13

Hvala nebesima, još dvije serije su gotove. Spursi su izvukli dovoljno iz bisaga i prekinuli natezanje s Memphisom, a Toronto je izgleda stvarno pronašao formulu za koju Bucksi nisu imali odgovor čak ni kada se činilo da su ga pronašli.

RAPTORS @ BUCKS

Izgledalo je veći dio večeri da Milwaukee nema rješenja za smallball Toronta i da će i treća utakmica završiti na sličan način kao i dvije prethodne, a onda se, uz pomoć klasičnog Toronto brain farta (stvarno, umjesto Raptorsi mogli bi se zvati Brain Fartsi), dogodila četvrtina u kojoj smo u 12 minuta imali prilike gledati esenciju cijele sezone Bucksa – trenutci briljantnosti na oba kraja parketa pomiješani s totalnim amaterskim greškama, također na oba kraja parketa. Na kraju je tako ipak presudilo što su Raptorsi momčad trenutka, a Bucksi budućnosti. A ta budućnost bi po svemu sudeći mogla početi prije nego kasnije i mogla bi biti itekako uspješna.

Idemo na start tekme gdje su Bucksi pronašli načina kako parirati Raptorsima, nisu doslovno stavili Giannisa na centra, ali na početku ga forsiraju u postu, otvaraju ga kroz blokove (cross-screen Giannisa i Makera u maniri Gasola i Randolpha, kao simpatična kombinacija klasike i modernizma, čisto da nas podsjeti koliko se NBA promijenila u zadnjih nekoliko godina), sve kako bi iskoristio činjenicu da je dominantniji u sredini od svih igrača Toronta, pa tako i njihovog nominalnog centra Ibake koji brzo pada u probleme s penalima. Kako uz to Toronto nepotrebno forsira 1 na 1 igru umjesto da zavrti loptu uokolo (a u sredini ih uz Giannisa čeka i Maker), domaćini odmah dolaze do prednosti koja tjera Caseya da na parket uz Valanciunasa stavi i Tuckera. Obrana je odmah bolja, imaju čovjeka pod košem koji se može gurati s Giannisom, pa makar to rezultiralo tricom iz vana od strane Makera, i jednoga koji ga može klepati na perimetru. Praktički, Giannis je u par minuta dominacije pod oba koša natjerao Caseya da se vrati na početno stanje i na tren odustane od smallballa i standardnih rotacija te se opet vrati košarci iz pećine.

Samo, neandertalci Toronta ovdje igraju dobro i tu se vidi koliko se može koristi imati iz dubine. Valanciunas, koliko god pri tome izgleda kao slon u staklarni, zabija ono što mora, u obrani odrađuje ono zbog čega je na parketu (tjeranje Giannisa), tako da se Raptorsi brzo vraćaju u egal. Zasluga za funkcioniranje njihova napada leži i u Lowryu koji je sada već vrlo blizu optimalnom izdanju, probija obranu, razigrava, uopće pršti od energije, a i u Monroeu koji po običaju ne stiže zatvoriti ništa, ovaj put ima problema pratiti čak i Valanciunasa u pick & rollu. Tako da uskoro imamo prilike vidjeti i Hensona u akciji.

Problemi za Buckse se nastavljaju i na početku druge, naime kako trenutno ne računa na Monroea kao lidera druge postave, a izgleda da je prekrižio i Teletovića (pitam se zašto), Kidd se okreće postavi s tri combo-beka oko Giannisa i Hensona (na parketu su zajedno Brogdon i Delly te neizbježni Terry) čemu Casey parira zanimljivom odlukom da uz Lowrya i Josephsa stavi Wrighta. Naravno, ovo je odmah prilika za baciti pogled na to koliko su ove bek-centrične kombinacije uopće igrale minuta zajedno ove godine – Torontova 3 playa skupila su tako 29 minuta, a ova postava Bucksa 52 minute. Dakle, zašli smo debelo u mutne vode, Kidd pokušava svašta, a Raptorsi čak i na svašta imaju odgovor.

Kako Henson definitivno nije rješenje, pogotovo ne uz Giannisa (kao čovjek manje u napadu samo otvara mogućnost Ibaki da ostane u sredini i smeta Giannisu na ulazima), Bucksi upadaju u rupu – dok se oni muče zabiti, druga postava Toronta standardno nema problema (Wright je još i opasniji igrač od Tuckera, pogotovo s loptom) i odlaze na +11. Ulaskom najboljih petorki na parket domaćin ne uspjeva opet onako razigrati Giannisa (nema Carrolla tako da su na njemu Tucker i Patterson koje je puno teže odgurati) tako da na odmor odlaze sa samo 38 ubačenih poena, minus -13 i saznanjem da nisu napravili nikakav iskorak u 24 minute u odnosu na viđeno u prethodne dvije tekme.

U nastavku tako gledamo puno bolje izdanje startne petorke Toronta, Lowry je opet briljantan kao lider, lopta kruži puno bolje nego na otvaranju utakmice i Bucksi izgledaju totalno izgubljeno, pogotovo jer Casey sada igra i čistu 2-3 zonu kako bi sakrio Carrolla u obrani (ne znam zašto jednostavno ne starta s Tuckerom ili Pattersonom, ali i ovo je izvrsno rješenje). Bucksi su totalno pogubljeni, bez prostora za Giannisove ulaze napad im se guši i padaju do -18. Kidd pokušava rotacijama, opet je na parketu Monroe, ali uzalud, Toronto u jednom trenutku ima +25 i utakmica se čini gotova već sredinom treće. Naravno, žilavi Bucksi se ne predaju, konačno uspijevaju zabiti nekoliko trica, a ogromnu pomoć dobivaju od trenera Raptorsa koji im omogućuje da maksimalno iskoriste obranu u ovim trenutcima – ne samo da na parket stavlja Valanciunasa koji olakšava rotiranje čak i jednom Monroeu, već uz njega drži Pattersona i Tuckera, igrače koji ne mogu napasti zatvaranje driblingom kao Powell i Carroll, a onda i nesretnog Josepha koji ne može zabiti šut, tako da Bucksi do kraja četvrtine smanjuju minus na podnošljivih -13.

Tako da u završnici ipak imamo nešto nalik drami, dobrim dijelom zbog prvih loših poteza Caseya ove večeri – na startu četvrte trebao je ranije izazvati Buckse s Ibakom na petici i izvaditi Valanciunasa, ali ostaje vjeran matchupovima, pa tako kako Bucksi na parketu imaju Giannisa, Middletona i Monroea (Giannis i Middleton u drugom poluvremenu nisu ni izlazili s parketa), Toronto i dalje drži teretnu postavu (Valanciunas, Patterson, Tucker) koja s Josephom ne otvara dovoljno prostora u napadu gdje igraju najgoru četvrtinu večeri. Staju potpuno Raptorsi zbog obrane Bucksa kojoj pak maksimalno odgovara ovakva postava Toronta – Joseph, Valanciunas, Tucker i Patterson tako su sinoć odigrali 6 minuta u kojima su ostvarili -10.

Ova četvorka svakako ima mjesta u rotaciji, ali jednostavno ovo nije matchup za njih, čak i u dvije utakmice prije ove Toronto je s njima u minusu, a s noćašnjom očajnom izvedbom net učinak im je pao na -16 na 100 posjeda što ih čini daleko najslabijom postavom koju koriste (pazite, sve tri utakmice o kojima pričamo su dobili, ukupno s 39 razlike, a toliko su vremena trošili na ovakvu postavu koja se pokazala potpunom petom kolonom). Ako već nije mogao izbjeći baciti ih zajedno na parket, Casey je svakako morao ranije reagirati i maknuti ih umjesto što ih je ovoliko držao u igri (usporedbe radi, u prvom djelu je ovo izbjegao tako što je puno ranije uveo Ibaku i tako što je puno više koristio Wrighta).

Ovakvi detalji presuđuju u playoffu, a uz to Lowry je potpuno nestao pod pritiskom Dellya koji je ubacio i nekoliko bitnih šuteva u pokretanju preokreta konačno malo opravdavaši ugovor. Sve skupa ovo znači da Toronto u završnici čeka previše DeRozanovih 1 na 5 pokušaja i to protiv Giannisa koji je na sebe preuzeo i taj teret njegova čuvanja. Stvari ne izgledaju dobro i dok se Casey sjetio izvaditi Valanciunasa i Josepha domaćini su minus smanjili već na 6 poena, a onda tricama Terrya i Middletona dolaze čak i do vodstva. Nevjerojatno preokret, totalni kaos, Raptorsi su opet ona rugoba od napada, a Bucksi imaju samo takvu šansu vratiti se iz ponora.

Neće ići. Bajka ovdje staje, Giannisa je težina na leđima ipak srušila, a Toronto je opet zaigrao smallball. Naime, Bucksi ne uspijevaju iskoristiti ovaj moment u potpunosti kako bi izgradili veću prednost jer Giannis, koji lakoćom dolazi u reket, gađa slobodna 3-8. Iako su usprkos njegovim promašajima stigli do prednosti, u zadnjim minutama dobro bi im došlo tih nekoliko poena. A Toronto je opet u smallball formaciji i malo po malo uspijevaju pronaći načina zabiti. DeRozan malo uzme, malo da, ali za razliku od Lowrya barem ima puls, a razliku čini i par dobrih poteza na strani bez lopte. Patterson konačno koristi priliku za napasti obranu driblingom umjesto da samo stoji u korneru, a, kad smo već kod kornera, opet ključnu tricu stavlja Powell, čime je i na simboličan način potvrđeno da su Raptorsi seriju uzeli pod svoje onog trenutka kada su im ispušni ventili počeli funkcionirati.

SPURS @ GRIZZLIES

A sličnu tezu možemo prenijeti i u ovu seriju gdje su Spursi konačno odradili jednu na strani, dobivši dovoljno od još nekih igrača koji se ne zovu Kawhi. Jasno, Leonard je opet odradio posao (zabio u završnici dovoljno, iako je njegovo pretjerano driblanje i manjak kreacije u pick & rollu problem kojega bolje obrane mogu iskoristiti), a ključni čovjek bio je LMA. Izuzetna druga banana u svakom pogledu, odradio je lavovski dio posla u reketu učinivši nestanak Dedmona nevažnim događajem, natjerao je Gasola da se naradi za svaki poen i uz to je bio odličan u napadačkom skoku, maksimalno je koristio Gasolovu problematičnu brzinu i još problematičniju skočnost. Uz njih dvoje treba istaknuti Greena koji je konačno zaradio plaću, otežao je život Conleyu maksimalno i usput nešto zabio taman kada smo pomislili da više ne zna što je mrežica, te Parkera i Millsa koji su zabili sve što su morali iz spot-upa (uz to Parker je odlično koristio svaki mismatch za napasti sredinu, pomogao je i kao dodatni kreator čime je olakšao život Leonardu).

Ono najvažnije je da su Spursi imali najboljeg čovjeka na perimetru i pod košem, to im je dalo balans zbog kojega su i isplivali. Praktički, obzirom da su i Conley i Gasol ostali u sjeni dvojca Leonard-Aldridge, jasno da Memphis u takvom kontekstu nije mogao preživjeti. Iako su očekivano dali sve od sebe, jahao je Fiz udarni dvojac 45 minuta, držali su se u igri cijelu večer i dobar dio večeri su bili i bolji, ali u završnici nisu imali dovoljno oružja, odnosno rješenja za višak raspoloženih gostiju.

Nakon prve četvrtine u kojoj su Spursi pokazali ozbiljnost (čak i Pop stavljanjem Bertansa na Greena radi nešto korisno, dijelom je smanjio učinak stretch četvorke Memphisa natjeravši ga da napusti reket u obrani) i gdje su djelovali kao funkcionalna družina, Memphis lagano uzima stvar u svoje ruke, prije svega tako što su ubacili gomilu trica u prvom djelu (čak 8, što je i glavni razlog zašto su imali +6 na poluvremenu i što su prvu četvrtinu u kojoj su ih Spursi nadigrali izgubili samo s -2). Početkom treće pak koriste to što su Lee i Green na parketu, zatvaraju reket i drže Spurse na 4 poena u 4 minute – Lee ne može zabiti ništa i dozvoljava Gasolu da kampira u vlastitom reketu, Green troši par napada uzalud i eto Memphisa za čas na +10.

Naravno, čim je Pop uveo Gasola (koji, opet ponavljam, ima idealan matchup protiv Z-Boa i koji je trebao startati već nakon prvog poraza u Memphisu ako su željeli nešto dobiti od njega) i čim je Green zabio tricu (a sinoć ih je začudo stavio dvije), Spursi su opet u egalu. Aldridge ovdje nosi preokret, dominira nad Gasolom u oba smjera i na oba bloka, dokazujući da je sve samo ne mekan kada treba – nikada nije bio čovjek za prljave poslove, ali u ovoj seriji je trebao biti upravo to i odradio je vrhunsku rolu. Memphis još jednom pokušava napraviti prednost, koriste trenutak dok je Leonard na klupi da se zahuktaju, ali sada je red na Kawhia da odradi 1 na 5 posao. Ne izgleda to sjajno, ali malo po malo Spursi preuzimaju kontrolu.

Doduše, na trenutak se čini da je Pop opet senilan, osim što je zaboravio na Gasola (i Bertansa, zašto ne, momak je zaslužio više minuta) u korist Leea, usprkos odličnoj obrani na Conleyu vadi Greena vani radi Millsa za zadnjih 5 minuta. Conley odmah zabija preko Parkera, ali potez se naknadno pokazuje mudrim. Spursi su ovdje odlučili riskirati s preuzimanjem u obrani, nadajući se da će Kawhi stići popraviti propuste obrane, sve kako bi malo raširili obranu Memphisa na drugoj strani s tri driblera sposobna zabiti iz spot-upa. I ova kocka se pokazuje uspješnom, Leonard sada ima puno više prostora za kreirati i servira zicere, a Mills i Parker zabijaju skok-šuteve kao vrhunski ispušni ventili. S 16-8 dobivaju završnicu gosti i serija je gotova.

Obzirom da Memphis očito nije mogao braniti ovu uber-pokretnu postavu, Fiz je ovdje možda mogao posegnuti za Danielsom i Greenom puno ranije kako bi dobio šutersku širinu, međutim na kraju nije ni važno. Spursi su jednostavno bolji i iako nisu dovoljno često tako izgledali na parketu, njihova dubina je presudila. Izuzmemo li par bljeskova Ennisa, kod Memphisa nitko treći nije povukao, Green je odigrao lošu utakmicu u najgorem mogućem trenutku (a nije ni dobio dovoljno minuta), a Z-Bo i Carter, borbenosti unatoč, ipak nisu ljudi koji rade razliku svojim učinkom.

Spurse pak čeka puno veći izazov protiv Rocketsa, u toj seriji s ovakvim oscilacijama nemaju što tražiti. Ostaje vidjeti što će smisliti i koliko će im trebati da pronađu idealnu rotaciju protiv protivnika koji manje-više zna što radi 90% vremena.

2 thoughts on “13

  1. Misljenja sam da je kljucni mec ap u seriji spursa i rocketsa Aldridge i Anderson, s obzirom da su i jedan i drugi poenterski zakazali do sada, e sad kako ce LaMarkusu biti puno olaksan zivot jer se nece morati rvati u reketu sa njegovih 20-10 Sparsi bi trebalo da isplivaju, s druge strane klupa Hjustona ce biti prilican problem za njih,i to ne samo Lou i Gordon, vec i razigrani Nene, suma sumarum Sparsi u 6 cisto jer imaju 1. i 3. igraca u seriji ( pod uslovom naravno da LaMarkus odigra u napadu kako zna i moze). Da mozes da gradis oko 1 od ova 2 igraca za koga bi se odlucio Beal ili CJ Mccollum?

  2. Uopce nemam ideje za Raptorse, prosut onakvo vodstvo je van svakog all star nivoa bez obzira na domacinstvo, borbu, zadnja utakmica plejofa….
    Strasno je za vidit postotak penala sto bucksi nisu ubacili u posljednjoj cetvrtini plus raspad u obrani. Glupo je za rec, ali mislim da je ova serija plafon za Raptorse. Izvukli su sve svoje resurse van na teren, Casey je pogadao rotacijem DeRozan je bio maestralan i opet su se mucili protiv ekipe koja igra sa 7 igraca i problema na centarakoj poziciji.
    Bili su super za pratit i ugodno sam iznenaden igrama Brogdona, Makera, DeRozana, Powella, Ibake. Super serija…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *