4

Raptorsi su se vratili u igru zanimljivim planom u oba smjera, ali ne i bez drame, Clippersi su je pak uglavnom uspjeli izbjeći bez novog plana (kakav novi plan, Doc je već time što je odustao od klupe napravio potez sezone), a da sva tri favorita ne dođu do 1-1 pobrinuo se Boston koji trenutno definitivno nije u stanju igrati playoff košarku. Ajde, barem je nešto bilo zajedničko u sva tri susreta, pobjednici su bili za korak ispred od početka do kraja.

BUCKS @ RAPTORS

Najneizvjesnije je bilo u Torontu gdje su već u drugoj utakmici Casey i stručni mu štab donijeli zanimljive odluke (već lani protiv Pacersa su ugodno iznenadili brzim prilagodbama, očito će zadržati tu karakteristiku). Iako ni jedna promjena ne postavlja neriješiv problem pred Buckse, barem su pomogle domaćinima da imaju nešto na što se mogu osloniti u ovom trenutku jer oslonac im očito treba. Umjesto diranja u rotaciju radije su zarotirali zaduženja te su napade vrtili kroz DeRozana i to uglavnom kroz 2-5 pick & roll. Namjera je bila dati Lowryu zraka kako bi kroz spot-up možda zabio poneku tricu ili napao obruč što kroz gužvu na startu napada nije bio u stanju u prethodnoj utakmici. Uz to, plan je bio i što češće tutnuti loptu Valanciunasu kako bi iskoristio prednost u masi koju ima nad Makerom (u čemu nije bio baš najuspješniji jer nije baš vješt s loptom, međutim trud je neosporan, definitivno je natjerao obranu Bucksa da ostane bliže reketu). Najvažnije, ovako je lopta uglavnom bila u rukama čovjeka koji trenutno očito jedini može napasti driblingom, započeti napad ulazom i stvoriti pritisak na obranu, a to je DeRozan.

Puno važnije promjene napravili su Raptorsi u defanzivi. Ostali su pri 1 na 1 jedan zaduženjima, ali su se maksimalno povukli u zonu, igrajući praktički box & 1 (svatko tko ne brani loptu vraća se u reket), posebice Valanciunas koji je igrao klasičnog centra u 2-3 zoni i nije se micao iz sredine. Dakle, odlučili su maksimalno zatvoriti prostor za Giannisove izlete ne obruč i potpuno ignorirati Makera, a dijelom i ostale šutere, radije birajući poginuti od trice nego od zakucavanja. Kako su Maker (u uvodu) i Snell (cijele večeri) opet zabili sve što je trebalo, preveliku rezultatsku prednost nisu uspjeli napraviti, ali Giannisa su definitivno izbacili iz ritma – večer je završio s mizernih 5-12 u reketu i šutom ispod 40%.

Usporavanjem Giannisa napravili su pola posla, međutim trebalo je pronaći način nešto i zabiti i tu je opet pomogla klupa. Postave s Lowryem i Josephom okružene s tri šutera u Tuckeru, Pattersonu i Ibaki očekivano su napravile posao protiv Dellya i Terrya, a funkcionirale su čak i one predvođene DeRozanom uz Poeltla na centru. Tu su već i trice počele upadati Raptorsima (odličan posao je odradio Joseph koji ne samo da je zabio ono što je morao već je i potpuno netipično forsirao šut s perimetra kaznivši tako svako ignoriranje od strane Bucksa), što je odmah dovelo do prvog ozbiljnijeg odvajanja (+8). Naravno, ne bi Toronto bio Toronto da ovo nisu ekspresno prosuli u čemu je najviše “zasluga” imao Ibaka koji je upropastio nekoliko napada za redom i koji na drugoj strani nije imao rješenja za Monroea. Ovdje se sad vraćamo opet na onu rošadu koja visi u zraku i u kojoj bi možda bilo bolje za Toronto da prilagodi rotaciju tako da Valanciunasa što više drže na Monroeu, a Ibaki daju što više šanse na Makeru.

To je sinoć za njih odradio Kidd koji je u drugom poluvremenu dirao u šihte, bacio je Monroea na parket ranije kako bi dobio čovjeka u postu koji može nešto zabiti kada su Giannisa već istjerali iz sredine, ali i čovjeka koji se može gurati s Valanciunasom. To je bio dobar potez jer je pomogao Bucksima da se vrate u utakmicu nakon što se Toronto opet uspio odvojiti, međutim istovremeno ih je ostavio bez najvećeg oružja protiv drugih postava te je Ibaka u svojoj drugoj šihti kao back-up petica početkom četvrte odigrao sjajno (poanta – ako će Kidd i dalje držati Makera u početnim šihtama, Toronto tu može dobiti još poneki bonus poen).

Uglavnom, bila je ovo večer u kojoj su Raptorsi napravili dovoljno pomaka – s DeRozanom kao playem, Valanciunasom u postu i dovoljno raspoloženih šutera uokolo, njihov napad se zakotrljao i protiv udarnih postava Bucksa (na početku treće otišli su i na +13). Samo, problem kroz cijelu večer je bio isti – koliko god Raptorsi puta pokušali odvojiti se i koliko god kombinacija iskušali, toliko puta su se Bucksi vraćali, a sve što im je trebalo bilo bi par trica i par dobrih reakcija u obrani.

Tako je Toronto i u završnici morao spašavati živu glavu. Nakon svih eksperimenata i promjena, na kraju se opet sve svelo na recept oproban kroz sezonu, 1 na 5 akcije Lowrya i DeRozana, odnosno obranu sposobnu preuzimati s Tuckerom, Pattersonom i Ibakom. Razlika je na kraju bila tek u tome što su Lowry i DeRozan pogodili svoje herojske skok-šuteve, a Giannis nije uspio parirati s dovoljno poteza (a malo mu je nedostajalo).

Stoga, bez obzira na pozitivne pomake i gomilu dobrih perioda, Toronto može itekako brinuti činjenica da ni odlično zamišljen i solidno proveden plan nisu donijeli kontrolu nad utakmicom, kamoli serijom. Dobili su vrlo dobre večeri od udarnog dvojca, sporedne opcije su solidno zabijale izuzmemo li probleme na početku utakmice, uopće u napadu su odigrali stvarno dobro (na kraju su zabili čak i više trica od Milwaukeea). Istovremeno su usporili najboljeg igrača protivnika žrtvujući tek dijelom obranu perimetra. I usprkos svemu tome, da je Kidd imao na klupi barem jednog šutera u kojega se može pouzdati pa da Bucksi ubace još poneku tricu, mogli su Raptorsi izgubiti ovu utakmicu bez problema.

Ovako, prebacili su loptu Bucksima koji moraju naći načina dobiti nešto od Dellya ili Teletovića barem kod kuće jer Toronto, ako ostane bez prednosti u tim drugim postavama, vrlo lako može opet pasti u probleme s napadom. Tako da se opet vraćamo na ovoljetne akvizicije, vrijeme je idealno da upravo ova dvojica opravdaju ugovore jer Milwaukeeu stvarno ne treba puno obzirom na trenutnu formu jezgre. Štoviše, njihovih pet najboljih igrača do sada – Giannis, Monroe, Middleton, Brogdon, Snell – sinoć su igrali samo 6 minuta zajedno i nije nerealno vjerovati da bi više prilike ovoj postavi donijelog dobroga cijeloj momčadi.

Tako da ovdje vatromet vjerojatno tek počinje.

BULLS @ CELTICS

A ovdje je već gotov. Ako je Boston u prvoj utakmici bio bolja momčad tek uvodnih 6 minuta, ovdje su to uspjeli dodatno srezati na otprilike 2 minute. Da je tamo situacija katastrofalna dobili smo tako još jednu potvrdu, ne može se jednostavno preživjeti toliko šokova u tako malo vremena i onda se fokusirati na košarku kao posao. A Celticsi trenutno ne odrađuju dobar posao, što se odnosi i na Stevensa koji je već nakon 3 minute odustao od Johnsona i bitke pod koševima, okrenuvši se radije pokušaju okretanja serije smallballom. Samo, jebiga, onda ne staviš rookiea Browna na parket već se okreneš Smartu (ups, pokušao je i to, uzalud). Ili se nadaš da Olynyk može šuterski odraditi posao u napadu i tako raširiti reket (ništa ni od toga). Uglavnom, Brown nije napravio ništa i Chicago je već na startu otišao na desetak poena plusa stekavši pri tome dodatnu psihološku prednost i bacivši pred Boston još jednu prepreku.

A možda je i stvarno svejedno kakve poteze Stevens vuče jer ove večeri ni Thomas nije bio raspoložen za igru (a znamo što to obično znači za Celticse), Bradley nije ništa mogao ubaciti (Butler ga je uzeo pod svoje nakon što je prošlu utakmicu zabio nekoliko puta nakon istrčavanja iz bloka kako se to ne bi ponovilo), što je u kombinaciji s lošom šuterskom formom Crowdera i činjenicom da Horford ne može dobiti matchup s Lopezom ni u jednom smjeru značilo da Boston nema šanse (centar Bullsa umjesto skokom ovaj put ga je nadigrao zabijajući skok-šuteve s poludistance). Chicago je to brzo shvatio, tako da su se postavili kao da su oni prvi nositelj, a Celticsi osmi.

Butler je opet odradio posao (rekao bih zabio svoju kvotu, ali nije uopće bilo potrebno da Jimmy igra punom snagom), Lopez je opet bio najbolji visoki na parketu (čovjek je ljepilo koje Bullse drži na okupu, a ovako dobro nije igrao od prosinca), ovaj put je šutersku podršku pružio Mirotić umjesto Portera, a za ostalo se pobrinuo manjak ikakve ideje i ritma kod Bostona. Čak ni napadački skok ove večeri nije trebao Bullsima, a uostalom nisu ni imali previše prilike hvatati odbijance jer su prolazili kroz obranu Bostona kako su htjeli.

Istina, Bullsi su realizirali debelo iznad svog prosjeka, ali nije da su uzimali šuteve preko ruke. Boston jednostavno ne može ništa obraniti, njihova inače prosječna obrana sada je katastrofalna, a razlog za to leži što ni u jednom matchupu nisu u stanju ostvariti prednost. Čovjek bi očekivao da će stati u zonu dok su na parketu Rondo i Wade, ali čak su i ova dva potrošena veterana bez problema nalazila rupe u njihovoj obrani, bilo kretanjem bez lopte, bilo driblingom. Mirotić i Lopez su šutem iz vana držali obranu na petama, Butler se pravovremeno rješavao lopte kada bi privukao obranu na svoju stranu i to je bio sav prostor potreban Bullsima da razvuče Celticse koji su ili preniski (Thomas, Horford, Bradley) ili prespori (Crowder) da igraju ozbiljnu 1 na 1 obranu, a usput su i previše uzdrmani da išta odrade sistemski kao momčad. Sve u svemu Chicago je igrao bez grča u napadu.

Boston pak za ništa drugo osim grča nije ni znao. Od njihovog razvikanog rasporeda nismo vidjeli ništa, čak je Horford zaustavljao loptu i forsirao 1 na 1 akciju kao da će tako napraviti nekakav pomak. Ubacili su premalo spot-up trica za momčad koja nema dovoljno kreatora i iso strijelaca, a najgore od svega što su ih opet imali dosta otvorenih. Ništa ni od kretanja bez lopte, trčanja, sekundarne akcije ili nešto više kreativnosti u 2 na 2 situacijama – Boston se uglavnom sveo na gomilu promatrača koji i kada reagiraju redovito kasne s reakcijama. I u tome je upravo bilo vidljivo koliko nisu fokusirani na igru, gomila nepotrebno izgubljenih lopti bila je rezultat upravo tih pokušaja forsiranja nekakve akcije driblingom, što je za momčad koja ima jednog driblera kobno. Za to vrijeme su Bullsi samo čekali u sredini, bez da ih je Boston u ijednom trenutku natjerao da izađu iz zone ugode.

Inače, odricanjem od Johnsona završili su Celticsi s rotacijom od 6 igrača, uz bezuspješne pokušaje Stevensa da pronađe iskru nade u Brownu, Zelleru i Rozieru. Neće ići. Ako Boston ne može igrati svoju igru u napadu na razini na kojoj im je to uspijevalo veći dio godine i ako u obrani ne mogu zaustaviti barem jedan aspekt igre protivnika, mogu se početi pakirati za praznike.

JAZZ @ CLIPPERS

Paul i društvo su ušli u utakmicu odlučni odigrati puno bolje nego u prvoj i to im je uglavnom uspijevalo. Odmah su izvozali Diawa i Favorsa u pick igri, zagospodarili su reketom (za večer zabili 28 od 38 pokušaja na obruču, uglavnom zakucavanjima, dakle maksimalno su se odlučili zaigrati na silu), stisli u obrani te je već nakon 3 minute i +8 bilo jasno u kojem će smjeru ova utakmica. Snyder je vrlo brzo morao posegnuti za Johnsonom kako bi oživio napad, ali Clipperse to ovaj put nije izbacili iz ritma jer je Griffin bio spreman puno agresivnije napadati sredinu i koristiti ovaj matchup. Uz to, svaki pokušaj preuzimanja kojim je Jazz pokušao spriječiti ulaz i koji bi završio s nižim igračem na jednom od visokih Clippersa rezultirao bi guranjem u postu i izborenim poenima.

Udarni trio tako je napravio posao, dobili su svoje matchupove na uvjerljiv način, a čak ni njihova klupa nije bila loša (Rivers se opet suzdržao od prevelikog rizika, samo 4 minute je dao postavama s jednim starterom, 0 minuta postavama bez startera), tako da su kontrolirali rezultat od prve do zadnje sekunde. Jazz nije imao previše opcija za udariti kontru, tek su možda mogli pokušati više igrati s Diawom i Johnsonom kao parom visokih (+4 u 6 minuta akcije). Opet, Clippersi su bili toliko fokusirani na što brže otvaranje u postu da bi u dužoj šihti vjerojatno i ova postava izgubila bitku u reketu na takav način da bi postalo nebitno što su u stanju razvući obranu.

S tim da odrađenom poslu usprkos favoriti imaju itekako razloga za brigu. Kao prvo, nisu bili u stanju napraviti više od +13 i ranije riješiti utakmicu jer nisu mogli zabiti tricu. Redick je opet odigrao loše i samo je Paul iz driblinga bio prijetnja s perimetra, što je najčešće premalo za igrati ozbiljnu NBA košarku i što dovoljno govori zašto Clippersi nisu sigurni nigdje, pa tako ni u ovoj seriji. Rivers je maksimalno jahao Mbah A Moutea koji je opet odradio odličan posao na Haywardu, ali ovoliko se osloniti na njega znači limitirati napad tri četvrtine utakmice.

Ovaj put su Griffin i Jordan maestralno dobili bitku pod košem, Paul je nadigrao Hilla, Hayward je bio usporen, međutim dosta je da se u Salt Lake Cityu stvari malo pomaknu prema normali (domaćin dobije nešto bolju partiju od Haywarda, klupa napravi razliku, bolje iskontroliraju reket) i eto Jazzera opet u igri. Jasno, izgledi da se sve ovo poklopi nisu toliko veliki da bi ih stavili u ulogu favorita u sljedećoj utakmici, pogotovo jer je sve izvjesnije da Gobert i dalje ostaje izvan parketa, ali ako ti protivnik trenutno može računati na četiri igrača (Redick je toliko izvan ritam da ga Ingles bez problema stigne zatvoriti, a i Jazz si može priuštiti držati policajca na njemu cijelu večer jer imaju dovoljno igrača u reketu koji mogu pomoći obzirom na raspored Clippersa) od kojih tri nisu šuteri (s tim da Blake drugu utakmicu za redom zabija bitne trice, a nisam baš siguran koliko je dobra stvar da ti tako nešto treba za ostati u susretu), uvijek imaš šanse.

U biti sve rečeno samo je podsjetnik koliko je dobar dribler Paul, koliko je Redick dobar u trčanju i otvaranju bez lopte, koliko je dobar finišer Jordan i koliko je Blake dobar realizator 1 na 1. Da bi ova momčad funkcionirala, svi moraju biti elita u tome što rade, a trenutno na toj razini ipak nisu.

12 thoughts on “4

  1. Može generalsko poslije bitkovski komentar na Kiddovu odluku da u clutchu drži Brogdona na DeRozanu, koji je zabio mislim 6 poena preko njega u završnici? Istovremeno je Middletona drža na Tuckeru, a Snella zaboravio na klupi.

    Postava s Dellyjem se na kraju vratila u egal pa valjda zato nije htio vratit Snella, ali ako je DeRozan bio mozak operacija možda bi bolja opcija na njemu bio Khris ili Giannis čak.

  2. Gee – Koliki je neki realan uticaj Kidda na sve ovo sto se desava u Milvokiju i sta mislis koliko se Fred Hoiberg pita pored ove fantasticne trojke u Bullsima?

  3. Ako se gobert vrati prije nego sto bude 3-1 za kliperse, juta uzima seriju. Nema sanse da ono drvo od jordana ista uradi protiv njega. Sinoc je falilo da upadne koja otvorena trica u zavrsnici i opet bi izgubili.

  4. @ lasta – sjajno pitanje, nadam se da će ostale utakmice serije dat jasnije odgovor. Boston igra očajno, promašuju otvorene šuteve, gube lopte u situacijama gdje uopće nema presinga, jednostavno su totalno van ritma i njima bih ipak pripisao minimalno 60% razloga za ovakvu stanje. S druge strane, Bullsi odrađuju ono što moraju i maksimalno koriste neke prednosti, posebice pod košem, tako da ne bi dao ni ovih 40%. opet, sad su se razigrali i do kraja će vjerojatno okrenut omjer u svoju stranu

    @ toni – evo i tebe jeeeeeeee. ono kako sam ja gledao na stvar – Bucksi ionako preuzimaju na picku, pa računaju da će u nekom trenutku DeRozana čuvat netko drugi. i to je ispalo dobro nekoliko puta u završnici. samo, Toronto je odlično odigrao, makli su DeRozana s lopte u spot-up, ostavljali ga u izolacijama i onda je maloga smazao 1 na 1. iako to nisu neki ekstra šutevi, pa visili su o niti praktički kada je Giannis krenuo glavom kroz zid. ne bi previše zamjerao na tome koliko mi je smetalo da je Snell na klupi, a Delly u igri, to je bilo nejasno. em omogućuješ Raptorsima da igraju 1-2 pick & roll, em imaš goreg šutera. onda opet, Delly se bolje uklapa u motion napad, može napast iz driblinga, možda je Kidd želio više slashera pa da na taj način radi pritisak na obranu. ako bude sreće gledat ćemo još gustih završnica pa ćemo vidjet što Kidd smjera, ako drugi put izvuče Brogdona priznat će grešku, iako sumnjam, mali je ispao tragičar, ali da mu je ušla ona trica i da je DeRozan promašio, mogao je bit junak

    @ david – pa Kidd je praktički GM, tako da je utjecaj ogroman. doduše, kroz njega klub na neki način vodi Schwartz, a obranu definitivno kroji Sweeney, ali Kidd vuče poteze oko rotacije, to sam gotovo siguran

    za Bullse si zaboravio stavit navodnike na ovo fantastična. sumnjam da ga se puno pita, Wade i Rondo su vjerojatno bolji NBA treneri od njega već sada

  5. Okej, logika mi je jasna, Thomas prozivio obiteljsku tragediju-Thomas pokretac Bostona- Boston tragedija. Napad im je traljav, sve stoji. Ne mogu zagradit skok da im zivot o tome ovisi, razumljivo, nemaju nijednog pravog centra na rosteru, negdje moras riskirat itd mislim znalo se da ce ih Lopez izmasakrirat. Ali od toliko opjevanih defendera koji kao mogu zaustavit Butlera? Pa ljudi moji sto bi rekao Mladen Delic, tip se ni oznojio nije kako treba.
    Ajde Rondo i Wade u ovom vintage izdanju, to su ocekivali samo najveci optimisti s obzirom na turbulentnu sezonu ali cinjenica je da ova dvojica zajedno imaju milijun playoff tekmi u guzici. I ako jos pridodamo ove iskre Portisa, odnosno Mirotica u G2 mislim da Bullsi u ovim pobjedama imaju vise zasluga nego im pridajemo. Svakako, nastavak serije ce iskristalizirati stvar ali eto cisto neko osobno videnje. Naravno svi cemo bit pametniji kad serija zavrsi 🙂

  6. Kidd nije napravio skoro nikakvu prilagodbu, opet je imao ideje u drugoj cetvrtini sto su ga dosle utakmice. Zavrsnicu ste vec rekli, nema tog motion koji moze objasnit da si vruceg tricasa i duzeg/viseg defendera ostavio na klupi. DeRozan je imao 2/5 mislim protiv ovih midgeta pred kraj utakmice sto je bolje od skoro nista sta su Bucksi zabili, a imali su dva penala s Dellyem i Brogdonom samima na trici kod 102:100. Glupo bi bilo rec i to je totalno nagadanje da bi ih Snell (nije uopce igrao zadnju cetvrtinu) zabio samo on je po svakoj logici morao biti na terenu cisto na racun postotka trice ako su Raptorsi vec stavili autobus pod kos.
    Vjerujem da Kidd sprema Henson i Beasley za povratak doma ako su pri zdravlju da pomognu drugoj petorci

  7. Di nisam ima toliko muda da kazem kako ce bullsi proc….
    Bitno da sam u nekok nebitnom bracketu ih stavio da idu dalje, kenjac

  8. Meni sve lici na metlu u duelu Bullsa i Celticsa. Mozda Boston ukrade jednu utakmicu, ali 2, po svemu vidjenom je naucna fantastika. Mada se ocekivalo da ce ovo biti tezak duel za Boston, znamo svi da Wade u play-offu pojede bananu i igra na drugom nivou, pa sjecate li se prosle god kako je igrao za Miami… sa njegovom bananom u guzici, Chicago ovdje ima jos jednog igraca kojeg Boston ne moze cuvati, a da ne pominjemo da im se jos desilo da je ozivio i Rondov fosil.
    Gee, ne citam portale bez ovo sto se ovdje skraba, pa je mozda i prekasno za ovo pitanje, ali mislis li da su na kraju Kavsi namjerno tankirali kako bi izbjegli sudar sa Cikagom u 1. rundi i tako ostali svjeziji za nastavak, jer je odavno jasno da George ne moze ni priblizno izmoriti Jamesa kao sto bi to mogao Butler, a i ostatak ekipe nije toliko “cvrst” za namuciti roster Kavsa, jer ova ekipa Cikaga, koliko god djelovala suplje, itekako ima misica i zilavosti za namuciti bilo koji tim u ligi?

  9. Ha, prije playoffa sam na par mjesta podijelio mišjenje da će Bullsi proći dalje, bazirano većinom na okršajima kroz sezonu. I onda sam se sjetio da su Bullsi nakon toga napravili trejd pa sam se grizao što sam takvu glupost izjavio i htio ju povući. Sad se pravim pametan kao da sam to znao od početka 🙂

  10. Ja i dalje mislim da ce ovo Kelti okrenuti. Pre verujem da ce oni dobiti 4 od 5, nego Chicago 2 od 5.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *