FOX DON’T LIE

Utakmica večeri svela se na priču o dva playmakera, jednom koji baca cigle, ali zato napad za napadom u dva koraka može do obruča, drugom koji nije u stanju predriblati vlastitu sjenu, ali zato vidi kako se razvija akcija dva koraka ispred svih ostalih.  Obzirom da je izostalo run and gun vatrometa jer je Calipari mudro shvatio da će usporavanje ritma puno više pomoći njegovoj momčadi koja se može osloniti na obranu i atleticizam za razliku od Bruinsa koji su bez otvorenog parketa puno običniji NCAA program, Kentucky je kontrolirao utakmicu od početka. Praktički, uz lakoću kojom je Fox održavao egal ulazima, samo se čekalo da Monk napravi seriju i razliku koja će prelomiti utakmicu, najave čega su se pojavile krajem poluvremena, da bi se startom drugog dijela upravo to i dogodilo. Ubacivši 13 poena u 10 minuta Monk je dobrim dijelom izgradio prednost koju će Wildcasti bez problema održati do kraja jer im se početni recept – držati tempo pod kontrolom i natjerati Balla da napada isključivo na postavljenu obranu, odnosno jahati Foxa kojega 1 na 1 nitko na rosteru UCLA ne može čuvati – pokazao više nego dobrim.

Tako da je više od same utakmice koju je Kentucky neočekivano lagano odradio zanimljiv taj sudar Balla i Foxa koji je pokazao da Ballovi minusi nisu ništa manje ozbiljni od Foxovih. Istina, Fox nema šut dalje od linije slobodnih, što je i ovdje u nekoliko navrata pokazao, ali nije bilo potrebe ni forsirati ga obzirom na lakoću kojom je kreirao višak driblingom. Između ostalih i protiv Balla koji je na vlastitu sreću zbog općenitih problema koje UCLA ima u obrani uglavnom bio pošteđen direktnog čuvanja 1 na 1 (pokušala je UCLA i 3-2 zonom pružiti nešto u obrani, ali jednostavno nemaju ljudstvo za izgurati utakmicu na ovom dijelu parketa). S druge strane, Fox je pak odradio sjajan posao u štopanju Balla koji je suočen s njegovom NBA dužinom i brzinom bio nemoćan. Driblingom se nije mogao odvojiti, a čak i kroz pick je imao ogromnih problema jer Adebayo ga je bez problema mogao usporiti oduzimanjem kuteva. To je doduše otvaralo određene rupe u obrani Kentuckya koje je Ball kaznio namještanjem zicera, prije svega Leafu koji se i ovdje pokazao kao igrač koji atleticizmom nije tipični bijelac i koji uz malo sreće i puno truda neće biti tek još jedna visoka stretch opcija na idućoj razini već će možda biti u stanju igrati i 2 na 2 te odraditi nešto u obrani.

Samo, da se vratimo Ballu, namješten zicer tu i tamo nije dovoljan bez obzira koliko asist bio prekrasan. Ta njegova nesposobnost da nosi napad driblingom nije ništa manje problematična od Foxovog šuta i obojicu ih čini izuzetno riskantnim projektima koji će trebati itekako povoljan kontekst da se razvijaju (a uz momčad koja mora trčati, Ball izgleda treba i dodatnog playmakera uz sebe koji bi mogao napasti kroz pick & roll i tako Ballu omogućiti da više igra iz spot-upa jer u NBA ne možeš biti startni playmaker ako nisi slash & kick kreator). Sad bi se dalo pričati o tome koji ima poželjnije karakteristike i tu čak Fox možda ima određenu prednost jer ima dvije elitne vještine koje su itekako potrebne u NBA, ulaz i obranu na loptu. Jasno, bolje atlete od onih u obrani UCLA i njemu će raditi ogroman problem jer će mu uvijek netko ostati u zoni nakon picka ili će naletiti na nekoga ispod obruča tko ga može blokirati, dok će s druge strane bolji suigrači maskirati dobar dio Ballovih problema i u obrani, ali i u napadu gdje će uvijek imati nekog cutera kojega može proigrati i neki lob koji može baciti, tako da noćašnja utakmica nije mjerilo. Oba će se snaći u košarci regularne sezone, ali s ovim felerima graditi momčad oko njih i ciljati pri tome na ozbiljne rezultate ne čini se kao najbolja moguća oklada pored igrača poput Fultza, Jacksona i Smitha.

Kako je North Carolina rutinski sredila Butler (Berryev gležanj je izgleda dobro, što znači da je odmah dobro i napad Tar Heelsa koji su uz dobru partiju u napadu standardno držali reket pod kontrolom), odnosno kako je South Carolina izvela još jedan podvig lakoćom preskočivši Baylor (uz još jednu sjajnu all-round partiju Thornwella i odličnu obranu koja je potpuno razotkrila probleme vanjske linije Baylora kojem borbenost pod košem tako nije bila ni približno dovoljna ovaj put), ispada kako je jedina napeta utakmica bila ona između Wisconsina i Floride.

Bila je ovo klasična NCAA utakmica puna preokreta, s junacima i tragičarima na jedan dan, kao i neizbježnim ubačajima u zadnjim sekundama. Wisconsin na startu potvrđuje tezu da su lagani favorit zbog iskustva i prednosti pod koševima jer, uz to što dominiraju pod obručima, zabijaju i dovoljno trica da odmah na startu izgrade prednost od desetak poena i prikažu Floridu kao izuzetno limitiranu napadačku momčad koja jednostavno nema rješenja na postavljene obrane. Samo, već nakon 10-ak minuta mučenja Gatorsi rade ključne promjene. Počinju igrati presing preko cijelog parketa što utakmicu uvodi u sferu kaosa u čemu se Wisconsin, koji najviše voli šetati gore-dolje i nadigravati se, ne snalazi najbolje. Brži ritam otvara i šanse Floridi u napadu, a ključna je davanje većih ovlasti back-up playu Chiozzi koji energijom u oba smjera momčadi daje novi izgled. Agresivna obrana i run and gun su tako više nego dovoljni da se Gatorsi vrate u egal.

I ne samo to, u nastavku uglavnom vode jer se uz Chiozzu sve više razigrao i drugi bek Allen, njihov cijelu sezonu najpouzdaniji šuter (inače nevidljiv u prve dvije utakmice Turnira), koji tricama sada Gatorse odvodi do desetak poena prednosti. Wicsonsin i dalje trpa kroz Hayesa i Happa u postu, ali gube netipično puno lopti i ne dobivaju ništa od bekova, barem ne do same završnice kada su Koenig i Showalter ubacili ključne šuteve kojima su izborili produžetak. Naime, utakmica je izgledala gotova jer je Florida i dalje imala +8 na 90 sekundi do kraja, a onda su prokockali par posjeda, Wisconsin je zabio par trica u pravom trenutku i eto produžetka. Iz kojega se Florida izvukla kao pobjednik tricom Chiozze, tricom kojom je ovaj sitni terijer okrunio ne samo odličnu utakmicu, već i činjenicu da je junak Gatorsa kroz cijeli turnir (definitivno najkonstantniji igrač uz Robinsona koji je i ovom prilikom potvrdio NBA potencijal). Njihov startni playmaker Hill je ogroman problem, voli daviti loptu i nema šut, tako da je momčad preporođena svaki put kad je lopta u rukama ovog klona Paytona Sive. I koliko god ovako izgleda da su Gatorsi sretno prošli, tijek utakmice sugerira da je ovo najpošteniji ishod.

 

8 thoughts on “FOX DON’T LIE

  1. Gruntam si hoću li napisati ovo jučer al reko ima vremena do sutra…kad ono Booker 70 poena…naravno moje pitanje tj.komentar Booker/Kobe usporedba
    13 pickovi obojica…elitni scoreri također…karakter mi se isto čini sličan ima nešto mangupsko u Devinu.
    Pa ono kolko vidim i tebi jedan od najdražih igrača pa ako može nakon ovakve predstave neki komentar na malog, ako sve nastavi po planu igrač tipa Kobija ili nešto lošiji (ili bolji ko će ga znat)

  2. Ne sviđa mi se nimalo ovakav bolikurčinski pristup Balla. Ne bi ga birao prije petog mjesta.
    Mislim da bi bilo koja od ove 4 ekipe iz donjeg dijela ždrijeba dobila bilo koju od ove 4 iz gornjeg dijela.
    South Carolina ide do kraja…

  3. Malik Monk? Jel on najbolja dvojka na draftu još od Bradley Beala? Ili ako uzmemo u obzir i Bookera kojeg ipak stavljan na stranu jer ima 2 metra. Konkretno mislim na ove malo niže dvojke šutere.

    I koji je njegov realni domet?

  4. @ Spursfan – ta utakmica je bila dno dna, znam da je fora omogućiti momku da zabije 70 i na kraju su one trice bile stvarno zabavne, ali to nema veze sa košarkom.

    atleticizam ostaje ogroman problem Bookeru, tako da nikakve usporedbe s Kobeom ili sličnim klasama nisu primjerene dok ne pokaže nešto u obrani. u biti, teško je naći igrača koji je bio makar jedan put all-star s ovakvim slabašnim, recimo to tako, defanzivnim brojkama. a PER, koji nije idealan, ali je itekako dobro mjerilo individualne kvalitete, mu još uvijek nije ni prosječan. volim Bookera i smatram da napreduje iz mjeseca u mjesec, bit će super strijelac u ligi, ali za sada još ne vidim ništa više od toga da će trpati 20

    @ Ray – nije Monk dvojka, više 1.5. što Monka više gledam to više vidim Lou Williamsa. prvo mi se činilo da može biti i Jamal Crawford, ali Jamal je u prvoj fazi karijere bio na razini kojoj se malo koji hakler ikada približio, tako da ne bi Monka stavljao u te sfere, barem ne još

    @ chosen1car – kad sam vidio da je suspendiran prvo sam pomislio da su ga konačno uhvatili kako puši travu, na kraju ispada neki tvornički “lijek”

    @ jasaitis – izgubio ih je masu, ali ovdje baš i nije trebao biti toliko favoriziran na kladionicama, Oregon ipak ima jezgru koja zna što radi i koja ovo što radi radi već godinama, Self na Kansasu ove godine nije imao taj luksuz, a i 2 od 3 najbolja igrača su mu bila odsutna veći dio utakmice

    @ ilke – ako je jedan Acy u NBA na račun toga što je fajter, onda će bit i Bell. jasno, za sve dalje trebat će dodat šut s perimetra, to je ključno da bi imao veću rolu od one lažne back-up petica ala Faried ili situacijskog smetlara na četvorci

  5. malo kasnim, ali eto … zanima me tvoje misljenje o tome kako bi eventualno zajedno funkcionirali Russell i Ball u Lakersima. Kao bi to izgledalo prema naprid, a kako prema nazad i ima li uopce smisla. pozdrav

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *