FOUR…

Clippersi su preskočili Jazz koji je izgubio od Blazersa, tako da je stvar na Zapadu praktički zaključena, imamo playoff sliku kompletiranu. A sinoćnjim razvojem događaja i stvari na vrhu Istoka postaju jasnije (poraz Wizardsa znači da Raptorsi trebaju tek pobjedu protiv Knicksa i imaju treću poziciju zakaparenu), međutim u donjem dijelu tablice imamo novosti. Bullsi su naime na sebi svojstven način odlučili razjebati ono malo kemije što su stvorili vraćanjem Wadea u akciju iz samo njima znanog razloga, što je odmah rezultiralo gubitkom ritma u napadu i porazom od Netsa. Kako su Bucksi i Pacersi očekivano odradili svoje, a Miami se provukao u Washingtonu, Chicago se doveo u situaciju da mora dobiti dvije iduće utakmice ako misli ostati među 8. A iako se radi o utakmicama protiv Magica i Netsa, tko se spreman kladiti na njih?

BULLS @ NETS

Umjesto da ostanu pri formuli koja im je donijela 7 pobjeda u zadnjih 10 utakmica i praktički ih vratila u život, Bullsi su se odlučili za ozbiljne promjene – izbacili su iz startne petorke Zipsera, koji je otvaranjem u korneru širio reket za Butlera, kako bi na parket vratili Wadea koji ne samo sužava reket u napadu, već i uzima loptu iz ruku Butleru i dodatno čini napad pasivnim i predvidljivim. Poanta je da, ako je Wade već bio osposobljen, a baš i nije obzirom da je ovu utakmicu očito iskoristio kako bi se vratio u formu te da je igrao isključivo 1 na 5 kad god bi mu se pružila prilika, onda su ga trebali ili staviti na parket umjesto playa u Rondovu ulogu jer play je ionako Butler ili ga, još bolje, koristiti kao šestog igrača kako ne bi smetao Butleru. Samo, jebi ga, Jimmy je tamo gazda, a Jimmy iz nekog razloga voli Wadea, dok Hoiberga nitko ništa očito ne pita. Tako da ako Butler i ne vidi doigravanje, sam si je kriv.

Uglavnom, s ovom promjenom koja je izbacila iz ritma ne samo Butlera već i Mirotića koji se preporodio (to nije slučajno) baš u trenutku kada je Wade otpao zbog ozljede, pa onda još i ranim problemima s penalima Lopeza i Granta zbog kojih su na parketu bili Carter-Williams i Lauvergne, Bullsi su odmah na startu upali u rupu. Iz koje su se izvukli tek sredinom treće četvrtine kada je uz više minuta za Granta i Lopeza ključni potez bio rana zamjena indisponiranog Mirotića s energičnim Portisom. Ajde, Bullsi su ovdje okrenuli utakmicu i činilo se da je drama iza njih, a onda su u završnici sve prosuli igranjem katastrofalne obrane.

Netsi su ih izneredili smallball košarkom, njihova postava s Hollis-Jeffersonom na četvorci, 5 igrača na perimetru i dovoljno prostora u sredini za napadanje kroz post preko Brooka ako se ukaže prilika te Linom koji nabija tempo, za čas je vratila domaćina u egal, dok su se Bullsi mučili pokriti dovoljno prostora igranjem čovjeka s preuzimanjem za što jednostavno nemaju ni atleticizma ni uigranosti. Poanta ovakve obrane je oduzeti otvorene šuteve na perimetru, ali Bullsi su se toliko loše rotirali i toliko loše komunicirali što pokušavaju da su istovremeno imali i otvoren reket i prazan perimetar, tako da su im Netsi ubacili sve što su poželjeli.

U zadnjih par minuta tako je stvar pokušao spasiti Butler svojim 1 na 5 herojstvima, ali ovaj put nije prošlo. Što ne znači da neće u dvije zadnje utakmice, raspored je takav da Bullsi i dalje imaju ogromne izglede za ostati među 8, međutim ova večer je još jednom pokazala koliko je njihova košarka neuvjerljiva. Katastrofalna obrana kakvu su igrali u zadnjih 12 minuta i podatak da su imali više izgubljenih lopti od asista, što je možda normalno u NCAA, ali ne i u NBA, definitivno je nešto što čovjek ne želi vidjeti u doigravanju.

BUCKS @ SIXERS

Milwaukee je i s ovim kilavim izdanjem uspio izbjeći dramu u završnici, igra im je još jednom bila za zaborav, ali kombinacijom obrane i poneke pravovremeno ubačene trice, a ponajviše zahvaljujući kriminalnim Sixersima koji su drugo poluvrijeme šutirali 30% iz igre i 18% za tricu, napravili su dovoljnu prednost na početku zadnje četvrtine da su mogli utakmicu mirno privesti kraju. Najveća razlika u odnosu na zadnje utakmice bila je ta što je Delly ovdje u McConnellu konačno naišao na nekoga koga može nadigrati i taj matchup je presudio.

Uglavnom, ovom pobjedom Bucksi su si u najgorem slučaju osigurali ulazak u krug momčadi s 41-41 scoreom, a u toj situaciji dosta dobro stoje obzirom da imaju prednost pred Chicagom i Pacersima. U najboljem slučaju dobit će Hornetse doma za par dana i izbjeći komplikacije. Ali, da imaju razloga za optimizam pred ulazak u playoff obzirom na igru, baš i nemaju.

PACERS @ MAGIC

Pacersi su odradili posao na gostovanju kod Orlanda koji nije ni pokušavao ovo napraviti utakmicom. U revijalnom tonu George je ubacio laganih 37 poena, Turner 23 s 13 šuteva, a i Lance je donio već standardnu energiju s klupe. Indiana tako ima solidnu situaciju, trebaju dobiti Sixerse što ne bi trebao biti problem i onda uzeti pobjedu broj 42 u zadnjem sudaru sezone protiv Atlante. Kako bi Hawksi vrlo lako mogli osigurati doigravanje i prije zadnjeg dana, Indiana bi tu mogla imati lakši posao od očekivanja. Ako pak završe u krugu, moglo bi biti sranja, naime u minusu su u međusobnim dvobojima i protiv Bucksa i protiv Heata i protiv Bullsa.

CELTICS @ HORNETS

Hornetsi su se pokušali oprostiti od svoje publike dobrom partijom, ali Boston je ovdje došao po pobjedu jer im je jučerašnji poraz Cavsa od Hawksa opet otvorio vrata ka prvoj poziciji – imaju još dvije lagane utakmice doma, s Netsima i Bucksima, tako da bi s pobjedom ovdje stavili Cleveland u situaciju da i oni moraju dobiti 2 od 3 kako bi zadržali prvo mjesto. A to neće biti lako jer igraju u Atlanti i Miamiu, a zatim i protiv Raptorsa doma (iako bi tu Raptorsima bilo mudro odmarati igrače i otići po poraz kako bi ostavili Cavse na prvom mjestu i u polufinalu za suparnike imali Celticse).

Kako god, gomila je kombinacija, a da je Boston ovdje došao odraditi posao pokazao je i Stevens koji konačno nije na parket u drugoj četvrtini poslao Jerebka i Olynyka. Sad, koliko je to stvar dugoročnog plana, a koliko tek prilagodbe trenutku (nije bilo Johnsona koji je dobio dan odmora), vidjet ćemo, poanta je da su Celtcsi izgledali dobro s Olynykom kao starterom, a pogotovo s drugom postavom u kojoj je sada Stevens uz Jerebka koristio Horforda. A da trener Celtcisa razmišlja o ozbiljnim promjenama dosadašnje rotacije, pokazala je i odluka da s drugom postavom ostavi Crowdera i da Browna koristi kao dvojku pored Smarta, što je gostima odjednom dalo strašan potencijal u oba smjera.

Ovakva postava pomela je slabašnu drugu petorku Hornetsa koju je Clifford onom svojom standardnom odlukom da istovremeno drži na klupi Walkera i Batuma dodatno oslabio. Celticsi su tu praktički stvorili razliku koju će držati do kraja iako se Hornetsi nisu imali namjeru predati. Startna petorka Hornetsa je dobrim dijelom nagrizla prednost gostiju u trećoj četvrtini, Clifford je protiv rezervi ovaj put ostavio Batuma tako da nije došlo do novog raspada, ali u završnici Kemba i društvo ipak nisu bili dorasli protivniku. Thomas je zabio svoju standardnu kvotu, suigrači su ubacili otvorene šuteve koje su morali, a uz to je Boston odigrao pristojnu obranu – kako nije bilo Bellinelia, Clifford je na parketu držao Kidd-Gilchrista tako da je Stevens imao na kome u obrani sakriti Thomasa, a Horford i Crowder kao par visokih, odnosno Smart i Bradley kao par terijera, odradili su sve što je trebalo na perimetru i pod košem pravovremenim pomaganjima.

HEAT @ WIZARDS

Vratili su Wizardsi u rotaciju Morrisa nakon dana odmora, ali su istovremeno odlučili dati poštedu Porteru koji je najpotrošeniji od svih udarnih igrača, tako da su i protiv Heata igrali bez svoje najveće snage, startne petorke. Što je dobro došlo Heatu koji nastavlja svoju očajničku misiju i koji bi u slučaju poraza ovdje ostao bez playoffa. Osim što su ovako mogli dobar dio utakmice u obrani odmoriti Dragića na Oubreu, Spoelstra je i dodatno srezao rotaciju – McGrudera je sveo na epizodista jer mu je trebala Johnsonova kreativnost (što se pokazalo kao odličan potez jer Tyler je odradio i dobar posao u defanzivi, a uz to je itekako trošio Beala na drugoj strani), te je i dodatno srezao minute za Whitea i Reeda (iako ih iz nerazumljivog razloga nije razdvojio, igrali su zajedno dvije šihte po 4 minute na startu parnih četvrtina, što je Heatu donijelo -7 i zbog čega su doslovno na kraju mogli izgubiti utakmicu da su Wizardsi bili malo prisebniji).

Tako je nakon početnog minusa uzrokovanog dominacijom Beala nad McGruderom te s druge strane dobrom obranom Oubrea na Dragiću, sve počelo izgledati bolje kada su krenule izmjene. Čim se na parketu našao Tyler Johnson, odnosno kada su ušle rezerve Wizardsa, Miami je zaigrao puno bolje i uhvatio ritam. Osim Johnsonove sjajne partije koja je pomogla maskirati nešto slabija izdanja Dragića i Jamesa Johnsona na koje su Wizardsi kao udarne kreatore fokusirali obranu, ključna je bila efikasnost Whitesidea koji je koristio gomilu prostora u sredini da konstantno trpa i preko Gortata i Mahinmia. Heat je tako zabio gomilu poena u reketu i s linije što im je na kraju i dalo šansu.

Wizardsi čak ni u završnici nisu mijenjali plan iako je do tada već bilo jasno da treba udvajati centra Miamia, držali su se taktike da čuvaju perimetar i to ih je uz nekoliko loših poteza u završnici koštalo utakmice. Wall je odigrao lošu partiju, pogotovo na kraju i tu treba odati priznanje Richardsonu koji ga je ganjao cijelu večer i odradio sjajnu obranu na loptu, a uz nekoliko njegovih loših poteza Oubre je praktički poklonio zadnji napad Heatu što se vjerojatno ne bi dogodilo da je u završnici na parketu bio Porter.

Borba za opstanak Heata se nastavlja, sada ovako junački još moraju odigrati protiv Cavsa i Wizardsa doma, što bi mogle biti lakše utakmice od ove, pogotovo ako Cavsi dobiju Atlantu i tako osiguraju prvo mjesto (što možda i ne žele ako će birati između Raptorsa i Wizardsa u polufinalu – iako im je vjerojatno svejedno, čini mi se da bi im bolje bilo napucavati se s Wizardsima nego ratovati s Raptorsima pojačanima Ibakom i Tuckerom). Washington je pak gotovo sigurno četvrti, misli su im već okrenute doigravanju što je bilo očito po partiji Walla i Beala u zadnjoj četvrtini, tako da u toj zadnjoj utakmici u Miamiu vjerojatno ni neće koristiti usluge udarnih igrača.

SPURS @ CLIPPERS

Dočekali su Spursi goste odmorni i u punom sastavu, nedostajao je tek Green koji i dalje ima problema s nogom, ali iako su željeli pobjedu, još jednom ove sezone morali su priznati da im Clippersi jednostavno ne leže. Već treća je ovo uvjerljiva pobjeda Clippersa nad Spursima, a možda bi bila i četvrta da San Antonio nije jedva nekako dobio onu utakmicu u kojoj se Paul tek vratio na parket nakon mjesec dana pauze zbog ozljede. Jednostavno, Clippersi imaju ogromnu prednost u mathcupovima, Paul nadmašuje Parkera i Millsa učinkom sve i da cijelu utakmicu na njemu držiš Leonarda (što nećeš nikada napraviti jer ti Leonard nosi napad i ne možeš ga toliko potrošiti u obrani, eventualno u zadnjoj četvrtini), Griffin i Jordan dominiraju nad Aldridgeom i Gasolom, tako da tu ni Kawhi u MVP izdanju ne može ništa. Plus, on se mora naraditi protiv Mbah A Moutea (a koliko bi se tek još morao uznojiti da mora braniti Paula), dok Clippersi mogu vrtiti 1-5 i 1-4 pick & roll cijelu večer i uvijek će im se nešto otvoriti. Tako da mogu samo žaliti što su ostali bez treće pozicije jer bi im prolaz do finala konferencije bio širom otvoren.

Ovdje smo gledali istu priču kao i svaki put, Paul trpa čim ima povoljan matchup, a ovdje ga je imao uglavnom cijelu večer jer nije bilo Greena i Pop nije imao namjeru uopće trošiti Leonarda na njemu. Tako je dolazio do skok-šuta kako god je poželio, bilo protiv Parkera i Millsa, bilo protiv Andersona kojega Spursi i dalje vide kao nekog svog obrambenog specijalista. Simmons je imao zadatak pratiti Redicka i nije se okušao na Paulu, ali rezultat bi vjerojatno bio isti. CP3 je uglavnom tako držao napad Clippersa podmazanim cijelu večer, a u periodima bez njega stvar su pod kontrolom držali Blake i klupa. I to je ono najtragičnije u cijeloj priči, da Spursi nisu u stanju čak ni u onim minutama koje Clippersi igraju bez 2 udarna kreatora (a i ovdje je Doc mrtav-hladan klupu držao 12 minuta na parketu) napraviti razliku (Crawford i kompanija su čak i tu ostvarili +2 protiv Manua i društva). A kada na sve ovo dodaš da je Parker mumija koja sinoć za 20 minuta nije uspjela zabiti više od 2 poena, sve je jasno.

Osim pozicije jedinice, problem Spursima je i što kombinacija Gasol-Aldridge ne može ništa protiv visokog dvojca Clippersa. S Dedmonom na parketu to još nekako i izgleda, barem u obrani, ali nije čudo da su Clippersi ozbiljnu prednost napravili u minutama kada su krajem prvog dijela na parketu zajedno biti Gasol i Aldridge od kojih ni jedan ne može zaustaviti Blakea na vrhu posta, a istodobno niti jedan ne može držati Jordana na bloku dalje od obruča. Uglavnom, Clippersi su tako prvu stečenu prednost bez problema sačuvali do kraja, imao je Leonard nekoliko pokušaja da solo akcijama smanji minus, ali ironija situacije je da su obično Spursi ti koji gomilom opcija grade vodstvo i onda prisile protivnika da igra na silu kako bi nešto napravio i tako samo ide iz greške u grešku, što im olakšava igrati obranu. Ukratko, Clippersi su u ovom trenutku za Spurse – Spursi.

JAZZ @ BLAZERS

Portland je odradio posao, protiv umornih Jazzera koji su se niti 24 sata ranije namučili s Minnesotom od starta su nametnuli ritam koji protivnik nije mogao pratiti. Predvođeni razigranim Lillardom već nakon 5 minuta imali su +11 i više se nisu osvrtali. Iako im je nedostajao Crabbe i iako su zbog straha od visokih Jazza startali s dvojcem Vonleh-Leonard pod košem, problemi Jazza su ipak bili puno veći. Opet nije bilo Hilla, Favors i Hood očekivano nisu donijeli ništa dobroga u svojim šihtama, a nakon onakve potrošnje protiv Wolvesa logično da ni Hayward nije mogao nositi cijeli teret sam i to protiv upornog Harklessa. Gobert je opet odigrao partiju debelo ispod renomea, Exum se sramotio, Ingles i Johnson nisu mogli glumiti da su nositelji i uglavnom su Jazzeri izgledali kao jedna ozbiljno uzdrmana družina. Kao takvi vjerojatno će se morati pomiriti s ulogom autsajdera protiv iskusnih Clippersa.

WARRIORS @ PELICANS

Uz Cousinsa na odmor su Pelicansi poslali i Davisa, tako da su Warriorsi došli odraditi lakši trening, što je bio idealan ambijent za testirati Durantovu formu nakon ovolike pauze, a usput i odmoriti Currya na jednu večer (kao bonus, ni Draymond ni Iggy ni Klay nisu igrali više od 20-ak minuta jer nije bilo potrebe). Uglavnom, KD nije previše šprintao, pogotovo ne u obrani, ali je već na prvom ulazu zakucao, a i šuterski je bez problema stavljao duge dvice (ne i trice, tako da mu očito treba ovih par utakmica da pronađe noge). Cutove nije izbjegavao, što je dobar znak, znači da je s koljenom sve ok i da sada samo treba poraditi na formi i uhvatiti ritam, do finala konferencije bi trebao biti u punom pogonu možda čak i defanzivno.

8 thoughts on “FOUR…

  1. Gee vidiš li neki scenarij u kojem pacersi sa ovim Lance-efektom i Georgeom koji opet izgleda kao da ga je briga mogu doći do finala istoka?

  2. Blazersima je dalo gasa Lillardova ludorija po terenu. Ekipi što mora praktički u jedan i po dan odigrat dvi teške utakmice još sol na ranu dadnu extra igrači koji su u formi. Ovdje je Lillard doslovno sam razbio kompletni Jazz serijom trica iz picka, nekoliko step backova i na kraju se nadovezao ulazima.
    Bojim se za Jazz u doigravanju s ovakvim polu zdravim igračima, Hayward se jučernnešto uhvationza koljeno.

    Pacersi su kroz zajebanciju razbili Magic, Lance igra rezervnog pleja i tu ne može bit lošiji od svega što su cijelu godinu bacali na teren. Obranu im i ovako nitko živ ne igra, a materijala za biti kvalitetni na tom dijelu imaju.
    Ovo sam prvenestveno išao gledati zbog Hezonje. On apsolutno ništa ne radi na terenu, napad ako mu lopta nije u rukama on se lagano postavi u korner u čeka, kad mu dopizdi izađe van, dobije loptu 8-9 sec do kraja napada i napravi sranje.

    Heat i Wizardsi su odigrali zabavnu utakmicu. Brooks je valjda zbog dužine Oubrea stavio na Dragica, a bekovi su očito dobili večer poštede u obrani. Definitivno je bila razlika u pristupu utakmici, Heat je orao po terenu, a Wizardsi su loptu dobacivali publici u kontrama.
    Zanimljivo je vidjeti kako Brooks Bojana gura na poziciju visokog krila u tandemu s Oubreom, dok s Morrisom je vraćen na nisko krilo. Sve je to manje bitno jer preuzimaju u obrani, ali trudi se Babo preživit.

    Kako ide to doigravanje, palo mi na pamet serija Spursa i Clipersa. Dozvao sam se mozgu i skužio da Clipersi u startnoj petorci bez problema dobiju tri match upa – plej, suter, centar; pozicija pf ce ovisit o veceri igraca, a jadni Kawhi ima svoj dvoboj. Klupa je standardno ojdi mi, dođi mi i ovaj put nema teorije da Spurse izvuku prdonje uz pomoć velikih upitnika Simmonsa i Andersona. Jebo te, možda do ovoga niti ne dođe, Mede are coming

  3. @ KG_21 – ne

    @ wade – biseru, ne može doć do serije Spursa i Clippersa jer Spursi idu na Rokete. Ako prođu Mede, to stoji

  4. Gee, to ja racunam za finale zapada (moram se nekako pokusat izvuc) 🙂

    Jel moguce da je Vonleh nakon godina ljutanja nasao rolu, dobro se snasao kao smetlar i defender svega zivog u ovom zadnjem periodu

  5. @wade- tvoja je ljubav prema Hezonji poznata, gledao sam utakmicu i mislim da nisi objektivan

  6. Mario je poprilicno neaktivan u ekipi. Pokusava ga ugurat u rotaciju i davati znacajne minute tako sto ga gura prakticki na visoko krilo. Postavlja se pitanje, jel to do setova sto vrte samo za Meeksa dok je na terenu ili ovi jednostavno je moralno propao.
    Fora je, sta na pocetku sezone je Mario dobivao ove “meeks akcije” nakon izlaska iz bloka (ne znam kako se tocno zovu akcije). Nisu bile u tolikoj mjeri, ali svaki mec mu se pokrenulo bar njih par.

  7. @wade- tip je narastao, i to dosta, govorilo se o tome i ovdje na podcastu, trenutno je vjerojatno visok cca 207-208. Trenutno ne djeluje ništa niže od Gordona. Iako je idealne građe za 3, mislim da mu se pokušava vratiti samopouzdanje guranjem na 4 protiv rezervnih postava gdje bi trebao imati missmatch protiv rezervnih visokih suparnika. Samo što je problem što ga on ne može iskoristiti zbog defektnog driblinga.

    Kako Hezonju inače pratim detaljnije nego ostale hrvate u NBA, jer, bez obzira na ovogodišnji nacionalni Šarić-fap smatram da jedini (i možda Bendera) ima predispozicije za život na rubovima Gaussove krivulje, napisati ću nekakav dojam, koji vjerojatno nitko neće pročitati…

    1. Tip je jebeno nestabilan u glavi, što i nije iznenađujuće kad se zna da je sa 14g odvojen od normalnog života kako bi se naganjala neka karijera. Iskreno sumnjam da je zbog toga postao išta bolji košarkaš.
    Ove priče kako je bahati debil ne drže vodu, iako na terenu djeluje kao psiho (a koliko sam čuo, takav je bio od najmlađih dana), nikad nije bilo nikakvih konkretnih pritužbi na njegov račun.
    Istina je da je ove sezone radio neke pogreške koje osoba normalne inteligencije ne bi trebala raditi poslije druge utakmice u životu, i zbog kojih ti dođe da mu zalipiš trisku preko ekrana. Nažalost, i pavlovljevi su psi na trenutke djelovali inteligentnije od Hezonje.

    2. Ovo ljeto mu je netko gadno i jako nestručno dirao u mehaniku šuta, i od toga kreću svi problemi. Vogel je obrambeni trener, odbranaa, blabla; mislim da je on bio sposoban u 20 minuta po večeri ubaciti 3 trice s pristojnim postotkom da mu mjesto u momčadi nikad ne bi bilo upitno, Vogel bi ga jednostavno bio prisiljen tolerirati zbog materijala kojeg ima na rosteru. Trenutno se može vidjeti kako je nesposoban zabiti u istrčavanju iz bilo kakvog bloka, a o driblingu da ne pričamo. Kad šutira iz čistog spot-upa stvari izgledaju solidno, ali Orlandov napad nije sposoban kreirati otvorene šuteve za bilo koga pa tako ni njega.
    ( I ovi pokušaji blokova koje radi sad kad igra četvorku su slatki :p)

    3. Obrana: tu čak i ne bi dovodio u pitanje volju, jednostavno djeluje kao da ima koncentraciju zlatne ribice. Zadnje vrijeme djeluje dosta koncentriranije, i čak i brojke (diff-fg% je pristojan osim za tricu, u trećem mjesecu je i defanzivni rejting bio solidan, tj. u skladu i čak i malo bolji od momčadskog) pokazuju da je pristojan defanzivac dok god ne naganja Yogije ovog svijeta po perimetru. A to što je on sa svojih 205+ naganjao Yogije i slične miđije sezonu i pol je priča za sebe. Ne znam koliko si visok, ali probaj samo na kvartovskom basketu 20min naganjati prosječno utreniranu osobu koja je od tebe niža 15cm, mrcvarenje…
    Trenutno je, bar po mom vizualnom dojmu, najveći problem odlučnost, gubi se u mišljenju hoće li udvojiti igrača, hoće li napustiti svog čovjeka, izaći na perimetar i sl. Na trenutke to djeluje kao prilično tragikomičan brainfreeze, ali zapravo većinu vremena djeluje pristojno.

    4. Orlando: je debilna momčad i njihov taktički level u napadu djeluje primjereniji derbiju Alkara i Drniša nego NBA razini. Sjeti se samo pizdarija koje je prije koji dan radio CJ Watson, tip je svojih 15 minuta privatizirao utakmicu. A Orlando na rosteru ima još 3-4 slična debila.
    Nitko osim Vučevića ni ne pokušava postaviti blok, a protok lopte je užas.
    Opet, s jedne je strane to opravdanje ako na Hezonju gledamo kao čistog spot-up šutera za kojeg momčad kreira, a s druge strane mislim da su njegove ambicije puno veće, i da ima talent za više.

    Ugl, tip ima ovo ljeto da nešto napravi od sebe. Više nije ni toliko mlad, i ako ovo ljeto ne uspije usvojiti neke vještine, pitanje je koliko će biti “plastičan” do kraja ugovora. Jako sam navijao da uspije, upravo zbog toga jer je jedini europljanin draftan zbog fizičkih predispozicija (Giannisa ne brojim), ali gubim vjeru 😛
    Obzirom na to da Oladipo u 3 godine u Orlandu nije uspio razviti pouzdan šut, a on im je bio centralna figura momčadi, iskreno sumnjam da će tamo uspjeti značajnije napredovati tokom ljeta.
    Trade je najbolja opcija.
    Hinkiejevska trade ideja: Šarić za Meeksa, Hezonju i pick. Philadelphiji Šarić i ne treba ako je Simmons zdrav. Covington i Holmes mogu pokriti 4 tokom 20ak minuta. Orlando je dovoljno glup da pristane, ali mislim da je Colangelo preglup da predloži.

  8. Za mene je poanta da je Hezonja dobio priliku u minutazi vrijednu svog draft izbora te da nije opravdao pick u ove 2 godine. Potencijala da ima, mislim da nitko ne spori.

    Hezonja u mladim danima – dobio sam jednu informaciju o njegovom karakteru kada je bio mladi igrac (da li je istina, to nemam pojma) u Dubrovniku. Bio je debelo najbolji kosarkas i svojeglav. Prica ide ovako; njegov trener zove timeout i ide dogovor za akciju, nacrta se, dogovore prve opcije za akciju, sekundarne, itd…, izlaze igraci nazad na teren i Mario odluci sasvim drugacije, odradi svoju akciju. Rezultat nije niti bitan vec cinjenica da u mladim danima nije postovao autoritet (tko je), niti treneri mu vjerojatno nisu prigovarali jer je bio u stanju “dobit utakmicu”. Ponovaljam, ne znam koliko je istinita ova prica.

    Sut su mu isli dirati jer je kao imao mali luk prilikom izbacaja…

    Obrana u njegovom slucaju jos ne postoji. Yogiji ga ostavljaju u prasini, bocne igrace ne zna pratit, pod kosem je slab i lose cita igru, tako da, bljak na kraju

    Da, Magic je debilna momcad 🙂

    Iskreno, ne znam vise da je do trenera jer vidim da “projekt barcelone” sto je smetao Hezonji po nasim novinarima igra cisto solidnu prangiju za Thunder.

    Moja ljubav prema Hezonji je bila tolika da sam navijao da padne do Detroita.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *