FIVE…

S novom pobjedom Hawksi su 99% unutra, praktički morali bi izgubiti 3 preostale utakmice, a Heat sve 3 dobiti, da bi ispali (Miami ima bolji omjer unutar divizije koji je presudan jer u međusobnim sudarima imaju 2-2). Heat je s novim porazom ostao i u neugodnoj situaciji naspram Milwaukeea, Indiane i Chicaga, s pobjedom manje i daleko najgorim rasporedom. Šanse postoje jer i dalje u teoriji mogu preskočiti sve četiri momčadi ispred, ali realno gledajući za provući se morat će napraviti još jedno čudo u rangu onoga koje su izveli kada su 11-30 okrenuli u borbu za doigravanje. I najgore od svega, ovaj put ne ovisi sve o njima, već će im trebati i pomoć ostalih – čak i ako Heat dobije sve 3 do kraja, Bullsi i Bucksi ne smiju dobiti više od jedne utakmice, a Indiana ne smije dobiti više od dvije. Svaka druga kombinacija praktički izbacuje Miami iz playoffa.

HAWKS @ CAVS

Najluđe od svega, do ključne pobjede Atlanta je došla bez najboljih igrača obzirom da je Bud odlučio odmoriti Millsapa, Schroedera i Howarda kako bi u uzvratu za dva dana u Atlanti bili spremni osigurati si doigravanje. Pa, očito se neće morati previše umarati ni tada obzirom da su LeBron i društvo ovdje propustili priliku osigurati prvo mjesto, izgubivši uvjerljivo iako su igrali s najboljim igračima. Ili je bolje reći nastupili obzirom da se nitko od Cavsa ovdje nije previše oznojio. Čak je i ona postava koja je u drugoj četvrtini razmontirala Celticse, s LeBronom na petici, ovdje bila nadigrana od petorke koju su između ostalih činili Kelly, Humphries i Dunleavy. Dobro, Cavsi su se iskopali iz te rupe, držali se u egalu, čak i preživjeli novi sudar s klupom (praktički trećom petorkom) Hawksa početkom zadnje četvrtine, ali su onda opet počeli padati u periodu kada se LeBron otišao odmoriti. Za novi preokret u zadnjih 5 minuta nisu imali prilike jer ih je na brzinu u svom stilu potopio Hardaway, koji je ubacio 15 poena u zadnjih 7 minuta, a najviše su mu pomogli jednostavno kriminalni Cavsi predvođeni LeBronom koji nisu ni pokušavali igrati obranu (kako je prednost Hawksa rasla više nisu imali volje igrati ni u napadu, što je otvorilo još više šansi Atlanti u tranziciji, a znamo da Cavsi već neko vrijeme ni ne pokušavaju trčati nazad u obranu).

HEAT @ RAPTORS

Cavsi su tako otežali život Heatu kojega definitivno ne žele za protivnika u prvoj rundi, a onda su situaciju za Miami nepodnošljivom učinili Lowry i DeRozan koji su zabili što je trebalo u završnici dok su se Dragić i Johnson mučili nešto kreirati protiv aktivne smallball postave Toronta (Tucker dovoljno žilav za stati pred Johnsona, Ibaka rastrčan toliko da je stizao istovremeno i pomagati na perimetru i zatvarati Whitesidea na bloku). Toronto je praktički i ovdje rutinski uzeo završnicu, Miami je tek na kraju kozmetički popravio rezultat očajničkim tricama, a problemi za njih su krenuli već na startu kada su opet upali u probleme čim su na parket poslali rezerve (a zbog Whitesideovih penala morali su ih koristiti više nego su željeli). Kombinacija White-Reed ipak nije mogla izdržati protiv jedne od najboljih klupa lige, tako da su već u tim prvim izmjenama Raptorsi napravili zalihu koju će držati praktički do kraja utakmice. Reagirao je Spoelstra u drugom dijelu, usprkos osobnima držao je Whitesidea na parketu cijelu treću, Johnsona i Dragića cijelu četvrtu, Miami se izborio i za egal pred zadnjih 5 minuta, a onda se dogodilo ono što smo već istaknuli, presudila je klasa Raptorsa.

KNICKS @ GRIZZLIES

Memphis je svoje odradio, testirali su po prvi put od sredine ožujka vjerojatnu startnu playoff petorku Gasol-Conley-Green-Carter-Allen, iako uporni Knicksi u svom NBDL izdanju ni ovdje nisu htjeli samo doći po poraz. Tako da je testiranje vjerojatno prošlo i bolje od planiranoga obzirom da su u zadnjoj četvrtini trebali i kvalitetna izdanja udarnog dvojca, plus seriju trica Cartera, da konačno smire dosadne goste koji ovaj put nisu na raspolaganju imali ni Carmela. Uz rad na formi udarnih opcija, očito je da Fizdale još traži rotaciju, ovdje je dosta šanse dao Seldenu, svoje minute dobio je i Harrison te je očito da još pojma nemaju tko će im biti prvi bek s klupe (a tko god da bude, teško da je dorastao playoff košarci). Smallball s Ennisom na četvorci ovom prilikom nisu koristili, što nije dobar znak, ali nisu ni previše Randolph-Wright kombinacije, što je dobar znak (čak je bilo i pokušaja da koriste Z-Boa s Greenom, a Gasola s Wrightom, što je nekako prirodnija podjela minuta nego držati oba back-up centra istovremeno na parketu). Uglavnom, situcija s rotacijom je problematična kao i cijelu sezonu, ali barem izgleda kako će udarni igrači u doigravanje ući u solidnoj formi.

PISTONS @ ROCKETS

Evo su i Pistonsi konačno nekoga dobili, naravno ne na račun ičega dobrog što su izveli već čistog spleta okolnosti. Rocketsi, koji su usput u rotaciju vratili Andersona što je za njih definitivno najvažniji razvoj događaja ove večeri, su odlučili igrati ovu utakmicu bez Capele, a kako je Nene sredio prst (ništa ozbiljno, ali je vjerojatno out do playoffa) na centru su 35 minuta morali rotirati sitnog Harrella i rookiea Onuakua, što je bila prilika da Marjanović odigra svoju drugu dobru utakmicu u sezoni i kao što je početkom siječnja u utakmici protiv Hornetsa uništio Hawesa i Hibberta, slično je napravio i ovdje. Doduše, nije uhvatio svaki skok u napadu, ali je zabio 27 poena i odradio solidan posao u obrani, čime je dao šansu Pistonsima da ostanu u utakmici. I onda je i uzmu na račun njegove partije i pravovremenih trica Johnsona. Solidna Johnsonova partija dugoročno gledano najvažniji je detalj ove večeri, Pistonsi mu definitivno moraju dati veću rolu dogodine, a SVG je ovdje po prvi put u sezoni u vatru umjesto Leuera bacio i Ellensona koji je pokazao solidnu kombinaciju spot-up kvaliteta i skočnosti. Trice je gađao 1-8, na tome treba raditi, ali poludistancu ima, tehniku ima i zna se kretati i otvarati. Jasno, preteretan je za igrati četvorku i čim zaigra s loptom nastaju problemi, ali kao smetlar i finišer ima potencijala te dugoročno možda bude solidna back-up petica. Mislim, nije da može biti gori od Myersa Leonarda.

Što se Rocketsa tiče, njih su ozljede izbjegavale veći dio sezone, ali u zadnje vrijeme imaju gomilu problema. Pitanje je koliko brzo Anderson može uhvatiti potrebnu formu, Dekkera mogu otpisati za ozbiljnije minute u playoffu ako i kad se vrati, a Nene ima svoje standardne sitne problemčiće zbog kojih se ne možeš osloniti da će odigrati dvije utakmice za redom u istom ritmu. Obzirom da će im za Oklahomu trebati svo raspoloživo ljudstvo, možda najbolje da odmore jezgru ovih zadnjih nekoliko utakmica jer Harden se u pokušajima naganjanja Westbrooka i ovdje nepotrebno trošio bez da je previše uljepšao rezime. Šuterski nije imao lošu partiju, ali nije bio dovoljan za svladati ovakve Pistonse, što definitivno ne pomaže u percepciji njega kao MVP-a.

SPURS @ MAVERICKS

Odmarao je Pop praktički sve udarne igrače osim Millsa, ali Carlisle se opet pokazao ravnopravnim, ako ne i većim stručnjakom – možeš ti odmarati koliko hoćeš, ali ne možeš tankirati kao mi. Odlukom da na parketu pola utakmice drži Uthoffa, Brussina i Hammonsa trener Mavsa nije dozvolio Popu da ga zezne kao što je to napravio Lakersima i ako ovako mudro odigra do kraja Dallas ima šanse s trenutnih 6% doći možda čak i do 22% šanse za uhvatiti top 3 pick.

PELICANS @ NUGGETS

Pelicansi su se i službeno oprostili od playoffa, razloga za glumiti više nema, pa su nakon nedavnog poraza od Denvera doma na uzvrat u planine otišli bez Boogiea (kojega boli Ahilova koja se očito buni obzirom na kilažu koju mora podnositi). S Davisom i Holidayem koji su dobili 24 minute nisu se ni trudili pružiti otpor, tako da je Denver odradio posao i održao nadu da može prestići Blazerse živom. Utakmica je bila donekle zanimljiva do sredine treće četvrtine kada se Nuggetsi odvajaju, u nekoliko minuta od +7 odlaze na +17, a ključnu rolu odrađuju bekovi – Harris i Murray zabijaju sve što treba, a u zadnje vrijeme sve bolji u roli trećeg vanjskog je i Mudiay. Tako da ozljeda Nelsona nije nužno bila najgore što im se dogodilo ako se išta od ovoga prenese u sljedeću sezonu.

WOLVES @ JAZZ

Wolvesi su se pristojno držali cijelu večer, čak su radili i probleme Jazzu s postavom u kojoj Towns predvodi rezerve u drugoj četvrtini, međutim na kraju si ih koštale već opjevane boljke koje ih prate cijelu sezonu. U trećoj četvrtini nisu mogli pratiti protivnika (čim je Towns sjeo na klupu Utah je napravila +8 koji su dobro došli u zadnjih 12 minuta), plus su odigrali standardno traljavu završnicu (bez jasnog sistema u oba smjera). Poraz nije iznenađenje obzirom da Jazzu treba svaka pobjeda ako želi biti domaćin eventualne sedme utakmice protiv Clippersa, a i nije da Wolvesi imaju ikoga tko može čuvati Haywarda, iznenađenje je što su se ovoliko dugo držali nakon što su se večer ranije pošteno istrošili u Portlandu. Što dovoljno govori i o trenutnoj formi Jazza kojem je trebalo MVP izdanje Haywarda i odlične role Inglesa i Johnsona da izvuče pobjedu (doduše, Gobert nije bio na razini zbog problema s penalima).

A baš Portland je zanimljiva poveznica jer sada Jazzere čeka let u Oregon gdje će pokušati održati prednost pred Clippersima. Što neće biti lako napraviti, roster Jazza je još uvijek bolno tanak (Hood i Favors su istina dobili nešto minuta, ali teško da su bili od koristi i još teže će to biti u Portlandu, dok naznaka Hillovog povratka još nema), a Blazersi imaju šansu zaključiti priču oko osme pozicije tako da nema sumnje da će biti maksimalno napaljeni. Ako će se Jazz opet morati osloniti isključivo na četiri čovjeka, sutra možda budu definirane sve startne pozicije na Zapadu.

THUNDER @ SUNS

Evo, konačno su se i Sunsi zeznuli i prekinuli niz poraza. Osiguravši šesto mjesto pobjedom protiv Memphisa igrači Thundera nisu imali razloga igrati punom snagom, a kako jedino tako mogu nešto napraviti, nije ni čudo da su im Sunsi već do poluvremena u revijalnom tonu zabili 71 poena i napravili razliku od +23. Praktički, ovdje je goste jedino zanimalo da Russ skupi dovoljno brojki kako bi potvrdio triple-double prosjek u sezoni, tako da sada može i odmarati u zadnje tri utakmice (to mu je i uspjelo usprkos očajnoj efikasnosti, šut 6-25, 8 izgubljenih lopti).

KINGS @ LAKERS

Dobra vijest za Sunse je da su Lakersi opet propustili šansu popraviti vlastite izglede za zadržati se u top 3 jer su došli do nove pobjede, treće za redom, ovaj put protiv očajnih Kingsa. Stvari su dobro izgledale na početku dok su na parketu bili Collison i Cauley-Stein, bilo je jasno da Kingsi ovo mogu uzeti ako žele, ali lukavi gosti, koji su izgleda konačno i sami shvatili da im pobjede ne znače ništa, su odigrali svog jokera i zadnju četvrtinu su držali na parketu Papa Gia. Pokušali su Lakersi ovome parirati stavljanjem Artesta u igru, međutim njihova mlada jezgra ipak ima puno više smisla od ičega što Kingsi imaju za ponuditi te su Randle i Russell u završnici odradili posao. Obzirom da bi mogli ostati bez drafta dvije godine za redom, možda i nije loše da im daju šansu dobiti ovakve utakmice jer bi se vrlo lako moglo dogoditi da će upravo oni ostati temelji još neko vrijeme.

1 thought on “FIVE…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *