ECS

Noćas kreće obračun između Bostona i Washingtona za koji se nadamo da će donijeti više dobre košarke nego loših fora poput one s crnim odjelima. O omjeru kojim će koristiti mozak, a kojim hormone, dobrim dijelom ovisi i rasplet serije, pogotovo kada je Washington u pitanju. Ispada tako kako su sudionici lanjskog finala konferencije ovaj put manje zanimljiv par, što je nekako i razumljivo obzirom da su nas Raptorsi protiv Bucksa podsjetili kako se nikada nije pametno pouzdati u to da će nešto odraditi bez drame. Sjećate se onih teza prije početka doigravanja kako su vjerojatno najozbiljniji protivnik Cavsima? To ne znači da su ih u stanju i preskočiti.

CELTICS vs WIZARDS

Kako znamo da su Wizardsi to što jesu i da Brooks neće previše dirati u recept kojim su izgurali ovako uspješnu sezonu, barem kada je u pitanju onaj najvažniji dio vezan uz startere, Stevens će biti taj koji ima priliku diktirati smjer u kojem serija ide.

Boston će u nju ući s Bradleyem na Bealu i Crowderom na Porteru jer su kroz sezonu skužili da im je sakrivanje Thomasa na Porteru najgora opcija – Porter je cutovima po osnovnoj liniji i tricama iz kornera preko njihovog playa u stanju riješiti utakmicu (odigrao utakmicu karijere u takvom kontekstu i nakon toga Stevensu više nije palo na pamet ovako križati zaduženja), tako da će radije živjeti s Thomasom na Wallu nadajući se da će jedan drugoga anulirati. Slično kao i u seriji s Hawksima, Wallu će obrana vjerojatno ostavljati gomilu prostora za ulaz i šuteve s poludistance računajući da je bolje njemu dati dvicu nego otvorenu tricu Bealu ili Porteru – o tome koliko će agresivno koristiti ove prilike i koliko će pri tome biti učinkovit vrlo vjerojatno ovisi i ishod ove serije (čak i ako ga Horford bude preuzimao, ostaje mu mismatch u kojem ima prednost). U biti, filozofija Wizardsa je gotovo uvijek ista – vjerovati u Johna Walla i živjeti ili umrijeti s njegovim odlukama i djelima.

Nije isključeno da ako Wall stvarno bude imao vrhunsku seriju i u jednom trenutku debelo nadmaši Thomasa, a potencijal za tako nešto svakako postoji (pogotovo jer igra u oba smjera i ono što napravi u obrani na Thomasu također koristi momčadi), na njemu kad-tad završe Bradley ili Smart. To automatski otvara prostor za Beala koji je u dvije utakmice regularne sezone koje je Bradley propustio zbog ozljede zabio preko 30 bez da se oznojio, u trećoj je on bio ozljeđen, a u jedinom pravom međusobnom sudaru kojega su imali cijelu godinu zabio je samo 19 uz 40% šuta (Boston je naravno dobio).

Najvažniji terijer Bostona u sudaru s Bullsima potpuno je zaustavio Butlera i čak ga i nadigrao veći dio serije, a nešto slično će morati napraviti i ovdje. Beal je drugačiji tip igrača, klasični catch & shoot majstor koji cijelu večer može istrčavati iz blokova i zabiti 30 bez driblinga, tako da neće imati toliko prilike braniti ga u statičnim izolacijama ili spot-up situacijama kao što je bio slučaj ranije. Napad Wizardsa, iako dosta staromodan što se formacije i akcija tiče, puno je dinamičniji od onoga Chicaga (The Hoiberg Experience) i tu Celticsi neće samo tako moći pomagati na lopti ili krcati se u sredinu.

S druge strane, Bradley je u stanju jednako dobro trčati bez lopte i obrambeno će Beal trošiti više energije nego je navikao tako da Boston u ovom matchupu može izvući neriješeno. Ne zvuči realno ovako na papiru da Bradley može učinkom parirati Bealu, ali zar nije njegova igra protiv Butlera dokazala da je sve moguće? Ako će Thomas parirati Wallu poen za poen, a Bradley Bealu (ovo je sjajno, namjerno nisam stavio ništa između dva prezimena čisto da nam mozak izgori, Bradley vs Beal, urnebes), mogli bi ključni postati oni ostali matchupovi, a tu će Boston trebati Crowdera koji može zabiti otvorenu tricu. Ako bude i dalje bacao cigle (27% s perimetra protiv Bullsa), Wizardsi će tu dobiti ozbiljnu prednost jer Porter će svoje prilike, pogotovo s perimetra, iskoristiti.

A i pod košem su u startu mali korak ispred, čisto jer Stevens ne zna tko mu je peti starter. Johnson se vraća u rotaciju jer u ovoj seriji je potreban, Morris nije Mirotić da na njemu sakriješ Greena i Stevens će morati koristiti više klasičnih postava. Sad, hoće li Horford odraditi pola utakmice na četvorci uz Johnsona ili Olynyka, a drugu polovinu Crowder (možda i Brown kojem je ovo prilika da se vrati u rotaciju jer Wizardsi u Oubreu imaju profil igrača koji mu odgovara i protiv kojega bi mogao ostati na parketu), to ovisi o tome kako će funkcionirati napad Bostona – ako budu zabijali dovoljno, Stevens neće žuriti s prelaskom na smallball, ako dođe do začepljenja, rješenje se zna.

I ono ne znači nužno problem za Boston ni u obrani jer svaki posjed Wizardsa koji umjesto blokom za Walla ili Beala započne spuštanjem lopte u post Morrisu, dobra je vijest za Celticse. Kao što je dobra vijest da Wizardsi nisu ni približno skakački moćni kao Bullsi i da ih neće kazniti u toliko mjeri skupljanjem odbijanaca kada dođe vrijeme za rezanje centimetara. Što se startnih matchupova tiče, možemo očekivati da se Johnson gura s Gortatom, a Horford pokriva Morrisa, dok Brooks preferira da je Gortat cijelu večer na Horfordu iz dva razloga, prvo jer je puno bolji u branjenju pick & rolla, drugo jer mu ne mora mijenjati rolu jednom kada se Celticsi prebace na smallball.

Uglavnom, iz njihovih međusobnih sudara tijekom sezone teško je zaključiti tko ima prednost, previše je tu bilo ozljeda i čudnih okolnosti da bi donijeli neke zaključke na osnovu tih odigranih minuta (znamo samo da se ne podnose, što bi moglo podići razinu zabave, a možda bi moglo i utjecati na učinak Wizardsa koji nisu baš najčistiji u glavi). Praktički, tek je zadnja utakmica krajem ožujka mogla poslužiti kao neki uvod jer ukazuje na par elemenata koji bi mogli presuditi.

Prvo, Wizardsi si nikako ne smiju dopustiti upadati u probleme s penalima jer ako će Gortat ili Morris igrati ispod 30 minuta, to će dati priliku Celticsima da igraju još više smallballa, a da ne govorim o potencijalnoj opasnosti koju može stvoriti Brooks pretjeranim korištenjem Smitha uz Gortata ili nedajbože postavom Smith-Mahinmi (koji je izgleda out i ovu seriju, tako da s te strane mogu biti mirni još neko vrijeme).

Drugo, pod uvjetom da startna petorka odradi svojih 20-ak minuta, klupa Washingtona s Bogdanovićem i Oubreom, a pogotovo ako će uz njih igrati ili Beal ili Wall, pa onda još i Morris kao back-up petica umjesto Smitha, ima potencijal parirati onoj Bostona koja ipak nije toliko dobra da automatski radi razliku – makni na stranu Olynyka koji će svoje napraviti i imaš koga? Smarta za kojega nikada ne znaš koliko će lopti potrošiti na uzaludne šuteve te se moraš nadati da će iz skupine koju čine Rozier, Green i Brown isplivati barem dvoje na koje se možeš osloniti.

Tko ide dalje? Šanse su doslovno 50-50, tko dobije više direktnih matchupova logično ima ogromnu prednost (zaboravite na Walla i Thomasa, ključni meč serije je Bradley vs Beal), a Boston uz to mora zabiti otvorene trice i držati loptu živom. Wizardsi su u stanju agresijom na playa i linije dodavanja napraviti kaos u tranziciji i tu će ključno biti da Thomas ne samo zabije svoju kvotu pristojnim postotcima, već i donosi pravovremene odluke s loptom zajedno s Horfordom.

Naravno, tu opet dolazimo do važnosti smallballa za Boston, pa i toga koliko je bitan stretch učinak Horforda i Olynyka na petici – razvuku li obranu Wizardsa, Wallu i društvu je automatski teže igrati agresivno na loptu i gomilati se u sredini, što će im smanjiti i prilike za tranziciju. Drugim riječima, smallball je rješenje većine Bostonovih problema, ne samo u napadu već potencijalno i u obrani.

A obrana je, barem mi se tako čini, važniji aspekt serije – ako Boston bude držao kontre pod kontrolom i ne dozvoli bekovima da se razigraju, napravit će ogroman posao. Washington s druge strane mora itekako paziti da ne ostavlja perimetar otvorenim više nego je baš nužno, morat će ponekad zatomiti želju za kockanjem i umjesto fokusa na loptu ostati u formaciji kako bi stigli pokriti stranu bez lopte. Popuste li u disciplini, Boston će znati kazniti ostavljanje kornera praznim.

Dosta toga ovisi i o tome koliko će brzo Brooks reagirati i kakvim će postavama parirati Stevensu, kao i o tome mogu li Bogdanović ili Oubre ponijeti teret u završnicama ako Morris ili Gortat ne budu u stanju biti na parketu. Ako se ni jedan ne pokaže spremnim odraditi posao u ovoj fazi utakmice, Washingtonu neće biti lako. Opet, imaju dovoljno talenta da ako nametnu svoju igru, mogu proći. Za njih smo sve rekli u prvoj rečenici osvrta – što je utakmica bliža standardu i što se od njih traži manje prilagodbe, to su im veće šanse.

Sada ostaje ono najteže, koga odabrati? Iako mi se Boston čini kao momčad s više rješenja i općenito većom razinom inteligencije koja je ključna da sve te opcije možeš iskoristiti, a uz to imaju i utakmicu više doma, prednost u talentu Washingtona i dalje mi se čini kao nešto što će presuditi. Šanse da u ovako dugoj seriji bekovi Wizardsa nadigraju one Bostona čine mi se puno veće nego da Thomas i Bradley igraju na konstantno visokoj razini koja je potrebna da se napad kotrlja (Thomas mora biti prije svega playmaker, tek zatim 1 na 5 show program), a obrana funkcionira (Bradley mora 4 puta Beala ostaviti debelo ispod prosjeka).

WIZARDS IN 6

 

CAVS vs RAPTORS

U reprizu lanjskog finala konferencije obje momčadi ulaze osvježene, a pravo pitanje je da li i bolje zbog toga? Cavsi su ionako atomski napad odveli na nove razine, dakle reklo bi se da su definitivno bolji nego lani. Da nije te obrane. Koja ipak nije utjecala na dominaciju nad Raptorsima u utakmicama regularnog dijela – u dvije su im ubacili ritmom od preko 120 poena na 100 posjeda, bez Smitha i bez Korvera, potvrdivši i prije nego se sezona zahuktala da su klasu ili dvije iznad Toronta.

Naravno, kako su Raptorsi u međuvremenu doveli Ibaku i Tuckera baš zbog tih problema u obrani, koji bi postajali neizdrživi kada bi James zaigrao četvorku, ni jedna utakmica iz regularne sezone nije pretjerano bitna za ovu analizu (prve tri su odigrane debelo prije prijelaznog roka, a znamo da u četvrtoj nisu igrali ni James, ni Love, ni Irving, a ni Ibaka, tako da se tu pogotovo nemamo čime baviti).

U biti, cijelu ovu seriju možemo gledati kroz prizmu lanjskog playoff dvoboja u kojem su Cavsi dominirali – ako su čak i bolji i dublji nego što su bili, barem u napadu, onda je jedina nada Raptorsima da su se sami toliko popravili ili da se obrana Cavsa totalno srozala. Uz dužno poštovanje Ibaki i Tuckeru, oni ipak ne čine takvu razliku. Međutim, u kombinaciji s Valanciunasom, koji zbog ozljede lani gotovo da nije ni nastupio protiv Cavsa u spomenutom finalu, e tu stvari možda postaju zanimljive.

Valanciunas neće moći ostati na parketu više od pola utakmice zbog stretch postava Clevelanda, ali izdrži li reket s njim u sredini dok je na parketu Thompson, to će već biti velika stvar. Znamo da je jedini tip košarkaša kojemu čak ni James ne može ništa ogromni klasični centar čisto iz razloga što u takvim sudarima LeBron ne može koristiti snagu da dominira u matchupu – vidjelo se čak i protiv jednog Seraphina u seriji ranije da u obrani 1 na 1 ne može držati poziciju protiv nekoga tko ima toliko veću masu, dok u napadu može ići ili na faul ili (to najčešće radi) uzeti skok-šut, ne može tek tako ušetati u sredinu i izabrati najbolje rješenje.

Ovakav igrač Torontu daje mogućnost promjene ritma i ako ga Casey bude pametno dozirao, one ubojite postave s Jamesom na petici možda nećemo ni gledati, a čak su i one s Fryeom ili Loveom na centru riskantne.

Jasno, u svim ovim kombincijama Cavsi mogu zabiti dovoljno trica da otjeraju Valanciunasa s parketa, ali već to što njegova masa i skok u napadu predstavljaju prijetnju, velika je stvar. Dalje pak sve ovisi o Ibaki i tome kako će odraditi one minute na petici kada na parketu ne bude Valanciunasa. Biyombo je lani donio zanimljivu kombinaciju pokretljivosti i snage koja je na tren zasmetala Jamesu zbog čega je Toronto i dobio jednu od one dvije utakmice, a Ibaka bi sada tako nešto morao napraviti barem četiri puta ako Raptorsi misle dalje.

S tim da Serge ipak više nije toliko žilav u kontaktu i pokretan izvan reketa te se takav rasplet ne čini previše realnim. Opet, kombinacija njega, Tuckera koji se definitivno neće bojati bacati LeBronu pod noge i spremnog Valanciunasa, daje Raptorsima sirovost i fizikalije kakve lani ipak nisu imali. Hoće li to biti dovoljno za uzeti više od jedne utakmice, to je neko drugo pitanje.

Ako misle stvarno dalje, onda uz žestinu u reketu i čvrstu obranu moraju naći načina i kako pratiti ovaj fenomenalni napad Cavsa koji ima gomilu rješenja. Uz to što James i Irving mogu riješiti utakmicu 1 na 1, sva ta gomila stretch i smallball postava, a posebice ona koja otvara drugu četvrtinu s Jamesom na četvorci i Fryem na petici, stvaraju ogroman pritisak i jednostavno, ako nisi u stanju zabijati iz četvrtine u četvrtinu, nemaš što tražiti u ovom dvoboju.

A kao što smo vidjeli protiv Bucksa, Raptorsi imaju itekakvih problema zabijati, pogotovo jer s Valanciunasom na parkeu Lowry i DeRozan nemaju dovoljno prostora za kreirati sebi šut. Pogotovo pati Lowry koji je gotovo uvijek na parketu okružen nekim koga obrana može do neke mjere ignorirati na perimetru, bilo da se radi o DeRozanu i Valanciunasu ili Josephu s kojim provodi dosta vremena u sporednim postavama.

Raptorsi će stoga kao i protiv Bucksa morati dosta posezati za smallballom, a tu onda posljedično kompromitiraju obranu – svaka čast Powellu, Carrollu i Ibaki, ali to nije trojka koja može usporiti Jamesa, kamoli pri tome braniti i perimetar. Postoji jedna kombinacija koja djeluje dovoljno solidno za tako nešto, ali ona je protiv Bucksa bila ogroman problem jer nisu bili u stanju zabiti dovoljno. Govorim o tercetu Tucker-Patterson-Ibaka, dakle za razliku od onog maloprije spomenutog njih troje mogu preuzimati čak i Jamesa te tako držati slash & kick igru, a time i paljbu s perimetra, pod kontrolom, ali, ako pri tome neće moći pogoditi otvorene trice (Tucker i Ibaka šutirali su ispod 30% za razliku od Powella i Carrolla), sve je uzalud.

Opet, postoji nekakav uzorak, nekakva mogućnost da pruže otpor, pitanje je samo može li se sve poklopiti, odnosno mogu li na vrijeme pogoditi sve kombinacije. Ako će zabiti dovoljno trica da iskoriste propuste Cavsa kojih će definitivno biti, barem dok LeBron ne upali prekidač, Raptorsi mogu dobiti još jednu utakmicu, možda i dvije ako par puta izrešetaju protivnika.

Uz to što će se mučiti obraniti dovoljno te istovremeno zabiti dovoljno, još jedna otežavajuća okolnost za Raptorse je što im u ovoj seriji klupa neće stvarati prednost. Onog trena kada su najboljeg igrača stavili uz rezerve napravili su ogroman iskorak u odnosu na većinu lige, ali Lowry na parketu početkom druge i četvrte ne znači ništa kada protivnik radi isto s LeBronom. Tako da će u ovim minutama biti presretni ako uspiju ostati u egalu.

Uglavnom, ako su lani sa slabijom momčadi uspjeli dva puta uzeti utakmicu Cavsima, realno je očekivati da tako nešto ponove i ove sezone. Ako ste optimist, možda mislite da će bolja obrana donijeti još jednu utakmicu viška, a ako ste navijač Raptorsa, nadate se da će Lowry i DeRozan ubaciti po 30 svaki čak 2 puta u seriji (jasno, to se ne smije poklopiti s onim večerima u kojima će dobiti na račun obrane). Tako dolazimo do četiri pobjede. A kako nisam ni jedno ni drugo, onda neka bude

CAVS IN 6

7 thoughts on “ECS

  1. Cavsi su uber Bucksi s jos dva all star, 1-1 talenta. Sanse Raptorsa su minimum.

    Prvaci istok regulara su mnogo zabavniji za pratit. Masa podjednakih igraca sto moraju dokazati plejof zrelost na razini napadacke opcije.

  2. Jedino se ne bi složija da Boston ima lošiju klupu od Wizardsa. Malo se samo sitimo što je donilo preokret u igri Celticsa protiv Bullsa. Stavljanje Greena u početnu petorku, odmah se u 3. isplatilo, a tako je ostalo i do kraja serije. Rozier je također doprinija. Jako je dobar obrambeni potencijal i vrlo energičan igrač. Daleko od neke klase, ali u match-up u s Wiz-klupom, tribalo bi biti dovoljno.
    Za skok si potpuno u pravu. Bullsi su im stvarali daleko više problema nego što će ovi s Gortatom.
    1. utakmica je već pokazala.

  3. @ RR – a tko normalan misli da Boston ima lošiju klupu od Wizardsa? samo smatram da ta klupa nije toliko dobra da riješi seriju kao što to nije bila ni ona Hawksa. otežat život svakako može, ali biti presudna, sumnjam

  4. @ RR – bilo je napisano tako da se moglo drugačije razumit pa sam za svaki slučaj malo drugačije formulirao rečenicu da se više nitko ne zabuni i da ne ispadnem, pa makar u tvojoj glavi, jedini čovjek na svijetu koji misli da Wizardsi imaju bolju klupu od ikoga

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *