POWER RANKINGS – WEST

Prošlo je mjesec dana od zadnjih rankingsa i red je osvrnuti se nove trendove, ako ih ima. Kako je Zapad manje kaotičan od Istoka, krenut ću s njim, ovdje su stvari puno jasnije. Imamo Warriorse koji su klasa za sebe i Spurse koji gomilaju pobjede, iako smo svi svjesni da su u suštini kvazi-izazivači. Međutim, biti kvazi-izazivač bolje je od onoga što trenutno prezentiraju ostali – problemi s ozljedama Jazza i Clippersa, odnosno povratak u realnost Rocketsa, ostavile su nas bez gornje srednje klase. Što se lijepo vidi na scoreovima u zadnjih 15 utakmica koje sam stavio uz svaku momčad. Naime, čak 10 momčadi smjestilo se u rasponu od 9 do 7 pobjeda, što neodoljivo podsjeća na gužvu koja vlada na Istoku. Naravno, 15 utakmica je premali uzorak da bi se ignoriralo ono napravljeno kroz cijelu sezonu, nije upitno da su Utah i Houston za klasu bolji od Denvera i Dallasa, međutim u zadnjih mjesec dana izvedbom to nisu potvrdili. Jesu zato ranijim rezultatima te zbog toga barem u poretku stvari nisu toliko mutne kao na Istoku – ovdje znamo 7 sudionika doigravanja.

Još 6 momčadi se bori za jedno preostalo mjesto iako svi trendovi ukazuju na to da Blazerse možemo otpisati (njihove loše igre sada su već standard, ni na trenutak nisu pokazali napredak, a upravo su se odrekli i startnog centra i izuzetno važnog igrača), a i Kingse koji su trejdom Cousinsa odustali od jedinog igrača koji im je mogao dobiti gustu završnicu čak i dok loše igraju (bez njega bi morali zaigrati kvalitetnu košarku da uopće budu u situaciji dobiti utakmicu, a to s ovim rosterom neće biti moguće). Kad uzmemo u obzir i to da Wolvesi imaju nekoliko utakmica zaostatka i tu rupu na dvojci (njihova forma je standardno solidna, ali nikako da je pretoče u niz pobjeda), kao i da Dallas ima užasno malu marginu pogreške koju jedna lakša ozljeda može totalno izbrisati (iako su sjajnom igrom i još boljim rezultatima u zadnjih mjesec dana iskočili kao možda i najizgledniji kandidati za uskočiti ako trenutno osmi skrene s tračnica, odnosno barem su to bili dok se Pelicansi nisu pojačali, šanse im se danas zbog tog poteza mjere u promilima), ispada kako je osmo mjesto Denverovo da ga izgubi pred Pelicansima kojima dodatak Cousinsa odjednom daje potencijal potreban da igraju košarku iznad 50%.

Denver igra dobro, imaju identitet i ako izbjegnu daljnje ozljede mogu igrati bez problema na 50% učinka, pogotovo jer će, kako sezona odmiče, ove momčadi ispod pojačati tankiranje. Kad ubacimo ove nove vrijednosti koje smo dobili nakon dvije trećine sezone u projekciju (viši plafon Jokića prije svega), dolazimo do momčadi koja ima projicirani score od 43-39 i to bez da smo uračunali razliku između Plumleea i Nurkića (ako pretpostavimo da je Plumlee korisniji, to im diže plafon, ali nećemo takve podatke dodavati u bazu jer ostalo je premalo utakmica do kraja sezone i držat ćemo se manje optimističnog scenarija, a taj je da s pozicije back-up petice neće dobivati ništa bolje brojke). Dakle, bez pogleda na raspored možemo očekivati od njih nekih 13-13 do kraja sezone samo na bazi talenta, a ako bacimo pogled i na raspored postajemo svjesni da je to i neki realni, čak i optimistični scenarij. Iako Nuggetsi igraju pola tih utakmica doma, od zadnjih 10 čak 7 ih je na strani i to protiv nimalo lagane konkurencije. Čeka ih 11 utakmica protiv momčadi s pozitivnim scoreom, s tim da su i ovi negativni protivnici većinom momčadi koje i dalje ciljaju na doigravanje, a dodajmo da igraju i čak 3 utakmice protiv Pelicansa koje bi direktno mogle odlučiti tko će biti osmi.

Pelicansi pak na bazi talenta nakon tradea imaju score 48-34 momčadi. To je nekih 60% uspješnosti što prevedeno do kraja sezone Pelicansima donosi 15-10 score. Ako bi Denver s 13-13 došao do 38-44, Pelicansi bi s ovim scoreom imali također 38-44. E, sad, važno je napomenuti da je pitanje hoće li Cousins igrati sve utakmice zbog problema s tehničkima (kako je došao do 16, svake dvije nove povlače utakmicu suspenzije). Neka propusti dvije, to je već problem. Plus, tu je i Davisova sklonost ozljedicama. I činjenica da čak tri utakmice igraju s Nuggetsima što se i iz njihovog kuta čini ključnim – tko dobije ove utakmice, a međusobne pobjede će biti važne i zbog eventualnog istog omjera u slučaju kojega bi odlučivali drugi detalji,  ima puno veće šanse završiti kao osmi. Dakle, Pelicansi su si dali šansu, ali daleko od toga da imaju više od 50-50 izgleda preskočiti Denver.

1. WARRIORS (12-3)

Od Božića plove, zadnjih mjesec dana tako su gotovo održavali isti učinak (+13.9) kao što je i onaj u sezoni (+12.6). U ovom trenutku sve osim njihove šetnje, ali doslovno šetnje, do naslova čini se nerealnim ishodom (u stilu Spursa 2014.). Skužili su kako igrati u oba smjera pa iako su i dalje momčad koja uvjerljivo vrti najmanje pick & roll akcije, barem su je ugradili u repertoar (Steph završava oko 6 posjeda po utakmici kao pick & roll kreator, što je duplo manje od Hardena, ali i više nego je slučaj bio prva dva mjeseca). U napadu tako doslovno nemaju mane, a realno ni u obrani. Zaza i West trebali bi se vratiti u akciju nakon pauze tako da nemaju problema ni s ozljedama. Od ova tri zabilježena poraza dva su stigla u zadnjim sekundama (protiv Heata ih je Waiters lišio prilike da kroz produžetak dođu do nove pobjede, protiv Kingsa su se napromašivali u završnici na najluđe moguće načine), a samo je onaj protiv Denvera bio rezultat loše partije (a i tu imaju opravdanje u igranju treće utakmice u gostima u četiri dana i to nakon što su se emocionalno ispraznili u Oklahomi te se nisu ni trudili vratiti u utakmicu nakon što su upali u prvu rupu).

2. SPURS (11-4)

U ovom periodu uglavnom su igrali bez Gasola, što je ostavilo traga na izvedbi. Kako bi održao napad na životu Pop je prvo pokušavao s Leeom na visokom postu, dao je šansu čak i Bertansu kao stretch četvorci, ali kako obrana to nije najbolje podnosila (ostvarili su 3-2 s jednim od njih kao starterom) konačno je na parket bacio Dedmona koji je stabilizirao reket. U napadu tako ne igraju ono što su navikli jer Dedmon je igrač manje u tom smjeru, barem u njihovom sistemu (još je gori dodavač nego šuter), ali zato rasturaju u obrani jer Dedmon je zaključao reket. U tih 15-ak minuta, koliko na parketu provedu on i Leonard, Spursi protivnike drže na 95 poena na 100 posjeda. Uopće startna petorka u kojoj je uz njih još i Green kao dokazani obrambeni as ostvaruje defanzivni rejting od nevjerojatnih 87 poena. Uglavnom, našli su način funkcionirati dok se Gasol ne vrati i dok ne budu u stanju opet vrtiti više akcije kroz visoki post.

3. JAZZ (9-6)

Desno koljeno Rodneya Hooda otkazuje svako malo i svaki pokušaj vraćanja na parket rezultira još dužom pauzom tako da na njega nisu mogli računati ni u ovom periodu. Ingles je nastavio zabijati trice, ali protivnici su do sada skužili da ga ne smiju ostavljati samog na perimetru, što nije problem izvesti kada imaš mogućnost igrati obranu na 4 čovjeka. Jazz je tako igrao poprilično dobro, pogotovo sa startnom petorkom, obzirom na potencijalne probleme koje postava s Gobertom, Favorsom i Inglesom donosi. Dva od ovih šest poraza posebice bodu u oči jer se u njima dalo vidjeti dva najveća problema Jazza. Protiv Celticsa nisu mogli braniti ništa jer je Boston postavama s 5 šutera isključio Goberta defanzivno (drugim riječima, učinili su ga nevažnim jer ako ne koristi u obrani, to sigurno neće nadoknaditi dominacijom u napadu), a da ne spominjemo kako su se tek gostili kada su na četvorci bili Diaw ili Johnson. I dok ih je Boston uništio u napadu, Clippersi su ih razbili obranom – s centrom u zoni i striktnim pokrivanjem Hilla i Haywarda otupjeli su napad Jazza koji nije imao trećeg kreatora koji bi nešto pokrenuo. Ingles u spot-upu je koristan, međutim Ingles u driblingu je katastrofa, a ništa bolje nisu reagirali ni Burks ni Exum kada im se otvarao prostor. Za nadati se da će Hood što prije nazad na parket jer nedostaje im širina u napadu bez njega, dakle taj problem mogu riješiti interno (valjda će i netko od svih ovih bekova s klupe uhvatiti bolju formu uskoro i malo povući). Ovaj s problematičnom formacijom i uopće problematičnim učinkom na četvorci neće tako lako. Favors igra sve bolje, ali jednostavno ne može biti s Gobertom na parketu previše minuta, a ozbiljna opcija nakon njega se još nije nametnula. Obzirom kako Diaw djeluje iscijeđeno, možda bi najbolje bilo sve minute dati Lylesu pa što bude.

4. ROCKETS (8-7)

Na njihovom primjeru da se vidjeti koliko je obrana manje važna ove sezone u NBA. Rocketsi naime imaju isti defanzivni učinak kao lani (sada primaju 108 poena na 100 posjeda, prije godinu dana bili su na 108.1), a tada smo ih smatrali lijenčinama koje nije briga za obranu, dok ih danas prozivamo za igru iznad očekivanja. Istina je da se trude i da Harden nije onako neaktivan kao lani (iako i dalje ima koncentraciju zlatne ribice na toj strani parketa), ali jasan sistem nemaju osim što imaju par dobrih braniča na loptu i što su sredili skok. U biti, ono od čega imaju najviše koristi je to što su prigrilili filozofiju da tjeraju protivnike s trice i tu odrađuju solidan posao koliko je to moguće s obranom koja ima problema nakon druge rotacije. Jasno, izlasci vani zahtijevaju puno smislenije kretnje cijele momčadi i tu pucaju protiv ozbiljnih sistema jer automatski ostavljaju više prilike u sredini što rezultira najgorom obranom na obruču u ligi gdje dopuštaju groznih 69%.

E, sad kad smo rekli da njihova obrana nije nešto u što se možeš pouzdati, istaknimo i kako je ona u ovih zadnjih mjesec dana bila pouzdaniji dio momčadi od napada koji je lagano potonuo. Obrane su skužile da ne možeš baš ostavljati otvorene Arizu i Gordona te su ovi s perimetra pali ispod 30%, što je prema dolje povuklo i napad Houstona. Od tuda i potreba za dovođenjem Williamsa. Koji je u principu odradio istu sezonu kao Gordon i sada im daje dubinu u slučaju da se jedan od tri beka ozljedi ili da Gordon nastavi s lošim šuterskim partijama koje prezentira od ozljede. Obzirom za što su ga dobili, nema se što prigovoriti samom tradeu, iako je pitanje kako misle podijeliti minute – do sada su s tri igrača imali idealnu playoff rotaciju, s četiri će već doći do problema jer Beverleyu i pogotovo Gordonu uloge će se morati mijenjati. Jedan je višak osim ako ne odigraju all-in na napad i stave oko Hardena dva beka. Jasno, u tom slučaju mogu pozdraviti obranu jer Williams, Gordon i Harden u istoj postavi su valjda najgora defanzivna vanjska linija ikada okupljena – ovo može proći u regularnoj sezoni gdje uvijek mogu ubaciti poen više, ali ne podiže im plafon u doigravanju. Dakle, može ovo dovesti do trzavica u svlačionici i narušene kemije, čega su valjda i svjesni. Opet, sve i da su samo rentali Williamsa te da ne dobiju od njega previše osim osiguranja za slučaj da se Beverley ili Gordon ozljede, što je uvijek moguće, već sama činjenica da su se riješili Brewerova ugovora i tako otvorili prostora na capu dogodine vrijedila je truda.

5. GRIZZLIES (9-6)

Bez problema održavaju visoku razinu igre iako Parsons i dalje ne pokazuje znakove života i iako je Allen opet rupa u napadu. Gasol standardno sjajan, Conley nakon ispadanja iz ritma opet šuterski briljira. Usput je pao na najmanji broj pokušaja na obruču u karijeri, praktički ih zamijenivši dodatnim skok-šutevima i to se očito pokazalo dobrim jer nikada nije bio elitni finišer kroz sredinu. Što je u biti i logična promjena obzirom na godine i ozljede. Ono što je problem u ovoj situaciji je da praktički trica postaje njegovo jedino oružje jer ne igra onako silovito kao Lowry ili Thomas da može manjak centimetara oko obruča nadoknaditi kontaktom i iznuđivanjem faulova. Prečesto je tako kada mu zatvore ulaz osuđen na pokušaje s vrha reketa koji nisu učinkoviti i po kojima je bliži jednom Dellyu nego ostalim elitnim playmakerima.

6. CLIPPERS (8-7)

Obzirom da su od ovih 15 utakmica čak 13 odigrali bez Paula, učinkom mogu biti zadovoljni. Blake je relativno brzo uhvatio formu i nosi ih u ovom periodu sjajnom igrom u napadu gdje se očekivano dosta toga vrti kroz njega. Međutim, ne treba zanemariti ni činjenicu da je Crawford konačno pokazao puls, kao i da su Rivers i Speights nastavili igrati dobru košarku. Iako obrambeno i dalje imaju problema, pokazali su sasvim dovoljno da nema sumnje kako će ostati u borbi za četvrto mjesto s Jazzerima i Grizlijima.

7. THUNDER (7-8)

Imaju doslovno 28. koš-razliku u ovom periodu (u konferenciji su samo Lakersi bili gori), očajan napad i prosječnu obranu na koju se toliko-koliko mogu osloniti. Pa kako su onda došli do 7 pobjeda umjesto do 4 koliko su realno zaslužili? Zadnje četvrtine su ključ, u njima ostvaruju +4 na 100 posjeda jer se obrana transformira u elitnu, a napad postane podnošljiv. Recept kakav primjenjuju cijele sezone – čupaju i guraju se ne bi li nekako ostali u egalu, a onda Russ uzima stvar u svoje ruke, nadaju se da će u kaosu kojeg kreira upucati protivnika umjesto njih, a pratnja izvlači zadnje atome energije. Uglavnom, da se ozljeda Kantera dogodila mjesec dana ranije, vjerojatno bi se otvorilo još jedno mjesto na Zapadu. Ovako imaju velikih 7 utakmica prednosti, iako mogu zaboraviti na to da su u istom rangu s Memphisom, kamoli Jazzom ili Clippersima. Nastave li ovim ritmom i ako se loše igre pretvore u očekivani score umjesto da uporno igraju iznad mogućnosti, do kraja sezone realno bi trebali ostvariti 9 pobjeda. Što je i dalje više nego dovoljno da im osigura 7. poziciju. Jasno, ako Russ nastavi biti Russ, dobit će ih barem 13.

8. NUGGETS (8-7)

Malone se okrenuo veteranima posloženim oko jezgre Jokić-Harris i lovi playoff napadačkim učinkom koji je i dalje na top 4 razini. Obrana je uvjerljivo najgora u ligi, ali, ostane li napad ovako dobar, 50-50 učinak trebao bi biti dovoljan za osigurati zadnje mjesto u doigravanju. All-star im je dobro došao da malo stabiliziraju situaciju s ozljedama koja je na trenutak izmakla kontroli i zbog koje su Plumleea u prvoj utakmici odmah bacili u vatru. Uz ulogu back-up centra proveo je čak 21 minutu uz Jokića i to nije izgledalo dobro, što je i logično. Samo, još gore je izgledao kao jedini visoki na parketu i Denveru ostaje nada da će iskoristiti ovu pauzu kako bi se malo uigrali i pronašli mu idealnu rolu. Dobra vijest je da lošiji od Nurkića ne može biti, tako da nisu izgubili ništa “osim” onog picka (i dalje im zamjeram što nisu bolje odigrali partiju pokera, iako se pored Orlanda i Sacramenta njihove odluke čine sjajnima).

9. WOLVES (8-7)

Iako su veći dio ovog perioda igrali bez LaVinea koji je završio na operaciji koljena, napad im je skočio na vrhunske razine zahvaljujući briljantnom Townsu i efikasnom Wigginsu. Potonji je taj koji je povećao potrošnju i bez LaVinea trpa 31 poen u prosjeku s odličnim postotcima sa svih pozicija. Dakle, taman što je izgledalo kao da su našli načina kako igrati kroz Townsa, opet moramo veći dio večeri gledati Wiggins 1 na 5 show. A problem je i što opet ne igraju obranu nakon jednog pristojnog perioda. Zbog svih ovih stvari, ne samo zbog ozljede bitnog strijelca, ipak se neće priključiti borbi za doigravanje. Šuškanja o tradeu Rubia za Rosea ne mogu komentirati od muke, Townsu baš treba još jedan potrošač koji će mu sakriti loptu.

10. MAVS (8-7)

Solidnim napadom i iznenađujuće efikasnom obranom nametnuli su se kao prijetnja Denveru za osmo mjesto, ali ovaj trade ih vjerojatno izbacuje iz igre. Imaju dvije utakmice protiv Pelicansa i tu će biti zanimljivo vidjeti kako misle s Dirkom u sredini parirati Cousinsu. Inače, u zadnjih 6 utakmica imaju 2-4 i vidno su pali šuterski i defanzivno, tako da je možda već i došlo do regresa jer održati onakvu razinu igre s ovakvim rosterom dugoročno je nemoguća misija.

11. PELICANS (7-8)

Nisu bili u stanju izvući prosječan napad ni pod razno, obrana je popustila i da nisu napravili trade gotovo sigurno bi ispali iz lova na osmo mjesto. I dok čekamo vidjeti kako će Gentry pokušati igrati kroz Davisa i Cousinsa (tom temom bavit ćemo se nadugo i naširoko u podcastu koji će osvanuti u subotu), pitanje je što će izvući od ostalih opcija. Dodatak Casspia može pomoći jer čovjek je i u sezoni u kojoj ga trener nije koristio kao standardni dio rotacije tricu zabijao s 38%, dakle ako je zdrav Pelicansi od toga mogu imati koristi. On će vjerojatno biti zamjena za Hilla koji je u zadnje vrijeme počeo i zabijati otvorene trice i ako tako nastavi (zadnjih 15 utakmica stavlja skoro 2 po utakmici s 41% realizacije), rotacija na poziciji trojke je riješena. Holiday je igrao u sjajnoj formi i tu ne bi trebalo biti problema što se jedinice tiče (Frazier je potonuo od povratka Evansa koji je uzeo loptu u svoje ruke protiv drugih postava, međutim valjda će moći odigrati 15-ak solidnih minuta po večeri sada kada mu se opet otvori prilika), tako da ostaje samo pitanje dvojke. Moore je jedan od standardnijih bekova kojega su imali na raspolaganju ove sezone i znat će iskoristiti sav dodatni prostor, ali problem je što više nema one dubine koju su donosili Galloway i Hield. Ili ćemo opet gledati dvojac Frazier-Holiday ili će dovesti nekog beka da riješe i taj problem.

12. KINGS (8-7)

Bez Cousinsa, Gaya i Casspia ovo je roster u rangu Netsa, s projekcijom na bazi talenta od 25-57. To je razina uspješnosti koja im do kraja sezone može donijeti 7 pobjeda, što se čini i realnim nakon što bacimo pogled na raspored. Jasno da ih takva uspješnost baca van iz svih playoff kombinacija, a isto tako je jasno da od tankiranja neće imati koristi jer će im Sixersi u tom slučaju zamijeniti pick. Opet, ako uhvate 7 pobjeda završit će s 31-51, što neće donijeti previše koristi Philadelphiji koja bi također mogla imati pick u tom rangu, vjerojatno i niži. Dakle, ako ništa drugo, barem su se spasili od toga da im draft izbor završi u Chicagu.

13. BLAZERS (5-10)

Nema im pomoći, nakon novih mjesec dana ispodprosječne košarke postaje jasno da se neće provući. Šanse su im dodatno smanjene trejdom Plumleea zbog koje su u startnu petorku gurnuli Leonarda, a znamo što to znači za obrambeni učinak. Uz to ostali su i bez Turnera koji je slomio šaku. To nije nužno loša vijest, ali sve i da Lillard i McCollum odu na još višu razinu sada kada nema Evana da im smeta, teško da mogu bolje od 50-50 do kraja sezone, a to je jednostavno premalo.

14. SUNS (5-10)

Najzanimljivije vezano uz njih u ovom periodu bile su glasine za Cousinsa koje su nam se činile smiješne. Em nikome normalnome nije bilo jasno što će oni s Cousinsom u ovoj fazi u kojoj jesu, em se ponuda temeljena oko Lena, Warrena i picka 2017. činila premalenom. Danas znamo da nije bilo tako.

15. LAKERS (4-11)

Šanse za zadržati top 3 pick svakim danom su sve veće, iako neće biti lako ostati ovako loš u završnici sezone sada kada su nakon dugo vremena svi zdravi. Uz to imaju i relativno lagan raspored s gomilom utakmica doma, a čak i micanje Denga i Mozgova na klupu kako bi se otvorile minute za Blacka, Zubca i Ingrama moglo bi donijeti više “štete” nego “koristi” po pitanju tankiranja jer su sva trojica aktivnija od veterana u raspadu. Glavna vijest vezana uz njih ionako je angažman Magica ne kao savjetnika već kao direktora, čime su u stranu maknuti i Buss mlađi i Kupchak. Ovo je sjajna vijest za nas neutralne fanove jer Divac je upravo dobio konkurenciju, a urnebesnih tradeova nikad dosta. Jedan je već izveo. Iako je pola lige željelo Williamsa, umjesto da pričeka i dobije prvi pick od Wizardsa ili po mogućnosti Hornetsa, novi šef prihvatio je slabiju ponudu Rocketsa koji su mu još kao znak zahvalnosti uvalili i dodatnu godinu Brewera. Morey i slični lešinari su jedva dočekali da se pojavi još jedna žrtva u kvartu.

7 thoughts on “POWER RANKINGS – WEST

  1. Pitanje za podcasta:kako uciniti all star tekmu natjecateljskom?da pobjednicka strana ima prednost domaceg parketa u velikom finalu?

  2. Pitanje za podcast, ako ih primate.

    Koga bi gađali ovo ljeto od free agenta za ekipu? Holiday dobije svoju lovu, ostane još nešto keša za potpisati nekog za bok. Pogotovo ako stretchaju Ajincu pa oalobode još koju milju. KCP bi bio idealan, ali preskup. Simmons iz Spursa recimo? Neki veteran tipa Thabo ili Tucker?

  3. Perspektiva i plan za portland? Dali pokušati rasturiti ekipu u smislu da ostave lillarda i pokušaju se svega ostalog (najviše loših ljetnih ugovora) i krenuti ispočetka?
    Dali trejdati i cj-a s obzirom da s njim i lillardom dugoročno ne mogu ništa, prvenstveno radi obrane? I što bi mogli dobiti za njega, top 5 pick možda?

  4. Imaš napad za pobjedu i izlaziš sa postavom Harden, Lou, Gordon, Ariza i Anderson 😀

  5. @tarantula Ma poslednji napad ide u ruke Hardena, dal izolacija ili pick and roll. Ali pitanje je sa kojom postavom igrati poslednjih 4-5 minuta pod uslovom da su svi zdravi?

  6. @ chosen1car – šta nije jednostavno najbolje ukinut utakmicu kao takvu i dat ljudima da provedu par dana s obitelji na Tahitima?

    @ Ray – sve i da im Holiday da popust i potpiše za oko 25 milja, ne ostaje im ništa love. stretchanjem ne dobivaju ništa. ali imat će jednu od iznimka za potpisat swingmana, to bi trebalo bit dovoljno

    @ acista – pa situacija je takva da će na kraju jednog morat trejdat čisto da se riješe ovih ugovora viška. a pošto se radi o bekovima oko kojih možeš gradit napad, za očekivati je da će neka momčad koja nema temelj biti spremna dati visoki pick

    @ david – pa roster je složen tako da nema previše izbora. ovisno o situaciji, ako sam u minusu debelom igram s Arizom na četiri i Andersonom na petici, ako sam u egalu na petici mi je Capela, a na četvorki ovisno o matchupu – ako protivnička momčad ima sporog visokog ostavljam Andersona, ako ima 5 atleta onda su mi na četiri i tri Ariza i Dekker. uz Hardena bi igrao s Beverleyem, ali ako protivnička momčad nema vrhunskog strijelca na 1 ili 2, mogu Beverlyevu rolu dat Gordonu ili Williamsu

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *