BURN YOUR BRACKETS

Trećeg dana su i službeno umrli svi bracketi jer nakon poraza Villanove (inače druga najčešće tipovana momčad za osvajanje naslova, a po mnogim naprednim statsima i prvi favorit ovdje) i ispadanja favoriziranih momčadi (Florida State je protiv Xaviera bio čak i veći favorit nego Villanova protiv Wisconsina, a Notre Dame, Iowa State, Virginia, pa čak i Middle Tennessee, po mnogima su bili bolje oklade) ostaje samo navijati za što boljom košarkom. A jučer uopće nije bila loša.

U sudaru svjetova Notre Dame je od starta bila u rupi protiv West Virginie, nikako nisu uspijevali razviti igru protiv njihovog presinga i konstantnih udvajanja i jednostavno su odigrali jednako lošu partiju kao prije dva dana. Razlika je eto što su se tamo provukli, a ovdje to nije bilo moguće. Inače, Notre Dame je momčad koja je gubila uvjerljivo najmanje lopti kroz sezonu u cijeloj NCAA (14 na 100 posjeda), tako da je bilo interesantno vidjeti kako će se snaći protiv momčadi koja je kreirala najviše izgubljenih (čak 28 na 100 posjeda). Pa, sinoć se utakmica igrala na 69 posjeda, što je neki prosjek na koji su obje momčadi navikle, a 14 izgubljenih lopti Iraca iznose 20% posjeda, dakle opet su se našli negdje na sredini.

Opet, ako izgubljene lopte nisu direktno odlučile pobjednika, ta agresivna obrane West Virginie svakako je bila ključna jer jednostavno nisu dozvoljavali Ircima da se razigraju. Colson je odradio svoje na razini, ali Farrell je imao premalo prostora, a Beachem je opet podbacio (definitivno ga križam s liste NBA potencijala nakon ovakva dva nastupa). Uz pritisak na loptu momčad Boba Hugginsa odradila je sjajan posao i u reketu, stizali su na vrijeme zatvoriti obruč i kontrolirati skok, a usput su iskoristili i višak mišića da pokupe dovoljno lopti na drugoj strani te su i tako iskoristili manjak centimetara kod protivnika. Iako, opet ponavljam, najveći problem za Notre Dame nije bio protivnik, već činjenica da su jednostavno igrali loše, odnosno da su imali premalo igrača koji su nekog vraga mogli napraviti s loptom.

West Virgina tako ide na Gonzagu i imaju šanse skinuti prve nositelje, posebice ako će njihov combo Carter odigrati ovakvu utakmicu. Obrana i čvrstina u skoku nisu upitni, ali često im nedostaje vatre u napadu, što protiv Notre Dame nije bio slučaj upravo zbog Cartera koji je u svoja 24 poena ugradio 4 trice, svaku u pravom trenutku. Čovjek nije vanserijski atleta, ali izuzetno je čvrst i žilav i nije ga problem zamisliti kako i bez ekstra brzine igra obranu na NBA razini u roli 3&D jedinice kao nekakva bolja verzija Lagstona Gallowaya (Galloway je možda bolji realizator iz spot-upa, ali Carter je u svakom drugom pogledu bolji košarkaš).

Gonzaga se prošetala kroz prvo poluvrijeme protiv Northwesterna koji nije mogao zabiti tricu ni pod razno, ali kako to već biva u nastavku im je počelo upadati dovoljno da ih vrati u utakmicu (posebice jer su Zagsi istovremeno izgubili gomilu lopti imajući problema parirati borbenosti protivnika). Drama u samoj završnici je izbjegnuta, ali ovih desetak minuta u kojima je Gonzaga izgledala totalno nekompetentno jasno govore da ne bi bilo nikakvo iznenađenje da izlete već sljedeću rundu jer Northwestern ih je stisnuo defanzivno bez presinga, tek aktivnošću u postavljenoj obrani, tako da tko zna kako će reagirati kada se sudare sa agresijom West Virginie.

Opet, barem su prošli dalje za razliku od jednog drugog prvog nositelja. Snovi Villanove o obrani naslova tako su nestali, a jedna loša večer ostavila nas je bez vjerojatno najbolje košarkaške družine ove sezone. Wisconsin je odradio sjajnu utakmicu, u obrani su igrali uglavnom zonu s očitom namjerom da spriječe slash & kick igru protivnika te da kretanje lopte i igrača svedu na minimum. Kako Villanova nema opcije u postu kroz koju bi mogla zavrtiti akciju kako bi malo uvukla zonu prema sredini, tako im se igra u napadu svela na ulaze u gužvu Harta i Brunsona koji su odradili dobar posao, ali očito ni približno dovoljan. Na drugoj strani pak imali su još veće probleme i u obrani su u biti i izgubili utakmicu jer nisu imali rješenja za visoki dvojac Jazavaca. Koji su tako sjajno iskoristili najveći problem na rosteru Wildcatsa, a to je manjak centimetara pod košem.

Happ je zabio sve što je trebao u postu, uz zaraznu energiju u oba smjera, ali ključnu rolu ipak je odradio Hayes koji je probijao Jenkinsa i Bridgesa 1 na 1 cijelu večer napadajući iz izolacija na visokom postu. Igrajući isključivo kroz visoki i niski post učinio je tako Wisconsin kvalitetnu obranu perimetra Villanove nebitnom i potpuno zasluženo dobio utakmicu u kojoj su većim dijelom imali korak prednosti. A imaju šansu napraviti i korak dalje jer ih na drugoj strani čeka Florida koja nije ništa posebno, iako lakoća kojom su razbili Virginiu sugerira drugačije. Međutim, napravili su jedinu logičnu stvar u pripremi utakmice, konstantno su udvajali jedina dva kreatora na rosteru protivnika, Perrantesa i Shayoka, koji su večer završili sa šutom 4-21, 1 tricom i više izgubljenih od asista. Na drugoj strani pak Gatorsi su zabili tek ono što su morali, a odličnu rolu opet je odradio Robinson koji je dosadašnjim partijama sebi poprilično podignuo draft izglede (barem u mojoj knjizi).

Xavier je neočekivano lako dobio Florida State, vodili su od početka do kraja bez zastoja, a plan igre im je bio više nego logičan. I njima je zona pomogla, natjerali su Florida State na previše šuteva s perimetra koje ovi ne mogu realizirati u dovoljnim postotcima jer jednostavno nemaju takav tip igrača, dok s druge strane Mušketiri nisu imali problema zabiti iz vana – ubacili su za inače lošu šutersku momčad 11 trica uz 65% šuta, a najveći je posao odradio izvjesni Kaiser Gates, čovjek s klupe koji je na jednu večer stvarno bio car.

Protiv Arizone pak njihova priča vjerojatno će završiti. Iako Arizona po običaju nije izgledala sjajno u napadu, vrteći gomilu akcija u postavljenim napadima koje ne vode nigdje i koje uopće ne odgovaraju profilu ovog rostera (moram priznati da mi je jedna od naj-iritantnijih stvari ove sezone u NCAA način na koji Sean Miller guši igru umjesto da pusti momcima da trče i tako maksimizira njihov atleticizam, a da ne govorim o manjku pick & pop akcije za Markannena kojega se uporno gura u post), jednom kada je Triera krenulo, stvar je bila gotova. Ukratko, ista priča kao i do sada, Trier je taj koji je svojim individualnim bljeskovima Arizonu iz najvećeg razočaranja sezone pretvorio u izazivača. Landale i društvo iz Saint Mary’s su se borili koliko su mogli, ali ovaj tip protivnika koji ima dovoljno fizikalija da im se suprostavi, a uz to su i atletičnija momčad, jednostavno je za njih previše.

Zadnje dvije momčadi koje su izborile prolaz dalje su Purdue i Butler, s tim da će oni svoje protivnike u Sweet 16 saznati danas. Butler je kao i u prvoj utakmici od starta pokazao odlučnost u oba smjera, odličnom obranom na loptu osudili su Middle Tennessee uglavnom na šuteve preko ruke, a istovremeno su imali dovoljno opcija u napadu da stalno rade pritisak na sredinu obrane ulazima i tako otvaraju dovoljno prilika u spot-upu. Nemaju zvijezdu, najbliži toj definiciji je njihov combo-bek Baldwin koji je atleta NBA potencijala (ujedno i jedini brucoš u rotaciji), ali imaju veteransku jezgru koja je na svim pozicijama u stanju braniti 1 na 1, dok u napadu imaju dovoljno sposobnih kreatora koji mogu iskoristiti prostor za napasti iz driblinga i tako stvoriti pritisak. Na ovoj razini često ništa više od toga i nije potrebno.

Puno težeg protivnika imao je Purdue u Iowa Stateu, ali razlika je na kraju bio fenomenalni Swanigan kojega nitko na rosteru Cyclonesa nije mogao držati pod košem, a usput je zabio i gomilu poena s perimetra (3-6 za tricu), stigavši razigravati bekove povratnima i namještati zicere drugom centru Haasu u situacijama kada bi ga koristili kao stretch četvorku u visokim postavama (7 vrhunskih asista). Uopće, Purdue je bolje otvorio utakmicu šuterski, na startu su zabijali trice češće nego Iowa State kojoj je rešetanje iz vana glavno oružje. Ta njihova sposobnost da zabijaju i u sredini i iz vana na postavljenu obranu bila je previše za protivnika koji nije imao izbora nego u zadnjih desetak minuta pokušati ubrzati ritam i kroz presing po cijelom parketu i run and gun doći do dodatnih prilika za šutiranje trica, ali i smanjiti broj posjeda koje Purdue može zavrtiti kroz svog ključnog igrača jer jednostavno nije bilo previše prilike za igrati postavljene napade. Ako bi ih Purdue i zaigrao, čekala ih je zona jer je protivnik skužio da im je važnije zaustaviti Swanigana nego čuvati perimetar.

S loptom više u rukama bekova nego Swanigana počeo se topiti napadački učinak Purduea (stvarno baš nitko od vanjskih nije bio u stanju nešto odigrati, samo su uzimali loše šuteve preko zone), Iowa State je konačno ubacila nekoliko trica za redom, igrom s 5 vanjskih izvukli su Swanigana iz reketa i tako koristili činjenicu da ne može igrati obranu na perimetru (Burton kao lažna petica je bio mismatch, prebrz s loptom u napadu, dok je u obrani dovoljno širok da se gura u sredini i čak je odradio najbolju obranu na Swaniganu cijelu večer u tih zadnjih nekoliko minuta) i prednost je samo tako nestala, ali dominacija u prvih 30-ak minuta i izgrađena prednost bili su dovoljni da Swanigan i društvo prežive. Cyclonesi su došli čak i do egala na 3 minute do kraja, međutim Purdue je uspio rudarenjem u postu i skokom u napadu doći do dovoljno poena za provući se. Na kraju se tako Iowa Stateu ipak osvetila loša šuterska večer, kad ovakva momčad koja inače više od trećine napada završava tricama i pri tome zabija s 40% ubaci samo 7 šuteva s perimetra uz 30% šuta, za očekivati je da izgube utakmicu.

Purdue pak ima svoje dobre i loše strane, u napadu stvarno izgledaju dobro kada im šutevi iz spot-upa upadaju redovito, ali iako imaju dovoljno šutera, premalo je tu playmakera da bi mogli računati na prolaz protiv Kansasa (pod uvjetom da Kansas prođe Spartanse). Uz to obrana im je problem, ako moraju igrati nešto aktivnije na lopti i ako ih se prisili da izađu iz zone, sporost njihovih centara i manjak atleticizma na perimetru itekako je moguće iskoristiti.

2 thoughts on “BURN YOUR BRACKETS

  1. Swanigan?….kako ga cenis za NBA?….masivan a pokretan lik i zna da odapne sa distance…

  2. @ Ilke – pa nije baš pokretan, čim ga izvučeš iz reketa u obrani je beskoristan jer nema eksplozivnost, tako da je to popriličan problem na sljedećoj razini jer ne može igrati peticu obzirom na manjak visine. a u NBA igrat četvorku bez nogu danas je jebeno teško. opet, ima komplet vještina na vrhunskoj razini, ova partija je bila u rangu light Jokića, tako da će svakako dobit šansu, u pravoj situaciji mogao bi biti back-up centar koji igra ozbiljne minute

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *