SECOND DAY ADVENTIST

Puno bolji drugi dan turnira, odlična najava onoga što nas čeka danas i sutra jer na rasporedu su neki stvarno prejebeni dvoboji. Nije bilo drama za pamćenje i mega-iznenađenja, ali bilo je dobrih utakmica i gomila kvazi-iznenađenja, što rezultatskih, što u izvedbama nekih momčadi na parketu. Pa prolistajmo dnevnik zapažanja.

Odmah na startu u ponudi se našla najbolja utakmica dana, sudar Oklahoma Statea i Michigana. Prvi su klasična sveučilišna one-man offense momčad koja živi i umire s učinkom combo-beka Evansa, drugi su pak krcati opcijama i skloni nesebičnoj igri kojom dirigira play Walton. Prvih 20 minuta ove utakmice bili su bolji od svega dan ranije viđenog, Michigan razigran i u top formi (Walton je secirao obranu protivnika pasovima kad bi ga obrana pokušala stisnuti, odnosno zabijao trice kad bi mu ostavili prostora, a svoje su iz spot-upa napravili i Irvin i Abdur-Rahkman), a Oklahoma borbena, agresivna i rastrčana. S tim da su priključak prvenstveno držali zabijajući trice iz teških situacija i dominirajući u skoku.

Kad im je pak u drugom dijelu prestalo upadati s perimetra, Michigan je lagano počeo graditi prednost (njima pak nije prestalo upadati, ubacili su čak i za njih ogromnih 16 trica) i onda rutinski priveo utakmicu kraju s linije slobodnih (možda tako rezultatski ne izgleda, ali imali su sve pod kontrolom). Opet zahvaljujući maestralnoj partiji Waltona – 24 poena od čega 6 trica, 11 asista uz samo 3 izgubljene. Evans je pak šutirao 8-24 i iako je skupio 12 asista, s takvim učinkom uz 0-2 za tricu nije se moglo nadigrati ovako raspoloženog protivnika (Wolverinesi su spomenutih 16 trica ubacili s 55% šuta). Sad, definitivno mogu šutirati, to smo znali, ali činjenica da su usprkos ovakvoj partiji imali muke odvojiti se u utakmici protiv skromnog konkurenta, baš im i ne daje previše zaloga za budući optimizam.

Slično je krenuo i sudar Baylora s New Mexico Stateom, favorizirani Bearsi olako su dopuštali protivnicima da probiju njihovu 1-3-1 zonu koja je opet izgledala neučinkovito. Taman što se činilo da će momčad Scotta Drewa još jednom razočarati u nastavku su živnuli i to zahvaljujući klupi koja je donijela potrebnu iskru koja je razbudila i ključne igrače. I samo tako New Mexico State je nestao iz utakmice.

Baylor čeka zanimljiva utakmica protiv USC koji je priredio određeno iznenađenje izbacivši SMU koji je na kladionicama bio favorit. Nije SMU doduše ništa posebno tako da ne treba plakati za njima, ali nekako je bilo za očekivati da će jedna od najboljih šuterskih momčadi u Turniru moći ubaciti više od Trojansa koji su se do završne faze jedva provukli kroz razigravanje protiv Providencea. Samo, ove večeri njihova inače nimalo uvjerljiva obrana bila je sjajna, 2-3 zonu su igrali besprijekorno, a SMU s 9 trica jednostavno nije mogao preuzeti kontrolu nad susretom. U postu nisu napravili ništa, totalno su im sakrili reket, tako da nije ni čudo da su na kraju ostali za korak kratki (šut sa sirenom nije ušao). Uglavnom, uspije li USC ponoviti ovakvu partiju protiv Baylora koji definitivno nije pouzdana šuterska momčad, moglo bi biti zanimljivo i u tom nedjeljnom dvoboju.

Inače, raspucani Michigan ide na Louisville koji je odradio posao protiv Jacksonvillea iako im je trebalo neko vrijeme da se zagriju. Puno lakše je svoj zadatak ispunio Oregon koji je protiv bezvezne momčadi Ione djelovao razigrano i raspucano, a posebno raduje što je sjajnu partiju odigrao centar Bell koji je trenutno jedini visoki na kojega se mogu osloniti obzirom na ozljedu back-up centra Bouchera koji je kroz sezonu uz minute u sredini odrađivao i rolu back-up stretch četvorke. Oregon pak ide na žilavi Rhode Island koji je bez većih problema preskočio Creighton, momčad koja u zadnje vrijeme ima ogromnih problema s formom, što su ovdje i dokazali.

Od starta su bili u minusu jer jednostavno nisu mogli ubaciti dovoljno trica, a to im je po običaju glavnu oružje, plus nisu ništa dobili od svog NBA prospekta Pattona. Vidim da je momak po nekim projekcijama već došao blizu lutrije, ali radi se o tipičnoj modernoj laganoj petici koja u napadu tek sprema zicere, a u obrani čuva obruč, s tim da Patton uz skromne fizikalije nije ni nešto posebno atletičan da bi ga vidio u nekoj značajnoj NBA roli. Iako će mu svakako biti lakše igrati u otvorenim prostranstvima NBA nego ovdje gdje mu nema tko namjestiti zicer. Rhode Island pak nema previše talenta prema naprijed, ali imaju ekipu iskusnih šljakera, imaju dubinu, fizički su impozantni i na perimetru i pod košem, a to je bilo više nego dovoljno za dominirati u ovom susretu. Dat će papra i Oregonu, ali bez šuta s perimetra sumnjam da mogu izvesti iznenađenje.

UNC se prošetala protiv Texas Southerna i idu na Arkansas koji je pak u neizvjesnoj utakmici izbacio Seton Hall. Gledao sam Arkansas u par utakmici i toliko su loš dojam ostavili da sam u bracketu igrao na Seton Hall o kojima znam samo ono što pričaju brojke, a to je da igraju izuzetno žilavu košarku. To su dokazali i ovdje kupeći gomilu skokova u napadu koji su ih držali rezultatski blizu, ali na kraju nisu imali sreće – imali su -1 na 18 sekundi do kraja, imali su šansu, ali nisu bili u stanju napraviti pošteni faul već su im svirali namjernu (pretjerano, ali što se može), što je uz dva penala i odlazak na -3 donijelo i loptu protivniku. Game over, nevažno jer ni jedni ni drugi nisu dorasli North Carolini.

Iako na papiru nije iznenađenje kada 7. izbaci 10. svakako je iznenađenje razlika kojom je South Carolina sredila Marquette. U drugom dijelu utakmice zaigrali su presing, došli do gomile laganih poena i samo tako priredili su još jedan mikro šok obzirom da je Marquette bio favoriziran usprkos nižem rangu. Ovako nešto naravno neće ponoviti protiv Dukea koji je odradio svoje, sredili su Troy bez problema.

Još uvjerljiviji je u svojoj prvoj utakmici bio Kansas, ali sada ih čeka ni malo ugodan protivnik u Michigan Stateu. Spartansi igraju loše cijelu godinu, ali u pravom trenutku su odigrali jednu od boljih utakmica sezone i to protiv solidnog Miamia. Obrana im je štimala na način kojim je i Izzo zadovoljan, a Bridges je pokazao NBA kvalitetu i za njega Miami definitivno nije imao rješenja – ne samo da je zabio sve što je trebalo, već je dominirao i u hustle kategorijama što mu inače nije obilježje. S više ovakvih all-round partija definitivno bi mu i draft potencijal bio viši od trenutnog. Protiv Kansasa i Jacksona ima šansu pokazati koliko je dobar.

Svoj dio posla odradili su i UCLA i Kentucky, a u nedjelju ih čekaju nešto ozbiljniji izazovi. Uvijek žilavi Cincinnatti bez problema je preskočio Kansas State predvođen iskusnim Caupainom kojem je ovo četvrti nastup u Turniru, ali koji nema kvalitete kao strijelac da održi napad na životu čak i protiv slabašne obrane kakvu igra UCLA. Bit će ovo zanimljiv sudar različitih filozofija, napada protiv obrane, ali nešto mi govori da će Bearcatsi teško moći zatvoriti cijeli perimetar, jasno pod uvjetom da UCLA odigra ipak nešto bolje nego na otvaranju.

Wichita State je svakako veći zalogaj za Kentucky. Iako nisu odigrali ništa posebno protiv nezgodnog Daytona, iskusne ekipe predvođene sjajnim trenerom Millerom, koji iz godine u godinu iz govna mijesi pitu, i kvalitetnim combo-bekom Smithom, koji je odigrao herojskih utakmica na Turniru i ranije (sinoć ubacio 25 poena i odigrao na razini, ali nije bilo dovoljno), kontrolirali su ritam obranom. U stanju su potpuno zatvoriti reket, imaju duboku rotaciju pod košem i fizički bi mogli predstavljati problem čak i Kentuckyu, tako da je ključno mogu li dobiti išta od bekova koji u prvoj utakmici baš i nisu bili raspoloženi za zabijati trice (2 od 8 je premalo ako misle iznenaditi Wildcatse, ali i Shamet i Frankamp mogu puno bolje, tako da će Fox i Briscoe morati biti na razini).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *