14

Trebala je ovo biti noć iz snova, noć u kojoj će favoriti konačno opravdati taj status, odigrati kao takvi i poštedjeti nas sedmih utakmica. I tako je i bilo do jednog trenutka, Wall je konačno i djelima pokazao tko je najbolji playmaker u seriji, Boston odradio ono što je trebalo, a onda su Clippersi sve pokvarili. Ili ako hoćete možda ukazali da su ipak s razlogom imali ulogu favorita do ozljede Griffina. Podsjetili su nas da ne moraš biti šampion, kvragu ne moraš čak imati ni drugog najboljeg igrača na raspolaganju, kako bi se izvukao na iskustvo i rutinu bavljenja zanatom u stresnim situacijama.

WIZARDS @ HAWKS

Beal je od prve sekunde ove utakmice koncentriran na eliminaciju protivnika, Wall je konačno izvukao glavu iz guzice i iskoristio ono što mu je obrana ostavljala i tu je ovogodišnjoj priči Atlante kraj. Dva najbolja igrača na parketu tako su izgledala, to je sažetak svega.

A nije izgledalo da će stvari ići glatko na samom početku, pogotovo nakon što je Gortat ekspresno zaradio 2 osobne. Otvorili su inače utakmicu Wizardsi na drugačiji način nego do sada, umjesto da kroz blokove otvaraju Beala vrtili su akcije za Morrisa i Gortata, svjesni da moraju razigrati startni visoki dvojac jer bez njihovih dobrih partija u sredini nemaju previše šanse završiti posao. Na kraju su uspjeli proći kroz cilj i bez Gortata, zahvaljujući tome što je Morris konačno odigrao dobru partiju (nije razbio Millsapa, ali je barem zaradio plaću, radio je u oba smjera i šutio). I zahvaljujući koncentriranoj igri u oba smjera, pogotovo u obrani. I, naravno, zbog spomenute dominacije bekova.

Beal u ovoj seriji može do poena kada poželi, bilo da se otvara iz bloka, bilo da napada iz spot-upa, bilo kao primarni kreator. To je manje-više očito cijelu seriju i lakoća kojom je utrpao 31 sinoć to je i potvrdila. Iskorak je pak napravio njegov suigrač. Wall je konačno odigrao utakmicu u petoj brzini od početka do kraja, bez rasipanja energije i bez crnih rupa, samo je napadao i napadao. Ponekad bi bacio loptu u bunar ili promašio zicer, nebitno, poanta je bila da nikada nije prestajao – zabijao je kroz tranziciju svakom prilikom, uništio je Atlantu sprintom preko cijelog parketa u prvim sekundama napada, koristio svaku priliku za 1 na 1 guranje sa Schroederom ili ulazak u sredinu koji bi mu obrana ostavila na pick & rollu.

S tim da je tranzicija ipak bila ključ. Washington je tako utrpao nevjerojatnih 28 poena iz kontre, dijelom zahvaljujući Wallovom nitro pogonu, a dijelom i jer su im Hawksi lopte doslovno poklanjali. Izuzmemo li to što je Oubre na trenutke izgledao kao Leonard i što je doslovno uzimao lopte iz ruku bekova Atlante (što je Brooksa inspiriralo da ga stavi i na Schroedera u nekim momentima), čime je praktički kreirao u prvom poluvremenu nekoliko zicera svojoj momčadi, većinu prilika za kontru servirali su Wizardsima domaćini svojim nedostatkom ideje, nonšalantnim pokušajima slash & kick igre i mlitavim povratnim loptama. Protiv momčadi koja u Wallu, Porteru, pa i Bealu, ima izuzetno eksplozivne braniče koji znaju i napasti liniju dodavanja i povući kontru, to je bila smrtna presuda.

Do prvog ozbiljnijeg odvajanja tako Washington dolazi i bez Gortata i tu treba spomenuti kako su imali i malo sreće – da se penalima nakrcao Morris, kakav je inače bio običaj, Brooks bi svejedno uveo Smitha, samo što bi u tom slučaju imali problema čuvati Millsapa. Ovako, Smith je preuzao Howarda, a tu Hawksi imaju puno manje mogućnosti napraviti štetu. Naravno, Howard je krenuo koristiti mismatch, ali jedno je kada Millsap preko toga da ga Smith pokušava čuvati drži cijeli napad podmazanim, a nešto sasvim drugo je kada Dwight zaštopa cijeli napad da bi mogao igrati kroz post-up. Uglavnom, Atlanta ima problema pratiti način na koji Washington u ovom koncentriranom izdanju trpa, a to se potvrđuje i kada krenu rotacije.

Kako je Smith već na parketu kao centar, Brooks ovdje nema izbora nego posegnuti za smallballom i time je problem klupe Hawksa izgleda stvarno rješen. Porter, a zatim i Bogdanović, otvaraju reket za bekove, ubacuju ono što treba i u napadu se puno lakše diše (u obrani pak imaju light-Leonarda pa se doslovno mogu opustiti). A i rotacije su ove večeri puno manje riskantne – Wall je dobio minutu predaha u prvoj i na parketu je na startu druge, a uz klupu s njim je i Morris kao centar. I ovo je odličan potez trenera Wizardsa, znamo da kombinacija Morris + jedan od startnih bekova uglavnom odradi posao, a pogotovo je bilo bitno da je ovo napravio u ovom kontekstu u kojem je Howard na klupi i gdje stvarno postoji opasnost da Muscala iskoristi Smithove olovne noge. A još važnije, ako već netko poput Muscale igra centra, dakle ako ne postoji opasnost od dominacije u reketu ni na jednoj strani, zašto to ne iskoristiti i lijepo staviti na peticu igrača poput Morrisa koji može šutirati tricu?

Ovim potezom Bud je u gadnim problemima, klupa mu ni inače kroz seriju ne radi razliku kakvu se nadao, a u ovom kontekstu rezerve Wizarda su čak i opasnije. Tako da naknadno prihvaća igru, reže klupu i odriče se pretjeranog rotiranja – do kraja utakmice i on isključivo jaše startere pa je tako Calderon praktički mijenjao oba beka (a i Schroeder i Hardaway su odigrali 40 minuta i u drugom poluvremenu gotovo da se nisu makli s parketa), a jedina druga petorka koju je koristio u nastavku je ona smallball s Millsapom na centru u kojoj bi jednostavno uveo Bazemorea umjesto Howarda (taj ni u ovako bitnoj utamkmici u kojoj protivnički startni centar nije na parketu ne može dobiti više od 20-ak minuta).

Samo, možda je prekasno reagirao jer u prvom poluvremenu uopće nije koristio smallball postavu iako su imali ogromnih problema u napadu u završnici druge koje su Wizardsi koristili da kroz kontre samo pumpaju prednost (tek u zadnjih pola minute uvodi je na parket). Gosti konačno odlaze preko 10 razlike tranzicijskom tricom Portera, startna petorka odrađuje posao (iako su zbog Gortatovih osobnih odigrali samo 14 minuta cijele večeri, to je bilo dovoljno za +11), Beal i Wall trpaju (20 poena u drugoj), Atlanta im poklanja lopte (9 izgubljenih samo u ovoj četvrtini) i do poluvremena su već na +19.

Wizardsi tako imaju prednost koja bi trebala garantirati miran nastavak utakmice, imaju sve pod kontrolom dok su startne postave na parketu, imaju smallball za preživjeti kada nisu, a onda status quo narušava spomenuto rezanje rotacije i prelazak Hawksa na smallball, kao i Bealovi problemi s penalima. Hawksi do kraja treće četvrtine ekspresno smanjuju na -7, jasno da Smith ne može pratiti Millsapa, previše je prostora u obrani Wizardsa, toliko da čak ni Hawksi više ne pogađaju povratnim loptama ruke Walla i kompanije – umjesto toga nalaze otvorene šutere. Stvari nisu ništa bolje ni ulaskom Morrisa u ulogu centra, Atlanta smanjuje na samo -3 jer jednostavno previše je prostora uokolo za trice Hawksa i Washington mora početi zabijati ako ne misle prosuti sav trud iz prve 24 minute.

I tu se sada presudna pokazuje kvaliteta Walla koji u ovoj završnici pokazuje doslovno sve načine na koje može zabiti kada mu obrana ostavlja ovoliko prostora. Utrpao je Atlanti 19 poena u zadnjoj četvrtini, iskoristio svaku priliku za doći do obruča, ubacivši usput 3 skok-šuta s desnog lakta. A dojam je da je ovako mogao svaku utakmicu obzirom na način kako su Hawksi branili pick & roll. S tim da je mogao imati i više asista od dva da su mu suigrači spremili neku od trica koje im je namjestio.

Wizardsi su tako konačno odradili jednu utakmicu na strani kako treba uz napomenu da su uz malo bolji plan i bolju igru (i prije svega koncentraciju) Walla ovako nešto mogli izvesti i puno ranije. Ovo im je bila odlična priprema za Boston, pogotovo ovaj period kada su ih Hawksi zamalo stigli smallballom. Bit će interesantno vidjeti kada će Stevens odustati od klasičnih postava, odnosno koliko će Brooksu trebati da pronađe rotaciju.

Atlanta pak ima razloga za zadovoljstvo, sve i da ostanu bez Millsapa ovaj rizik koji su poduzeli u drugim dijelu godine birajući playoff ispred tradea isplatio se samim time što su dali priliku ovim mladim igračima da okuse doigravanje. Schroeder, ako nastavi ovako zabijati trice i bude u stanju balansirati između igre pod kontrolom i kaotičnih 1 na 5 trenutaka, može napraviti korak naprijed iz prosječnosti u all-star kvalitetu (obrana će ostati problem, ali s tim se može živjeti dok god se trudi trčati kroz blokove kao što je radio veći dio serije). Hardaway i Prince su pak izuzetan mladi par na vanjskim pozicijama, s dovoljno raznovrsnosti (oba mogu igrati više pozicija u oba smjera) i vještina da opravdaju startni novac koji ih čeka u budućnosti. Zadrži li Bud svo troje, a znamo da Hardawaya ovo ljeto čeka ozbiljan novac, Hawksi se ne moraju bojati za temelje bez obzira kako se razvije priča s Millsapom.

CELTICS @ BULLS

Za razliku od Atlante, Chicago nije uspio utakmicu napraviti zanimljivom. Boston olako dolazi do poena, obrana Bullsa pada već na prvom bloku na strani bez lopte i očito da nemaju baš puno vatre u sebi kada dozvoljavaju da im Green zakucava u facu već na startu (interesantno, jednaku kurcobolju u trčanju za Greenom kroz blok pokazuju i Wade i Mirotić, a nitko se i ne pokušava rotirati iz pozadine). A znamo da kada Boston ubacuje 30 po četvrtini da Chicagu tu nema što tražiti, pogotovo dok se ovako muče doći do poena. Tek je Butler konačno povukao, uspio je zabiti 10 poena i konačno oploditi sve one pokušaje ulaza, Lopez je također zabio ono što je morao oko obruča, međutim premalo je to ako na drugoj strani Horford može jednim pasom izbaciti cijelu obranu i servirati zicer.

Bez Butlera i Lopeza na parketu Bullsi tek postaju nemoćni, ovo očito nije večer u kojoj će Wade povuči i rezerve Bostona za čas su na +17. Ova serija je gotova kao vlada, mislim čak je i Crowder zabio tricu, Smart dvije, onda znaš da ti ne može pomoći ni Ustavni sud. Povratkom na parket Butlera koji i dalje pokušava vući ovaj leš od momčadi Bullsi uspijevaju nešto zabiti, ali Boston čak i kada ne igra sjajno kreira dovoljno ovih otvorenih šuteva za tri – ako ih sprema, kao što je slučaj u drugoj gdje gađaju 5-9 s perimetra, nema problema. Na poluvrijeme se ide s +13, ali i s iščupanim srcem Bullsa u rukama. Hoiberg koristi predah u svlačionici da nazove gospođu i poruči joj da počne pakirati kofere, ide se nazad u Iowu.

Na otvaranju treće dovoljna je poneka minijatura Thomasa i nastavak briljantne igre Horforda da utakmica skroz ode izvan dohvata Bullsa. Ovdje Boston igra puno agresivnije na Butlera koji jedini ima volje nešto napraviti, šalju pomoć puno ranije i okružuju ga s četiri čovjeka ako treba čim se približi reketu i ovo više nema nikakvog smisla. Dok na jednoj strani Wade doslovno ne može hodati, na drugoj Bradley leti po parketu i otvorenom tranzicijskom tricom iz kornera prednost odvodi do +22 nakon samo 5 minuta igre u nastavku. Tu je kraj, ima Boston u jednom trenutku i +30 u trećoj, tako da u zadnjoj gledamo (ne gledamo, to se samo tako kaže) ples rezervi.

Chicago tako konačno može krenuti u preslagivanje uprave i rostera (ovaj, nadam se da hoće i da neće senilnom gazdi prezentirati sezonu kao uspjeh sloganom “ma da se Rondo nije ozljedio mogli smo do Finala”), a Boston, sabran i fokusiran na playoff, može na puno veće izazove.

CLIPPERS @ JAZZ

Što se ovdje upravo dogodilo? Kako je Jazz propustio ovakvu priliku zaključiti seriju protiv momčadi koja nema ni upola opcija kao oni na raspolaganju? Osvetio se Jazzu kilav ulazak u utakmicu i loša priprema, umjesto da odmah počnu igrati punom snagom i pokušaju se što ranije odvojiti, ulaze u utakmicu previše opušteni, ne vrte akcije do kraja već se odlučuju za loše šuteve i u biti pokušavaju odraditi posao, uložiti energije koliko treba, umjesto da zaigraju maksimalno. Ovdje se Snyderu vratilo to njegovo inzistiranje na sporim napadima – igranje utakmice puževim korakom baš je ono što je omogućilo Paulu da ima dovoljno energije cijelu večer i obrani Clippersa da funkcionira svih 48 minuta. Onog trenutka kada su ostali bez Griffina, Clippersi su praktički ostali bez tranzicije i stvarno nije bilo razloga da Jazz ne podigne tempo ne samo bržom igrom, već i s više uber-smallball postava (sinoć Snyder nije ni pokušao manjak raspoloženih igrača maskirati korištenjem Haywarda ili Inglesa na poziciji četvorke).

I dok je Snyder u utakmicu života ušao kao amater, držeći se nacrta koji je iz minute u minutu padao u vodu pred naletima novih okolnosti, a pogotovo pred izvedbom Clippersa, Doc je poduzeo sve što je mogao da momčadi pruži šansu. Doduše, teško da mu je neki od tih poteza garantirao uspjeh, ali barem je pokušao i uspio. Ubacio je sina u startnu postavu, odustao od Speightsa i Piercea u toj roli i odmah gurnuo Mbah A Moutea na četvorku. U biti, odustao je od bilo kakvog oblika visokih postava, nije Speightsa koristio niti sekunde uz Jordana već samo kao back-up centra, na četvorci je rotirao Mbah A Moutea i Piercea, a na tri preostale pozicije cijelu večer igrao je isključivo s bekovima (Crawford i Felton pokrpali su minute iza Paula, Redicka i Riversa). Pokušaj da s Redickom brani Diawa na startu utakmice nije prošao, Jazzeri brzo grade prednost, ali čim se prebacio na logičniju podjelu ulogu gdje je Haywarda preuzeo Rivers, a Mbah A Moute (ili Pierce) Diawa ili Johnsona, stvari su se stabilizirale.

Ispada tako kako je povratak Riversa bio ključan jer evo već u drugoj utakmici akcije upravo njegova sposobnost da smeta Haywardu dala je šansu Clippersima. Iako je zabio 31 poen, Hayward se itekako morao naraditi za svaki, a još važnije je što su mogli s dva braniča na parketu zaustaviti pokušaje Jazza da igraju kroz njega i Johnsona. Naime, Mbah A Moute je također odradio puno bolji posao na Johnsonu, kojega su Clippersi dočekali s puno boljim planom – osim što nije mogao ništa napraviti u izolacijama protiv direktnih čuvara (i Pierce je još jednom uspio odraditi sjajan posao, izdržao je čak 22 minute na parketu, dijelom i jer je Mbah A Moute kupio osobne), Clippersi su ga udvajali na vrijeme kada bi krenuo napasti mismatch nakon eventualnog preuzimanja, što Jazzeri nisu uspjeli kazniti – Ingles drugu večer za redom nije uspio ubaciti poen iako su upravo u ovim situacijama Clippersi birali ostaviti ga samog.

I tu dolazimo do još jednog problema Jazza u ovoj utakmici, a to je nedostatak podrške. Dok su Clippersi uspjeli izvući maksimum iz svakog čovjeka na parketu, Ingles je opet postao onaj beskoristan tip poznat nam iz većeg dijela regularne sezone, a, još gore, ovaj put nije bilo Hooda da to nadoknadi. Obzirom da je i on izgubio matchup s Crawfordom koji ga je nadigrao u oba smjera, klupa Jazza nije bila u stanju ništa napraviti, tako da su Jazzeri ovdje ostali bez ključne prednosti koju su imali u seriji. To pitanje što mogu dobiti od rotacije očito je aktualno od večeri do večeri, a ovdje je bilo u prvom planu. Uz slabu produkciju Johnsona i Hooda tako su na startu problem bili i penali Hilla zbog kojih je Neto dobio više minuta nego što je trebao, a onda su u drugom dijelu igrali s usporenim Gobertom koji je na problem s koljenom dodao i iskrenut gležanj.

Clippersi su se tako držali u egalu, a ovakav razvoj situacije pomogao im je da se odvoje po prvi put u utakmici sredinom treće, čak do +11. Dok su Jazzeri padali, gosti su rasli i teško je reći tko je odradio važniji posao – opet treba spomenuti Mbah A Moutea koji je opet kažnjavao obranu svaki put kada bi ga ostavili samog na šutu (13 poena u 29 minuta naspram 13 poena Johnsona, Hooda i Inglesa zajedno u 90 minuta – treba li još nešto dodati?), Speights je također zabio sve što je trebalo i držao obranu raširenom za ulaze Crawforda i Feltona, a Rivers je uz svu energiju potrošenu u obrani stavio i ključne trice u samoj završnici da ubije svaku nadu Jazza u preokret. I sada ti njemu reci da nije u pravu kada misli da je najbolji čovjek na parketu? Ako ništa drugo, treba mu se priznati da ima muda kao Chalmers i Waiters zajedno.

I tako, umjesto da upale motore, Jazzeri i dalje pojma nemaju kako probiti obranu Clippersa koji sada već igraju matchup-zonu dobar dio posjeda, drže reket pod kontrolom, a manjak ikakve kreacije kod protivnika im dozvoljava da stignu izazvati šutere i obraniti svaki mismatch koji nastane kroz pick & roll. Umjesto da se prednost smanjuje, ona raste do +14 i utakmica je gotova.

Fenomenalna partija Clippersa koji nisu čak trebali ni hall of fame izdanje Paula, njega valjda čuvaju za sedmu. Sve što je trebalo bilo je odraditi posao u oba smjera, pronaći idealnu rotaciju i naići na protivnika koji je inspiraciju ostavio tko zna gdje. Clippersi znaju što treba napraviti, iskustvo i rutinu imaju, sada imaju i plan, pitanje je samo mogu li još jednom biti ovako učinkoviti dok ga provode na parketu i to u oba smjera. Jazz pak ima problema, osim što moraju dobiti bolje partije od većine pojedinaca, morali bi malo i razdrmati rotaciju i plan igre, a uz sve to moraju se nadati da će Gobert biti u stanju igrati više kao u G5 nego sinoć, a što očito dosta ovisi o tome koliko je gležanj stradao.

4 thoughts on “14

  1. jedini i iskljucivi krivac za poraz utaha je snyder, sve na svitu cu razumit ali jednu stvar nikad, raul neto 13min u utakmici koja ti malterne ovisi o zivotu, nakon ovog ne zasluzujes proc

  2. Sreca pa Bullsi ispali inace bi Wade ostao i iducu godinu. Mda ce biti to sta si rekao, da se nije rondo ozlijedio bili bi u finalu :S I jesi li pratio Jerry Stackhousea, osvojio s Torontom NBDL, cini mi se kao talentovan trener..jes NBDL al jbg …

  3. Vjerovatno je ova sezona i poslednja u reziji DeAndre 3000, Blake Griffin i CP3 ali moram priznati da su mi prirasli srcu kao kombinacija “ludog” , “zbunjenog” i “normanlnog” i nekako su se savrseno uklapali na terenu a vjerovatno i u svlacionici. Zao mi je sto nisu bar jedne sezone otisli do kraja, ako nista bar do samog finala. Ipak su dali kosarci neku novu dimenziju i jedno vreme bili cak i avangarda u ligi, Doc nas je sve natjerao da se priupitamo : Pa jebote VInny del Negro bi sigurno izvukao vise od ove ekipe ?

  4. Gee — Zasto defanzivni centri imaju krace “all defense team” karijere nego defanzivnci na bocnim pozicijama , iako se oni mnogo vise trose ganjajuci svaku vecer po jednog all star beka? Da li je takozvana promena stila igre ucinila da veliki broj njih bude u defense prime-u samo par godina ili je sada mnogo lakse pronaci taka tip igraca nego 3D majstora ili nesto drugo?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *