Svašta.

Sad, kako NBA skauti budu sve više snimali njihov plan igre, ti postotci će se povećavati i zato je za očekivati da obrana Dallasa uskoro potone. Međutim, napad bi mogao ostati dovoljno dobar da ih održi iznad vode, vjerojatno nedovoljno da se ubace u playoff (teško je zamisliti da mogu do kraja ostvarivati iznad 50% učinka, a bez toga nema ni osmog mjesta), ali dovoljno da ostanu bez ozbiljnog picka. Nema veze, bitno da je Carlisle još jednom dokazao da je najveći resurs kojega imaju.

Heat do pobjeda dolazi nešto drugačije, njihov forte je obrana. Većinu vremena na parketu imaju raspoložene fajtere koji mogu preuzimati na blokovima čime odrađuju bitan zadatak u obrani – ne ostavljaju otvorene trice. Ako netko nekoga i probije 1 na 1, pomoć je uvijek na vrijeme tamo gdje treba tako da protivnicima ostavljaju poludistancu, a onim nešto pametnijima korner na strani bez lopte. Opet, dovoljno su aktivni i inteligentni da i takav tip šuta stižu izazvati. Ovo je nešto što ih krasi cijelu sezonu, dakle nisu do ovoga došli preko noći već je ovo temelj Spoelstrina sistema, tako da u obrani ne treba tražiti razlog za zaokret. On prvenstveno leži u napadu koji odjednom može nešto zabiti.

Pogotovo kada Spo posegne za klupom na kojoj su sjajna “braća” Johnson, James i Tyler. Startna petorka im je inače bezveze, nevjerojatno zvuči da usprkos 9 pobjeda za redom imaju negativnu koš razliku. Babbitt i McGruder su tu samo kao flasteri prije nego krenu rotacije iako treba istaknuti da obojica ubacuju otvorene trice što je i glavni razlog zašto uopće mogu ostati na parketu. Kada Babbittu šut s perimetra padne s 48%, odnosno kada McGruderu padne s 41%, a toliko pogađaju u ovom periodu, Spo će vjerojatno srezati rotacije i među startere gurnuti nekoga od Johnsona. Iako svoju kvotu trica ubacuje i Ellington koji je kroz cijelu sezonu pouzdan kao opcija nakon istrčavanja iz bloka, ključni pokretači s klupe su ipak Tyler i James. Naime, njihova energija u oba smjera ono je što rotaciju Heata čini dubokom, a ironija je u tome što su do prilike došli tek sada kada su se iz slike potpuno makli Richardson i Winslow koji su lošom formom očito svima oko sebe otežavali život, pogotovo u napadu.

Njihove obrambene kvalitete su očite, Johnson je jedini bek u rotaciji koji može igrati ozbiljnu obranu na loptu, isto kao što je ovaj drugi Johnson trenutno jedino krilo koje može preuzimati na perimetru i pomagati pod košem (tu je i White koji je dobio priliku tu i tamo jer je naučio šutirati i s njim na parketu Spo ima luksuz Johnsona maknuti na trojku i tako posložiti još čvršću obrambenu postavu, a to što uopće spominjemo Whitea dovoljno govori o tome koliko Miami trenutno imao duboku rotaciju). Logično – kada na parketu imaš najbolje defanzivce, igraš puno bolje u obrani. Međutim, itekako su bitni i u napadu – James Johnson je konačno dobio priliku redovito razigravati iz visokog posta, i kao primarni i kao sekundarni kreator, dok je Tyler Johnson najbolji sekundarni kreator kojega imaju na vanjskim pozicijama i majstor otvaranja u kornerima koji spot-up igrom olakšava život i Dragiću i Waitersu kada krenu napadati ili kroz pick & roll (Dragić) ili kroz izolacije (Waiters) što su temelji njihova napada.

A tome je pomoglo što vrte i nešto drugačije akcije. Umjesto klasičnog 1-5 pick & rolla, Dragić sada može vrtiti 1-4 akciju u kojoj Johnson preuzima rolu sekundarnog kreatora ili mu može jednostavno spustiti loptu na visoki post i izvesti cut u sredinu. Kada započnu akciju na ovaj potonji način, Johnson, kojega obrane još uvijek ne shvaćaju toliko ozbiljno da bi mu oduzele prostor za kreaciju i prisilile ga na šut, krenut će na ulaz iz kojega će pronaći nekoga otvorenog ili finiširati na obruču. Praktički, on je playmaker i kada Dragića nema na parketu i upravo pronalaženje dodatnih izvora kreacije ono je što je pokrenulo napad Heata koji je do sada ovisio isključivo iz kreacije s perimetra gdje su se ranije bez većih uspjeha okušavali i Winslow i Richardson. Kako je Spo ipak trener koji je usprkos tome što je pionir pace & space košarke itekako sklon setovima pokretanim kroz visoki post kojima se vratio kada je Bosh preuzeo veću rolu u napadu nakon odlaska LeBrona, Johnson mu je omogućio da maksimalno iskoristi roster koji ima na raspolaganju (sjetimo se i ranijih perioda u sezoni u kojima ga je koristio kao stretch peticu kako bi maksimalno razvukao reket za višak spot-up kreatora).

Naravno, Whiteside će i dalje dobiti svoju kvotu lopti u post, ali to je sada samo jedno od oružja koje Miami ima na raspolaganju uz pick & roll Dragića, Johnsona na visokom postu i Waitersa u izolacijama. A sada recimo još poneku rečenicu o Dionu jer usprkos svim ovim do sada navedenim kvalitetnim pomacima on je glavna zvijezda ovog trenutka. Nakon što su odličnim partijama cijele momčadi dobili Houston i Dallas, sljedeće tri pobjede ne bi bile moguće bez njegovih herojstava u završnicama. I nije tu u pitanju bilo samo zabijanje iz driblinga u izolacijama, već je pomogao i kao šuter iz spot-upa, pa i kao slash & kick kreator, što je bitno naglasiti jer iako je i dalje sklon igranju 1 na 5 u clutch situacijama, veći dio utakmice odrađuje rolu kao i svi drugi. Uglavnom, u ovom periodu zabija itekako učinkovitih 20 poena u prosjeku što je uz odličnu formu Dragića i svu ovu hrpu korisnih igrača uokolo više nego dovoljno za renesansu (osim inicijalima i okruglom glavom Dion je tako Wadea zamijenio i učinkom omogućivši Spoelstri da potpuno rekreira lanjsku sezonu iako više nema ni Bosha ni Wadea).

Jasno, kada ovisiš o ovakvom profilu igrača koji te je lošim šutevima sposoban i upucati u nogu puno toga se može pripisati i sreći, a nju je Heat stvarno imao. Osim tih završnica koje im je donio Waiters serijama trica, što je samo po sebi čisti rulet, igrali su čak 2 puta s Netsima, a utakmica protiv Chicaga donijela im je Bullse taman usred onog kaosa u svlačionici (te večeri su Butler i Wade ušli s klupe). Opet, Pistonse i Hawkse su razbili bez većih problema (protiv Detroita sjajan je šuterski bio Ellington koji je možda dvije ponajbolje partije ove sezone odigrao upravo protiv Pistonsa, SVG će ga gotovo sigurno dovesti na ljeto, Atlanta pak nije imala rješenja za dvojac Johnson-Johnson), tako da je teško reći kada će do pada u igri doći. A trebalo bi.

Po logici stvari Waiters bi uskoro trebao pasti s ovih uber-učinkovitih visina i s tim bi dio arsenala koji Miami trenutno ima naglo mogao osiromašiti. Isto tako i igrači poput Babbitta, Whitea, Ellingtona i McGrudera trebali bi prestati spremati baš svaku otvorenu tricu koja im se kreira. Međutim, ako će Dragić i dalje igrati ovako majstorski, ako će i dalje dobivati odličnu produkciju s petice gdje je uz Hassana sjajan i Reed kao više nego pouzdan smetlar te ako će dva Johnsona nastaviti odličnim all-round igrama, mogli bi ostati na prosječnom učinku u napadu što će im uz iznadprosječnu obranu dati šansu da do kraja sezone igraju košarku iznad 50% rezultatskog učinka. Sad, hoće li to biti dovoljno za nekih 40-42 koliko će trebati osmoj momčadi na Istoku sudeći po trenutnom stanju teško je reći, vjerojatnije da će ostati za korak kratki baš kao i Dallas. Naime, zadnja tri tjedna sezone baš su gadna gledajući raspored i ako Heat uđe u taj period u značajnijem minusu, teško će se dokopati osmog mjesta.

Tako da su im i jednima i drugima usprkos suludoj trenutnoj razini uspješnosti šanse za doigravanjem i dalje izrazito niske, a usput su gotovo prokockali šanse dokopati se top 3 picka koji bi im i dugoročno bio puno važniji od svega što se trenutno događa. Naime, Dallas jezgru ionako ima zakaparenu i treba im isključivo infuzija svježe krvi, a Riley sigurno neće potrošiti novac da zadrži Johnsona, Reeda i Waitersa jer ta jezgra ne vodi ih nigdje. I dok će Dallas vjerojatno pokušavati uhvatiti playoff do samog kraja, upravo zbog ove situacije s ugovorima nije isključeno da će Riley pokušati svu trojicu spomenutih utrapiti za šačicu resursa jer im vrijednost nikada nije bila veća. Tko zna, možda je to cijelo vrijeme i bio plan, dati im prostor da se maksimalno razigraju kako bi im napumpao vrijednost. Zvuči cinično, ali to je bit Rileya, cilj opravdava sredstvo.

2 thoughts on “HOT DOGS

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *