THE REAL ALL-STARS 2017.

Evo i liste 15 najboljih (ili točnije naujčinkovitijih) igrača u obje konferencije do all-star pauze po IOR sistemu. Uz jednu digresiju (sorry, ali slaganje stvarnih rostera sada je zanimljivije od ikakvih revijalnih izbora) – kada bacite pogled na Istok kroz oči statistike, dobijete jasnu sliku zašto bi bilo dobro da Celticsi idu po Butlera. Trenutno nemaju dovoljno rasnih opcija ne samo da bi se suprotstavili Cavsima, već i Raptorsima i Wizardsima. Butler bi ih odmah lansirao u kategoriju više. Jimmy ne samo da bi namučio LeBrona u potencijalnoj seriji, već bi se dalo govoriti o tome kako Boston ima drugog i trećeg najboljeg igrača na parketu, što je puno veći zajeb za protivnika nego sada kada imaju jednog od četiri najbolja (uz to, što ne bi sjajno bilo gledati dirketne dvoboje James-Butler, Thomas-Irving i Love-Horford).

Još važnije, ako ćemo prihvatiti tezu da su Wall i Thomas, odnosno Lowry i Thomas, u stanju isključiti jedan drugoga, Butler je vrlo vjerojatno prevaga protiv Raptorsa i Wizardsa. Tko u Bostonu trenutno može parirati Bealu i DeRozanu? S Butlerom bi to pitanje bilo rješeno na najbolji mogući način. Možda neće u Finale, po naslov neće sigurno, ali zar finale konferencije i puno veće šanse protiv Cavsa nisu vrijedni tradea? Ainge, učini pravu stvar. Cijela poanta skupljanja resursa je bila dovesti dovoljno talenta da možeš po naslov, pa ako su se već zvijezde tako poklopile da u Thomasu imaš svog rasnog all-stara i da je Butler izrastao u franšizu koja igra u oba smjera, čemu čekati. Ako prilika postoji, iskoristi je.

Uz veće izglede u doigravanju, Butler rješava i pitanje regularne sezone u kojoj bi imali šanse uskočiti i na prvo mjesto. Stevens bi zasigurno našao način kako maksimizirati to što ima dva takva kreatora i podjelom minuta rješio bi probleme Bostona s klupom na isti način kako to rade sve momčadi koje imaju više prvih opcija pa onda jednu mogu držati na parketu s drugom postavom. Muka bi bila pronaći način za funkcionirati u zadnjim minutama obzirom da su oba igrača navikla dominirati u clutchu, plus imali bi takav potencijal u rotaciji da teško kako bi uopće igrali previše gustih završnica do kraja sezone. Dakle, ne bi bilo prilike da momčad organski odredi nečiju rolu. First world problems.

Naravno, ključ svega je to želi li Butler napustiti Chicago gdje je neprikosnoven, odnosno koliko je Ainge spreman posegnuti u kovčeg s blagom. Za ovo prvo je teško reći, možda mu odgovara uloga alfe i ne želi dijeliti svjetla pozornice, za drugo možemo slagati nekakav okvir. Ako je ovogodišnji pick Netsa izvan dometa, onda onaj iduće godine, uz dodatak Browna i par rotacijskih igrača, zvuči kao sasvim pošten paket i u skladu je s onim što su zadnjih godina bile cijene za all-star igrače (dva visoka lutrijska picka plus par korisnih veterana). Boston bi se morao odreći nekoga od trojca Smart-Bradley-Crowder jer imali bi višak igrača na boku, a iako je Ainge vjerojatno zaljubljen u sve njih, to bi trebao napraviti bez puno dvojbi jer nečega se moraš odreći, ovo je biznis, ne piknik s obitelji. Idealno bi bilo ostaviti Bradleya i Crowdera jer su bolji šuteri, a i Smartove kvalitete pored Butlera više ne bi bile toliko izražene. Plus, kako Crowder može na četvorku to ti daje opciju igrati sa svom trojicom između Thomasa i Horforda. U biti Crowder zbog opcije igranja smallball četvorke mora ostati, dok bi se bez Bradleya dalo preživjeti (iako su njih dvoje zajedno idealni ispušni ventili s ovogodišnjih 41% šuta za tri).

Brown, Smart, Zeller radi štimanja ugovora, pick Netsa iduće godine. Dobar paket, a, ako bi se Bullsi dvoumili, može im se dati još par slabijih pickova ili neki od klinaca. Ova rotacija Bostona bila bi strašna, pogotovo iduće sezone kad bi se uigrali – Thomas i Butler 48 minuta s loptom u rukama, okolo Bradley, Crowder, Olynyk, Horford, 48 minuta 5 vani formacije. Plus Fultz ili koga već draftaju. Kao Celticsi kroz povijest, na momčad sposobnu osvojiti naslov dodaš prvi pick drafta. Ainge = Auerbach. Nažalost, od tradea vjerojatno neće biti ništa jer Bullsi će inzistirati na picku ove godine, što im Boston neće dati, ali nije isključeno da ćemo se ovoj priči vratiti na ljeto kada Chicago, u slučaju stajanja na mjestu, neće imati izbora nego prihvatiti ono što može i sada. A Boston ostaje ono što je već godinama, kupac s najdubljim džepovima.

EAST

REGGIE JACKSON 145

Zajebancija, ali morao sam ga spomenuti jer vrijednost mu je trenutno takva da je Orlando spreman odreći se “čak” Augustina i Greena za njega. A Pistonsi su toliko očajni da su to spremni slušati. Svašta.

LEBRON JAMES 135

Igra najviše minuta u prosjeku po utakmici od povratka u Cleveland, potpuno je preuzeo ulogu playmakera (najveći prosjek asista u karijeri), šutira trice s 39% i po potrebi je i dalje dominantan skakač i obrambeni igrač (te potrebe su rijetke, ali svejedno). Pojma nemamo kako će izgurati do playoffa, nije ni važno, samo neka bude nekoliko nitro-LeBron momenata. Ujedno zastanimo na trenutak i uživajmo u možda posljednoj legitimnoj MVP sezoni jednoga od najvećih.

JIMMY BUTLER 129

Možda je stvar samo u tome što ima najveća muda u organizaciji i što ju je prisvojio za sebe te sada osim što zove akcije valjda određuje i izmjene, kako god, Jimmy je postao franšiza. Diktira ritam u oba smjera, u završnicama odlučuje ishode utakmica i to radi manje-više sam. I to na izuzetno učinkovit način jer živi na liniji slobodnih. Kompletan je all-round igrač, a od svega bih izdvojio mikroskopski broj izgubljenih lopti za nekoga tko je toliko ima u rukama, to su već Jordanovske sfere. Dokaz da se tehnika da popraviti krvavim radom i da je puno teže imati glavu koja će te na taj krvavi rad prisiliti.

GIANNIS ANTETOKOUNMPO 128

Giannisov kvantni skok donekle je bio očekivan obzirom kako je igrao zadnjih mjesec i pol dana prošle sezone, ali ovo je, čak i kada pričamo o nečem kvantnom, previše suludo. Čovjek je tek napunio 22 godine, a već je u stanju dominirati na oba kraja parketa. Kada doda šut za tri, bit će LeBron, a i ovako bez trice već je u skupini all-round two-way monstruma u kojoj su bili još samo LBJ, Grant Hill i Scottie Pippen. Kad se sjetim da je Perasović prije par godina na njemu u zoni skrivao Ukića… NBA, where amazing happens.

ISAIAH THOMAS 123

Nevjerojatno kako učinkovito zabija i u kakvog se strijelca pretvorio, povećao je ne samo potrošnju već i postotke što je stvarno neočekivan razvoj situacije u Bostonu. Međutim, Stevens je očito pogodio s pristupom, da bi još više izrazio ulogu Thomasa kao strijelca u odnosu na lani dodatno se okrenuo 5 vani formacijama, a tu je dolazak Horforda bio presudan jer s njim na perimetru stigla je i učinkovitost (igrali su i lani Celticsi dosta s 5 vani u teoriji, ali Sullingerove cigle im očito nisu dozvoljavale da maksimiziraju potencijal ovakvih postava).

Uglavnom, osim što je tricaški otišao na višu razinu, što je obično detalj koji razlikuje all-star combo-strijelce od franšiznih, Thomas ima toliko prostora u sredini da ostvaruje sulude učinke na obruču. Sulude barem za takvog kepeca – finišira s 60%, a trećina potrošnje mu otpada na ulaze. I onda uz sve lakoćom iznuđuje penale. Uvijek je bio efikasan igrač koji ne uzima loše šuteve ako ne mora, taj IQ mu je je i otvorio mogućnost da bude startni play u NBA, ali danas je na takvoj razini da za njega praktički ni nema lošeg šuta. A da je došao u ligu 5 sezona ranije, do sada bi već bio u Kini s biografijom u kojoj bi vrhunac bio možda jedan uži izbor za naj šestog igrača.

KYLE LOWRY 115

Njegov motor se ne gasi, iako su mu oscilacije u igri ponekad stvarno sulude evo ga opet na brojkama sličnim lanjskima kada se činilo da ne može bolje. Jednostavno, maksimalno koristi ovu revoluciju u igri, poteže trice od kuda stigne (ove sezone više od pola šuteva uzima s perimetra), lakoćom dolazi na liniju slobodnih, a ostale poena zabija isključivo iz reketa. I sve to iako najčešće igra okružen samo s dva, a ponekad i samo s jednim šuterom.

JOHN WALL 110

On nije šuter i uopće rođeni strijelac u rangu Thomasa i Lowrya, ali također igra košarku života s nikad više iznuđenih slobodnih i nikad većim postotkom poena na obruču – one operacije koljena izgleda da su pomogle jer je nakon dugo vremena opet dobio brzinu kakvu je imao kada je tek došao u ligu. Tricaš nije, međutim barem s poludistance pogađa na elitnim razinima, tako da sve one duge dvice koje uzima iz driblinga više nisu toliki problem. A uz to ih je i smanjio, umjesto da mu je svaki treći šut s vrha reketa, sada je svaki četvrti, s čime se očito može živjeti.

KEVIN LOVE 99

Trebalo je dvije godine, ali Love se konačno približio visinama iz Minnesote kada je bio alfa i omega u napadu. Šteta zbog nove ozljede, s 29 godina na leđima neće biti lako opet doći u ovakvu formu.

DEMAR DEROZAN 98

Kralj poludistance totalna je suprotnost ostatku lige jer samo 20% lopti troši u reketu i s perimetra. Možda se zato i tako dobro slaže s Lowryem, nema šanse da uzmu jedan drugome omiljene pozicije. A možda je zato i tako efikasan, malo koja obrana će se bazirati na tome da ga otjera s pozicija na kojima obično i žele vidjeti napadače.

JOEL EMBIID 95

Znam, znam, igrao je premalo minuta i premalo utakmica i definitivno ne zaslužuje biti u ovom društvu, ali ono što je pokazao na tom malom uzorku je fantastično. Ako ikada bude u stanju ostati na parketu, Sixersi u njemu imaju franšizu – čovjek je kao rookie na trenutak bio najbolji defanzivni centar lige, uz to ima sva potrebna oružja u napadu za igrati rolu prve opcije u modernoj košarci.

KYRIE IRVING 94

Iako se i dalje ne zamara previše obranom te zbog toga nikada neće biti rasna franšiza, zar danas itko sumnja da bi mogao raditi ovo što radi Thomas kada bi igrao u takvom kontekstu u kojem bi sve bilo podređeno njemu? U LeBronovom sistemu ima manje prilika, ali opet sasvim dovoljno da pokaže talent kao strijelac i najatraktivniji izolacijski igrač u ligi.

KEMBA WALKER 89

Malo je usporio nakon sjajnog početka tako da nije napravio prevelik iskorak u odnosu na lani kada je već postao legitimni all-star kandidat, ali i on igra košarku života s nikad boljim postotcima šuta. I to usprkos tome što se sve oko njega raspada i što ima manje prostora za svoje patentirane pull-upove s poludistance (broj kojih je smanjio radi više ulaza na obruč).

BRADLEY BEAL 89

To se čekalo, još na Floridi izgledao je Beal kao netko tko može trpati iz spot-upa, ali i igrati solidnu combo-rolu kao kreator za sebe i druge na najvišim razinama. Ozljede su ga konačno poštedile i eto nam kvantnog skoka kojega strpljivo čekamo.

DWIGHT HOWARD 87

Starina igra fenomenalnu sezonu, skakački čak i najbolju u karijeri, uz obranu na više nego visokoj razini za nekoga tko je napunio 31 godinu i iza sebe ima zajebane operacije leđa. Naravno, ispodprosječna potrošnja u napadu limitira njegov plafon, ali tako je u ovoj fazi karijere najbolje, najvažnije je zadržati učinkovitost koja je također na najvišim razinima u karijeri. Ukratko, Dwight više neće zabiti 30 poena i uhvatiti 20 skokova uz 4 blokade na 100 posjeda, ali hoće vam dati 22 poena, 22 skoka i 2 blokade svakih 100 akcija. To je, pogotovo obzirom na epizodu u Houstonu, fenomenalno.

PAUL MILLSAP 86

Nije u stanju igrati onako efikasno kao lani, malo zbog godina, malo zbog Howardove prisutnosti (Dwight mu oduzima prostor za realizaciju, kreaciju, pomaganje u reketu i skupljanje skokova jednako kao što mu je Horford sve to omogućavao onako izvučen iz sredine), malo zbog činjenice da se najbolje sezone karijere ne igraju dvije godine za redom. Sa značajno smanjenim brojem poena u sredini pali su i postotci šuta, međutim to ne znači da Millsap i dalje nije all-star i jedan od najboljih all-round visokih u NBA.

PAUL GEORGE 86

George je u napadu isti igrač kao uvijek, jedino u novom sistemu kojim dominira Jeff Teague ima manje prilike kreirati za sebe i druge. Šuterski je nešto efikasniji samim time što do više poena dolazi iz spot-upa, ali za biti istinski franšizni igrač ili barem rasna prva opcija moraš nositi puno veći teret kao playmaker. Sad, za ovo nije kriv isključivo on već struka, ali za nikada slabija izdanja u skoku i obrani odgovornost leži isključivo na njemu.

WEST

WESTBROOK 143

Ovo što rade on i Harden s gomilanjem statistike (a vodit ću ih u istoj kategoriji jer nema mi smisla pretvarati se da je Westbrook zbog toga što ima triple-double prosjeke nešto posebniji samo zato jer uhvati ta dva nebitna skoka u obrani više koje bi ionako dohvatio neki od centara Oklahome) do sada su u povijesti radili samo Oscar (puno puta), Jordan (kad je bio mlad i kada nije imao Pippena) i Magic (dok je bio mlad i dok se Worthy nije razigrao). Ne samo da su one-man offense, već i toliko šljakaju (dobro, osim u obrani) da nije jasno odakle im energija i koncentracija vrtiti napad za napadom kroz svoje ruke. Njih dvoje su ujedno i jedini od spomenute skupine (i uopće u povijesti košarke) koji imaju potrošnju iznad 30% te istovremeno i postotak asistiranih poena suigrača iznad 50%.

Mislim, to su takve sulude (i nepotrebne) brojke da uopće ne znam što bi rekao osim stao i divio se, čak i količini izgubljenih lopti koju su u stanju proizvesti. Russ je šuterski najlošiji iz ove skupine, njega se zbog stila igre da uspoređivati s legendama koje nisu potezale toliko trica, dok je Harden zbog solidnog tricaškog učinka po efikasnosti čak u rangu Jordana. Opet, Russ je čak i po potrošnji toliko ispred Hardena da je u kategoriji za sebe – nitko nikada u povijesti nije otišao iznad 40% (Kobe i MJ su bili do 39%) potrošenih posjeda. Tako da, bez obzira što ima boljih momčadi od njihovih i što su LeBron, Durant i Leonard legitimni (i puno racionalniji) kandidati, samo zbog ovih raritetnih sezona smatram da je potpuno legitimno birati MVP-a između njih. Možda bi se moglo napraviti i ono što je praksa na all-staru, imati dva pobjednika.

DURANT 138

Čovjek uživa – nikada više poena mu nije bilo asistirano, nikada nije imao manju potrošnju, a to je sve skupa rezultiralo nikada efikasnijom košarkom. Energiju koju uštedi u napadu usmjerio je u obranu – legitimni all-defense kandidat je bio i ranije, uvijek je igrao odličnu obranu na loptu zbog dužine i pokretljivosti, ali sada ga možemo zakapariti u top 10 jer briljira kada treba zatvarati reket i pomagati sa strane bez lopte. Svaka čast Russu i Hardenu, ali samo KD, LBJ i Kawhi mogu dominirati na oba kraja parketa.

LEONARD 132

Što reći, nova sezona, novi iskorak u kojem se i kao kreator i strijelac popeo na razinu Jamesa i Duranta. Spursi definitivno moraju smisliti kako mu dovesti pravu pomoć idućih par godina jer kroz sezonu se može gurati na račun dubine klupe i sistema, ali u playoffu ti treba all-star talent. Aldridge i Gasol, koliko god korisni bili, nisu u rangu Lovea i Irvinga, odnosno Currya, Greena i Thompsona.

HARDEN 132

Maloprije smo već dosta rekli, evo tek još jedan detalj – puca duplo više trica i slobodnih (20 po utakmici) nego dvica (10 po utakmici, od čega su samo 3 šuta iz prostora između reketa i perimetra, što znači da je pod D’Antoniem doslovno prepolovio broj pokušaja s poludistance).

PAUL 130

Njegova učinkovitost ne kopni, igra kao robot, iako obzirom na godine i svu gomilu ozljeda koju je imao nikako ne bih volio biti taj koji će mu dati novi ugovor. Najbolje kod njega, uz način na koji kontrolira loptu i igru, to je što ne odustaje od poludistance, dok svi uokolo uzimaju sve manje šuteva on čak i povećava količinu kako sve manje ide na obruč, što je ok jer sve te duge dvice zabija s nikad višim postotcima.

DAVIS 129

Zabijanje dovodi do savršenstva, nedostaje mu još samo bolja spot-up trica da bude nezaustavljiv, ovako ga još uvijek možeš ignorirati na perimetru. Onda opet, tamo i ne provodi previše vremena pa nije važno. Na visokom postu s loptom u rukama može izmisliti poen kako želi, pa iako nije razigravač kao Cousins, efikasniji je strijelac i igra obranu. I to sjajnu.

COUSINS 127

Dva tako talentirana tipa u dvije tako bezvezne ekipe. Cousins ima neke Westbrookovske tendencije u igri u toliko što želi odlučivati o svemu, igra obranu samo kada mu odgovara i uzima previše loših šuteva. I želi ostati u Sacramentu što mu je najveći minus. Opet, usprkos svemu, samo su rijetki visoki igrači bili u stanju imati preko 25 poena, 10 skokova i 4 asista (točnije, samo Robinson i Webber). S tim da ni jedan nije imao i više od 1 trice po utakmici. I još jedan detalj – Davisu je asistirano na 63% ubačaja, Jokiću na 59%, Dwightu na 65%. Dakle, čak i centri kroz koje se vrti napad ili koji jednostavno imaju svoju kvotu lopti na razini prve opcije imaju znatno više pokušaja koje su im namjestili bekovi, što je i logično. Cousinsu je, pazite sad ovo, namješteno tek 42% ubačaja, što su sfere bliže bekovima i krilima koji dominiraju nad loptom poput Russa ili Hardena ili Jamesa. Zamislite stoga što bi čovjek bio u stanju s pravim bekom i u pravom sistemu?

CURRY 117

Nakon Božića i raspada u finišu utakmice protiv Cavsa, Steph je počeo igrati agresivnije s loptom u rukama i trošiti više posjeda, čime su Warriorsi pokazali da u biti nemaju problema – plafon im je takav da kada zatreba pronaći dodatnu brzinu ili novo rješenje, imaju dovoljno prostora već samim time što mogu pustiti Currya s lanca. Problem je samo što za tim neće biti previše prilike tako da Steph ipak mora živjeti s ovim skromnijim brojkama. S tim da ono što njega koči nije samo manja potrošnja, već i slabiji postotci – tricaški, ovih 41% su mu najslabiji učinak u karijeri, lošiji čak i od dana na rookie ugovoru kada nitko nije ni mogao sanjati da će se razviti u dvostrukog MVP-a i čovjeka koji pomiče granice igre.

JOKIĆ 108

Denver ima budućnost po prvi put nakon Melo-Billups-Martin ere. Gee ima novog omiljenog centra (sorry Marc). NBA ima najboljeg visokog dodavača nakon Chrisa Webbera. Koji je uz to jednako nepokretan kao Webber nakon desete operacije koljena.  Šalu na stranu, Jokić je s 22 godine već dovoljno jak i masivan da može biti prva opcija u napadu, talent ionako nije bio upitan nakon prošle sezone. Ako ga ostaviš na visokom postu i držiš centra u reketu, zabit će ti dvojku lakoćom (Aldridge vrijedi za elitnog šutera s poludistance, ali čak ni LMA nema ovako meku ruku, a pitanje je dana kada će Nikola početi zabijati i par trica po utakmici s 40%). Ako ga striktno čuvaš s peticom, spustit će loptu na parket i probit se u sredinu. Ako mu staviš bržu četvorku na ruku, spustit će se u post leđima i zabiti. Ako ga udvojiš, pronaći će suigrača na ziceru. Za Jokića laganog rješenja nema, momak je old-school petica koja uz sve vještine centra ima i sva oružja modernog point-forwarda te oko njega možeš složiti napad bez da trepneš. Po tome je u razredu s najvećima.

Obrana je pak problem. Tražeći mu usporedbu s legendama, jasno da ga ne možeš staviti u razred sa igračima sličnog osjećaja za igru poput Robinsona i Olajuwona jer ne igra obranu. Marc i Pau su nekako logičnije usporedbe, pogotovo Pau jer on također nije bio oličenje eksplozivnosti i može poslužiti kao nekakav uzor u kojem smjeru bi Jokićeva igra u obrani u najboljem slučaju mogla ići. Od rasnih centara nekako je defanzivno najbolja usporedba Brad Daugherty koji također nije bio oličenje pokretljivosti, međutim ta usporedba ne pije vodu na drugoj strani. Iako je centar Cavsa mogao zabit šut s vrha reketa kad god je htio i iako je imao sjajnu post-up igru, od horoka do bacanja povratnih nakon što bi ga udvojili,  njegove vještine ipak su za klasu ispod Jokićevih.

HAYWARD 104

Rasna all-star sezona u pravom trenutku, taman pred novi ugovor. Uz općenito povećanu potrošnju povećao je i efikasnost, a ključni pomak koji je doveo do toga je agresivnija igra na ulazima koja mu je donijela do sada najveći broj slobodnih i najveći broj pokušaja na obruču u prosjeku. Koliko se više oslanja na fizikalije govori i podatak da nakon 50 utakmica ima podjednak broj zakucavanja kao i u prethodne kompletne dvije sezone. Čovjek je cijelo ljeto radio na nabijanju mase, bez da je izgubio išta od vještina (dapače, ove sezone gubi nevjerojatno mali broj lopti za nekoga tko je toliko ima u rukama i uz to tricu šutira s 39% iako ih četvrtinu uzima iz driblinga) i bez srama ide po lovu. Teško mi ga je zamisliti da napušta Salt Lake City, ali izuzev Duranta, Currya i Paula, rekao bih da je on najpoželjniji igrač na tržnici iduće ljeto i da je preskočio Millsapa, Lowrya i Griffina na rang listi slobodnih igrača.

GOBERT 104

Čovjek je toliko dobar u zaštiti reketa, skoku i općenito obrani da može ostvariti all-star učinak usprkos mikroskopskoj potrošnji u napadu (64% šuta zvuče super, ali na 16% potrošnje su zanemarivi), činjenici da nije u stanju raširiti obranu i logičnim problemima protiv 5 vani sistema.

GRIFFIN 98

Blake je već godinama isti, u okviru Clippersa očito ne može naprijed. S tim da se ne treba zavaravati da bi bez Paula bio puno bolji – povećanje potrošnje i više akcija kroz njega kao kreatora na visokom postu svakako bi mu napumpale brojke, ali ne bi nužno dovele do veće efikasnosti čisto zato jer čovjek nije dovoljno dobar šuter. Iako u veljači rastura, čak mu i trica upada s 46% (doduše, ubacio ih je samo 6 tako da nema smisla pričati o trendu).

TOWNS 97

Kod njega sve ide po planu, za nekoga tko je upravo napunio 21 godinu nema se što drugo dodati. Ima sve potrebne vještine i uopće nema sumnje da će kada bude još pouzdaniji šuter i razigravač biti rasna franšiza jer nema problema ni s obranom, osim trenutnih konceptualnih. Za sada mu ne smeta ni Wiggins.

LILLARD 97

Igra istu sezonu kao lani izuzmemo li šuterski problematičnih zadnjih nekoliko tjedana. Čak se malo i žrtvovao da bi pomogao naći nekakav smisao Turneru u rotaciji (isto kao i McCollum, obojica su bolji čim Turnera nema u blizini), a očito ne smeta McCollumu da se razvija (CJ je također postao legitimni all-star kandidat i može maštati o tome kako bi bilo imati svoju momčad). Kvragu, čak je sve isto i u tome što opet nije dobio all-star pozivnicu iako je nakon što je lani preskočen izgledalo da je ove godine zakaparen. Samo, raja teško oprašta iznevjerena očekivanja, za loše nastupe Portlanda kažnjen je ne samo od navijača i medija (jedino su ga igrači stavili u top 4 među bekovima) već i trenera.

GASOL 95

Čovjek igra najbolju košarku karijere s 32 godine i nakon svih ozljeda, što je nevjerojatan rasplet. U obrani više ne može držati sve pod kontrolom i nije više toliko pokretan ni skočan (ako se uz njega ikada mogao vezati takav epitet), ali sve je nadoknadio i nadmašio promjenom igre prema naprijed – povećao je potrošnju i kao realizator i kao kreator bez da je pao učinkom, za što je zaslužna novopronađena tricaška kvaliteta. Sve one duge dvice zamijenio je tricama i to bez ikakvih problema. Doduše, mali problem je što više gotovo ne ulazi pod obruč, tako da mu nedostaje laganih poena (kako živi izvan reketa više nema ni onih laganih koševa nakon skoka u napadu, a na liniju ionako nikada nije dolazio koliko bi trebalo), ali i ovakav je više nego dovoljan za voditi Memphis u još jedno doigravanje. Zanimljivo kako su i on i Conley (koji također zaslužuje all-star pozivnicu i koji bi se na Istoku pozicionirao odmah iz Irvinga) zaigrali najbolju napadačku košarku karijere čim su promijenili trenera. Koji bi sada kao trebao naučiti Cousinsa kako biti bolji u košarci. Svašta.

15 thoughts on “THE REAL ALL-STARS 2017.

  1. Da li bi mogao napraviti top 10 najboljih rookiea svih vremena prema IOR računici? (ili bar za razdoblje od kad ima smisla računati IOR)

  2. Igrati finale konferencije ili izgubiti veliko finale su lepi uspesi ali mislim da vecina ekipa zeli da bude najkonkuretnija za par godina kad Lebron ne bude vise dominatan , a pogotovo Warriorsi. Nisam siguran da Ainge planira da gradi tim narednih pet godina oko Butlera i da svi pikovi i mladi talenti budu pomocno osoblje Butleru i Tomasu, kad je evidentno da za dve godine ulaze u cetvrtu deceniju zivota njih dvojica. A i cinjenica je da ce tesko maksimizirati talenat bilo koji igrac pored takva dva potrosaca.

  3. Što misliš o pokušaju napada na Davisa? Mislim na Boston, naravno.

    Misliš li da su dva picka prve runde (bilo svoj i jedan od netsa ili čak oba od netsa) vrijedni pokušaja da rentaš franšiznog igrača na 10-ak godina?

  4. koliki je po vama domet utah i washingtona.bi li mogli do finala konferencije?pogotovo washington.

  5. Kelti nisu birali prvi na drafu od 1950 ako sr ne varam… Al paket koji si slozio je super za kelte, misli da bi bullsi trebali vise. Memphis pik makar iz 2019

  6. @ dijete – mogao bi

    @ david – to je legitiman pristup. ali i dosadan

    @ leonard cohen – ha ha naravno, koje su šanse da igrača ranga Davisa nađeš u ovoj ili idućoj sezoni? tanke. ali velik je rizik obzirom na Davisove ozljede, plus možda je još bolje malo čekati da mu padne cijena kad se zasiti Pelicansa, tako da prihvaćam i to što Ainge nije 24 sata na liniji s Dempsom i nagovara ga na trade

    @ dragi – naravno da bi mogli

    @ Nerad – trebao sam napisat visoki, jer ciljao sam na McHalea (kad su godinu ranije imali score 61-21 i onda zbog tradea s Warriorsima dodali jednog od najboljih NCAA prospekata trećim pickom) i Biasa (nažalost znamo kako je to završilo, ali Boston je zamalo dodao drugi pick drafta usred rostera koji je upravo igrao dva Finala za redom). to im je očito specijalnost

  7. Ja se izvinjavam, da li je moguce pojasnjenje tog IOR sistema, posto nisam uopznat sa njime ? Znam samo za EFF i PER. Hvala

  8. Gee, malo je pauza pa je neko vrijeme da se preleti ligom.
    Izdvojio bi jedno iznenadenje, Rocketse zbog obrane. Uspili su se ugurati u top 15 nakon vise od pola sezone (solidan uzorak) a ozljede ih nisu zaobilazile. Centarska linija je dobro patila, Capela je kao neki stup bio out, Nene je odradio posao na maloj minutazi, a sok je Harel s produkcijom na toj poziciji. Mozda najluda stvar da Harden im je prvi po dws i obrambenom box score-u.
    Zar kod njih funkcionira teorija ono sto zelim u napadu ne zelim u obrani, pa tako svaki blok rade switch i pustaju mid range suteve. Tu me cudi kako ekipe ne gadaju Andersona koji igra centarsku obranu na picku ili Hardena jer ga se trude drzat na slabom napadacu. Usput, mazga Brada dobro brani cim ne mora trcat

    Kako objasniti njihov obrambeni napredak?

  9. @ wade – tako da ga nema, barem ne značajnog 🙂

    imaju identičan učinak kao lani, samo što je prošle sezone to značilo imati ispodprosječnu obranu, a ove prosječnu (prevedeno – kada bude trebalo braniti, neće to biti u stanju). kad stavimo na stranu širi kontekst, očito da imaju nekoliko finih defanzivaca u petorci, a pogotovo na loptu, što koriste za otjerat koliko mogu protivnike s trice, a to je danas očito imperativ u ligi. preuzimanje pomaže u tome, kao i izlasci visokih na pick kad je moguće. zato cure pod košem, ali to je očito manje bitno nego curiti na perimetru danas. i uvijek imaju jednog solidnog visokog u igri, bitno radi kontrole skoka. i velika stvar – barem se donekle trude trčati, lani nisu pokušavali niti ići po skok nakon slobodnih, kamoli nešto više.

  10. Ceka se analiza tradea, bas me zanima – zar je ovo sve sto su Kingsi mogli dobiti za fransiznog igraca???

  11. Kolko vam je realan trade Cousinsa u Pelikane, liga bi dobila novog pravog contendera od iduce sezone, daj boze da dode do toga, Cousins-Davis to ni bog isus nemore branit, jos bi pelikani dobili kaspija, a u kingse idu badi hild, evans,gelovej i pikovi u prvom i drugom krugu drafta.
    AJMOOOOOOOOOOOO

  12. Ne pamtim za života veći cirkus od franšize nego što su to ovi Kingsi… Ne pamtim ni uzaludnijeg bacanja para i vremena u svijetu sporta… Divac… pa ostaće upisan u historiji definitivno. 🙂

  13. Prijepoljskog diletanta treba na robiju zbog svega što je učinio Kingsima. Prvo onaj užasan trejd sa Sixersima, pa sad ova katastrofa. Daje fransiznog igraca za sestog beka sutera na rosteru i pik, vrlo verovatno nelutrijski…

  14. jos su sada kod kingsa dostupni collison i koufos, znaci daj bila sta i eva vam igraca, totalni reboulding sluzbeno haha, iduce 2 sezone under 45 pobjeda all in

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *