3

Momčadski pristup Heata u kojem 11 dijelića čini slagalicu te neizbježna Wadeova odlična playoff utakmica obilježili su treći dan playoffa.

HEAT @ SIXERS

Domaćini su uzeli prošlu utakmicu hrabrom prilagodbom Browna koji je iznenadio Miami otvorivši treću četvrtinu sa dodatnim šuterom umjesto centra, tako da je ovdje definitivno najvažnije bilo vidjeti kako je Spo smislio neutralizirati takvu taktiku. Umjesto da ostaju u zoni s Whitesideom kako to inače rade i tako otvaraju gomilu prostora na perimetru, igrači Miamia su ovdje ostajali na šuterima. Čak je i Hassan izlazio visoko na Šarića, što je ostavljalo dosta prostora u sredini, ali mudro su zaključili da je bolje dati izgledne prilike za 2 poena nego za 3. I iako je čak i Šarić prebrz za teretnog centra, Miami je zaustavio krvarenje na perimetru protiv ovih postava.

Nisu stekli nikakvu prednost jer Whitesideova sporost u vraćanju pod koš itekako se dala koristiti, ali barem nisu izgledali kao da prvi put vide 5 vani formaciju. Izbačeni iz ritma i bez toliko otvorenih šutova, snajperi Sixersa nisu uspjeli ubaciti ni potrebnu kvotu, kamoli sve što su potegli kao prošlu utakmicu. Ovakva jalovost protegla se na cijelu večer (s katastrofalnih 7-36 još su se dobro i držali).

To što su uspješno branili perimetar s Whitesideom za goste je bonus iz više razloga. Prvi je taj što ionako nemaju opciju igrati s Olynykom koji je također prespor te bi eventualno mogli staviti Winslowa ili Adebayoa da bude taj peti branič, a u tom slučaju ne bi toliko dobili naprijed, plus bi Spo upao u teške probleme s Hassanom koji će mu itekako trebati sada kada se Embiid vraća. Ovako, dao si Whitesideu šansu da pokuša nešto napraviti u sredini na silu (nije, jer u ovom bržem ritmu on nema što raditi na parketu i zato nikada neće biti ni upola koristan igrač kao DeAndre Jordan bez obzira što su im brojke slične) i pri tome ga održao koliko-toliko fokusiranim na igru umjesto da se bavi pitanjima ega.

Šteta za Heat što je ovdje vidno napaljeniji Dragić brzo zaradio drugi penal te su organizaciju napada preuzeli Winslow i Richardson, kasnije Wade, ali, obzirom da je Brown već nakon 5 minuta odustao od smallballa i poslao na parket Johnsona, utakmica je ionako završila u okvirima koji odgovaraju Heatu. A ti uključuju blato i valjanje u njemu. Samo, Spo ovdje radi ozbiljnu grešku, a ta je da uvodi Adebayoa i Olynyka umjesto Johnsona i Whitesidea. Namjera je očito igrati na energiju i za to ti treba tijela kako bi izdržao 48 minuta u visokom ritmu, međutim Olynyk na četiri je još veća obramebna rupa nego na pet, pogotovo jer iz nekog razloga ne čuva Johnsona već ostaje na Ilyasovi koji se vratio u igru. Tu Sixersi za čas rade seriju i odlaze na +9. Neshvatljivo da ne koristiš Winslowa na četiri, a još je manje shvatljivo da ne koristiš činjenicu što je Johnson na parketu da na njemu sakriješ lošijeg visokog defanzivca.

Heat dolazi do zraka samo zahvaljujući tome što Šarić nije bio u stanju iskoristiti Olynyka na način na koji je to radio Ilyasova i u principu bio je to već drugi matchup gdje je Miami sakrio svog najproblematičnijeg defanzivca na krilu Sixersa. Koji igraju takvim sistemom da ostavljaju dosta slobode igračima u pokušajima korištenjam mismatcha. Što ovdje nije prošlo jer koliko god je Šarić bio odličan prošlu utakmicu, toliko je bio očajan ovu, posebice kao kreativac. Brown ne čeka previše i opet pokušava oživiti napad igranjem bez centra dok su na parketu Whiteside i Olynyk. Samo, Heat ovdje drži obranu pod kontrolom presingom (Winslow je izgleda u stanju smetati Simmonsu 1 na 1, što Richardson nije, tako da bi im i ovo moglo pomoći u ostatku serije), a Sixersi bez Simmonsa nemaju rješenja.

Sekundarni kreatori su očajni i nitko ne može odraditi slash & kick akciju, šuteri ne mogu ubaciti ako i dobiju loptu te Sixersi upadaju u onaj svoj kroz sezonu često viđeni momentum kada gube loptu za loptom (u drugoj četvrtini čak 6 izgubljenih). Heat nije tranzicijska momčad, ali svakako im je lakše bilo napasti nepostavljenu obranu čak i dok su čekali da se Whiteside dogega u napad.

Treba istaknuti i kako je Wade dobro odradio posao back-up playa, ipak je i u ovoj fazi karijere klasa za McConnella, tako da je i zabijao, ali i bacao lobove Whitesideu. Ukratko, odradio je ono što je Miami trebao od Dragića (čak i više od toga) i to je ogroman plus ove večeri u kojoj Dragić u prvom poluvremenu igra samo 8 minuta. Napad se tako kotrlja, a obrana funkcionira čak i sa dva spora visoka protiv smallballa samo zato jer presing donosi rezultat. I ovdje do vidjela dolazi koliko je problem Simmonsov nedostatak šuta na postavljenu obranu. Jer, ako nema tranzicije i ako ga se pritišće već na njegovoj polovici, sve što može je napasti kroz pick & roll.

A Sixersi to praktički ni ne pokušavaju jer obrani Miamia je previše jednostavno povuči se u zonu te zatvoriti i sredinu i ostati na šuterima. Pogotovo nakon što Brown opet na parket vraća Johnsona (ima li besmislenijeg načina za početi napad od 1-5 pick igre s njima dvojicom?). To praktički znači da moraju napadati kroz setove koji uključuju puno više kretanja s loptom igrača koji nisu toliko dobri playmakeri, a tu onda Heat bez problema može razmještati čak i ove teretne figure.

Uglavnom, Sixersi djeluju totalno obezglavljeno, Miami djeluje fenomenalno u defanzivi i sada su oni ti koji imaju +9. Znači, u manje od 10 minuta napravili su 18 razlike (konkretno, drugu su dobili 34-13). Brownu ne ostaje ništa drugo nego opet vratiti Ilyasovu i zaigrati smallball, a Spo već zna što treba raditi – vadi Olynyka i zaključuje četvrtinu s istom taktikom kao na startu, ali samo s boljim defanzivcima na parketu. Umjesto Tylera Johnsona u igri je Winslow, a umjesto Whitesidea pak Adebayo. Čak i nakon što Winslow dobije treći penal zbog nasilja nad Simmonsom, Spo u igru ubacuje zaboravljenog McGrudera dok Simmonsa preuzima James Johnson. Heat nastavlja gaziti, Sixersi u svakom slučaju ne mogu do poena i mogu biti presretni što na poluvremenu imaju samo -14.

Brownova prilagodba u nastavku je, pa, čista predaja. Umjesto da pokuša mudrijom igrom iskoristiti činjenicu da Whiteside čuva Šarića na perimetru, on se vraća Johnsonu. Spo je ovo jedva dočekao jer tek sada je jednostavno držati tempo utakmice pod kontrolom. Iako Miami ulazi ležernije u nastavak, što je posebno vidljivo pored sve agresivnije obrane Sixersa, domaćini ne uspjevaju otopiti prednost. Spo ovdje radi sjajan potez, ekspresno izvlači Whitesidea i na centra stavlja Olynyka kako bi maksimalno iskoristio minute dok je na parketu Johnson.

Prijetnja je ugašena i dok se Brown sjetio poslati Ilyasovu na parket Heat je opet na +12. Samo, nakon nekog vremena treba vaditi Šarića, a drugih opcija nemaš osim Johnsona ili Holmesa. Spo s druge strane ima razigrane Wadea i Winslowa te neumornog Ellingtona (za kojega Heat vrti više akcija na strani bez lopte nego Sixersi za Redicka koji je često izgubljen u ovom sistemu s više opcija koje se otvaraju bez lopte). Heat tako gradi finu prednost pred završnicu, +16.

U zadnju četvrtinu i za zadnji pokušaj povratka u utakmicu Brown kreće s trenutno najboljom petorkom koja konačno nešto zabija. Spo se prerano okrenuo zatvaranju utakmice, valjda je pokušao s Olynykom i Ellingtonom zabiti dovoljno trica da obeshrabri Sixerse, ali samo je oslabio obranu. Čim je Simmons dobio nešto prostora za tranziciju, eto odmah zicera Šariću i Ilyasovi – domaćini su za tren na podnošljivih -8. Umjesto da se vrati presingu i defanzivi, Spo pojačava ofenzivu na trenutak čak i s Wadeom uz Dragića te dvojicu ključnih šutera, ali prednost se samo topi, sve od -2.

Nevjerojatno, ali clutch je tako stvarno clutch, uz jednu olakotnu okolnost za Miami – najbolja petorka Sixersa se toliko umorila u stizanju minusa da za završnicu nemaju energije (mislim, Šarić i Ilyasova doslovno ne mogu trčati, a Simmons nije u stanju finiširati 1 na 1 pored Olynyka). Dubina Heata tako se na kraju isplatila, sva gomila igrača koja je odradila posao zaslužna je za itekako bitnu pobjedu. Timsku prije svega jer svi su morali odigrati dobro da bi imali šanse, a neki i debelo iznad mogućnosti (da, ovo je upućeno tebi Dwyane).

Sixersima ostaje utjeha da su usprkos očajnoj partiji veći dio večeri imali šansu čak i ukrasti utakmicu, što dovoljno govori da imaju talenta. A imat će ga još i više sada povratkom Embiida koji će gotovo sigurno igrati u trećoj utakmici. Doduše, dat će to i Miamiu priliku da izvuče više od Whitesidea, ali Brown valjda shvaća kakvu sada šansu ima – pravilnim doziranjem minuta s Embiidom će kontrolirati rezultat, a onda ima i ovu smallball postavu za napraviti razliku. Ključ svega je zaboraviti Amira Johnsona i Richauna Holmesa na aerodromu.

SPURS @ WARRIORS

Novost, ako to tako možemo zvati, je što Spursi ostavljaju Gaya u udarnoj petorci (Slo-Mo cijelu večer samo 10 minuta, a i njih bolje da nije igrao – i ti sad reci da Pop nije trener godine kada vidiš s kakvim likom je izgurao sezonu kao primarnim stoperom). Pop je svjestan da obranu ionako može igrati samo do jedne razine i da to može pokriti sistemski, dok iz napada mora cijediti svaku kap ako misli biti konkurentan. Samo, jebiga, protiv ove postave s Iggyem, Durantom, Klayom i Greenom možeš pokušavati cijediti koliko hoćeš, uzalud je.

Spursi nakon 5 minuta imaju samo 8 poena na kontu, a do kraja prve zabili su još 17. Naime, malo su živnuli kada je nakon spomenuth 5 minuta Kerr iz igre povukao Draymonda, tu su mogli zaigrati agresivnije na loptu jer je prelako bilo ignorirati Looneya uz Iggya i McGeea, čak su i poveli 3 razlike.

Nakon toga koriste probleme koje Warriorsi imaju u napadu bez Duranta da se održe u egalu, a onda čak i odvoje sredinom druge. +7 nisu puno, ali mogli su biti i puno više da nisu promašivali zicere i da LMA može igrati na višoj razini, a ne tek solidnoj. Warriorsi s Looneyom čak ni u ovoj postavi gdje bi on trebao igrati centra ne funkcioniraju dobro, spašava ih tek raspoloženi Klay. Pop je inače Gaya stavio na Duranta, dok je umjesto Greena u igri Bertans jer je Popu očito dosadilo čekati da Danny nešto zabije, a i Manu je tu umjesto Murraya. Nije ovo postava koja će dobiti seriju, ali barem mogu zabiti pristojnim postotcima, čak i voditi protiv pospanih domaćina.

Warriorsi u trećoj igraju nešto bolje, točnije Durant spaja par trica i lagano hvataju zalet, a onda dižu prednost preko 10 bez Duranta. Kada ti postava s početka parne četvrtine predvođena Klayom i Greenom napravi razliku, to nikada nije dobar znak, tako da tu dubinu Spursa treba uzeti s rezervom (jebiga, danak je uzela činjenica da Gay ne igra u ovim momentima i da je Anderson izvan rotacije, a vanjska linija Parker-Forbes s Gasolom u sredini i Bertansom na krilu teško da može braniti ikoga).

Durant se tako vraća u igru i par trica kasnije već je +15, a do kraja je još 8 minuta. Pop se vraća onoj postavi s Manuom i Bertansom, ali protiv raspoloženog Klaya i rutinera Duranta nisu značajnije srezali razliku, dapače nisu uopće. A i kako ćeš srezati dvoznamenakasti minus kada cijelu večer nisu u stanju ubaciti tricu (4 od 28, katastrofa, nije ni čudo što se domaćin nije oznojio kada je trebalo odraditi posao).

Dakle, u drugoj brzini, bez potrebe za većom potrošnjom energije što je omogućila odlična Klayova partija (uz to je i Iggy ubacio 4 trice iz 5 pokušaja, što je sjajna vijest za ubuduće jer čovjek se sudeći po ova dva nastupa očito konzervirao za playoff), Warriorsi imaju 2-0. Spursima pak ostaje nada da će doma iskoristiti ležerniji pristup prvaka i uz bolju partiju s perimetra i još agresivnijeg i učinkovitijeg Aldridgea smanjiti minus te izbjeći metlu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *