WHERE AMAZING HAPPENS 2017.

Nakon što smo u podcastu pročešljali cijelu prvu rundu, evo kao prilog i standardni pisani dokument na zadanu temu. Na Istoku očekujem nastavak onoga što smo gledali cijelu sezonu, isticanje četiri momčadi koje su u posebnoj kategoriji od svih ostalih, dok nas na Zapadu po običaju čekaju uzbudljivije kombinacije, ali i potencijalno jednako nezanimljivi raspleti (naravno, sudar dva najveća one man teama svih vremena je u prvom planu, s tim da bi i vatreno krštenje Jazzera moglo biti zanimljivo). Tako da sam se odlučio za kredu cijelim putem kao Barack Obama. U svakom slučaju, nakon dugog čekanja koje je na trenutak znalo biti stvarno mučno (pozdrav Silveru koji je izgleda shvatio da je sezona od 82 utakmice u današnje vrijeme neodrživa), kreće ono najbitnije. Uživajmo.

CELTICS vs BULLS

Da nisu trejdali Gibsona, Bullsi bi se mogli nadati dominaciji u napadačkom skoku (Lopez i Gibson su ubijali Boston ranije u sezoni, s tim da ne treba zanemariti da je Boston u prve dvije utakmice najviše minuta pod košem potrošio na Johnsona i Zellera jer su Horford i Olynyk bili out), koja bi im u kombinaciji s eventualnim Butlerovim nadigravanjem Thomasa u 1 na 5 igri mogla biti dovoljna za ovu seriju učiniti neizvjesnom. Međutim, Bullsi su u međuvremenu ostali bez onoga što ih je činilo posebnim u matchupu s Bostonom, trejdali su Taja i okrenuli se stretch postavama što im je i donijelo iskorak na tom dijelu parketa, dovoljan za ući u doigravanje. Sada je novo pitanje mogu li išta sličnog ponoviti u seriji utakmica protiv nešto težeg protivnika od onih s kojima su se susretali zadnjih tjedana jer su u međuvremenu tu fokusiranost na šuterske postave odmah zaboravili čim se u akciju vratio Wade čijom ozljedom je ova kvazi-renesansa i počela.

Uglavnom, u jedinoj relevantnoj utakmici ove sezone između ova dva protivnika koja bi mogla poslužiti kao nekakvo uporište za ovo što nas čeka u doigravanju, Chicago je demoliran u Bostonu. Doduše, bio je to onaj period kada je Mirotić istjeran iz momčadi i prije Wadeove ozljede, dakle prije nego su okružili Butlera šuterima, tako da ostaje pitanje može li Mirotić napraviti takvu razliku da Bullsi napadački pruže otpor Bostonu. Jer, kombinacija njega i Portisa na četvorci bit će ključna, tu će Bullsi morati dobivati dovoljno da nadoknade to što Lopez i Felicio na petici sami za sebe nisu u stanju stvarati probleme kakve su mogli da je tu i Gibson kao još jedan razbijač kojega Boston treba paziti.

Jasno, obzirom da su i Wade i Rondo u komadu i da će sigurno startati, to će Celticsima omogućiti ne samo slati dodatnog čovjeka na Butlera, već i sakriti Thomasa u obrani. A kada smo kod Butlera, jadni Jimmy je u tri utakmice gađao debelo ispod 40% (jednu čak ispod 20%) jer Boston ima dovoljno opcija za izmoriti ga i bez gomilanja ljudi na njegovom putu (Crowder će imati primarni zadatak čuvanja, a kada on ode na odmor preuzet će ga Smart). Dakle, ako misle dati Butleru zraka, Hoiberg će morati staviti na parket više Valentinea i Zipsera, a možda i sjesti malo više na klupu Wadea i Ronda. Što bi se moglo i očekivati da je Hoiberg trener. Kako će prilagodbe određivati veterani, od razvoja Bullsa kroz seriju neće biti ništa.

Tvrdoglavi veterani i žilavi Butler mogu pružiti otpor, pogotovo na početku serije dok još mogu računati na energiju veterana i playoff nervozu favorita, ali jednom kada Celticsi skuže da ih mogu braniti i rešetati bez problema, stvar je gotova. U napadu Chicago drži visoke pod košem i tjera igrače s trice, što protiv Bostona ne znači previše obzirom da oni imaju gomilu postava s 5 šutera koje ne možeš braniti tako što ćeš Lopeza parkirati u sredinu. Uz to, na svakom picku Thomas će imati gomilu prostora za šut s poludistance ili bacanje floatera s vrha reketa, a u takvim situacijama čovjek realizira s 50%, što znači da Chicago ne može jednostavno birati manji otrov. Čak ne mogu ni Butlera staviti na Thomasa odmah na početku jer, em Jimmy nema toliko energije da ga brani cijelu večer, em je tu Horford kroz kojega se ionako vrti napad i koji će imati još više prostora bacati povratne ili razigravati licem košu protiv ovakve pasivne obrane.

Plus, u jednom trenutku će Bullsi zasigurno problem uber-stretch formacije Celticsa pokušati riješiti tako što će preuzimati, a obično kada to naprave slijedi katastrofa. Niti imaju roster za tako nešto, niti znaju što rade, a Horford i Thomas samo čekaju da ostanu 1 na 1 protiv Ronda i Lopeza. Tako da iz poštovanja prema Butleru

CELTICS IN 5

 

CAVS vs PACERS

3-1 ima Cleveland protiv Pacersa ove sezone, ili bolje reći 3-0 obzirom da onaj jedan poraz nećemo ni uzeti u obzir jer James nije igrao tu utakmicu radi odmora, a u sve tri pobjede ubacivali su Indiani preko 120 poena na 100 posjeda što su na uzorku od tri utakmice koji nije zanemariv sulude brojke.

Cavsi imaju prekidač, samo što je njegov problem izgleda što ne radi stalno kada ga prebaciš u “on” već svako malo izbaci pa ga trebaš vraćati. To nije identitet koji garantira velike stvari, ali prolazak prve runde protiv oličenja prosječnosti relativno je sigurna stvar. Pacersi nemaju ni jedan aspekt igre u kojem su posebni, čak ni njihov all-star ne igra na all-star razini najveći dio sezone i kao takvi teško da mogu dobiti više od jedne utakmice. A i to što dobiju dobit će uz pomoć Cavsa i njihova problematičnog osigurača.

Ono što u cijelom ovom periodu padanja u formi nije upitno je napad Cavsa koji na momente zna biti briljantan. U njihovu sposobnost zatrpavanja tricama ne treba sumnjati i tu će Indiana, koja obranu bazira na zatvaranju reketa i otvaranju prema perimetru, imati ogromnih problema pokriti sve tricaške opcije. James će pravovremenim pasovima bez problema pronalaziti otvorene suigrače i ovdje je izgledno da će se Pacersi u jednom trenutku prebaciti na čovjeka s preuzimanjem. Koliko im to s ovim rosterom može biti od koristi, ne znam, vjerojatno ne previše.

Jer Cavsi će imati gomilu mismatcheva, počevši od onoga da Pacersi nemaju nikoga tko može čuvati Irvinga. Uz to, čak i ako George dobrim dijelom odsječe Jamesa, uvijek mogu spustiti loptu Loveu koji također ima prednost nad Youngom u postu. Pratkički, tri prve opcije Cavsa imaju potencijal dobiti svoje matchupove značajnom razlikom, što je samo po sebi dovoljno za prolazak bez da smo spomenuli razliku u dubini klupe ili kakve tek nevolje čekaju obranu Indiane kada Cavsi zaigraju s Korverom i Fryeom oko Jamesa. O kombinacijama Love-Frye ili postavama s Jamesom na petici ne treba ni trošiti riječi. Ali, ni tu nije kraj problemima Indiane.

Pacersi nemaju profil igrača koji može igrati presing na bekove Cavsa ili napasti obrambeni skok protivnika, zbog čega neće biti u stanju maksimizirati dvije najveće slabosti Clevelanda. Od svih momčadi u doigravanju, samo Atlanta i Boston zabijaju manje iz tranzicije, a samo Boston hvata manje skokova u napadu, što znači da će dva velika problema Cavsa ostati neiskorištena.

Opet, čak i usprkos tome što neće pretrčati i nadjačati Cleveland, učinak u napadu je jedina nada za Pacerse. Rekli smo da nema šanse da se pokriju u obrani, dakle morat će zabiti koš više, a za to će morati šutirati kao blesavi. Iako nisu na razini Cavsa, nisu ni za baciti, pogotovo ako će Cavsi curiti u obrani kao što znaju. Imaju dovoljno slashera da kazne postave Clevelanda bez blokera u sredini (jebote, pa to su skoro sve), imaju dovoljno tricaša da kazne eventualne manjkove koncentracije kod rotiranja i, ako nastave u ritmu iz zadnjih mjesec dana sezone gdje su igrali na razini top 5 napadačke momčadi, mogli bi u ovu seriju unijeti dašak neizvjesnosti.

Sa Stephensonom su dobili dodatnog kreatora tako da mogu odigrati 48 minuta na razini, što je itekako pomoglo da u završnici sezone poprave napadački učinak. Uz to, George je u sjajnoj šuterskoj formi, Miles je već standardno na 40% s perimetra, a Turner je nepogrešiv s dugim dvojkama. Ako Teague, Stephenson i Ellis budu dovoljno često probijali obranu i ako povratnima redovno nađu nekog od ove trojice, Indiana ima malu šansu. Samo, sad smo tu na pitanju čistog razuma – bi li radije vjerovali napadu koji je treću godinu za redom na elitnoj razini i ima više opcija nego ikada do sada ili napadu koji je trenutno vruć i ovisi o gomili prosječnih NBA igrača koji bi istovremeno trebali igrati neke od svojih najboljih partija karijere da ga održe takvim i kroz dugu playoff seriju? Dakle

CAVS IN 5

 

RAPTORS vs BUCKS

Najgori je ovo mogući matchup za Buckse od sva četiri nositelja na Istoku, što je šteta jer Bucksi imaju neke sastojke potrebne za napraviti iznenađenje (imaju superstara koji je u stanju biti mismatch, imaju dovoljno šutera koji mogu eksplodirati od večeri od večeri, imaju agresivnu obranu koja može tu i tamo odraditi briljantan posao na lopti). Raptorsi su ih pregazili tri puta u sezoni s Lowryem, a ovaj jedini poraz je rezultat bitke u kojoj su Bucksi matchup zonom mogli koristiti činjenicu da je na parketu najveći dio večeri bio Joseph. Doduše, poprilična je i razlika između Middletona i Parkera, Jabari je bio igrač manje u obrani dok je Middleton ipak pojačanje na toj strani parketa, tako da Torontu neće biti jednostavno pronaći ritam prema naprijed, pogotovo ako Giannis ne bude morao krpati rupe na perimetru te bude u stanju zadržati se dovoljno u reketu i smetati u sredini. Međutim, opet se sve vraća na to da Bucksi jednostavno nemaju toliko opcija ni talenta kao Raptorsi.

Toronto ima gomilu tijela za usporiti Giannisa i moći će ga udvajati ili po potrebi preuzimati kada se sjuri u sredinu, dobit će bitku u skoku jer Bucksi osim Giannisa nemaju pouzdane opcije pod košem (osim ako ne misle držati Monroea duže na parketu nego što bi im obrana željela), imaju ponajbolju klupu u ligi koja će anulirati Bucksima onu kvalitetu koju imaju kada na parket bace Monroea uz Giannisa protiv drugih postava, a uz to Raptorsi imaju i predobre treće opcije koje će obranu Bucksa ostaviti bez rješenja kada preopterete stranu na kojoj će biti Lowry. Bucksi agresivnom igrom na loptu mogu usporiti Lowrya, mogu čak i staviti Giannisa na DeRozana te tako isključiti potonjeg iz izolacija na postu (iako će dobar posao 1 na 1 biti u stanju odraditi i Snell i Middleton), ali ostavit će praznog ili Valanciunasa u sredini ili nekog šutera u korneru, a Toronto to zna koristiti majstorski. Napad će im se tako kotrljati bez obzira što Milwaukee pokušao, a nisam siguran može li se i Bucksima.

Ne uspije li Giannis zabiti dovoljno na ulazima i u tranziciji, trebat će učinak od Middletona u izolacijama i gomilu podrške s perimetra. U teoriji sve ovo je moguće, u praksi, pogotovo protiv obrane kakvu Toronto zna zaigrati u zadnje vrijeme, teško je ostvarivo.

Praktički, najveći razlozi zbog kojih je opcija odigrati na Buckse su vezani uz standardne probleme Toronta na početku playoffa, koji su valjda skinuti s dnevnog reda nakon prošlogodišnjeg uspjeha i ovogodišnjeg sazrijevanja kroz sezonu. Uz to, Raptorsi nakon dugo vremena ulaze u doigravanje u formi koja je u uzlaznoj putanji, dok Bucksi baš i nisu briljirali u završnici sezone. Naravno, igrati na nekakav “momentum” nikada nije oličenje mudrosti, stoga kužim i zašto su Bucksi jedan od rijetkih parova prve runde u kojem se traži iznenađenje, u Giannisu svakako imaju oružje kojim mogu iznerediti Raptorse u oba smjera, posebice obrambeno, a i taktički Toronto nema takvu prednost da možeš sa sigurnošću reći kako će igrati bez grča od početka do kraja utakmice, kamoli serije.

Samo, ovdje igram na čisti osjećaj jer valjda je više vrijeme da ti Raptorsi spoje niz dobrih playoff nastupa. Lowry izgleda sjajno pauzi usprkos, DeRozan je ove sezone pokazao novu zrelost i raznovrsnost kao napadač i ne bi trebao tek tako nestati iz igre kada ga se netko zalijepi za njega, a kemija, rotacija i obrana funkcioniraju im na vrhunskoj razini. Stoga

RAPTORS IN 5

 

WIZARDS vs HAWKS

U ovoj seriji pak umjesto na trenutnu formu naglasak radije stavljam na ono što su Wizardsi pružali kroz cijelu sezonu. Pokazali su da su sjajni u napadu kad god se mogu osloniti na svoju startnu petorku, što je slučaj i sada, plus su nakon prijelaznog roka pronašli još neke ubojite kombinacije s Bogdanovićem i Oubreom. Jedna momčad poput Hawksa koja ni nakon 82 utakmice nije našla načina funkcionirati 48 minuta na tom dijelu parketa, teško da ima previše izgleda protiv takvog stroja. Istina je da Wizardsi imaju problema s obrambenim intenzitetom i klupom, ali Hawksi su uvjerljivo najgora napadačka momčad koja se našla u playoffu (Bullsi zabijaju 2.5 poena na 100 posjeda više od njih i mislim da to dovoljno govori). Nakon all-star pauze imali su najgori napad u ligi, što je dijelom zasluga i ozljede Millsapa, ali što to govori o njihovom potencijalu u onim minutama kada ga ne bude na parketu? Suočeni s ovakvim “izazovom”, čak i Wizardsi bi trebali moći napraviti dovoljno defanzivno da se učinkom prema naprijed prošetaju do cilja.

Eventualno nade za Atlantu leže u drugim postavama, koje ih kotrljaju kroz sezonu jer na startnu se ne mogu osloniti – kada su Howard i Schroeder na parketu zabijaju smiješnih 102 poena na 100 posjeda, a ironično upravo se radi o dvojcu koji je kroz sezonu najviše minuta proveo zajedno na parketu. Uglavnom, ako Muscala i Ilyasova uz pomoć Dunleavya ubace dovoljno trica, možda tu mogu stvoriti neku prednost. Također, Budenholzer ima šire mogućnosti miksanja postava čime može smanjiti prednost protivničkih startera i maksimizirati učinak protiv klupe Washingtona. Samo, kada su ti potezi uglavnom vezani uz to da s parketa što ranije makneš startnog playmakera i startnog centra, odnosno da se osloniš na spomenuta imena s klupe, mislim da neke velike analize nisu ni potrebne. Millsap je usamljen poput crnog Afrikanca u Zagori, čak je upitna i forma Sefoloshe, jedinog čovjeka koji bi imao neke šanse protiv Walla ili Beala u obrani, tako da Atlanta nema previše toga opipljivoga za što se može uhvatiti. Ostaje im tek bacati gomilu eksperimentalnih ideja po protivniku (rookie Prince u većoj roli, Hardaway kao tricaš iz driblinga koji troši gomilu posjeda) u nadi da će neka uzrokovati trajniji efekt. Sretno s tim.

WIZARDS IN 4

 

WARRIORS VS BLAZERS

Da imaju Nurkića, ovaj dvoboj bi možda mogao pobuditi nekakav interes. Ovako, ostaje samo vidjeti koliko će Warriorsi ozbiljno shvatiti zadatak pred njima i koliko će im trebati da zaigraju potrebnu razinu obrane, odnosno koliko će im trebati da počnu koristiti optimalne rotacije. Portland u tom slučaju ostaje bez dovoljno municije u napadu, a kako obranu ne mogu igrati, tu priča završava. Vonleh i Leonard na 48 minuta ne mogu izdržati ni protiv ispodprosječne NBA momčadi, kamoli jedne od najboljih svih vremena, a kada se konačno odluče za smallball s Aminuom na petici, Blazersi će upasti točno tamo gdje ih Warriorsi i žele, na njihov teritorij u kojem nemaju nikakve šanse. Osim ako Harkless i Aminu tricu neće gađati 50%. Što neće.

WARRIORS IN 4

 

SPURS VS GRIZZLIES

Dubina Spursa i činjenica da imaju Leonarda (koji će imati još lakši posao obzirom da se Allen opet raspao) gotovo pa garantiraju prolaz favoritima. U biti, Spursi nisu mogli dobiti bolji ždrijeb, uz već ozbiljno načeti Memphis koji je svakako lakši protivnik od Thundera, u eventualnoj drugoj rundi umjesto Clippersa ili Jazza idu na Rocketse s kojima mogu igrati i protiv kojih imaju jasan plan igre. Jasno, sad ove sretne okolnosti treba iskoristiti kvalitetnom izvedbom, a tu Spursi nakon dugo vremena imaju ozbiljnih problema.

Napad im jednostavno nije uvjerljiv, od problema s učinkom na bekovskim pozicijama (javna je tajna da su i Parker i Green za otpad – jebote, kad pogledaš učinak njegovih suigrača skoro pa ispada da je Leonard vukao jednako defektan roster kao Westbrook) preko problematičnog Dedmonovog učinka u napadu do općenito premalo stretch postava, Spursi znaju opasno zaštekati, a kao takvima neće im se biti lako odvojiti od Memphisa čak ni usprkos ogromnoj razlici u kvaliteti klupe. Dovoljno je da Memphis dobije nekoliko prilika dočekati završnicu u egalu i imaju šansu, što je realno očekivati obzirom na činjenicu da i jedna i druga momčad igraju sporo i temeljito, ne pucaju previše trica te uglavnom grade akcije kroz post. Kada Gasol i Conley zaplešu 2 na 2, Z-Bo počne razbijati po reketu, a standardno solidna obrana s još uvijek dovoljno pokretnim Gasolom uspori protok lopte, sve je moguće, pa da i u par clutch situacija nadigraju Leonarda.

Samo, pitanje je može li biti toliko tih gustih završnica i mogu li ih Grizliji dobiti baš sve. Rotacija im je toliko tanka i Leonard je takav ubojica da ni metla nije isključena. Ipak, zbog upitne forme Spursa koji sami djeluju kao da nisu zadovoljni formulom koju trenutno koriste (iako im je donijela 61 pobjedu, što su ti perfekcionisti) i zbog iskustva i profesionalizma jezgra Grizlija, kao i povoljnog matchupa (mislim, koja druga momčad u ligi osim Spursa je u stanju Grizlijima omogućiti da u 2017. na parketu imaju istodobno Gasola i Randolpha i da to ne samo funkcionira, već i radi pozitivnu razliku) skloniji sam tome da imamo

SPURS IN 6

 

ROCKETS VS THUNDER

Sav hype koji će liga upucati u ovu seriju potpuno je opravdan. Dva povijesna potrošača koja su ovaj pojam podigla na nove razine kakvih se ne bi posramili ni dobitnici na lutriji koji do jučer nisu imali ni za režije, sudarit će se u svojevrsnom obračunu koji, iako neće direktno odlučivati o tituli MVP-a regularne sezone, može dodati itekakve repove budućem proglašenju pobjednika (zamislite da Harden ovdje s 4-0 ispraši Russa, a onda na dodjeli nagrada koje je po novome zamišljena kao završnica sezone nakon Finala i drafta, Russ pored njega podigne trofej). A uz to na vagi je i prolazak u sljedeću rundu. Drame uokolo parketa tako neće nedostajati, a i na parketu stvari bi trebale biti neizvjesne. Cijela priča lomit će se oko osnovne premise, može li obrana Thundera toliko usporiti napad Rocketsa da se provuče sa svojim banalnim, ali na trenutke (čitaj: u zadnjih 5 minuta) učinkovitim napadačkim planom, odnosno može li obrana Houstona pronaći način kako taj plan dodatno zblesirati?

Thunder može usporiti Hardena, to je nešto što smo imali prilike gledati u regularnoj sezoni gdje su ga u tri navrata držali debelo ispod 40% šuta, što je očito moguće napraviti ako imaš Robersona i Adamsa (ili Gibsona). Samo, čak i usprkos takvom Hardenu, Houston je dobio 2 od 3 utakmice koje su doslovno sve bile u jedan posjed razlike. U onoj jednoj u kojoj je Harden odigrao solidno, Rocketsi su se prošetali kroz susret. Sad, očito da agresivnost Oklahome donosi rezultat, ali isto tako postoje i posljedice – ostavljaju previše otvorenih trica šuterima na strani bez lopte i, još gore, ostavljaju reket nebranjenim za zakucavanja Capele i Nenea. A Oklahoma ne može tek tako izabrati ostati u zoni jer im je Anderson, pogotovo kada istrčava iz reketa, ogorman sistemski problem i jednostavno mogu tek birati otrov, žele li poginuti od Nenea, Capele, Gordona, Williamsa i Andersona ili, odluče li se ne udvajati Hardena, od Hardena i Andersona koji bilo kroz 2 na 2 igru, bilo u spot-upu, previše utječe na njihovu obranu da bi ostala stabilna.

Rocketsi će u svakom slučaju moći zabiti dovoljno osim ako ne upadnu u nekakvu nezamislivo lošu šutersku seriju u kojoj će promašivati otvorenu tricu za otvorenom tricom, što nas vodi na drugu stranu, odnosno na pitanje može li obrana Houstona odraditi nekakav potreban minimum protiv već limitiranog napada. Rocketsi vole koristiti taktiku sličnu Thunderu, pomoći na playu, zaustaviti dribling i onda rotacijama zatvarati ostale opcije, što ima smisla protiv Oklahome koja je najgora šuterska momčad lige, ali znali su se protiv Thundera okrenuti i zonskom pristupu kako bi otežali Westbrooku finiširanje u sredini i pri tome imali dovoljno tijela za pokriti ostale opcije, tako da će Thunder jednostavno morati dobiti nešto kreativnosti od Oladipa i Adamsa ili Gibsona kako bi tu i tamo mogli promijeniti način na koji napadaju. Što baš i nije neki pouzdan plan. Tako da, uz sve olakotne okolnosti koje donose boravak Robersona na parketu i manjak ikakve stretch košarke na drugoj strani, možda je i najbolje rješenje ostaviti Beverleya da se muči 1 na 1 i jednostavno nagurati tijela u sredinu.

Sve da Westbrook pogodi baš svaki šut s poludistance i zabija 50 u seriji, ako Oklahoma neće moći do poena na drugi način osim preko skokova u napadu (a uhvatit će svoju kvotu, to je neminovno jer Rocketsi će igrati barem pola utakmice sa smallball postavama), Houston je napravio posao u obrani. Uz to, Beverley je odličan presing igrač koji dobrim dijelom može usporiti tranziciju bez koje Oklahoma ne može funkcionirati iako ga čeka gadan posao, trčati za Westbrookom 30-ak minuta neće biti nimalo lako. Također, ovo je jedan od rijetkih matchupova u kojem Anderson nije obrambeni problem jer može ostati u sredini bez straha da će itko ubacivati trice preko njega.

Uglavnom, ne izvuče li Westbrook iz guzice najbolje partije i ne promaše li Rocketsi dovoljno trica, Oklahoma neće imati tu potrebnu dodatnu brzinu da izvede kvazi-iznenađenje. A možda ni da preživi do sedme.

ROCKETS IN 6

 

CLIPPERS VS JAZZ

Jazzeri su u upitnoj formi, ali Jazzeri su kompletni, a znamo da su kada su kompletni opasni. I bili bi protiv bilo koje druge momčadi osim Clippersa (i Warriorsa naravno) koji jednostavno imaju idealna rješenja za njih. Paul umanjuje sve dobro što je Hill donio franšizi kada ih je stabilizirao na poziciji jedinice, a uz to Jordan i Mbah A Moute su u stanju 1 na 1 izdržati protiv Haywarda i Goberta. Ne ih zaustaviti ili čak pretjerano usporiti, ali otežati im život dovoljno da ne mogu dominirati na poziciji i tako razbiti obrambenu koncepciju protivnika, to mogu. Drugim riječima, njih dvoje neće moći dovesti momčad do cilja zvanog 4 pobjede u 7 utakmica bez pomoći drugih. I tu onda kreću dodatni problemi za Jazz. Naime, tko su ti drugi?

Hood i Favors su u takvom zdravstvenom stanju da su izgleda osuđeni na sporedne role, što je najveći problem. Bit će tu dosta prostora za Inglesa i Johnsona da kreiraju i pitanje je koliki oni teret mogu nositi od četvrtine do četvrtine, kamoli od utakmice do utakmice. Kako stvari stoje, Jazz će morati dobiti nešto i od Diawa kroz seriju, što bi, ako se dogodi, valjda bilo prvi put ove sezone da je taj čovjek spojio niz dobrih utakmica. Šansa za Jazz je svakako iskoristiti Griffinove probleme u branjenju stretch postava, ali tu se opet vraćamo na to može li Johnson dobiti taj matchup ako će istovremeno na drugoj strani primati gomilu poena.

Ako ne uspiju parirati starterima i barem ih malo iznerediti nekakvim stretchy postavama, Jazzerima se tek ostaje osloniti na tvrdoglavu privrženost Riversa klupi, eventualno razbiti Clipperse u onih desetak minuta kada im se napad svodi na šuteve preko ruke Crawforda, Feltonsa i Speightsa, odnosno pokušati stvoriti nekakvu zalihu u onoj polovini utakmice dok na parketu nije startna petorka. Imaju šanse, to nije sporno, Gobert i Hayward su toliko dobri i moguće je da potpuno dominiraju svaki u svojoj roli, jedan u napadu, drugi u obrani, ali nekako sam skloniji, pogotovo obzirom na rasplet sezone, držati se scenarija po kojem će rutina Clippersa presuditi. Prije nego im u sljedećoj rundi presudi to što su Clippersi.

CLIPPERS IN 6

7 thoughts on “WHERE AMAZING HAPPENS 2017.

  1. Moja prognoza NBA plejofa. Na brzinu.

    GSW – POR 4:0
    LAC – UTA 2:4
    HOU – OKC 4:3
    SAS – MEM 4:1
    BOS – CHI 4:1
    WAS – ATL 4:1
    TOR – MIL 4:2
    CLE – IND 4:1

    GSW – UTA 4:1
    HOU – SAS 4:2
    BOS – WAS 2:4
    TOR – CLE 2:4

    GSW – HOU 4:1
    CLE – WAS 4:1

    GSW – CLE 4:1

  2. Mnogo potcenjujes Atlantu..Da, Sruder je uzasan, Dvajt ne igra na razini na kojoj moze, Millsap je cesto povredjen i upitna mu je forma..Ali imaju Budenholzer, koji je bio sa Popovicem i zna kako igrati, sad uspori tekmu dovoljno, sto ce I’m biti primarni zadatak, lagano mogu da zajebu Vizardse..Brooks nije bas najbolji takticar, i mogao bi zajebati rotacije, a I najmanju gresku CE Buden iskoristiti..tako da idemo bar u 6 tekme

  3. Ozbiljna je pretnja da ovo bude najneinteresantnija prva runda PO svih vremena , ne verujem da moze i jedna serija da ode u 6+ utakmica, cak i najzanimljivije serija kao sto su Westbrook-Harden i Clippers -Jazz vrlo lako mogu da se okoncaju sa metlom, ali nadam se…

  4. Spursi guzice

    Koliko god to želim vidjeti, jednostavno nema šanse da ih do WCF itko izbaci iz zone ugode.
    Memphis sam tamo negdje oko All-stara vidio kao ubojicu Spursa i finalista konferencije, ali s ovim ozljedama mislim da nema šanse. Z-Bo će odraditi svoje standardno dobro kroz 25-30min, a Gasol i Conley bi trebali sa svojih 110g igrati 40min vrhunske i intenzivne košarke da ovi uopće ostanu u igri. Fizdale radi dobar posao, ali mi je apsolutno nejasna pasivnost uprave tokom 2. i 3. mjeseca. Da su barem Casspija potpisali do kraja sezone imali bi nešto oružja za playoff. Tuga teška.

    Bracket u koji nemam ni malo pouzdanja:

    GSW-POR 4:1
    SAS-MEM 4:1
    HOU-OKC 4:3
    LAC-UTA 4:1

    BOS-CHI 4:2
    CLE-IND 4:0
    TOR-MIL 4:1
    WAS-ATL 4:2

    GSW-LAC 4:2
    SAS-HOU 4:2

    BOS-WAS 2:4
    CLE-TOR 4:3 (ne bi bio iznenađen i da Toronto prođe)

    GSW-SAS 4:0

    CLE-WAS 4:2

    GSW-CLE 4:2

  5. moja prognoza cisto da vidim koliko cu ispasti glup na kraju

    GSW-POR 4:0
    SAS-MEM 4:1
    HOU-OKC 4:3
    LAC-UTA 4:2
    BOS-CHI 4:0
    CLE-IND 4:1
    TOR-MIL 4:1
    WAS-ATL 4:2

    za drugu rundu cemo videti ako ista od ovoga prodje

  6. Gee, cekao sam play off da vidim kakav ce Gianis biti. I sad nakon jedne utakmice sam vidio dovoljno i imam pitanje. Da sad biras, koga bi izabrao, Gianis ili Davis?

  7. Ocekujem znacajan doprinos bogdanovica u playoffu,wizardse u finalu konferencije.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *