TAMED CATS

Imamo Final Four koji baš nije naročito atraktivan, kao što uostalom nisu bile ni sinoćnje utakmice. I dok smo u prvom dvoboju očekivali krv, znoj i suze, od drugoga smo se nadali ipak nečemu višem od klasične NCAA makljaže. Samo, kada je Calipari u pitanju, nešto više od toga teško je dobiti. Čovjek je cijelu sezonu živio i umirao s ovim što je posložio od prvog dana sezone, pa je tako bilo i ovom prilikom. Idemo baciti pogled na obje utakmice.

U sudaru dvije najagresivnije obrane preostale u Turniru moglo se očekivati klanje, ali nekim čudom utakmica je imala sasvim fini ritam. Kako su i jedni i drugi skloni igrati presing na loptu i često udvajati iz 1 na 1 rasporeda, lopte su se gubile na sve strane, od čega je posebice korist imala South Carolina kojoj su poeni iz tranzicije bili nasušno potrebni obzirom da u napadu osim Thornwellovih juriša nisu imali rješenja. A Thornwell je i ovdje igrao sjajno iako se Robinson više nego pošteno gurao s njim svuda po parketu.

Florida s druge strane nije bila toliko uspješna u kontrama, ali su zato zabili više teških trica koje su im donijele i prednost u prvom dijelu utakmice. I to usprkos katastrofalnom ulasku kada su gubili loptu za loptom na presing South Caroline koja stvarno nema milosti – ako ne dođu do lopte udvajanjem i ako ona prođe do sljedećeg čovjeka, taj će definitivno biti fauliran, ne ostavljaju ni malo prostora u reketu za neki lagani poen. Uglavnom, opet je Chiozza bio taj koji je podigao tempo i oživio Gatorse jer Hill po običaju nije pružio previše iako mu je ovo bilo jedno od boljih izdanja (nevjerojatno da s ovako lošim startnim playmakerom možeš doći pred vrata Final Foura, to sve govori o tome kakvu su obranu u stanju igrati Gatorsi i koliko su šuterski proradili kada je bilo najpotrebnije), Allen, Robinson i Leon su stajali uokolo i čekali priliku za šutnuti tricu jer u reket nisu mogli, dok su protivnici išli kroz zid u sredini, nadajući se da Thornwell može nastaviti zabijati teške šuteve i da mogu doći do dovoljno prilika kroz tranziciju jer skok-šut nisu u stanju staviti ni pod razno.

I to natezanje je trajalo do samog kraja gdje je presudio jedini element od svih spomenutih koji nije stao, a to je bio Thornwell. Florida je kroz utakmicu popravila omjer izgubljenih i ukradenih čime su ostavili protivnika bez dodatnog oružja, ali istovremeno su ih izdale trice, što je pak stavilo dodatan pritisak na poene u sredini do kojih se nije moglo u dovoljnoj mjeri. Jedino je Thornwell nalazio načina trpati iako je isključivo uzimao teške šuteve iz situacija u kojima su na njemu visila dvojica. Čovjek je cijelu večer bio LeBron, a njegov fajterski pristup preslikao se i na momčad koja je upravo borbenošću pod oba obruča uzela utakmicu.

South Carolina tako nastavlja biti najveće iznenađenje Turnira, a Frank Martin je očito nastavio raditi odličan posao i nakon odlaska s Kansas Statea. Najbolje od svega, imaju poprilične izglede preskočiti Gonzagu jer njihov presing i žestoka obrana reketa mogli bi stvoriti probleme favoritima koji ipak nisu navikli igrati protiv ovakvih fanatičnih defanziva koje imaju dovoljno mesa da im suprotstave. Na drugoj strani opet će ključ biti zaustaviti Thornwella i to Zagsi u teoriji mogu jer imaju dovoljno tijela i mišića pod košem, samo što to još nitko nije uspio u praksi iako su i Baylor i Florida znali što treba raditi te su imali i dovoljno igrača koji plan mogu sprovesti u djelo.

Što se Floride tiče, da su prošli, a mogli su da su imali pravog lidera koji bi parirao Thornwellu u završnici, bili bi jednako opasan protivnik Zagsima. Ovaj rezultat samo je potvrda su Gatorsi pogodili s izborom nasljednika Donovanu jer Michael White je u ove dvije sezone na čelu programa napravio stvarno odlične rezultate s rosterima koji su, blago rečeno, prosječni (a bekovi su im čak i ispodprosječni).

U drugoj utakmici večeri dočekala nas je slična borba za dominaciju u reketu, što se pokazalo stilom koji više odgovara North Carolini. Kentucky je tako došao glave manjak opcija i staromodni roster koji definitivno nije mogao maksimizirati talente dva buduća NBA beka. Uz manjak prostora za driblinge Foxa i Monka, bitno je istaknuti i da su obojica imala probleme s penalima, kao i da im je obrana Tar Heelsa oduzela i dobar dio prilika koje bi sami kreirali. Fox za razliku od utakmice protiv UCLA ovdje jednostavno nije mogao ući u sredinu i položiti na obruču jer su protivnički centri zatvorili reket, dok je Monk cijelu večer pokušavao pobjeći od odličnog Jacksona koji je uz izvrsnu rolu u obrani stigao zabiti i sve što je trebao u napadu, potvrdivši da rast na NBA mockovima nije slučajan (od prvog dana me podsjećao na Dannya Greena, nakon ovakve sezone rekao bih da mu je to i realna projekcija te da može biti solidan 3&D starter u NBA, s tim da nije takav atleta kao Green i neće moći igrati obranu na playmakerima, ali s druge strane je nešto raznovrsniji napadački).

S bekovima pod kontrolom i s tempom u blatu, što je također više odgovaralo North Carolini koja je tako imala dovoljno vremena premještati svoju teretnu unutarnju liniju gore-dolje, Wildcatsi tako nisu imali izbora nego igrati kroz post, što im ove sezone nije jača strana i gdje su protivnici imala očitu prednost s puno više izbora – uz Meeksa koji je sam dovoljan za oduzeti prostor u sredini dobili su i partiju života od Mayea, inače četvrtog visokog u rotaciji, koji je uz borbenost pod košem zabio i neke itekako bitne šuteve, pa tako i onaj za pobjedu. Upravo je njegova sposobnost da igra stretch rolu s pozicije četiri bila ključna za napad Caroline koja je tako na trenutke žrtvovala nešto mišića u sredini kako bi dobila potrebnu širinu. A koja im je trebala obzirom na lošu partiju playmakera Berrya. U biti, da je Berry bio u komadu, North Carolina bi vjerojatno izbjegla dramu u završnici jer su vodili veći dio večeri, usprkos tome što im je najvažniji čovjek u napadu odmah na startu izvrnuo gležanj. Tako da je i ovu utakmicu igrao bez potrebne pokretljivosti, kao i manje-više cijeli Turnir (sjetimo se da je već u prvom kolu imao isti problem, a tada je u pitanju bio drugi gležanj).

Bez nekoga tko može probiti obranu driblingom ili barem potegnuti tricu preko ruke kad sve drugo stane, UNC je tako upadao u napadačke rupe koje su omogućavale Kentucyku da se vraća u egal, a tako je bilo i na samo kraju kada su tricama Monka i Foxa (koji je ove večeri zabio prve dvije trice uopće od starta madnessa) zamalo izvukli produžetak (u zadnjoj minuti ubacili su 3, a u prethodnih 39 tek jednu više). Samo, nije ovo bila njihova večer i ishod je sasvim pravedan. Mislim, da 40 minuta nisi u stanju okrenuti utakmicu i da se onda izvučeš na račun trica jednog Foxa ili majstorija Monka, a sve to usprkos tome što iako imaš više talenta na raspolaganju igraš pretpotopnu košarku, bilo bi stvarno previše. Istina, imali su onaj jedan period polovinom drugog poluvremena kada su zaigrali presing i kada je odličnu rolu u napadu odradio njihov back-up visoki Humphries koji je zabio sve što je trebalo i usput skupio gomilu skokova, ali čim je on stao, UNC se brzo vratila u prednost. Uostalom, da ti Humphries bude ključni čovjek u ključnim momentima pored ovakvog rostera, pa to je nešto što si Calipari sigurno nije planirao na početku sezone koju su tako ipak obilježili manjak opcija i kreativnosti u napadu.

A manjak kreativnosti bi mogao koštati i UNC u sudaru s Oregonom. Izdrži li Oregon u reketu i ne dozvoli centrima Tar Heelsa da pokupe gomilu skokova u napadu, svojom stretch košarkom mogli bi itekako iskoristiti probleme Caroline prema naprijed i napraviti nešto za što Kentucky ipak nije bio sposoban.

11 thoughts on “TAMED CATS

  1. Po mockovima je Thornwell sigurno u drugoj rundi. Jeli mu izvedba na Turniru donila sigurnu prvu rundu i ima li ikakve šanse bit biran u lutriji.
    Znam da je senior i da je razlika između četvrte i prve godine faksa ogromna, ali je za svaku situaciju u svakoj utakmici imao rješenje. Di ga vidiš u NBA i hoće li mu visina (6-5) bit prepreka? Meni on baca na Iguodalu…
    I jeli Thornwell odigrao bolji Turnir od Dorseya?

  2. @Gee

    Koje misto (generalno, ne racunajuci potribe momcadi koje bi ih birale) bi otprilike zauzeli Monk, Thornwell, Leaf i Jackson na tvome osobnome mock draftu?

  3. moze li adebayo ove naznake kreacije iz posta prenijeti u nba? iako statsi nisu bajni cini mi se da ima “soka” u njemu za rolu vecu od one smetlarske koja mu se prognozira

  4. @ corto – pa vidit ćemo, za sada su njih dvoje jedini MVP kandidati, a koji podigne kantu, imat će prednost i kod tog izbora. Thornwell šanse za lutriju nema jer tu je manje-više sve već popunjeno, ali u prvu rundu bi trebao, pa nema šanse da će iz ove klase biti 40 bolji igrača od njega. usporedba s Iggyem uopće nije loša, samo što je Thornwell puno bolji šuter. možda će mu falit malo brzine za branit playeve i dužine za stalno bit na najboljim trojkama, tako da Iggy tu ima prednost, ali kao šuter, pa i dribler, u ovim godinama Thornwell je ispred. ja ga i dalje vidim više kao all-round dvojku koja će imat sjajnu 3&D rolu uz sposobnost kreiranja iz post-upa, nešto kao Matthews ili nekada Anderson.

    @ bobulo – nisam još ozbiljnije slagao listu, ali Monk je trenutno definitivno top 10, Thornwell top 20. Jackson, ako je Josh u pitanju, je broj 2, a Leaf će vjerojatno bit negdje od 20 nadalje, s njim još nisam na čisto.

    @ lasta – ja nisam vidio ništa posebno u njemu, u biti može samo zahvalit tome što mu je Calipari bio trener pa je imao prilike igrat 1 na 1 u postu ili bacat povratne. u NBA mu, gotovo sam siguran, nitko neće davat takvu rolu. mislim, pa ni Dwightu je nitko ne želi dati, a Dwight je i sada dvije klase iznad. jednostavno, ako nisi ekstra talent nitko neće vrtit akcije kroz tebe ili za tebe kao centra, a Adebayo nije ni obrambeno neki budući bedem, jednostavno mu fale fizikalije za bit išta više od back-up petice ili eventualno neke situacijske startne petice ala Tristan Thompson

  5. G-tocko@ ma negdje sam procitao da je sheed wallace radio s njim. pazi ako ti takav emeritus ukaze na neke stvari to ne zaboravljas covjece 🙂

  6. @ bobulo – ajde dobro je, već me bilo strah da pitaš za Franka Jacksona, čudno mi bilo da se itko za njega interesira pa sam pomislio da je u pitanju ipak Josh, a ovog trećeg se nisam ni sjetio. Justin mi isto oko 20, vjerojatno će bit iza Thornwella

  7. Na koji fazon Drummond ima 3. najbolji DRTG u ligi kad je covjek zesca rupetina ? Na koji se nacin uopce racunaju ti individualni DRTG ?

  8. @ rotkva – DRTG je solidan pokazatelj nečijeg učinka jer je kombinacija momčadskog učinka na 100 posjeda plus individulani učinci igrača, u ovom slučaju obrambeni skok, ukradene i blokade. sad, Drummond je stvarno specifičan slučaj jer obično su dobre obrane dobre baš zato jer imaju centra poput njega tako da DRTG najčešće odgovara stvarnosti. međutim, kako su Pistonsi cijelu sezonu bolji bez Drummonda na parketu nego s njim, onda je očito da su na neki način brojke i ovdje preverene.

    Pistonsi imaju top 10 obranu čak i ovakvoj lošoj sezoni usprkos, a Drummond ima odlične brojke (pogotovo u skokovima koji su maksimalno precijenjeni u svim naprednim statsima) i to je jednostavno prevarilo formulu. opet kažem, DRTG je uglavnom dobar pokazatelj nečije kvalitete, ali za potpunu sliku moraš gledati i kontekst, a on kaže da su Pistonsi defanzivno bolji bez njega. e sad, ako ćemo ić dalje, to sigurno nije zasluga Baynesa samog po sebi već i postava s kojima Baynes igra i protiv kojih igra. primjera radi, Baynes malo igra s Jacksonom, a Drummond previše i već ti je to dovoljno da te uništi (zamisli branit pick igru s Jacksonom, pa to ne može ni Gobert). tako da Drummond sigurno nije top 3 defanzivac kako sugerira DRTG kojega pumpaju box-score brojke, ali nije ni takva rupetina kako sugerira stvarni učinak na parketu. istina je negdje u sredini, što je opet loše za Detroit jer ako Drummond nije barem defanzivac poput Jordana, čemu svi oni garantirani dolari?

  9. Drumond je bas lijepi prikaz kada statsi odu u pm…
    U svim kategorijama sto drtg uzima on je debelo iznadprosjecan u ligi (blokade su klimave) posebno u steal kategoriji i skokovima.

    Druga strana medalje, ona puno bitnija da je truba u zastiti obruca – vec 3 sezona u nizu da je ispodprosjecan i naravno, pomaganjima u zatvaranju – broj blokada ovo najbolje ocrtava jer po predispozicijama bi tu trebao biti vise nego dobar i pick obrani (synergy me mozda zajebe) – cini mi se da je skroz propala jer se momak malo ubucio preko ljeta kada je dobio dolare (govori se o skoro preko 20 pounda mase nabacio, krme).
    Dobre zasluge za ovo se mogu pripisat Jacksonu jer on na terminu iza skole ne bi bio u stanju stavit se u obrambeni stav i bar pravit se da pokusava nesto obranit.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *