11

Rocketsi su prekinuli mučenje Thundera, Jazz se sprema isto napraviti s agonijom Clippersa, a Spursi su izvukli dobru partiju od nekuda, samo što i dalje ne treba vjerovati da su stabilni dok ovako nešto ne izvedu u Memphisu. Prva runda je uglavnom u fazi kada jedva čekamo da se završi pa da krenemo na nove izazove.

THUNDER @ ROCKETS

Iako se OKC trudio baciti novi izazov pred Houston, u suštini smo gledali istu utakmicu kao sve do sada, odnosno barem tri prethodne (prva je bila gaženje, valjda dok Rocketsi nisu skužili da ne moraju igrati sa 100% da prođu seriju, da im je dosta tu i tamo povući) – Harden i društvo nalaze načina zabiti dovoljno bez obzira kakve obrambene izazove pred njih baca Donovan (sinoć im je to uspjelo iako su ubacili samo 6 trica), dok na drugoj strani Russ ne može dovoljno zabiti u trenutcima kada nije na parketu i, ovo drugo je puno veći problem jer ovo prije mu se nekako još i može oprostiti, u završnicama kada bi obrana Houstona ipak zaigrala nešto mudrije i kada bi manjak opcija u napadu (ili sposobnosti da ih se koristi, kako hoćete) koštao Thunder.

Ovaj put gosti su opet donijeli neke “novosti” pa se tako nisu ni trudili igrati kroz post već su jednostavno dali loptu Westbrooku da igra 1 na 5. I to 12 minuta u komadu za početak, kako bi izbjegli izgubiti u onih par minuta krajem četvrtine dok se Russ inače odmara (s tim da se možemo i pitati zašto je Donovan ovoliko čekao s prilagodbom jer D’Antoniev standard od početka serije, pa i kroz sezonu, je ostaviti Hardena na parketu kompletan prvi period što je omogućilo stvoriti još veću razliku od one inicijalne koju klupa Rocketsa ima nad klupom Thundera na papiru).

U obrani Thunder nema što za izmisliti, mogu tek miksati načine na koje se brane, ali tu je očito da domaćin, iako ne zabija previše učinkovito, diktira tempo. D’Antoni mudro forsira 1-4 pick & roll na startu jer OKC se ne usuđuje ostaviti Andersona samog, tako da Harden ima dovoljno prostora za napasti sredinu, pa se nakon nekoliko posjeda odlučuju preuzimati i dati mismatch Hardenu što nije idealno bez obzira što ovaj igra na lošem gležnju (koji objašnjava slabiji učinak na ulazima utakmicu prije, a isti trend nastavio se i ovdje). Opet, iako Rocketsi zabijaju samo 16 u uvodnoj četvrtini minus im je tek 6 poena, a znamo da to nije nikakav problem stići ako će klupa odraditi svoje.

I tako i biva, Beverley, Gordon i Williams u 3 minute dok nema Westbrooka rade 11-5, brišu minus, i to uglavnom ulazima pored Kantera, Abrinesa i McDermotta. Tako da sve kreće iznova, Westbrook opet mora graditi prednost i opet to nastavlja dominacijom lopte iako je ovdje više dodavač nego finišer. Naime, Rocketsi su nakon što je olako ulazio u sredinu obrane malo mijenjali pristup pa ga tako brani Ariza, na visokom picku ga čak znaju i udvojiti i uopće ranije šalju pomoć u sredinu, što otvara prostora za poneku tricu (čak i Grant zabija jednu). Thunder je odustavši od startanja posjeda kroz post-up čak dosta akcija vrtio i kroz pick & roll s promjenom strane kako bi stvorili nešto više kretanja lopte, ali naravno da s ovoliko malo šutera i kreatora ne možeš odjednom izmisliti pokretni napad koji će izazvati protivnika.

Tako da Rocketsi na odmor odlaze s +7, saznanjem da je Westbrook usporen i da uvijek mogu zabiti koliko treba (iako je ovo sinoć odvedeno na tragikomičnu razinu jer na trenutke doslovno ne mogu zabiti ništa). Imaju utakmicu tamo gdje su rijetko bili u ovoj seriji, pod potpunom kontrolom, uglavnom zato jer su odustali od čekanja u zoni i zaigrali na Russa nešto agresivnije. Kako znamo da OKC ne može zabiti dovoljno kroz svoje ispušne ventile jer ne mogu staviti dovoljno trica, što rezultira i rastom prednosti Rocketsa do +11, to Westbrook nalazi rješenje u svom stilu – jednostavno se diže na tricu za tricom preko obrane. I stavlja ih 4 Arizi kroz uši kako bi od -11 došao do +5 na startu četvrte. Jebiga, samo opet ga čeka onih 3 minute na klupi što sjajni Beverley (fantastična partija, bez obzira što je u obrani uglavnom morao prepustiti ulogu ključnog stopera Arizi donosio je standardno zaraznu razinu energije u sve što radi) uz pomoć Williamsa koristi da -5 pretvori u +5.

I to je to. Houston ovo više ne ispušta i zaključuje utakmicu kombinacijom obrambenog pritiska i činjenice da Russ ovaj put ne ubacuje trice preko obrane (5 promašaja s perimetra), a da Thunder kolektivno gađa 27% iz igre (naravno, na ovo utječe ponajviše Russovih 18% obzirom da troši većinu posjeda). Rocketsi ubacuju taman koliko treba (uglavnom kroz Hardena na liniji slobodnih jer tricu i dalje ne mogu ubaciti) i sada mogu na odmor. Ovdje su posao doslovno odradili, usprkos tome (nevjerojatan podatak) što u cijeloj seriji nisu ubacili više od 11 trica u utakmici. Koliko god ih saznanje da imaju dovoljno opcija u oba smjera može ohrabriti, toliko moraju biti i zabrinuti jer ovo što im je defanzivno napravio OKC može i sljedeći protivnik, a u tom slučaju desetak trica možda neće biti dovoljni.

GRIZZLIES @ SPURS

Taj sljedeći protivnik vjerojatno će biti Spursi koji su sinoć odradili posao, s tim da ako ovo i zaključe, ne ostavljaju dojam momčadi u formi koja bi im garantirala ikakvu prednost pred Rocketsima. Ajde, barem su nakon dvije utakmice mučenja sinoć odigrali kako mogu, tako da su Memphis manje-više uspješno držali pod kontrolom cijelu utakmicu. Imali su problema na startu jer je Pop opet startao s Leeom, ali barem nije cijelu večer pokušavao igrati s tri visoka, uključivši ovaj put Bertansa u standardnu rotaciju. Ponavljam, ključna zamjerka na ovu odluku je ta da Pau može držati Randolpha pod kontrolom i da ovako, ako ga uvodiš s klupe, limitiraš njegovu rolu u seriji jer očito da ne može biti na parketu kada je na drugoj strani Green. Onda opet, možda Pop smatra da je mu u ovom matchupu važnije Leeovo kretanje bez lopte i smetlarenje pod obručem od Gasolovog stretch elementa. Taj detalj na kraju i nije toliko bitan osim za minutažu spomenute dvojice jer Spursi su sve ostalo odradili kako valja.

Nakon što je Memphis rano stvorio prednost, Pop poseže za klupom koja konačno igra na razini koja se od nje očekivala u ovoj seriji, razini koja radi razliku. Manu pokazuje da u njemu još uvijek ima života, Mills zabija trice i sada su ovo već drugačiji Spursi od onih koje smo gledali prethodna dva sudara u Memphisu. Ekspresno stižu minus i grade prvu prednost koju će praktički do samog kraja održavati. Jednostavno, s ovoliko raspoloženih opcija u napadu San Antonio može igrati bez grča i bez potrebe da forsiraju Leonarda koji se tako može posvetiti čuvanju Conleya. Koji je zabio dosta, uglavnom nakon preuzimanja, ali koji nije imao prostora kreirati kao što je navikao (Memphis ga je čak otvarao kroz spot-up ne bi li lakše pokrenio slash & kick igru, ali nije išlo).

Uz Conleya i Gasola koji tako nisu dobili priliku uzeti još jednu utakmicu jer su Spursi u završnici utrpali dovoljno da izgrade pristojnu prednost, solidan je još bio Green u spot-upu i zbog tih problema koje radi Gasolu, ali ostali se nisu pojavili. Z-Bo nije u stanju napraviti razliku protiv nikoga, kao ni Carter ni Ennis, zbog čega je Pop opet dosta koristio postave s dva playa. U prošloj utakmici ovakvo odricanje od defanzive u korist napada nije se isplatilo, ali ovdje su Mills i Parker pokazali da su zajebana kombinacija. Najbolje od svega, spajanjem svoja dva playa Pop je možda naišao i na nešto što može primjeniti protiv Rocketsa u postavama s Beverleyem i Williamsom, iako je poprilično očito da bi ova potonja dvojica u meuđusobnom napucavanju dobro prošla, tako da nisam siguran baš radi li se ovdje tek o formuli za ovu seriju kojom se koristi manjak igrača sposobnih napasti iz driblinga kod Memphisa.

A manjak opcija kod gostiju bio je očit pored ovoliko raspoloženih Spursa. Manu je konačno nadigrao Harrisona i Seldena, što je bilo lijepo vidjeti. Aldridge je odradio rudarski posao protiv Gasola i uopće u reketu, kao i Kawhi i on je prepustio bekovima da nose igru, iako su naravno obojica zabila svoju kvotu. S tim da je Leonard opet ostavio dojam da može zabiti koliko treba, samo što eto ovom prilikom nije trebao.

Zanimljivost je svakako da Dedmon nije toliko bolestan da ne može nastupiti, što potvrđuje tezu da ga je Pop zakopao na klupu svjestan da mu protiv Memphisa trebaju košarkaši s rukama kako bi se lakše stvorio višak u napadu. Međutim, protiv Rocketsa bez Dedmona neće moći dobiti seriju, igrati 48 minuta na centru s nekom kombinacijom Gasola, Leea i Aldridgea neće biti ni približno dovoljno bez solidnog defanzivnog centra kojega možeš ostaviti u zoni, tako da možemo očekivati njegov povratak kada Spursi zaključe posao.

Ako ga zaključe jer Memphis se i dalje može nadati obzirom da su Spursi pokazali kako baš nisu stabilni. Neka opet podbace na gostovanju, što je moguće ako Conley i Gasol opet ubace više clutch šuteva od Leonarda i eto prilike da uz puno sreće izvuku neku herojsku pobjedu u sedmoj. Samo, obzirom da Kawhi potpuno kontrolira ovu seriju i da sada izgleda ima i nekakvu pomoć suigrača i trenera koji su tijekom ona dva poraza valjda shvatili koji minimum treba odraditi, do sedme ne bi trebalo ni doći.

JAZZ @ CLIPPERS

Ne ide, jednostavno ne ide, Clippersima nedostaje opcija i to je, pogotovo u minutama bez Paula na parketu, bilo itekako očito. Mogu oni igrati na vrhunskoj razini u napadu ako će okružiti 1-5 pick & roll šuterima, tu im Blake uopće nije potreban, ali ono gdje im je potreban je u rotaciji i kao sekundarni kreator, odnosno kao primarni kada Paul odmara. Doc je kao cigo, taman što je naučio konja gladovati (razdvojiti minute Blakeu i Paulu tako da je jedan uvijek na parketu), crkne mu.

Uglavnom, Clippersi su opet dali sve od sebe u obrani, u napadu je konačno i Redick uspio nešto zabiti istrčavanjem iz bloka te iz spot-upa u završnici kada se obrana Jazza potpuno posvetila zaustavljanju Paula, dok je sam Paul bio standardno briljantan. Jazzeri su opet imali očitu namjeru tjerati ga da igra 1 na 1 umjesto da razigrava (našao je način namjestiti 4 zicera Jordanu, ali samo 3 njegove povratne su završile kao trice) i koliko god CP3 bio sposoban nametati svoju volju čak i u ovakvim situacijama (fantastično je kako koristi mismatch, tipa kada ne ide na centra driblingom da bi ga napao već ga izvlači iz sredine i tako otvara prostor za ulaze iza leđa, na ovu temu može pisati doktorat), bilo je to premalo. Pogotovo u utakmici u kojoj je Gobert uspio odraditi 36 minuta kao da nikakvog udarca u koljeno nije bilo i gdje su Jazzeri opet mogli računati na Haywarda kao spot-up neman.

Uz učinak klupe (-7 Clippersi bez Paula na parketu), presudne su bile i one minute s Johnsonom na četvorci, a bilo ih je dosta. Nije stvar samo u tome što Jazzeri u tim postavama mogu zabiti, niti su napravili neku ludu prednost kao u ranijim susretima (samo +1 sinoć), već je ključno to što Johnson na parketu, a odigrao je 31 minutu, znači da Rivers mora izbaciti Speightsa iz rotacije i na četvorki koristiti nekakvu kombinaciju Piercea i Mbah A Moutea, obje debelo inferiorne kombinaciji Speights-Jordan u napadu (a nijedna ne može zaustaviti Iso Joea). A kako ne vjeruje Wesu Johnsonu, to je značilo da će na trojki opet igrati previše minuta s tri beka, što napad Jazzera jedva čeka.

Ono, nemoguća situacija do koje ne bi došlo da je Blake na parketu jer bi na drugoj strani punio smallball postave Jazza. Vratio je Doc čak i sina sinoć u akciju, ali, nakon ovolike pauze i očito još nespreman, jasno da on nije bio od nikakve koristi, dapače, samo je dobio one minute koje bi možda pripale nekoj boljoj opciji koja bi možda Doca zadržala dalje od ideje igranja s tri beka skoro cijelu večer. U ovom kontekstu pak jednostavno je nije mogao izbjeći. Igrali su tako Clippersi čak 36 minuta bez ključnog sastojka moderne NBA košarke, 3&D bočnog, stoga činjenica da su uspijevali napad Jazza držati koliko-toliko pod kontrolom dovoljno govori koliko su se borili. Najveće odvajanje koje su dozvolili bilo je +11, a nije čudno da je do njega došlo u zadnjoj četvrtini kada su se Clippersi već iscrpili i gdje u onih par minuta bez Paula na parketu jednostavno nisu mogli dovoljno zabiti.

A ni s Paulom više nisu mogli pokrpati sve rupe. Vratio ih je CP3 tricama u egal ekspresno, međutim tu je sada već i Hood potpuno raspucan (9 poena u zadnjoj četvrtini), a i Snyder vuče odličan potez, konačno na parket šalje postavu s četiri vanjska oko Goberta u kojoj Hayward glumi četvorku i iako su na parketu samo 3 minute, to je dovoljno da zabiju dvije trice, zaustave preokret koji vuče Paul i stvore novu prednost od 8 poena. Paul ovo opet skoro stiže, međutim sada se i obrana Clippersa već potpuno raspala, a Jazz ima previše oružja uokolo da to ne kazni i to njihovo bogastvo u samoj završnici više ne može pratiti ni CP3 (Johnson zabija kad treba po običaju, Hood i dalje vruć, Hayward razigran).

Solidnom se pokazala i njihova obrana s dovoljno igrača sposobnih stisnuti na lopti (uz Hilla i Inglesa odlični su u preuzimanjima bili i Hayward i Hood) dok je Gobert patrolirao u reketu (samo 3 skoka u napadu domaćina). Clippersi su imali puno više oscilacija na ovom dijelu parketa što je i razumljivo, dozvolili su previše otvorenih trica i uopće su previše ispadali u rotacijama (na startu su čak igrali čistu matchup-zonu u kojoj su se gubili jer Speights čak ni u fiksnom rasporedu nije bio u stanju pratiti zbivanja na parketu, dok su i kasnije prelaskom na čovjeka s preuzimanjem ostavljali dovoljno prostora kroz mismatch). Tako da bi utakmica vjerojatno bila gotova i ranije da su Ingles i Hill mogli nešto ubaciti i da se Snyder ranije odlučio riskirati s još nižim postavama te dodatno skratio minute Diawu.

Samo, to su već nebitni detalji, Jazz je bolji, Jazz ima kontrolu i sada samo doma trebaju odraditi posao, što po svemu sudeći ne bi trebao biti problem, iduću tekmu bi morali rješiti puno prije završnice.

17 thoughts on “11

  1. je li vrijeme da se Clippersi razjebu? s obzirom da Paulu i Blakeu ističe ugovor? nemaju sreće, uvijek neka jebena ozljeda…

  2. @ Austin – otac ti je to trebao napraviti odavno, a kako očito nije voljan, Ballmer mora naći nekoga tko može iz ove situacije nešto izvući. ova jezgra je potrošena, prošle su im najbolje zajedničke godine i ostati i dalje na istom pretvorilo bi se u agoniju (ako već nije sa svim ovim nesretnim playoff epizodama)

  3. Šta misliš, bi li mogla ijedna druga momčad sa Zapada, osim Warriorsa, dobit Cavse na 4 pobjede?

  4. Oklahoma je totalni cirkus, kao da je jedini cilj njihove sezone bio nabiti Russove brojke, napad koji su igrali u svim ovim završnicama bio je tragičan, ni tragovi nekih akcija, samo Russova kaubojština i šutiranje trica sa devet metara u petoj sekundi napada. Rocketsi su izgledali ranjivo, da bi njihova šuterska moć došla do izražaja Anderson i Ariza moraju pogađati, a obojica su imala loše postotke, posebno Anderson koji bi trebao biti snajper.

    Jazz je stvarno odigrao zrelo, mislim da su u 3. četvrtini promašili jedno 5,6 otvorenih trica Hayward i Hill, mislio sam da će ih koštati što se nisu odvojili, ali unatoč Paulovoj briljantnosti Clippersi jednostavno nemaju dovoljno. Vrijeme je da se raziđu, Chris se čini kao tip koji stvarno želi pobjeđivati, mislim da je za njega vrijeme da uzme ugovor ispod tržišne vrijednosti i možda proba otići u npr. Spurse koji bi s njim i Kawhiem imali šansu ugroziti Warriorse.

  5. Tesko ce Međedi proći ovu seriju. Znam da ne voliš komentarisati suđenje, ali kriterijumi u dosuđivanju ličnih grešaka nisu jednaki, i kad imaš dva tima sličnih kvaliteta, to predstavlja veliku prevagu, debelo su na strani Spursa i Leonarda. Nekoliko ogromnih grešaka je bilo u finišu G4, ali su to Conley i Marc izvukli na muda. Međutim, katastrofa je to da Kawhi dobija faul za apsolutno bilo kakav kontakt, postojeći ili izmišljen, koraci mu se praštaju regularno (često iz naskoka). S druge strane Marc i Z-bo ne mogu dobiti faul pa ne znam šta se desi.

    Prognoza za Warriors-Jazz, može li to otići u 6?

  6. Kljucna pobeda za Jazz. Clippersi, cak i ako se nekako izvuku iz ove situacije( u sta ne verujem), popili bi metlu u narednoj rundi od Warriorsa. Mislim da Utah moze malo vise namuciti Golden State, posebno sad kad su kompletni.
    Jel ono Russ odmah zapalio u svlacionicu nakon zvuka sirene, bez cestitanja?

  7. Gee, imas mozda podatak koliko poena su Rocketsi zabili na obrucu i s kolikom realizacijom? Meni se cini da je tu bilo over 60%
    Pokusavam skontat di su tocno Rakete dobile seriju jer u svim kategorijama je Thunder bio iznenadujuce bolji.
    Jedna stavka koja upada su broj penala za seriju na strani Raketa. Imali su povecanje u odnosu na regular za nekih 8 pokusaja po utakmici, a kroz cijelu seriju su dobili skoro 15 prekrsaja na sutu za tri poena.
    Izbacujem sve ovo jer su 4/5 utakmica zavrsile na 2 posjeda, a razlika u penalima je stravicno ogromna ako se hack situacije na Robersonu sklone sa strane. S njegovim pokusajima je omjer 168:135 (nije tocan broj).
    Tesko mi je procijenit di je ta razlika koja je na kraju prosla s fakticki metla serijom

  8. Mislin da bi bilo divno gledat Paula i Leonarda u istoj ekipi sad koliko je to moguce . .
    Kad ce Timmy na zid slave ?

  9. Kako je moguće da u eliminacijskoj utakmici Westbrook ne može spojiti zadnje dvije četvrtine bez odmora iako znaju da bez njega upadaju u debele minuse? Nije valjda da se toliko umorio u prvom krugu nakon 4 utakmice, a svi kažu kako je fizički najspremniji igrač i nikad se ne umara. Što to govori o LeBronu koji sa 32 godine igra 45 minuta bez problema?

  10. Moze li se dogoditi trejd Griffina za Georgea tj treba li uopce trejd?

    I bi li ta osovina Paul – George – Jordan bila dobar temelj za novog contendera ?

  11. @wade- ja bi ovdje tražio odgovore
    http://stats.nba.com/player/#!/201566/shots-dash/?Season=2016-17&SeasonType=Playoffs&Period=4

    Usage u 4/4 57%, a 36.7% šuteva u 4/4 ispaljeno prije 15 sekude na satu.

    Jednostavno su Rocketsi bili pribraniji i inteligentniji, a Thunder se sveo na izolacije tipa koji je završnicu sezone igrao kao manijak kako bi uhvatio 42 tripl dabl.
    Mislio sam da će biti gusta serija, ali ušmrkani vražićak je očito bio preumoran, a za umor je sam kriv, dok svi odmaraju za playoff on hvata triple-doublove protiv ekipa kalibra Sunsi s Ullisom koji igra 40min.

    MVP će biti zasluženo, ali to i dalje ne znači da je inteligentan košarkaš.

    @Marko- zanemaruješ završnicu sezone i činjenicu da je LeBron inteligentno ljudsko biće što Westbrook nije

  12. Osobno ne vidim zašto bi Clippersi sad razbili jezgru kada su u situaciji da je Doc potrošio sve pickove tako da im rebuild preko drafta ne igra. Vjerojatno će potpisat Paula i Blakea i krpat ostatke sa minimum ugovorima dokle god mogu biti imalo relevantni. I to je pomak za tu franšizu, ostaje im se nadat da dođu u situaciju ala Mavsi 2011.

    Ili eventualno da sljedeću sezonu Griffin odradi u komadu pa da ga mogu sign & trade-at

  13. @Marko
    Ta samo dodatno potvrđuje činjenicu da je NBA najzaštićenija i pravno nesankcionirana überdopingirana organizacija.Nakon što ulovi ovozemaljski duh igrača s br. 23 neće mu preostati mnogo godina do lovljenja duhova u onostranosti. Kao u Shakespeareovim dramama, Kralj će umrijeti mlad.
    Slava steroidima!

  14. Kustra svaka egal zavrsnica osim one di su uboli onu jadnu pobjedu bila je brain fart. Rocketsi dobili seriju jer su manji idioti ukratko. Negdje sam procitao super opservaciju kako Westbrook prakticno prvih 20 minuta odigra rutinerski, namjesti gomilu zicera (bude na rubu tripl dabla), a u drugom dijelu i sto vise mec odmice kraju postaje jebeni manijak sa selekcijom suta i posijanim loptama. Al kad gledas to stvarno izgleda tako, sad ne znam tocan podatak ali u drugom poluvremenu omjer je vjerovatno debelo na strani uzetih suteva

  15. @ corto – ne

    @ komšija – ne

    @ jma – Green

    @ wade – razlika je u tome što je Houston bolja momčad

    @ magic rick – na onome u srcu je odavno, ovdje kad se sjetim

    @ Marko – LeBron nije ovako igrao 80 utakmica regularnog djela

    @ garavo – dobra osovina, ali zašto bi Blake išao u Indianu? a njegov pristanak na sign & trade je osnovni uvjet

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *