THE RIGHT STUFF 2017.

Najbolje doba godine, idealna klima plus idealna zabava jednako uživanje. U subotu konačno kreće prava stvar, a do tada odradimo i ove manje bitne stvari poput ispunjavanja balote. Uskoro i najava prve runde u pisanom i podcast obliku. Šteta, barem piskaralu u meni se tako čini, što nemam više vremena za još opširnije bavljenje temama ovih par dana, ali tješi me što su ionako samo utakmice bitne.

ALL-NBA 1

Westbrook, Harden, Leonard, Durant, James

Kako nemam potrebe držati se ikakvih pravila prilikom popunjavanja petorke jer ne glasam za nikakav službeni izbor, mogu si priuštiti ne nagraditi one koji to nisu zaslužili samo zbog toga jer igraju određenu poziciju. Nisam od onih koji smatraju da su centri izumrli, ali ako ni oni najbolji poput Cousinsa, Davisa i Townsa nisu u stanju odvesti svoje momčadi u playoff, ne vidim razlog gurati ih u najbolje petorke da zadovoljim nekakvu formu koju je pregazilo vrijeme – pa barem danas znamo da određena specijalizacija nije važna koliko je važno imati što više talenta i vještina na svim pozicijama. Uostalom, ova postava bez problema može odraditi svoje na parketu (James, Durant i Westbrook su u top 20 gledajući skokove, a Durant je 15. bloker lige – u 62 utakmice ostvario je više blokada od Cousinsa i Howarda), a uz to radi se o 5 najboljih košarkaša na planeti i razdvajati ih jednostavno mi nije imalo smisla.

ALL-NBA 2

Curry, Thomas, Butler, Antetokounmpo, Gobert

Ovdje mi je jedina dvojba bila Thomas ili Lowry, beku Bostona dao sam prednost tek zbog bolje pozicije momčadi i više odigranih utakmica. Jimmy i Giannis unutra su kao ljudi kojima je uspjelo, očajnom kontekstu unatoč, izboriti playoff igrajući na lebronovskim razinama, a Gobert je stup ambicija Jazza.

ALL-NBA 3

Wall, Paul, Lowry, Hayward, Green

Ovdje je bilo malo više dvojbi, doduše ne i oko bekova jer sva tri playa zaslužuju biti izabrani u top 15, ostaviti jednog izvan petorke radi nekog četvrtog jednostavno nije mi se činilo poštenim. Tako da sam razmišljao tek oko toga da li malo pogurati Greena kako ne bi morao birati Davisa (ovdje sam mogao ubaciti i Lillarda, ali čak i za ovaj ležerni pristup previše bi bilo četiri beka, plus nije Lillard ostavio takav dojam važnosti kao lani, vukli su i McCollum i Nurkić), odnosno da li dati prednost DeRozanovoj originalnosti pred Haywardovom all-round rapsodijom. Na kraju sam se odlučio za dušu Warriorsa i prvu opciju Jazza, ipak bez njih na parketu njihove momčadi ne bi bile u stanju ni približno imati ovakve sezone.

MVP

Westbrook

Ovdje sam se dosta premišljao, prvenstveno jer su mi ozljeda Duranta i loša forma Cavsa u obrani nakon all-stara eliminirale prvog i drugog kandidata (ovo što je Durant napravio u 62 utakmice na uzorku od nekih 75 kod mene bi mu donijelo MVP naslov – često ističemo kako je Leonard danas jedini superstar koji igra jednako dobro u oba smjera, što je poprilično nepravedno prema Kevinu koji je izrastao u kompletnog igrača i savršeni košarkaški stroj). Tako da mi je ostalo birati između Leonarda, Hardena i Westbrooka. I tu je praktički samo trebalo sam sa sobom razjasniti što to kvragu taj MVP predstavlja (doduše, odavno sam to napravio, ali radi razvoja priče pravit ću se da radim sve po prvi put).

Ako biramo najboljeg igrača lige, onda biram Leonarda. Logika je jednostavna, momčad s Leonardom i četiri prosječna igrača gotovo uvijek će pobijediti momčad s Hardenom ili Westbrookom s četiri prosječna igrača. Jednostavno, Kawhi će izdominirati taj matchup superstarova (može čuvati ovu dvojicu, oni njega ne mogu). Uz to, Kawhi ima momčad koja rastura po broju pobjeda iako nikome nije jasno kako (a očito je, zato jer je on briljantan i jer Spursi ozbiljno shvaćaju stvari poput treninga, obrane, momčadi i košarkaških akcija). Kada on zaigra 1 na 5, jednako je dominantan kao Westbrook (bacite samo pogled na clutch brojke, kada treba Leonard je poput LeBrona u najboljim danima). Praktički, jedina zamjerka koju možete uputiti njegovoj kandidaturi je da ne mora nositi toliki teret kao Harden i Russ te da ne znamo kako bi se snašao u sistemu koji bi od njega tražio da donosi češće odluke s loptom.

Kada usporedimo sve MVP kandidate, na 100 posjeda gotovo svi ostvaruju triple-double. Daj 100 napada Russu i čovjek ti dohvati 45-15-15. Harden je na 38-15-11. LeBron na 35-12-11. KD na 36-7-12 (što je impresivno pored Currya i Greena). Leonardovih 39-5-9 tu nekako izgledaju mršavo. Ok, skokove znamo da može uhvatiti ako je potrebno, niti je dio takvog sistema gdje poput Russa i Hardena ide na skok iz pozadine dok centri paze na skakače niti igra na visokim pozicijama kao LBJ i KD. Međutim, to da ti treba 200 posjeda za ostvariti 10 asista malo je čudno, s jedne strane očito da imaš takvu rolu koja ne zahtijeva toliko kreacije, a s druge valjda je i imaš jer još trebaš raditi na tom aspektu igre. Kawhi može podvaliti loptu centru ili baciti povratnu otvorenom tricašu kada ga udvoje, ali ne secira obranu kroz pick & roll pasovima.

Opet ponavljam, svaki sistem i stil igre nešto uzimaju i donose, tako da Leonarda definitivno ne treba ignorirati zbog toga jer ima manje napuhane brojke – čovjek je apsolutno legitiman i ravnopravan MVP kandidat. E, tu se sad vraćam na početak, a to je pitanje što je kvragu MVP? Tu sam odavno na strani onih koji smatraju da je narativ jednako bitan kao učinak i da je MVP netko koga se najviše može identificirati s određenom sezonom. Ako ste primjetili, za donijeti sve ove teze iznad trebali smo stvoriti nekakav vakum, umjetni kontekst u kojem bi mogli uspoređivati stvari koje ovom prilikom uopće ne treba uspoređivati jer odvajati priču iza njih od junaka te priče sliku čini siromašnijom.

Zato mi nikada problem nije predstavljalo što je Rose svojevremeno dobio nagradu ili to što su je i drugi igrači dobivali pored Jordana u naponu snage ili to što su je Nash i Curry osvojili dvije godine za redom. Dapače, po meni je CP3 zaslužio barem jednu na štetu LeBrona. Koji je neupitno veći i bolji igrač, ali to ne znači da 2012. Paul nije mogao dobiti nagradu kao čovjek koji je preporodio Clipperse. Narativ je bitan, a narativno ove godine Leonard ipak nije na razini Westbrooka i Hardena koji su odradili povijesne sezone po suludim brojkama koje su ostvarili i suludim teretima potrošnje koje nose.

Ok, kad sam već prelomio u sebi da će Kawhi pričekati neku od idućih godina za ponijeti MVP titulu, sada je trebalo odlučiti između Hardena i Russa. U startu sam bio na strani ovog prvog čisto zbog učinkovitosti, a zatim i zbog većeg uspjeha momčadi. A onda je na kraju opet prevagnula mitologija. Harden je imao puno više oscilacija, ali i puno lošije brojke u clutchu što mi nije imalo smisla jer ipak se nalazi u puno otvorenijem sistemu u kojem je lakše igrati, okružen suigračima i trenerom koji su tu samo da maksimiziraju njegove dobre strane. S druge strane Russ je sistem, ne postoji kontekst za njega, već on stvara kontekst iz ničega. Čistom voljom i snagom on vuče momčad, za koju svi znaju kako je braniti i kako je napasti, do respekta vrijednog scorea, dominirajući završnicama, sve to u doba kada šutiranje trica i rašireni reket sami po sebi donose bonus pobjede što je nešto što si Thunder bez šutera i šuta ne može priuštiti.

I jasno mi je da je izbor Westbrooka potpomognut i time što su njegov GM i trener odradili puno lošiji posao od GM-a i trenera Houstona (što je u biti samo potvrda koliko je morao nadrasti kontekst da ostvari ovo što je ostvario). I jasno mi je da Russ šuterski nije u rangu s ostalim superstarovima (samo, zamislite da je još i elitni šuter, onda bi pričali o jednom od najboljih svih vremena i neprikosnovenom MVP-u u rangu Jordana i Jamesa, ne bi uopće razbijali glavu oko ovog izbora). I jasno mi da prikupljanje skokova i asista nije toliko bitno poput obrane koju često ne igra (opet, njegova momčad igra top 10 obranu, dakle nije Westbrookova kurcobolja problem kao Hardenova na toj strani parketa, što je vidljivo i po tome da su u clutchu top 2 defanzivno kao momčad i tu očito Russova agresivnost u napadanju linija dodavanja često donosi više koristi nego štete).

Ali, isto tako mi je jasno da je Russ personifikacija sezone 2017. sa svim njenim manama, jedna od kojih je i naša potreba da previše mudrujemo oko ovih stvari. Ovo je jebena nagrada za regularnu sezonu. Ona najvažnija se ionako dodjeljuje za koji mjesec. Stoga, prestanimo brinuti oko toga što je pravi izbor i jednostavno naučimo voljeti čovjeka-bombu.

ALL-DEFENSE 1

Leonard, Roberson, Antetokounmpo, Green, Gobert

ALL-DEFENSE 2

Butler, Crowder, Durant, Millsap, Marc Gasol

ALL-DEFENSE 3

Sefolosha, Mbah A Moute, Covington, Patterson, Embiid

Sorry, nemam mjesta za bekove koji ne mogu preuzimati. Poanta cijele ove priče je složiti obranu koja može dominirati košarkaškom utakmicom u svakoj situaciji, a ne nagraditi nekoga jer je u stanju odigrati solidan presing. Uostalom, nitko me nije posebno ni impresionirao, Beverley svakako donosi energiju koja zaslužuje biti uzeta u obzir, ali prednost sam dao Sefoloshi koji je još uvijek u stanju bolje čuvati playmakere od njega, a Paulova upornost malo je popustila. Uostalom, ako treba odsječi playa, tko to može bolje od dugonje poput Leonarda? Peticama sam ostao vjeran iako malo narušavaju ideju savršenog preuzimanja, em to mogu odraditi do neke razine (čak i Gasol), em je ono što donose u reketu neprocijenjivo. Svi ovi swingamni koji mogu braniti od 1 do 4, oni su danas najveći luksuz, tako da zaboravite to što ne mogu pogoditi otvoreni šut – ovo što donose Roberson ili Mbah A Moute anulira sve probleme u napadu jer bez njih u stanju usporiti Leonarda, Haywarda i Hardena, njihove momčadi ne bi mogle uopće izaći na parket u takvim dvobojima. Uz davanje prednosti takvim igračima ispred bekova koji brane 1 do 2 pozicije, a i to ne bez pomoći, najviše sam se mislio oko trećeg centra, na kraju je ipak prednost dobio Embiidov potencijal nad Dwightovim povratkom u formu. I da, svjestan sam da imam 2 igrača Sixersa u top 15.

DPOY

Gobert

U prethodne dvije sezone imao sam Leonarda i Greena, dakle sada je red na Goberta.

ALL-ROOKIE

Brogdon, Murray, Brown, Šarić, Embiid

Ovdje sam razbijao glavu više nego s MVP izborom jer sam vagao između toga uzeti Embiida u izbor ili ne radi minutaže. Na kraju sam došao do zaključka da jednostavno nema smisla uopće započinjati ikakvu priču bez Embiida, koji je realno najbolji igrač klase (iako nije dio ove klase, ali nema veze) i bez kojega je ovu generaciju rookiea najbolje zaboraviti, barem dok ne dokažu suprotno (ozbiljno, teško se sjetiti gore generacije rookiea). Uglavnom, kada sam se odlučio da ga uzimam u obzir, sve se dalje složilo samo po sebi. Šarić baš i nije bio solidan kada gledamo uzorak cijele sezone (čovječe, Chriss koji još ima problema s igranjem 5 na 5 sezonu je završio s boljim efektivnim i stvarnim postotcima šuta samo jer je trčao kontre), ali je bio prisutan i davao je do znanja da je na parketu, pa makar i kada je pokušavao više nego što može (tipa, svaki put kada bi krenuo driblati kroz gužvu, ali zbog te drskosti i volimo čovjeka), a i imao je onaj bljesak dok Sixersi nisu krenuli u totalno tankiranje, bljesak koji ga je gurnuo i u trku za rookiea godine. Murray je pokazao potencijal koji zasjenjuje Hielda, Brown pak all-round korisnost koja je iznad onoga što je pružio Ingram. Praktički, Brogdon je jedini neupitan izbor uz Embiida.

ROY

Embiid

Ovdje je presudila logika po kojoj njegova 31 utakmica nije ništa lošiji uzorak za razmatarnje od 30-ak dobrih utakmica koje su odigrali Šarić i Brogdon (dobro, Brogdon ih je odigrao malo više, barem 40-ak, ali ipak je njegova rola neusporediva s onim što je odrađivao Embiid ili čak i Šarić u onih mjesec dana). Jednom kada prigrlite ovu logiku, mjesta velikoj priči nema, Embiid je za tri klase iznad svih konkurenata.

Tako da možemo na kratko o tome tko bi mi bio ROY da sam ipak odlučio kako je 31 utakmica premalo, bez obzira što je u tim skromnim minutama napravio više nego svi ostali konkurenti zajedno. Praktički, našao bi se u situaciji kao i prije nekoliko godina kada sam se odlučio za Plumleea umjesto Carter-Williamsa držeći se logike da je ovaj prvi time što je bio dio rotacije ozbiljne momčadi napravio puno više od Carter-Williamsa koji je imao zeleno svjetlo raditi što poželi jer su Sixersi željeli sezonu barem iskoristiti da vide što imaju u njemu i koji mu je plafon.

Dakle, doslovno se bira između Brogdonove efikasnosti i zrelosti koju je pokazao dok je igrajući sporednu rolu zakrpao rupe Bucksa i doslovno im pomogao da se nađu u playoffu (bez njega nema šanse da bi im to uspjelo s ovakvim Dellyem, a da ne govorim da im je njegova igra omogućila da Carter-Williamsa, kojega opet spominjem u totalno drugom kontekstu što je totalno sick obzirom koliko je bezvezan i nebitan postao, pretvore u Snella i tako zakrpaju još jedan problem, izostanak Middletona) ili Šarićevih solidnih epizoda s klupe uz jednu finu, ali kratku, glavnu rolu koja opet nije imala nikakvu opipljivu težinu u vidu rezultata.

Kako se u svim ovim izborima uglavnom vodim time da iza košarke mora stajati nešto konkretno, po mogućnosti rezultat, a Brogdon je imao i značajniju ulogu u priči Bucksa od Plumleea nekoć, sve se složilo samo po sebi. Iako ne treba zanemariti ni Šarićeve solidne igre i iznenađujući napredak koji je pokazivao iz tjedna u tjedan čak i kada su se obrane fokusirale na to da mu oduzmu prostor za manevar. Ipak, koliko god legitiman bio izbor i njega i Brogdona, sve što on donosi je potvrda da je ovo najgora ROY trka još od dana Mikea Millera. Embiid pak cijeloj priči daje dozu značaja.

MIP

Antetokounmpo

Gomila igrača je skočila iz ranga graničnih all-star talenata u all-star klase (Jokić, McCollum), odnosno iz all-star klasa u rasne nositelje franšize (Thomas, Butler), ali samo je jedan skočio od potencijalnog all-stara do neupitne Franšize. Mislim, ako ti padne na pamet misao poput “jebote, pa Bucksi će u idućih 10 godina igrati minimalno 5 finala Istoka samo ako ostave njega i okruže ga s 4 prolaznika”, onda nemaš drugog izbora nego dati mu tamo nekakav MIP. Lanjski Giannis nakon all-stara je bio nagovještaj, ali u takvom kontekstu teško je reći koliko su stvari realne, a koliko su tek dobra fora. S tim da je i taj nagovještaj tek dijelić ove sile prirode koja u Russovom i LeBronov stilu ruši sve pred sobom ne obazirući se na zakonitosti igre. Njegov dvokorak je već sada dovoljan da Buckse ubaci među 8, što će biti kada doda skok-šut?

BENCH

Raptors

Najbolje od svega, nismo ih imali previše prilike gledati nakon renovacije obzirom na ozljedu Lowrya, ali prije nego su dodali Ibaku i Tuckera imali su onu kaznenu ekspediciju u kojoj bi Lowrya (ili DeRozana, iako ta postava nije bili ni približno dobra) okružili Josephom, Pattersonom, Rossom i Nogueirom (umjesto kojega u zadnje vrijeme igra Poeltl). Čak i sada kada su bez Rossa, mogu bez problema u njegovu rolu gurnuti Powella ili Tuckera, a s Ibakom imaju i puno raznovrsnije smallball postave na raspolaganju.

SMOY

Randolph

Lou Williams i Eric Gordon su mi ispali iz konkurencije onog trena kada su završili na istom rosteru, a i dosadilo mi je uvijek birati isti tip revolveraša za ovu nagradu. Iskreno, prednost bih radije dao Hardawayu koji pak ispada iz kombinacija jer je skoro pola sezone odradio kao starter. Iggy bi bio savršen kontra kandidat sa svojih 8 poena po utakmici i ulogom ljepila koje daje Warriorsima potrebnu rastezljivost. Samo, čovjek ipak ubacuje 8 poena uz mikroskopsku potrošnju od 11% i očito je puno više produkt konteksta nego što sam utječe na njega kao stvaratelj. Braća Johnson u Miamiu su legitiman izbor zbog svega što su odradili u renesansi Miamia, ali realno samo zato jer je Spoelstra našao načina kako minimalizirati štetu kada su Babbitt i McGruder na parketu – u pitanju su ipak maskirani starteri. Isto vrijedi i za Millsa u San Antoniu.

Tako da mi je ostalo birati između Z-Boa koji je ostao Z-Bo i u smanjenoj roli s klupe te je dobrim dijelom držao sakati roster Grizlija od potpunog raspada kada na parketu ne bi bilo Conleya i Gasola, te Monroea koji je na sličan način održavao napad Bucksa trpajući protiv drugih postava. Osim revolveraša na perimetru sada imamo i ove razbijače u sredini i to je baš rola koja im odgovara. A kako Z-Bo ima 36 godina i kako mu je najveća podrška u ovim šihtama često bio Carter koji mu može biti otac, Randolphova sezona mi je i nešto posebnija. Znam, znam, on nije učinkovita opcija, ali netko tko može samo trpati na obruču gurajući sve od sebe nikada i nije bio tako da se ne treba praviti previše pametnim. Z-Bo je legenda i takvima se treba tu i tamo i pokloniti.

COY

Brooks

Spoelstra je radio sjajan posao, kao uostalom i Carlisle i Pop, ali to se od njih i očekuje. Iskreno, da se Heat ukrcao u doigravanje možda bi i birao drugačije, sitna sam duša što se može, ovako dvojba je bila samo D’Antoni ili Brooks. I jedan i drugi su maksimalno iscijedili rostere, a na kraju ipak biram Brooksa koji je potvrdio da sve ono dobro što je radio u Oklahomi nije slučajno. Čovjek je jednostavno lider koji zna natjerati igrače da ulože trud u maksimiziranje potencijala i da igraju kao momčad. Ajde, ovo prvo je i individualno i za to su zaslužni i rosteri koje je dobio, ali tko je u Wizardsima vidio potencijal za išta drugo osim još jedne sezone ukopane u osrednjost i eventualnih natezanja Walla i Beala oko toga tko je prva opcija. Brooks je imao i sreće, usprkos očajnoj klupi izgurao je sezonu sa jednom petorkom, dobivši tek u završnici nešto širine dodatkom Bogdanovića i povratkom Mahinmia.

Gle, znam da Scottie nije najbistriji kada se treba prilagoditi tijekom utakmice i da po taktičkim pitanjima nije ni blizu spomenute kreme. Isto tako znam da je upravo čovjek poput njega treba Wizardsima, da pojednostavi proces, da ih nauči da je košarka prije svega igra i da ako igraju kao momčad mogu napraviti više nego kao pojedinac, čime je pomogao i Bealu da napravi iskorak koji čekamo već godinama (ok, pomoglo je i zdravlje), kao i Porteru da zaradi masni novi ugovor, Wallu da odigra najbolju sezonu u karijeri, Gortatu da oživi karijeru i Morrisu da se konačno uklopi u zajednicu širu od one koju je činio s bratom blizancem.

GMOY

Morey

Dati ga Myersu bilo bi prejednostavno, dodatak Duranta je ionako više stvar Kevinova izbora i gomile drugih stvari koje su se trebale poklopiti nego neke posebne akcije uprave Warriorsa koja je samo trebala reći “da”. Ali, kocka koju je Morey bacio kada je potpisao Andersona i Gordona, svjestan da limitira momčad i sada i za ubuduće, ali i da istovremeno daje šansu D’Antoniu i Hardenu da odrade posao za koju su plaćeni, zaslužuje respekt. Jedina konkurencija je Ujiri koji je Raptorse malo po malo pretvorio u silu na Istoku, pojačavši ih i tijekom zadnjeg prijelaznog roka.

THE JADRANKA KOSOR AWARD

Šarić

Kako trenutno imamo čak 6 potencijalnih HEP reprezentativaca u NBA, dogodine možda i 7, to bojim se znači da će se teror reklamnih panoa koji se nazivaju medijima nastaviti i da ćemo biti bombardirani sa svih strana, od udarnih TV dnevnika do svakog šugavog portala, o svakom njihovom nebitnom potezu. Tako da imamo i nagradu koja pripada onom nesretniku koji je najviše puta iskočio iz paštete (zbog toga sam mislio nagradu nazvati i The Đuro Gavrilović Award, ali, jebiga, kako su naše zvijezde ipak političari, onda je u redu da se silovanje razuma nečijim likom i djelom nazove po jednom od njih) .

ALL-GLUE

Mills, Brogdon, James Johnson, Patterson, Zeller.

U gomili kandidata za najdražu mi nagradu iskočilo je ipak ovih 5 imena. Makni bilo kojega od njih iz slike i nemaš više funkcionalnu momčad, što se posebice dalo osjetiti na primjeru Zellera. Ne dobivaju slučajno Oscare za sporedne uloge isključivo karakterni glumci koji potvrđuju da nije bitno kakva ti je rola, nego ono što si u stanju napraviti s onom koju dobiješ.

14 thoughts on “THE RIGHT STUFF 2017.

  1. Siguran sam da će biti puno komentara Šarić-fapera, pa evo jedan tekst objave sa Šarićevog službenog FB profila. Volio bi reći da je to najidiotskija objava/članak o Šariću koji sam pročitao ove godine, nažalost viđao sam i morbidnije….

    Svi oni koji su došli ostavit bijesni komentar nek se zaustave i pročitaju ovaj tekst, zamisle se žele li biti ovoliko bolesni- ovo je slika njihovog ovogodišnjeg fapa.

    “Ima neka tajna veza?

    Nikad prežaljeni Dražen Petrović, nesretno je preminuo 7. lipnja 1993. godine u automobilskoj nesreći.
    Jeste li ikada primjetili (ne)slučajnost da je neposredno nakon toga začet jedan dječak koji će nas 20ak godinak godina kasnije uveseljavati i oduševljavati svojim igrama u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, neodoljivo podsjećajući na svog Idola.
    Isti grad, klubovi, ista želja i upornost i gotovo jednaka lucidnost…
    Nemoguće je ne povlačiti usporedbe…

    Ipak, ne smijemo reći da ovaj momak može i mora biti Dražen! Međutim, svakako imamo pravo priželjkivati da bude ono što je-Dario Šarić. Još bolji, još jači, ali jednako jednostavan i požrtvovan!

    Kao da se dio Mozartovih nota onoga nesretnog lipanjskog dana rasplinuo kako bi nastala nova melodija, vedrijeg prizvuka i sretnijeg završetka. 🎼🎵🎶🎵🎶

    Ima neka tajna veza? Zasigurno!
    Bar ona šibenska…”

  2. Ne kuzim zasto je lowry stavljen ispred derozana u trecu petorku,s obzirom da je propustio 22 utakmice i u tom periodu ih je derozan nosio i igrali su dosta dobro.Pa i kad su oba zdravi,derozan je njihova prva opcija.
    Russ mozda nije suter na razini currya,duranta,hardena,irvinga,al je vrlo pristojan,pogotovo s poludistance,a zanimljiv je i podatak da je ubacio 200 trica,sto je 61.najbolji ucinak u povijesti nba.Bolji je suter od jamesa,to je sigurno,jedino je selekcija suta upitna,al sve je to dio njegove agresivnosti.Bryant je osvojio 5 titula a bio je igrac istog mentaliteta.

  3. Jeli moguće da M.Smart bude u užem izboru za 6. Igraca godine? Nema neke brojke napadacke ali je jako vazan kotacic u Bostonu i jedan od zasluznijih za poziciju br.1 na istoku?

  4. @ Yeaah @ lasta – ma neće biti nikakvih komentara i slično jer su ljudi uglavnom skužili priču. nije problem razum prosječnih konzumenata košarke ili uopće prosječnih konzumenata medija, već samih medija koji smatraju da su ljudi budale i da im mogu puniti glavu zrakom. a ispuhat će se i oni čim nalete na novu ljubav tako da dogodine ove nagrade neće ni biti

    @ topnik – naravno da ne kužiš, pa nisam to od tebe ni očekivao

    @ Ivan Zadar – može, zašto ne, meni doduše nije bio ni u najširem izboru

    @ wizz – danas do večeri dio najava pisano, možda i sve, kroz noć podcast, sutra ujutro ostatak najava ako bude potrebe

  5. Svaka cast Gee , napokon krece prava akcija
    btw – kada se moze ocekivati podcast ?

  6. gdje se uopce moze naci nekakva statistika svih skok suteva? ne znam sad da li u to ulaze i floateri…

    nekako ne vjerujem da je ciglar westbrook bolji suter od brona. zadnjih sezona mu je trica ispod 30 posto, evo ove godine je solidan u tom aspektu, ali opet losiji od jamesa.

  7. All NBA 1 = 60% OKC 2012 🙂

    Jos uvijek ne vjerujem sta su oni uspjeli prosut kao franšiza…

  8. @leonard cohen-ne moze se na temelju pukog postotka suta za tricu odrediti tko je bolji suter.Postotak suta iz igre opcenito najvise ovisi o stilu igre,o ekipi u kojoj se igrac nalazi,uvijek treba gledati kontekst.Po toj logici je i harden losiji suter od jamesa jer ima losiji postotak,no znamo da to nije tako.Harden je zabio otprilike duplo vise trica od lebrona,a vc sam i napisao da je westbrook ubacio 200 trica sto je među 60-ak sezona u povijesti u tom aspektu,a sve su to teske trice,jer on nikad nije otvoren,tako da je taj njegov ucinak impresivan.Da ne spominjemo lebronov mizeran postotak slobodnih bacanja,gdje je na 67.4 posto,westbrook je na 84.5 posto,nema sumnje da je bolji suter.

  9. Kad budete veceras komentarisali duel Grizzlies-Spurs, zanima me par stvari:

    1. Da li je vreme da Fizz krene sa guzonjama od starta? Nema straha od stretch cetvorki, Zibo se moze rvati sa Dedmonom, a Marc da terorise LMA.

    2. Da li bi bilo razumno da Marc izadje ranije u prvoj i predvodi drugu postavu? S obzirom da ova ekipa ima samo dva prava kreatora, i dva kvazi kreatora koja imaju zajedno 76 godina, logicno je da uvek po jedan od obe grupe bude na terenu, dakle drugu postavu da predvode Vince i Marc. Therefore, Marc bi mogao apsolutno nadigrati burazera u drugoj cetvrtini, dok sa Randolphom kao vodjom druge postave to ne bi bilo tako, pre bi Z-bo i Pau napunili jedan drugog i nikom nista.
    3. S obzirom na to da je Tony otpao, Ennis je jedini ozbiljni defanzivni swingman. Da li je realno da on provede na terenu svaki minut na terenu zajedno sa Kawhijem kako bi ga non stop cuvao?
    4. Kakav je Memphisov +/- ucinak ove sezone u minutama koje su zajedno pod kosem provele guzonje, i koliki je to uzorak?
    BTW, pohvale za izbor sestog coveka godine. Randolph je stvarno legenda, mislim da sam jedini Balkanac koji nosi njegov dres na basket/hakl.

  10. Patterson all D 3. tim? Turner iz Indijane, A Dejvis su mozda mogli pre njega upasti.

  11. @ komšija – nisam vidio na vrijeme komentar, evo sada ukratko

    1. Ne, treba guzonje rasporedit radi druge postave, a ako bude prolazilo, onda će svakako igrati dosta minuta, možda i završnice

    2. naravno da je razumno, tako nešto će se i dogoditi, s tim da će prvo jedan od njih dvoje biti s Randolphom do kraja prve, a onda drugi bi već trebao biti na parketu na startu druge. jedino nisam siguran tko će prije na odmor, to je teško bilo zaključiti po zadnjim utakmicama, ostajao je prvo Gasol, pa Conley, a onda su izlazili zajedno kada je Fiz počeo Riversove šeme s 5 rezervi

    3. pa trebao bi čovjek dobiti značajnu minutažu, iako obzirom da je u zadnje vrijeme bio dosta nestalan sumnjam da će biti toliko angažiran, bojim se da će i Selden dobiti dosta prilika

    4. na uzorku sezone guzonje su neutralne, čak i u laganom minusu, ali protiv Spursa su sjajni (doduše, radi se o 60-ak minuta ukupno)

    @ lfc – ne i na moju balotu

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *