WCS

Na Zapadu nas čeka polufinale koje nudi jednu potencijalno klasičnu seriju i jednu potencijalno dosadnu. Pogodite koja je koja.

WARRIORS vs JAZZ

Ovdje nema potrebe za puno mudrovanja, tek se treba dogovoriti sam sa sobom oko toga da li staviti prolazak Warriorsa u 4, 5 ili 6. Kao što smo vidjeli protiv Blazersa, Warriorsi su u odličnoj formi čak i bez Duranta u punom pogonu i tek neke nove komplikacije po tom zdravstvenom pitanju mogu predstavljati problem. Ako će Durant biti solidan kao što je bio u ova dva nastupa u prvoj rundi gdje je zabio 20 samim time što je istrčao na parket, obrana Jazza ovdje nema što tražiti. A to je problem jer obrana je ono na čemu Jazz bazira svoje ambicije. Uostalom, ne treba se praviti blesav, Gobert igra na jednoj nozi, a znamo da bez njega Jazzeri nisu ni približno tako dobri na ovom dijelu parketa. Istina, imaju gomilu solidnih igrača sposobnih igrati kvalitetno na loptu, preuzimati i ne ispadati na blokovima, ali ni jedan od njih nije u stanju promijeniti utakmicu. Hayward i Hill, koliko god žilavi bili, ne mogu smetati dovoljno na šutu Curryu i Durantu da utječu na rezultat. Osim ako Ingles neće u džep staviti Thompsona kao što je stavio Redicka. Što se neće dogoditi, da ne bi neki navijač Jazza dobio nekakve ideje, međutim barem je utjeha da Jazz, ako već nema igrače koji mogu zaustaviti Currya i Duranta, itekako može usporiti Klaya.

Uostalom, da razbijemo i taj mit o Gobertu kao ogromnoj prednosti za Jazz na petici u ovoj seriji – Gobert može dominirati reketom dok je na parketu jedan od centara Warriorsa, ali prelazak na death star lineup i njega pretvara u običnog smrtnika. Green je jednostavno prevelik zalogaj u napadu, ne možeš tek tako ostati u zoni protiv njega, a ne možeš ni izaći na perimetar jer si tek onda gotov. Stoga je Snyder u sezoni pokušavao svašta, pa tako i igrati s četvorkom striktno na Greenu, dok bi Gobert igrao libera, a Iggya bi bio prepušten sam sebi. Sretno s takvom taktikom u playoffu.

Uz to, kada igraju smallball, Warriorsi pale nitro pogon, a Jazz to ne može pratiti s ovim Snyderovim šetanjem i pretvaranjem posjeda u pi(c)knik gdje nitko nema ovlasti potegnuti dok nije istrčao iz bloka i postavio barem dva. Možda da razmisle o tome da Gobert i Favors igraju samo obranu jer ionako se neće stići vratiti na vrijeme da zatvore reket kada Warriorsi krenu u tranziciju i kada počnu bacati tijela i loptu na sve strane u jedva kontroliranom kaosu kojem su skloni.

Uglavnom, ako se Jazz ne može osloniti na obranu, pa onda će morati na napad. Samo, s druge strane čeka ih najbolja defanziva lige, defanziva koja je od igranja čovjeka s preuzimanjem napravila umjetnost. S dovoljno dužine i brzine da uspore Haywarda, a kamoli Hooda i Hilla, Warriorsi se ne moraju bojati ničega osim eventualne zamjene Goberta sa Shaqom iz najboljih dana. Gobert ne samo da nije prijetnja u post-upu koja bi Warriorse tjerala da šalju pomoć u sredinu, već zbog specifičnog stila igre, gdje Snyder dosta akcija vrti kroz njega na visokom postu kako bi nekako maskirao njegov manjak šuta i natjerao obrane da ga ipak brane dalje od reketa, često nije ni u poziciji uhvatiti potreban broj skokova u napadu da iskoristi slabosti Warriorsa u defanzivnom skoku.

Jazz je i protiv Clippersa pokazao da im napad olako staje kada im oduzmeš prostor kojega kreira Gobert svojim blokovima, okreću se izolacijama, a očekivati da ih Johnson može nositi i u ovoj seriji nema smisla, uostalom partije koje je prezentirao u zadnje dvije utakmice serije s Clippersima nekako su bliže stvarnosti od onih u kojima je opet oživio legendu o Iso Joeu (a uopće, to što je Jazzu trebao Iso Joe da se provuče protiv Clippersa bez Griffina dosta govori o njihovim problemima s kreacijom).

Uz to, najveći apsurd ove situacije u kojoj se Jazz našao kada je dobio Warriorse je da ako žele parirati njihovom smallballu, možda moraju tu i tamo maknuti najboljeg igrača s parketa, a to nikada nije dobar znak. Samo, odustajanje od identiteta u nekoj mjeri jedina je njihova šansa da seriju učine zanimljivom. Doduše, nije da s Diawom na petici imaju išta veće izglede preživjeti, ali od njega bi se u toj roli dalo nešto i dobiti za razliku od minuta koje će odigrati na četvorci. Snyder bi također trebao iskoristiti priliku za miksati poneku uber-smallball postavu, s Hillom, Hoodom, Haywardom i Inglesom kao četiri vanjska, čisto da vidi nije li to možda smjer kojem bi se trebalo okrenuti iduće sezone kada će vjerojatno opet morati preko Warriorsa u nekom trenutku.

Dakle, opet se vraćamo na rezultat. Kako Warriorsi možda neće moći previše opteretiti Duranta, a kako Jazz ipak ima dovoljno šuterskog talenta i dovoljno tijela za barem pokušati nositi se s izazovima, možda mogu dobiti jednu ili dvije utakmice. Ali, ta razlika u stilu i nemogućnost Jazza da prate run and gun i pariraju smallballu, dok istovremeno ne mogu nametnuti svoju sporu i na igru kroz centra baziranu košarku, jednostavno ih osuđuje na neuspjeh. Još kada dodamo da je taj centar ozljeđen i izvan forme, ne mogu ništa nego i na ovaj plastični način ukazati koliko sam uvjeren u dominaciju Warriorsa.

WARRIORS IN 4

 

SPURS vs ROCKETS

Ovo će zato biti puno neizvjesnija serija, što uostalom potvrđuje i nevjerojatan podatak da su tri njihove ovosezonske utakmice završile razlikom od dva poena. Dva puta su dobili Spursi, jednom Rocketsi, s tim da su i jedni i drugi ukrali po jednu na gostovanju. Onu četvrtu Spursi su dobili relativno uvjerljivo, također na strani. Na osnovu ovih 3-1 u sezoni reklo bi se da Spursi imaju nekakvu taktičku prednost, uz to imaju i utakmicu doma više te otvaraju seriju na svom parketu, što su ogromni plusevi. Sad pokušajmo otkriti da li je stvarno tako i zašto su bili uspješniji.

Prvo ćemo odbaciti ove dvije utakmice iz studenog u kojima nije igrao Beverley, itekako bitan igrač za Rocketse, te ćemo se bazirati na ovima u kojima su i jedni i drugi bili kompletni (doduše, u onoj iz prosinca Rocketsi još nisu imali Williamsa). Spursi su dobili obje i to uglavnom držeći se sljedećeg recepta kojega bi rastavio na obranu i napad. U obrani su igrali čovjeka s preuzimanjem i tu je logika jasna, radili su isto što su pokušali i Thunderovci u prethodnoj seriji – oduzeti Hardenu prostor za ulaz u sredinu, ostati na ostalim šuterima i natjerati ga da napada mismatch. Harden je dovoljno dobar da dobije utakmicu, pokazao je to protiv Oklahome koja se nakon njegove partije u prvoj odmah počela preispitivati i počela mijenjati plan igre, ali pitanje je može li na ovaj način uzeti seriju. Pogotovo što u završnici mora igrati protiv Leonarda.

Dakle, scenarij je sljedeći, Spursi će ga natjerati da radi cijelu večer, možete se kladiti da će Pop slati bekove da ga pokupe već na njegovoj polovini kako bi se trošio i dok prenosi loptu (ne prečesto da Rocketsi ne zaduže nekoga drugog za prijenos, ali dovoljno da ostavi traga u zadnjoj četvrtini), a onda će u zadnjih 5 minuta morati biti najbolji protiv najboljeg stopera u ligi. Uglavnom, već Thunder je uspio držati Rocketse debelo ispod učinka s perimetra na koji su navikli, a još discipliniranija obrana poput ove Spursa može ponoviti isto. Primjera radi, u ove dvije utakmice koje smo uzeli za primjer jednom su Rocketse ostavili na samo 6 trica, a drugi put su primili 14, ali samo 8 od Hardenove pratnje. To je taj rizik koji preuzimaš s ovakvom obranom, Harden je toliko dobar da može dobiti utakmicu i zabiti 50, ali opet se vraćamo na to može li 1 na 5 igrom dobiti seriju.

I da, tu je taj ključni detalj. Rocketsi su Thunder eliminirali dominacijom u završnici gdje je Harden izvlačio odlične partije bez obzira koju obranu bacili pred njega. Spursi se pak nadaju da u Leonardu imaju čovjeka koji će mu biti u stanju smetati taman toliko da ne uspije uzeti utakmicu, što je uostalom bio slučaj i u regularnoj sezoni gdje je Harden protiv Spursa u zadnjoj četvrtini zabijao 6 poena uz 18% šuta za tri. Tako da Spursi imaju poprilično solidan plan za igrati obranu protiv Houstona, pitanje je samo mogu li spriječiti one povremene ispade ostalih igrača, pogotovo u onoj polovici utakmice u kojoj Ariza igra četvorku. Po logici stvari preuzimanjem će pokriti tricu, ali trebat će im dobre partije cijele momčadi da spriječe ulaze. Stoga Pop voli igrati čovjeka unutar linije, ne izlazi se visoko čak ni na pick kako bi sredina ostala gusta i kako bi eventualna pomoć brže stigla. Stoga Harden ima više prilike za tricu nego kada ga igrač odmah preuzme kao što su to radili Thunderovci na pick & rollu, ali ima i puno manje prostora za ulaz. A ako Beverley, Gordon i Williams odluče napasti obranu driblingom iz spot-upa, uvijek je dovoljno tijela u sredini za smetati.

Isti princip Spursi koriste i protiv smallball postave gdje će na Arizi ostajati Aldridge. Spursi ne paničare zbog ovog matchupa, uostalom svjesni su da Rocketsi igraju ovako 48 minuta i da ako Aldridge može čuvati Andersona, nema nikakvog razloga da ne brani i Arizu (dapače, Anderson je čak i opasniji jer igra metar dalje od linije). Ovo je dosta riskantno i kaotično, ali ako ste disciplinrani kao Spursi i držite se plana, preuzimate u pravom trenutku i ne ispadate iz formacije kojoj je osnova uvijek ta zona na strani bez lopte koja omogućuje pomaganje u sredini, možete uspijeti. Uglavnom, ako Spursi i ovdje uspiju izgurati bez da se okrenu smallballu, onda im stvarno treba skinuti kapu.

Čak i kada D’Antoni baci na parket postavu s Andersonom na petici, Spursi imaju rješenje, e to su momenti kada čak i Pop miče drugog visokog s parketa, prebacuje Leonarda na smallball četvorku i ubacuje dodatnog vanjskog. U sezoni je taj dodatni igrač bio Simmons, ali nije isključeno da će ovdje pokušati s više zajedničkih minuta za Parkera i Millsa kako bi bio još opasniji prema naprijed.

I tako smo konačno stigli i do drugog dijela plana, napadačkog. Tu su stvari prilično jasne, uz to što će jahati Leonarda kojega ni dokazani veteran poput Arize ne može ozbiljnije usporiti, Spursi imaju ogromnu prednost u Aldridgeu koji, uz to što može napadati Andersona kroz post-up, predstavlja ogroman problem kada se Rocketsi prebace na smallball. Čak i ako u postavama s Andersonom na njega stave Nenea, a Andersona sakriju na drugom visokom, u ovim situacijama jednostavno nemaju dovoljno ljudi za braniti visoke postave. U biti, da Spursi imaju riješeno pitanje petice, bili bi izraziti favoriti jer u tom slučaju Rocketsi vjerojatno ne bi stigli zabiti dovoljno koliko bi krvarili u smallball postavama ili kroz Andersona.

Samo, Pop ni sam ne zna tko mu je centar, Dedmon je prevelik problem u napadu, Gasol u obrani, tako da ne treba čuditi ako kao i protiv Memphisa ogromnu rolu dobije Lee. A tu je i Bertans kao potencijalni x-faktor, netko tko bi mogao biti skriven na Capeli u obrani, a istovremeno i prijetnja u napadu s perimetra.

Rocketsi igraju tako kako igraju i u napadu će uzeti ono što se bude nudilo, a ovisno o tome koliko u tome budu efikasni, rast će im ili padati šanse za prolazak dalje. Obrambeno pak neće moći samo tako stati u zonu kao u prvoj rundi, pogotovo kada Spursi budu igrali s više šutera, a kako je i Parker pokazao da je itekako u stanju trpati trice iz kornera, neće ni njega moći ignorirati. Ako i Green bude kažnjavao spore reakcije Hardena, što je uvijek upitno obzirom da je Green na samrti, na ovoj strani parketa Houston teško da može stvoriti neku prednost. Mučit će se braniti Leonarda i Aldridgea, pogotovo sa smallball postavama, tako će ostavljati prostora za ispušne ventile i to bi moglo presuditi.

Jasno, Spursi će te šuteve morati zabiti i to zna biti problem. Nisu u sjajnoj formi, ali imaju plan i strukturu, imaju prvu i drugu opciju, a imaju i klupu – protiv jedne od najboljih skupina rezervi u ligi ni osovina Gordon-Williams-Nene neće biti toliko presudna kao što je bila protiv Thundera. Rocketsi su rutinerski iskoristili probleme Oklahome, ali ni oni nisu oduševili, a pogotovo ne zvuči dobro to što je Harden, inače načet još od završnice sezone zbog problema s rukom, dodatno izrauban i novim problemima s nogom. Plus, D’Antoni je nadmudrio Donovana, ali s Popom je uvijek imao problema. Stoga ipak, koliko god Spursi riskirali s ovakvom obranom i manjkom smallball košarke, dajem prednost rutini, odnosno momčadi koja ima najboljeg igrača u seriji.

SPURS IN 7

7 thoughts on “WCS

  1. Interesantne su mi usporedbe ekipa popud Utah,Bostona,GS-a, San Antonia nasuprot Clipersa, Clevlanda,Oklahome, Chicaga, Portlanda.

    Po čemu ih uspoređujem?

    Prvi imaju zvijezde koje su rasle zajedno s trenerom i sustavom igre (Curry -Kerr, Lenard – Popovich , Stevens – Thomas ) ili nemaju velike zvijezde kao Utah. Svi oni imaju sustav igre i vjeruju u njega i u napadu i u obrani, vidi se ruka trenera.

    Druga skupina su ekipe gdje su velike zvijezde u ekipama na svoje vrhunce došli bez ikakve pomoći ili utjecaja njihovih sadašnjih trenera i slabašni su tu mehanizmi postavljeni u obrani ili napadu , više se ovisi o inspiraciji i talentu glavnih zvijezda u napadu, a u obrani baš nikakvi uspješni principi i ruka trenera ne vladaju. Serija LAC – UTAH je bila primjer sraza tih fenomena.

    Također, imamo i primjer Erica Spolestre , koji , gotovo da je cjenjeniji sada , kad je s Miamijem skoro ušao u playoff ( bio bi legitimni kandidat za trenera godine) ,nego kada je s Lebronom, Wadeom , Boshom… uzeo prsten dva puta.

  2. Je li francuski kondor malo overrated? Okej, sam ti garantira top 10 obranu i osim toga sto jos tocno? U napadu je beskoristan, kao kreator (to sto mu Snyder da malo lopte u hand offu je cista kozmetika) i suter. Ni s penala nije bogzna sta. A i kad mu matchup ne odgovara defanzivno ne moze napraviti toliku razliku da maskira nedostatke na drugoj strani parketa. Mislim, pitanje je moze li ti on kao najbolji igrac sam dobit mec? Jedan mec, u playoff seriji, protiv bilo koga?

  3. Ako Jazz odustane od svoje igre tek su unda pečeni. Diaw je vjerojatno najsporiji njihov igrača i još je posidio. Kad svi jure ti odleti visoko i pogini s onim što imaš. Tako je svejedno hoće li po perimetru jurit Favors ili Diaw kada niti jedan nije baš od pomoći, a Gobert parkiran na Zazi u tih 15 min bi mogao bar zatvorit obruč.
    Možda da igraju u kontra smjeru, kada su Warriorsi s pravim centrom – JaVale, Zaza, West da odu na 4 out sistem, a suprotno kada dođe do small ball Warriorsa da dignu postavu.
    U biti tek kad sve se napiše shvatiš da ništa nema šanse, dao bi Jazzu jednu utakmicu iz razloga čiste pristojnisti jer je polufinale 🙂

    Harden će samo ove ture morat pomaknut guzicu u obrani za razliku od Robersona kolo prije. Jebena je situcija što Green razbija obruča, ali bar je dodao nešto driblinga da se napad ne zaustavi kad dobije loptu. Nene ako uspije ponovit seriju s Thunderom (još jedan reinkarnirani veteran nakon Iso Joea) tada bar imaju 48 minuta vrćenja istih akcija i nekoga tko zna igrati obranu.
    Gasolu bi se moglo dogoditi isto što i Kanteru, gdje ga sakrit na terenu, gurnut na Arizu i igrat moli boga igru na njegovu tricu, a Aldridge da hvata Capelu i Kawhi Andersona. Najbolje mi izgleda da će ubacit Dedmona u petorku. Kasnije mi niti jedna njihova kombinacija koja ne uključuje Bertansa ne daje ništa povjerenja. Di ćeš zabavnije stvari od mogućeg gledanja Lee-Gasol tandema kako brane pick s bilo kim na terenu što je ovima osnova, a druga petorka im drži praktički tri pleja koja to mogu pokrenit.
    Još Spursi u svom ovom kupusu moraju nać produkciju na šuteru-Manu umra, Green? i pronać ljudstvo da odmori Kawhija na 8-10 minuta ako ga misle koristit kao prvu opciju i glavnog defendera za Hardena.
    Ne smrdi na dobro za Spurse jer nemaju ljudstva da se okrenu Kawhiju na pf jer onda ideš u rat Parker-Mills vs Lou-Gordon. Ovdje samo mogu dobit više prostora za silovanje Leonarda tko god da ga čuva, Aldridge otvoren reket za ples. Samo je pitanje jer valja uć u napucavanje s Raketama 5-8 min po utakmici gdje bi im postotci za tricu bili od velike važnosti. Sreća da su u prednosti na tom polju i u manje obujmu te bi Rakete ovdje moglo pokopat ono što nije u seriji s Thunderom.
    Spursi ih prolaze jer samo moraju izvuć nešto iz guzica Manua i Gasola, nek bude u 6

  4. Rakete u 7, da ne bude monotono. Meni je ovdje veci faktor umor Leonarda jer ovo nisu Spursi iz doba socijalizma; mister Robot ce morat natankat pun rezervoar antifriza jer ga ceka glavnina posla na obe strane parketa. Harden ako je zdrav nema teorije da ce ga Green ili Simmons ili bilotko osim Kawhia makar i poskakljat.
    I da, Pop je senilan, bit ce diskutabilnih poteza koliko hoces

  5. Je l’ ovaj Vejd onaj tvoj s podcasta? Tek sad sam skontao kru te

  6. krajnje je vreme da se Danny probudi i doprinese metli nad raketama 😛

  7. Kolege ne razumijem čemu toliko podcjenjivanje Jazzera 😀 Ja bih rekao 4-2 za Warriorse. Naveo bih jedan interesantan kuriozitet: Draymond Green i Gordon Hayward su obojica rođeni u martu 1990 godine (27 god.), skoro iste su visine i težine: 6 ft 7 in – 6 ft 8 in, 230 lb, 226 lb. (Hayward za cenat-dva visočiji, Green za kilogram-dva teži). Uopće, sviđa mi se Jazzball varijanta sa Iso-Joe – Hayward pod košem protiv death star linup-a 🙂 Da sam NBA trener zajebavao bih se sa ovim kombinacijama, mislim svakako ćeš biti pregažen od najbolje ekipe svih vremena, daj makar nek cirkus bude zanimljiviji…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *