CH-CH-CH-CH-CHANGES – SOUTHWEST

Stigli smo i na jug gdje Spursi i Rocketsi bruse formu i očnjake, svijesni da im se zbog odjednom klimavih Warriorsa, koji u hodu moraju tražiti novi model funkcioniranja, otvara samo takva prilika. Ne samo za popeti se u poretku, nego možda i otići skroz do kraja. Mogu li je iskoristiti?

SPURS

Nastavljaju gdje su stali prije pauze, dakle s Dedmonom kao centrom usprkos tome što su povratkom Gasola kompletirali rotaciju. Već su zabilježili 4 nove pobjede, što znači da imaju 11-2 ukupno od trenutka kada su odlučili pojačati obranu s pravim fajterom u sredini. Osim briljantne igre u obrani i gomile raspoloženih opcija velika stvar je što Gasol izgleda kao da nije bio izvan pogona što je drugu petorku učinilo još ubojitijom i kreativnijom (možete zamisliti prosječnu NBA klupu kada im istrče Manu, Lee i Pau pa krenu sa seciranjem dodavanjima). Plus, Gasol već odrađuje i većinu minuta na petici uz Aldridgea, pogotovo u završnicama, tako da Spursi nemaju problema ni u napadu. U biti, pitanje je samo hoće li se Pop i dalje držati ovakve podjele minuta ili će uskoro opet vratiti Dedmona na klupu, što se čini potpuno nepotrebnim obzirom kako trenutno dobro funkcioniraju (pronađe se poneka minuta i za Leonarda na četvorci, iako je to očito nešto što imaju namjeru koristiti samo ako ih nužda natjera).

ROCKETS

Morey je na putu da ostvari svoj san. Kao što su bankari srušili sistem koristeći manjak regulacije da stvaraju lažne vrijednosti koje su debelo nadmašile one stvarne, tako će i on s tricama, uz pomoć Gargamela D’Antonia, pokušati dokazati da matematika može pobijediti igru. Jasno, nije Morey zlo poput Wall Streeta, ovo je ipak sport s puno poštenijim pravilima od svjetske ekonomije, a i ovi igrači koji trpaju trice sa svih strana to što rade ne bi mogli da nisu talentirani. Međutim, nemojte sumnjati kako ću navijati da slome zube već u prvoj rundi protiv Thundera ili Grizlija (i što uopće ne smatram nerealnim scenarijem).

Uglavnom, dodavši Williamsa tijekom prijelaznog roka okupili su na jednom mjestu čak 5 igrača koji su u top 17 po broju ubačenih trica u ligi ove sezone (s tim da bi Lou vjerojatno bio još bolje plasiran od 17. mjesta da je veći dio sezone proveo u Houstonu). Do sada su odigrali samo 1 minutu zajedno i nisu ubacili ni poen, ali možete se kladiti da će tijekom playoffa, kada upadnu u minus i kada padnu sve maske, u jednom trenutku na parketu biti Harden, Williams, Gordon, Ariza i Anderson kao ultimativni pokušaj dokazivanja da je samo taj poen više bitan.

Za sada se suzdržavaju od ovakvih poteza, što je i razumljivo obzirom da usprkos ispodprosječnoj igri u obrani trpaju na svemirskim razinama – s Williamsom u rotaciji napad im je skočio na 118.1 poen na 100 posjeda, što je na uzorku od 4 utakmice podvig kakav sumnjam da je pošao za rukom i Warriorsima u zadnje 3 sezone. Jasno, razlog tome je što potežu skoro 52 trice po utakmici, što iznosi skoro trećinu svih šuteva koje uzmu (do all-stara na trice im je otpadalo “samo” 47% šuteva). Ako uspiju ovo prenijeti u doigravanje u sličnim periodima u par navrata, po mogućnosti u finalu konferencije i Finalu, onda definitivno imaju šanse otići do kraja. To do jučer teško da smo mogli tvrditi, tako da ispada kako je Morey napravio sjajan posao, uštrcavši u momčad koja je lagano došla do vrhunca potrebnu infuziju. I koliko god držim fige da ne uspije u ovome što pokušava jer bi to bio kraj košarke kakvu znamo, toliku mu treba čestitati što si je uopće stvorio priliku iz ovakvog osrednjeg konteksta.

Uglavnom, na parketu uvijek imaju barem jednog centra bez dometa na šutu radi skoka, a ovisno o matchupu to je ili Nene ili Capela (Harrell minute dobiva na kapaljku). Na četvorci su Anderson i Dekker, s tim da potonjeg treba posebno istaknuti jer iako nije snajper kao Anderson (koji je trenutno u suludoj formi, ubacio je već 15 trica u ove 4 utakmice), spremit će otvorenu tricu, a donosi i nešto energije u obranu i drži loptu živom (Anderson je neviđena crna rupa, taj vjerojatno ne dodaje ni kruh i sol za ručkom). Naravno, tu je i par šihti s Arizom kao smallball četvorkom (pogotovo u završnicama, već standardno završavaju s njim uz Capelu, Hardena i Gordona, samo što ih sada okružuje Williams umjesto Beverleya, što je još jedan ustupak napadačkoj učinkovitosti na štetu obrane). Kada Ariza nije na parketu kao trojka, na boku je uglavnom Gordon kao visoki swingman. To se do sada nije pokazalo naročito uspješnim – iako skoro pola utakmice nominalno imaju Gordona na trojci (a tu ga vodimo reda radi jer je nešto krupniji od Williamsa i jer su Harden ili Beverley uglavnom na lopti, iako se u obrani non-stop izmjenjuju u obrambenim zaduženjima, po logici čim netko dva napada za redom zabije preko Williamsa mijenjaju role), koš-razlika im je nula. Dakle, koliko zabiju, toliko i prime.

Kako Gordon uglavnom igra ovu rolu kvazi velikog swingmana, na dvojci se izmjenjuju Williams i Beverley, dok ono minuta što ostane iza Hardena kao play odrađuje Beverley. E, sad, očito je da dodatak Williamsa funkcionira jer pad u obrani nije toliki kao dobitak u napadu, ali osim očitih Brewerovih minuta koje su mu pripale, Williams je do prostora morao doći otkidajući od Hardena, Gordona i Beverleya. Dakle, koliko god on napredak bio u odnosu na Brewera, činjenica je da njegovo prisustvo uzima od njihova učinka. S jedne strane je dobro da ih se može odmoriti pred doigravanje, ali s druge ne mogu svi istovremeno biti na parketu, tako da će kad-tad netko morati dobiti manju rolu.

Uglavnom, ovo je neki plafon do kojega se može ići i za očekivati je da kako liga bude skautirala njihove tendencije padnu s učinkom (već sada ih uništavaju u sredini obrane kada su s tri beka na parketu, a to je kako smo rekli skoro pola utakmice). Plus, došli su do greške u sistemu koju čak ni njihova formula ne može prevariti, naime mogu lakoćom graditi prednost i stizati je, ali ako u završnicu uđu u egalu ili minusu, a izda ih šut i promaše nekoliko napada za redom, nemaju mogućnost obrambenim akcijama to nadoknaditi. Ono, živi s tricom, umri s tricom izreka je koja posebno vrijedi u njihovom slučaju.

GRIZZLIES

Izgledaju klimavo nakon pauze, dva poraza u dvije ozbiljnije utakmice protiv Pacersa i Mavsa ukazuju na netipične probleme u obrani. Možda je u pitanju tek činjenica da je sve teže sakriti Parsonsa koji je igrač manje u oba smjera, a pogotovo defanzivno. Možda su Gasol i Allen ubacili u brzinu niže kako bi sačuvali nešto u tanku za playoff. Možda je problem što previše forsiraju igru s dodatnim šuterom umjesto stoperom. A možda ih je njihov agresivni stil igre u obrani iscijedio i sada treba naći načina opet pronaći nove zalihe energije. Kako god, šteta što su se uspavali baš pred utakmicu s Rocketsima jer bilo bi zanimljivo vidjeti ovaj matchup obzirom da Memphis ima sjajnu obranu perimetra (kada je Parsons na klupi barem) i mogućnost uništavanja takvih protivnika pod košem. Ovako, obzirom na njihovu formu i činjenicu da igraju drugu večer back-to-backa dok su Rocketsi potpuno odmoreni, bojim se da idu na klanje (opet, možda su si ovu utakmicu zacrtali kao bitnu pa su se i dozirali u ovih prvih tjedan dana samo da bi bili spremni za Houston).

Što se rotacije tiče, promjene nisu velike, ali očito utječu na obranu. Kičma je ista, uz Conleya i Gasola ključan je doprinos Randolpha s klupe i to je njihova vječna velika trojka. Z-Bo i dalje polovinu minuta provodi s Gasolom, iako bi se to moglo promijeniti ako Wright ikada bude u stanju ostati na parketu (izgleda da je zdrav, ali trenutno nije s momčadi radi osobnih problema). Jasno, u današnjoj ligi gdje su back-up postave uglavnom okrenute smallballu to ima svoje prednosti, ali i mane, iako je to riskiranje u obrani s dva nepokretna tenka trenutno manji problem od nedostatka mesa na ostalim pozicijama. Kakvo čudo, Douglas nije rješenje za poziciju back-up playa, a ni šuteri specijalisti poput Cartera i Danielsa ne zabiju uvijek dovoljno da bi opravdali minute koje dobivaju na štetu Ennisa koji je potpuno ispao iz uže rotacije.

Pokušavaju balansirati na tri vanjske pozicije kombinirajući obranu i napad, ali očito da povrat ne opravdava odustajanje od prvenstveno defanzivnog pristupa (tipa, donedavne energične postave s Ennisom i Greenom na tri i četiri koje su mogle preuzimati na pick igri trenutno uopće ne koriste). Plus, nemojmo se zavaravati, najveći problem ovdje je Parsons. Jedno je razbijati glavu oko toga imaš li više koristi od Ennisa i Allena u obrani ili Danielsa i Cartera u napadu, jer od njih barem možeš dobiti nešto. Parsons je takav problem u oba smjera da igraš svaku večer pola utakmice 4 na 5, što nikako nije recept za uspjeh. Ukratko, morat će se razbuditi ako misle obraniti šestu poziciju pred osvježenim Thunderom.

MAVS

Otpuštanjem Derona i Boguta dodatno su se okrenuli rotaciji s kojom su se i vratili u život. Iako je Ferrell prestao biti vruć kada su u ligi skužili da bi ga netko trebao čuvati tu i tamo, sve one pobjede koje su ostvarili bez Derona s Yogiem u roli playa olakšale su im odluku da dalje krenu s mlađim igračem u ovom rebuildingu kojega odrađuju u hodu (što je dovelo do zanimljive situacije da Williamsa sada plaćaju tri momčadi, Netsi, oni i Cavsi). U taj smjer se uklapa i odluka da otkažu Bogutu koji također nije bio važan u načinu na koji su okrenuli sezonu, plus su za to imali još čvršće razloge. Em su doveli Noela koji je trebao te minute, em su ionako odavno shvatili da ne mogu koristiti Dirka i Boguta zajednu u nijednoj kombinaciji jer im je to obranu pretvaralo u muzej.

Krenuli su dakle i nakon pauze s Dirkom na petici, lagano uvodeći Noela u sistem, da bi protiv Memphisa konačno dobio priliku startati. I to bi trebalo tako funkcionirati do daljnjega obzirom da su 5 vani postave s Dirkom ostale bez efekta kada su protivnici skužili da preuzimanjem možeš riješiti probleme obzirom da Dallas, ako mu oduzmeš otvoreni šut, nema igrača koji konstantno može razbiti obranu 1 na 1 ili na bilo koji način koristiti mismatch. Vjerojatno će Dirk dobiti nešto prilike igrati peticu s drugim postavama u specijalnim prilikama, ali novi sistem u Dallasu izgleda da će biti sličan onome standardnome šampionskom s pick & roll finišerom u sredini, viškom kreatora sposobnih zavrtiti akciju 2 na 2 i elitnim šuterima uokolo. Noel će istovremeno u obrani morati krpati sve rupe, posebice manjak pokretljivosti kod Dirka.

Inače, obrana Dallasa funkcionirala je odlično i u smallball varijanti bez centra zbog precizne izvedbe u zonskom branjenju, ali Noel će dužinom i skočnošću dodatno pomoći. Uglavnom, već od prve utakmice pokazao je da neće imati problema s ovim rolama u oba smjera, a posebno dobro je izgledao u napadu gdje je čak i kada ne bi bio direktno uključen u pick & roll sjajnim kretanjem po osnovnoj liniji lakoćom dolazio do dobrih prilika za realizaciju. Momak zna što radi i koja je njegova uloga na parketu, tako da mislim kako ni Carlisle neće imati previše razloga poigravati mu se s minutažom obzirom da nije u pitanju nekakav rookie kojega tek treba uputiti u tajne zanata.

Uglavnom, ako će se vratiti standardnijoj podjeli minuta, onda bi Noel, Dirk i Barnes trebali potrošiti većinu minuta na pozicijama 5 i 4, dok bi u trenutcima kada zaigraju smallball s Barnesom na trojku trebao uskakati Finney-Smith, barem dok se Matthewsovo stanje s kukom ne stabilizira (odigrao je samo 3 utakmice i dijelom je i njegova loša forma razlog zašto su Mavsi odustali od 5 vani sistema, bez Matthewsovog šuta postalo je teže razvlačiti obrane). Curry i Ferrell su kako stvari stoje nedodirljivi bekovski par, a ono minuta što ostane iza njih trošit će Harris i novi projekt Cook za kojega se u Dallasu nadaju da može postati NBA igrač nakon što prođe Carlisle akademiju. Ili da barem može pomoći dok se ne vrati Barea.

Tako da nastavljaju na dvije fronte, igraju dovoljno dobro da i dalje mogu maštati o playoffu, a istovremeno razvijaju i mlade igrače.

PELICANS

Prvi povrati nakon dovođenja Cousinsa baš i nisu sjajni, imaju samo 1-4 i ne funkcioniraju ni u jednom smjeru (i tu jednu pobjedu su ostvarili bez DeMarcusa koji je već odslužio prvu suspenziju zbog tehničkih u novom dresu). Doduše, treba priznati da nisu imali ni sreće – raspored je stvarno gadan, otvaranje s Rocketsima, pa onda Dallas, Oklahoma i San Antonio. Sve redom momčadi koje imaju identitet i koje znaju što rade. Jedina zamjerka možda je što nisu znali matchup protiv Mavsa okrenuti više u svoju stranu, a onda opet, obzirom kako Mavsi dobro brane reket u zadnje vrijeme, jasno je da ni protiv takvog protivnika nisu favorit s ovakvim nedostatcima na vanjskim pozicijama. I uz to su još ostali bez Casspia iako je čovjek već u prvoj utakmici protiv Houstona pokazao da je mogao biti četvrti najbolji igrač na ovom rosteru.

Ipak, pobjeda protiv Detroita i solidna izdanja protiv Oklahome i Spursa, gdje su u oba slučaja poklekli tek u samoj završnici, dokazi su da imaju nekakvog smisla dugoročno. Iako nije lako igrati s prolaznikom poput Thompsona kao starterom i uz to imaš ili Hilla ili Cunninghama na trojci (iako Cunningham nastavlja zabijati trice iznenađujuće efikasno ipak nije igrač poput Casspia koji je mogao održati napad živim i ulazom), relativno brzo su uspjeli natjerati Cousinsa da većinu vremena provede u reketu gdje se bori za poene. Davis više operira na poludistanci, ali ima i dosta sekvenci u kojima se otvara u postu ili igra kroz pick & roll dok je Cousins u spot-upu kao stretch visoki. Naravno, kako baš nemaš veliki izbor mogućnosti s dva ovako dominantna igrača koji gravitiraju reketu, većina akcije svodi se na spuštanje lopte na lakat jednom od njih da nešto kreiraju. I to uopće nije loše, kada bi opcije uokolo bile bolje.

Za početak bi bilo dobro da Holiday proigra jer njegov trenutni nivo igre je ispod svake razine. Osim što je nestao šuterski, ova gužva u sredini kao da mu je oduzela prostor za kreaciju i čovjek doslovno ima jednaki broj izgubljenih lopti kao asista. Iako sigurno nije lako igrati u ovoj formaciji nakon što si navikao na gomilu prostora u onom periodu kada je Davis prešao na peticu i kada su makli iz rotacije Asika i Ajincu, Holiday svakako može bolje i kao playmaker i kao spot-up opcija. S njim u boljem ritmu, a nastave li Moore i Cunningham zabijati ono što moraju, možda će u jednom trenutku ove sezone i imati poštenu petorku sposobnu dobiti par utakmica u komadu (inače, Cousinsa, Davisa i Holidaya još se nisu sjetili okružiti s dva trenutno najbolja tricaša, nevjerojatno da nikome nije palo na pamet staviti uz njih Moorea i Cunninghama barem jednu šihtu). Ali, na stizanje Denvera mogu zaboraviti.

I tu je manji problem ovaj često negledljivi napad u kojem osim manjka ideja u oči upada i gomila beskorisnih igrača (Motijeunas je katastrofa s kim god da igra u paru što odluku da puste Jonesa čini dodatno besmislenom, Frazier je opet postao NBDL igrač i toliko je loš da su morali angažirati Jacka). Puno veći problem je obrana koja ni dugoročno ne ulijeva povjerenje, odnosno teško je zamisliti što mogu napraviti kako bi s dva centra funkcionirali protiv momčadi koje igraju s efikasnim stretch postavama (a takvih je gomila). Iako imaju sve potrebne sastojke da budu solidni na ovoj strani parketa, trenutno imaju ogromnih problema i to ne samo zbog manjka tijela. Davis i Cousins ne stižu zatvarati dovoljno prostora kada krenu rotacije (Davis presporo izlazi prema naprijed, Cousins je općenito prespor i stvarno će morati poraditi na spremi za iduću sezonu) i to je recimo Dallas sjajno koristio.

Osim problema s pick igrom, dovoljno je da jedan zapne u bloku i drugi jednostavno nema instinkt na vrijeme reagirati i krenuti u pomoć jer su navikli čekati u sredini i patrolirati reketom. Za koji nema problema, s dva ovakva talenta u sredini on će biti pod kontrolom, ali morat će raditi na zatvaranju perimetra i naknadnim reakcijama kada jednog od njih izvuku iz sredine, a tu usaditi nove navike čak i jednom Davisu, koji je sposoban i voljan, neće biti lako. Plus, čak i da savladaju kretnje u teoriji, pitanje je mogu li ikada biti toliko dobri da igraju obranu kojom će raditi razliku. Što u teoriji ne moraju, ali kako s ovim rosterom zasigurno neće biti ni elita napadački, jasno je kako ovdje ima posla preko glave za složiti išta više od solidne playoff momčadi.

2 thoughts on “CH-CH-CH-CH-CHANGES – SOUTHWEST

  1. Tragedija Spursa što im je Green napadački pao. Kako uopće nazvati startera s 13-14% potrošnje koji samo puca otvorene trice i to ne baš naročito efikasno. Sreća da je na svega 10 mil jer inače bi bio jako veliki uteg za ekipu.
    Opet su preuzeli primat najzabavnije druge postave, Gasol si je čak dao truda u obrani i postavlja se u obrambeni stav kada ostane na perimetru.

    Mede pod hitno Enisa moraju vratit u startnu petorku, a Parsonsu dat minute sto dobije Daniels ili ga gurnut u rolu iza Greena na pf s drugim petorkama bar dok se Wright ne vrati.

    Carlisle opet ukupusa neke rotacije s nedereftarinami i nbdl igracima. Bi ce zanimkjivo visit tko ce odletit na klupu kada se Matthews vrati jer ako Yogi ostane tada neće baš puno prostora biti za izolacije Barnesa..

    Jadnom Holidayu taman kad treba dobit masnu paru nakelem se dvojica centara što mogu potrošit 70% napada ekipe i njemu oduzmu glavno oružje. Nisi mi vjerovao za Dantea pa na ti sad, najbolja prangija Pelicansa, bog im pomogo.
    P.S. čuvaj se prijatelja Acyja, odlučio je ostat u ligi, traži novi ugovor s pogođenim trojkama

  2. Mozda nije pravi momenat za postaviti takvo pitanje, ali u svom ovom suludom napucavanju brojki zivo me interesuje da li cemo pamtiti Chrisa Paula kao kvalitetnijeg igraca u odnosu na Westbrooka ili Hardena jer duboko vjerujem da on to i jeste

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *