THORNWELL IN HIS SIDE

Bilo je nekoliko napetih završnica, još jedan veliki favorit je otpao i, ono što je poseban gušt gledati, eliminirana je gomila trenera-zvijezda. Standardno solidan dan na Turniru, iako je košarka na trenutke bila jedva gledljiva. Bit će valjda bolje u četvrtak kada nas čeka prva polovica od 16 najboljih. U međuvremenu šaljite pitanja za podcast koji bi trebao osvanuti ovih dana.

Posebice je muka bila gledati prvo poluvrijeme Kentuckya protiv Wichita Statea koji su se odlučili dobro potući u obrani, a u napadu ovisiti o tome tko ubaci više loših šuteva. Obje obrane bile su na razini, Shockersi su se maksimalno trudili zatvoriti prostor za ulaze trojici vanjskih kreatora Wildcatsa, dok se Caliparieva momčad trudila izazvati svaki šut. I jedno i drugo bile su legitimne odluke – Kentucky je bez nekog specijalnog učinka Foxa i Monka ovisio o tome što će dobiti iz drugih izvora i ove večeri su imali sreće da su pogodili taman dovoljno trica te da je Adebayo istovremeno bio netipično precizan u post-upu tako da su nekako dogurali do potrebne kvote poena. Wichita State pak nije bila takve sreće, iako su se nekako snalazili do same završnice. Oduzevši im najvećim dijelom tricu Kentucky ih je osudio na učinak u reketu gdje su kroz svog Big Baby Davisa imenom Shaquille Morris dovoljno zabijali u sredini koristeći prostor kada ga je bilo, ali izuzmemo li par Shametovih teških trica preko ruke, jednostavno ni drugu utakmicu za redom nisu dobili dovoljno od šutera. A iako su se fizikalijama mogli nositi s Wildcatsima jer su iskusna momčad, atleticizam i vještina s loptom Foxa i Monka (ubacili 10 od 12 slobodnih) ipak je bio nešto čemu nisu mogli parirati.

Calipari se tako provukao dalje, ali iste sreće nije bio njegov brat po gelu Pitino. Ovo je bila puno zanimljivija utakmica ako ništa drugo onda zbog razlike u stilovima, umjesto makljaže gledali smo kako jedna izrazito obrambena momčad pokušava zatvoriti jednu izrazito talentiranu napadačku i kako im to na kraju ne uspijeva. Louisville je ovdje favorit bio samo na papiru, jednostavno nisu dobri prema naprijed, a ove večeri su to i potvrdili. Izuzmemo li povremene individualne majstorije Denga Adela (očito još jedan Sudanac koji preko Australije ide za NBA) koji je u ove dvije utakmice Turnira pokazao solidan potencijal jer ima i nešto vještina s loptom i naizgled idealan spoj fizikalija i atleticizma, odnosno nekoliko šuterskih bljeskova beka Mitchella, Cardinalsi nisu pokazali baš ništa. Previše su na parketu s dva drveta u sredini, premalo su u stanju raširiti reket tako da čak ni Michigan, koji definitivno nije poznat po nekim defanzivnim majstorima, nije imao problema držati ih pod kontrolom.

Ne, Michigan je imao puno više problema doći do poštenog šuta s perimetra jer je Pitino cijeli plan igre izgradio na presingu na loptu, ali bez agresivnog udvajanja i gomilanja igrača na jednu stranu kako bi 1 na 1 pokrio sve šutere. Kako su mu oba visoka dovoljno pokretljivi oni su ti koji su najčešće izlazili pomagati i zatvarati perimetar, što je pak ostavljalo netipično puno prostora iza leđa obrane i to je Michigan koristio cijelu večer da pravovremenim pasovima trpa na obruču. Njihov centar Wagner nazabijao se zicera kao nikada u životu (28 poena), još jednom su pokazali izuzetan IQ kao momčad i napravili su u biti nešto nevjerojatno, dobili su utakmicu protiv ovako renominiranog protivnika u kojoj su ubacili samo 6 trica. Što, opet ponavljam, samo još jednom ukazuje na to koliko Cardinalsi imaju malo rješenja u napadu i koliko uopće nisu ništa posebno, rednom broj s kojim su ušli u Turnir usprkos.

Uz Pitina s Turnira je izletio i Izzo čija momčad nije mogla ponoviti dobru tekmu dva puta za redom, usprkos solidnoj partiji Bridgesa nemaju oni kvalitete za parirati Kansasu ni u obrani ni u napadu. Selfova momčad odigrala je sjajno, obrana je bila solidna svih 40 minuta, a uz to su imali širinu u napadu o kojoj je protivnik mogao samo sanjati i u završnici utakmice su ga jednostavno pregazili. Nešto slično bi mogli napraviti i Purdueu u sljedećoj rundi.

A uz Pitina i Izza izletio je i Krzyzewski i to od South Caroline koja doslovno ima jednog čovjeka koji predstavlja opasnost s loptom. Doduše, taj njihov Sindarius Thornwell neodoljivo podsjeća na Alana Andersona i to još više igrom nego pojavom, kad god je trebalo ostavio je dojam muškarca među klincima. Dakle, nabijeni i uz to iskusni swingman koji može sve s loptom, pravi triple-threat igrač, ali je najbolji kada treba snagu i masu koristiti za doći do obruča kroz gužvu. On nosi ovu momčad cijelu sezonu, nosio ih je i u prvoj rundi, a isto je napravio i ovdje protiv Dukea. Iako na početku nije izgledalo da će biti tako obzirom da je Duke vrlo brzo došao do prednosti od desetak poena, Tatum je djelovao raspoloženo, a upadalo im je i nešto trica. Međutim, plan Caroline bio je jasan, stvoriti maksimalan pritisak na sumnjivu vanjsku liniju Dukea u kojoj nema poštenog driblera već je krcata šuterima koji glume playmakere. To im je bio problem cijelu sezonu, to je danas došlo na naplatu jer su Allen, Kennard i Jackson kombiniralo imalo 6 asista i 9 izgubljenih. Iako nije rijetkost u NCAA da momčad ima više izgubljenih nego asista (Duke je večer završio s omjerom 11 naprema 18), rijetkost je tako nešto doživjeti kod nekoga tko se smatra izazivačem krcatim NBA potencijalom.

Uglavnom, kada je zonski presing Caroline u nastavku počeo donositi ploda i kada je napad Dukea stao, Thornwellova upornost ponijela je i njegove suigrače, dok kod Dukea apsolutno nitko nije bio spreman preuzeti rolu lidera. Tatum je zabio svoju kvotu 1 na 1, Jefferson je rudario pod koševima, ali bekovi, ključni sastojak košarke na svim razinama, a pogotovo ovoj, potpuno su zakazali. Tako da se opraštamo s Blue Devilsima malo ranije od očekivanog, ali ovo je samo konačna potvrda onoga u što se sumnjalo veći dio sezone, da ove godine nisu imali momčad za naslov.

South Carolina tako ide na Baylor gdje će svojom borbenošću imati itekako šanse produžiti si trajanje u Turniru. Naime, ni Baylor nema bekove u koje se možeš pouzdati, iako imaju puno više opcija za usporiti Thornwella i na perimetru, a pogotovo pod košem. Samo, nisu momčad koja je u stanju igrati konstantno dobro ni na jednom kraju parketa, a to je na vidjelu bilo i u utakmici protiv Trojansa gdje su poput Dukea izgledali kao da kontroliraju ritam dok nisu upali u prvu rupu čim je protivnik zaigrao malo agresivnije na loptu. USC je neočekivano dobrom šuterskom večeri odlično koristio očekivane rupe koje su se pojavljivale u 1-3-1 zoni Baylora, ali s druge strane su imali ogromnih problema jer su svojom standardnom 2-3 zonom dodatno olakšali skakačima Baylora da kupe skokove u napadu, kao i bekovima da kontroliraju loptu. Stvari su se donekle promijenile kada su zaigrali na čovjeka, međutim i u takvom odnosu Baylor je imao dovoljno individualne kvalitete da se provuče na račun toga što su atletski i fizikalijama jednostavno moćniji.

South Carolina će biti nešto teži protivnik upravo zbog toga jer imaju više mišića od Trojansa, a onda opet kažem, Baylor ima puno više fajtera sposobnih usporiti ih od Dukea tako da, iako ovo neće biti utakmica za pamćenje (na papiru je svakako u pitanju najmanje atraktivan par), mogla bi barem biti neizvjesna.

Od favorita dosta problema imali su i Oregon i North Carolina. Prve je tako spasio Dorsey koji je drugu utakmicu za redom bio daleko najbolji igrač i praktički jedini koji je raspoložen svih 40 minuta, a jedino što može utješiti Oregon je činjenica da do sada nisu dobili poštene partije od nikoga drugoga. Brooks i pratnja mogu puno bolje, a tako nešto će im i trebati protiv Michigana koji dokazano može zabiti. Ovdje je Oregon doslovno dobio na silu, napadali su sredinu bez pardona ne bi li barem preko linije slobodnih nekako držali priključak i tu im je sudački kriterij definitivno išao na ruku jer su im svirali svaki kontakt. Uz to su iz guzice izvukli i par trica u pravom trenutku čime su se provukli pored žilavih haklera Rhode Islanda. Koji u biti igra slično kao i Oregon, s puno prostora u napadu kojega koristi nekoliko slash & kick driblera, od kojih su sinoć svih bili raspoloženi, a posebice izvjesni Robinson kojem je upadalo što god je potegnuo i koji je definitivno u pravom trenutku odigrao utakmicu života.

UNC je pak na startu izgledao solidno, ali u nastavku je Arkansas zaigrao agresivnije na loptu, s očitom namjerom da Berrya potpuno isključe iz igre udvajanjima na svakom picku kako bi bilo tko drugi kreirao napade protivnika. Time su lukavo iskoristili činjenicu da Tar Heelsi imaju manjak playmakera, a posebice u situaciji kada dotični Berry, jedini pravi combo, igra na razvaljenom gležnju. Na kraju su se tako i favoriti morali osloniti na silu, kupeći skokove u napadu i dolazeći na liniju slobodnih. S tim da im je za izbjeći dramu pomoglo i što Arkansas apsolutno nije imao nikakvih rješenja u napadu za njihovu seniorima krcatu obranu koja je odradili odlična posao preciznim preuzimanjima i rotiranjem zatvarajući gotovo sve što se moglo. Sad, hoće li im samo snaga pod koševima i obrana biti dovoljni protiv Butlera, ostaje vidjeti, ali ova utakmica je definitivno razotkrila kakav je plan potreban za skinuti ih.

Ispada tako da je UCLA jedina od favorita prošla bez muke. Doduše, njima je također trebalo dobrih 30-ak minuta da se odvoje od upornog Cincinnattia, ali čim se nadovezalo par sekvenci u kojima su ovi promašili par napada za redom na što je Ball odgovorio s par NBA trica, stvar je bila gotova je Cinci nema ni kreatora ni šutera koji mogu stizati prednost. UCLA tako u napadu nastavlja igrati stvarno dobro i bit će zanimljivo vidjeti mogu li i u sudaru s Kentuckyem zabiti poen više, posebice jer Caliparieva momčad ima puno više atleticizma u obrani i ne oslanja se isključivo na snagu u reketu. Sinoć su Bearcatsima koji nemaju ni približno igrače profila Wildcatsa dozvolili da šutiraju 50% iz igre i to igrajući jednu od boljih obrambenih partija ove sezone (Ball je pravovremen bio na lopti i sjajno je zatvarao najboljeg igrača protivnika Caupaina, a još bolji u presingu na jedinog ozbiljnog beka protivnika bio je i Holiday koji bi ga čuvao kad bi krenule rošade i kad bi Ball igrao četvorku u obrani), tako da će morati igrati bolje na ovom kraju parketa za skinuti Wildcatse.

10 thoughts on “THORNWELL IN HIS SIDE

  1. Gledao sam samo Wichita-Kentucky i dojma sam da na terenu nije bilo NBA igraca osim Monka koji je u zavrsnici imao par dobrih reakcija u oba smjera, sto je presudilo na kraju. Frankamp je pred kraj izasao zbog neke ozljede sto je jos olaksalo Kentuckyu jer su imali jednog covjeka manje za braniti na perimetru. Shamet je potegao par “boli me k*” trica koje su uletjele i to ih je drzalo u egalu, solidna utakmica. Baby Shaquille je poor man’s version Alana Willamsa iz Phoenixa.

    Sto se tice podcasta, zanima me update oko fantasy playoffa, kako stojite?
    Osvrt na Nurkica u Portlandu, hoce li dobiti 15+ po godini?
    Kako vidite buducnost Nuggetsa, sto napraviti s Gallom i Chandlerom?
    Moze li Miami uci u playoff nakon ozljede Waitersa (da mi je netko rekao prije godinu dana, smijao bi se) te smatrate li da je Spoelstra COY?

    Uzivajte!

  2. Mišljenja sam da bi Kentucky puno lakše prošao da su malo više od tu i tamo dali loptu u ruke Monku. Sinoć ko da sam gledo Westbrooka (Fox) kako pet napada zaredom ignorira Duranta (Monk) u OKC-u. Monk – smiren, lagana inteligentna rješenja.

  3. Bijase u pravu komesario, Taboo totalni waste of time. Inace lijepa povijesna pricica bacena u reklamu jednog samodopadnog egotripera. Zali boze para i vremena

    I jedno pitanje glede Lonza; sad mu prolaze ova fancy polaganja ali kad mu u proficima visoki budu ostajali u zoni nakon pika, morat ce uzimati pull up suteve s mid rangea. Koliko sam uspio vidit tu se zbog karakteristicnog izbacaja (fakticki u sut ulazi s loptom u visini lijevog kuka i tijelom zarotiranim u lijevu stranu) i ne osjeca bas najbolje. Drajv u lijevu stranu pa naskok jos i mogu zamisliti, ali pokusajte uzeti loptu krenuti udesno, stati i sutirati na nacin na koji on sutira. Totalno neprirodno. I ove trice iz driblinga sto uzima, kad kreira separaciju od obrambenog igraca to je uvijek korak unazad ili ulijevo. Vecinom istrcava iz bloka s desne strane jer mu je pritom polozaj tijela primjereniji izbacaju. Hoce li tu imat problema jednom kad zaigra u nba? Jer ako ces uzimat samo suteve s odredenih pozicija u ligi gdje je sve okrenuto advance statsima i video analitici postajes bolno predvidljiv

  4. S obzirom na raspored do kraja i izvedbe zadnjih dana da li portland izbacuje denver u trci za plejof.
    Koga vidite trenutno u knicksima da je sadasnji john starks na koga bi se trebalo graditi kad se zahvale mellu.
    Koliki je po vama potencijal malcolma brogdona koji mi je malo zapeo za oko.

  5. Pitanja:
    1) Je li namjerno izbjegavanje uvođenja kraćeg napada (dakle 24 ili manje sekundi) u pravila studentske košarke sadizam vrhovnika iz NCAA prema mladim igračima ili je možda u pitanju iskazivanje prezira prema gledateljima?
    2) Treba li Pitinu, Izzu, Krzyzewskom, Calipariju i sličnim starim zvijezdama/prdonjama dopustiti da konačno ugasnu/prsnu ili im treba i dalje dati da guze visoke mladiće i navijače osupnute njihovom karizmom?
    3) Ako se i složimo da Ball ima ono… nešto, može li s onakvim ružnim šutom (čisto po analogiji) dostići/nadići razinu i vrijednost M. Kidda-Gilchrista?

  6. Lijepo je bilo gledati dvoboj Bridgesa i Jacksona, izgledali su kao da su prevazišli konkurenciju. Da li se Bridges s ove 2 utakmice nametnuo kao 3 krilo drafta?
    Osobno mi ima super kombinacije vještina za nekoga kome se ne projicira top 7 izbor jer si ne može kreirati šut, ali ostalo, masa, snaga, pokretljivost, šut je više nego zadovoljavajuće.

    Kentucky bek djeca su bolno limitirana u ovom Calipari zatvorenom sistemu, svi bi loptu u rukama, a niti jedan osim Monka nije u stanju ubacit respektabilne brojke s perimetra. Ajde da im nekako otvoriš reket već ima neki kvazi stretch element u Willisi i Bamu koji je samo smetlar. Njihovi bekovi kao da su bolji i više im odgovara nba liga, rijetko koji ispane totalna truba.

  7. Da li je Josh Jackson fazon Pipen reborn?….dosta me podseca na njega….

    Ko vam je najbolji visoki u ponudi na ovoj draft klasi?

    I kako resiti ovaj cvor u Cikagu?…novi trener?….mladji igraci?

  8. Za podcast:
    U ovoj situaciji, u kojoj se KD još uvek oporavlja, ko je po vama prvi favorit za prsten? Nisu Warriorsi?

    Da li je iko sa istoka, sem Clevelanda favorit u eventualnoj seriji protiv Heata?

    Ima li ikakvih sansi Denver u ovoj borbi za plejof? Kad se uporede raspored Portlanda i Denvera, mislim da će brat Jokara ipak biti deveti…

  9. i malo o Pelikanima…

    1. Da si GM umesto Dempsa, da li bi pre potpisao 27-godišnjeg Holidaya ili 32-godišnjeg CP3-ja na dugogodišnji bahati ugovor?
    2. Koliku godišnju ratu CP3 može da traži, 25% ili 30% capa? Ako bi se eventualno odrekli prava na Jrue-a, imali bi 15ak miliona do capa, ako je on na 103 miliona. Ako Dante iskoristi player option, to je još 3. Strech provizija na Turčina idiota (pod uslovom da je poslednja godina skroz negarantovana), to je 21 milion/7 godina, dakle 3 miliona, dakle još 8 miliona uštede za Paula. Već smo na 26. Stretch provizija eventualno na Quinciju i/ili Ajinci može doneti još do 5 miliona, što bi bilo dovoljno za Paula. Da li se isplati raditi sve ove malverzacije ili ostaviti 5 godina mlađeg Holidaya a eventualne ugovore Pondextera i Ajince iskoristiti za dovodjenje pouzdanog swingmana (poput Temple-a, uz podmazivanje pikovima)?
    3. Treći scenario, sreća ogromna na draftu, treći biraju Pelikansi, Divac ga duva. Da li bi u tom slučaju draftao Balla, pustio Jruea a rešenje za bok tražio na pijaci (za do 12 miliona+kusur od eventualnog stretchanja), ili pak potpisao Jrue-a, a draftao Kansasovog Jacksona?
    Pozz

  10. imam 2 pitanja za podcast:
    1. Pošto mi je on najdrazi igrac na ovom proteklom draftu, sta mislite o denzelu valentineu i njegovom plafonu u nba?
    2. Šta mislite o ovoj ulozi bad boy-a koju curry pokusava stvoriti sam za sebe? (sa onim pričanjem u facu nakon sto zabije tricu, sa gadanjem trica sa centra u utakmicama kad vode 20 razlike…)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *