4

Jrue opet j-rula, toliko da su Dame i CJ više kao “Dama i skitnica”. Toronto odradio posao protiv groznog izdanja Wizardsa, Boston nastavio gdje je stao u G1. Dobra večer u asocijaciji.

WIZARDS @ RAPTORS

Ovdje su gosti pregaženi već u prvih 12 minuta, kombinacija šuterske preciznosti i energije domaćina bila je prevelik zalogaj. Kada Toronto ode na ovu razinu to je teško pratiti, pogotovo ako ti cure ziceri kao što je slučaj s Wizardsima. Na drugoj strani pak Anunoby i Valanciunas trpaju, koriste sve što im obrana ostavi, pa makar to značilo da JoVal pogađa tricu (7 su ih ubacili u prvoj četvrtini). Brooks se nada unijeti nešto širine u napad brzom zamjenom Gortata sa Scottom, ali Toronto je već u ritmu i prednost samo raste. Uz to Wall se krca penalima i sjeda na klupu, a na -15 Brooks vadi i Beala (s tim da je prednost mogla biti i veća da DeRozan nije bio najgori igrač Toronta u ovom periodu). 4 minute bez udarnih kreatora protiv ovakvog protivnika mirišu na katastrofu i niti 120 sekundi kasnije već je +22 za domaćina. Priključio se gaženju i DeRozan, a Wizardsi doslovno očekuju od Lawsona (da, Lawsona za kojega nisi siguran da li je u pitanju on ili prerušeni Felton) da im uštrca dozu energije.

Najluđe od svega, Lawson im daje sasvim pristojnu partiju i pokreće napad tricama i ulazima, samo naravno da to nije rješenje. Ne pored ovakvog izdanja startera – Beal i dalje ne može zabiti baš ništa, kao ni Morris ni Gortat, a Wall i Porter su previše načeti da bi radili razliku (pokušao je Brooks pokrenuti Portera stavljanjem čak i u pick akcije kao driblera, a isto tako mogao je zapaliti i svijeću nasred parketa). Tako da Wizardsi do poluvremena održavaju svojih 20-ak poena prednosti bez veće drame. Napomenimo samo kako je Casey ovdje opet koristio Lowrya s klupom dok nema VanVleeta, a novost je što Miles igra one VanVleetove minute sa starterima umjesto Wrighta, što je također pomak jer Miles je najbolji tricaš kojega imaju. Dakle, Raptorsi su dodatno izbrusili rotaciju u odnosu na prvu utakmicu.

Trica Beala i loš ulazak DeRozana i u ovo poluvrijeme na trenutak su dali nadu gostima, eto ih na -15, ali s ovoliko neraspoloženih opcija u napadu jednostavno je nemoguće igrati. Uz to Beal je sada taj koji upada u probleme s penalima i već nakon 3 minute nastavka Brooksa ga vadi i uvodi Lawsona. Doduše, kako je Beal igrao ovo je u ovom trenutku vjerojatno i bolja opcija, međutim u široj slici sve je jasno. Iako Wizardsi predvođeni Wallom i klupom koja je sinoć ako ništa drugo barem bila energična pokušavaju smanjiti razliku, Raptorsi već na 14 minuta do kraja dolaze do 100 poena. I iako +12 na početku četvrte ne zvuče previše, kombinacija njihove širine i borbenosti jednostavno je previše za ovakve Wizardse. Koji se još nisu predali usprkos svemu.

Wall je odigrao cijelu treću i prvih 8 minuta četvrte dok ga Brooks konačno nije izvukao vani jer više nije mogao disati. Čovjek se ubio u pokušajima da stigne u egal, igrali su Wizardsi ovdje odličnu obranu s njim, Oubreom i Porterom na bokovima, pomogao je i Casey odustajanjem od Lowrya uz rezerve i guranjem na parket jebenog Lorenza Browna (svašta), ali bilo je jasno čak i dok se prednost domaćina topila ispod 10 poena da će ovo biti nemoguća misija izvući. Sve što su Wall i društvo napravili vrlo brzo je prosuo Beal od kojega se očekivalo da ovdje preuzme štafetu. Novi niz njegovih katastrofalnih poteza i Toronto za čas opet razliku odvodi preko 10. Malo kasnije već je +18 i ovdje je jasno da, ako ništa drugo, Wall treba na klupu prije nego se sruši.

Raptorsi tako imaju potpunu kontrolu nad serijom, a Wizardsima se ostaje nadati da će doma uspjeti razvući ovu energiju koju povremeno pokazuju na veći dio utakmice. I da će pri tome dobiti nešto od startne petorke koja sinoć nije pokazala ništa. Klupa im se više nego dobro nosi s Torontom, možda će to biti još izraženije u Washingtonu (pogotovo ako se pokaže da Lawson nije priviđenje za jednu večer), a treba vidjeti i mogu li ispušni ventili Raptorsa ovako dobro funkcionirati i u gostima. S druge strane, ako Beal, Morris i Gortat jedva čekaju ljeto, onda će ljeto doći vrlo brzo. Kao što je Wayneu rekao Jim Morrison – if you book them, they will come.

BUCKS @ CELTICS

Kako igraju Brown i Tatum, nevjerojatno. Ako će ovako rasti iz utakmice u utakmicu, onda će ovaj playoff Celticsima biti zlata vrijedan jer će na najbolji mogući način izbrusiti dva samo takva talenta. I ako se ikada poklopi da oni zaigraju s Irvingom i Haywardom, Boston će biti nezaustavljiv, čak i bez Davisa u sredini.

Iskreno, bio sam skeptičan da Celticsi mogu ponoviti onakvu partiju kao u prvoj utakmici jer su tamo doslovno svi igrali na gornjoj granici mogućnosti. I iako ovdje nije bilo onoliko pogođenih teških, da ne kažem herojskih šutova, Stevens je opet izvukao iz momčadi maksimum. A herojskih šutova nije bilo toliko ne zato jer ih ovi ne bi ubacili (ubacili su ih ovdje dovoljno, svaki put kada je trebalo netko je bljesnuo), već zato što nije bilo potrebe jer je Milwaukee odigrao slabije. Nije ovdje bilo one borbenosti s njihove strane kao u prvom susretu, nisu pružili otpor, tako da Boston nisu ni pokušali izbaciti iz ritma. Domaćini su jednostavno nastavili gdje su stali jer nije bilo ni izazova kroz dodatno podizanje razine energije u obrani (što ne treba čuditi jer Bucksi nisu cijelu sezonu spojili dvije dobre defanzivne partije), a ni kroz nekakave taktičke poteze (opet ništa od Giannisa na petici).

Ne možeš dozvoliti protivniku poput Bostona da se ovako razmaše u napadu i očekivati nešto jer su jednostavno bolje posloženi i imaju puno veću zaštitnu mrežu. A Bucksi uz to nisu nešto briljirali napadački – istina, Giannis se nakrcao poenima u sredini i Middleton je zabijao 1 na 1 skok-šutom unazad s blokova, ali samo zato jer su to šutovi koje im je obrana Bostona sinoć ostavljala. Ono što su Celticsi napravili bilo je puno važnije, a to je bilo oduzeti tranziciju i općenito lagane poene te perimetar (Bucksi su ubacili samo 7 trica). Snell i Henson opet nebitni, Bledsoe opet neučinkovit i nepouzdan.

Uglavnom, vrlo brzo je postalo jasno da ovakvu razinu igre Celticsa kod kojih je 6-7 ljudi spremno za rat neće moći pratiti jedan ili dva čovjeka, pogotovo jer su Celticsi dodatno pokušavali izmoriti Giannisa i Middletona napadajući ih kroz izolacije i post-up kad god bi se ukazala prilika. Razigranost opcija i razina energije bili su takvi da je gotovo pa očekivano bilo kako će Bucksi puknuti čim budu prisiljeni posegnuti za klupom. Egal se tako u par minuta Giannisova odmora pretvorio u +7, a onda i u +11 kada je Middleton otišao na klupu. Celticsi su i prošlu utakmicu napravili razliku dok se Giannis odmarao pa je onda prokockali na račun očajnih nekoliko minuta Larkina, što su ovdje izbjegli. Ovo potonje barem jer iako je Larkin ovu šihtu bio solidan, Bucksi su stigli u egal jer se i Stevens malo zaigrao s postavama (Monroe i Yabusele nemaju što raditi zajedno na parketu u nijednom trenutku regularne sezone, kamoli doigravanja, pogotovo ako imaš Morrisa kojega možeš koristiti kao četvorku).

Povratkom Roziera i Horforda na parket stvari se stabiliziraju, a Bucksi ostaju bez rješenja kada Stevens za zadnjih nekoliko minuta na parket baca najbolju postavu koju ima trenutno – Rozier, Brown, Tatum, Morris i Horford. Svatko normalan ovdje bi parirao s Giannisom na petici, pogotovo sada kada se uz opet solidnog Brogdona u rotaciju vratio i Delly (dobro, on je beskoristan nakon ovolike pauze) i kada je Muhammad pokazao znakove života (to, doduše, nikada ne treba zamijeniti za znak da čovjek zna igrati košarku). Ne i Prunty koji jaše Hensona i Zellera (jadni Henson je igrao cijelu drugu kao i Giannis i naravno da drugi dio četvrtine nije imao energije za odraditi ni ono što inače radi).

Boston tako ima +11, a kako nisu momčad koja zna dignuti nogu s gasa, tu prednost nije problem održavati ni početkom treće dok su na parketu Bledsoe, Snell i Henson. Čeka se izazov Bucksa i on konačno stiže nakon 6 minuta akcije kada Prunty izvlači Hensona i uvodi Parkera. Samo, smallball postava s Parkerom nije isto što i smallball postava s dodatnim vanjskim te obrana curi na sve strane i Boston nema problema sa zabijanjem, dok Bucksi istovremeno pojma nemaju što rade. Cijela poanta Giannisa na petici je da lopta bude kod njega, a da mu preostala četvorica šire reket. Umjesto toga Bucksi stavljaju Middletona u izolaciju (gdje Giannisa na perimetru ne čuva nitko te je Middletonu praktički ulaz onemogućen) i daju Parkeru i Snellu da napadaju iz spot-upa. Kaos, ali kaos u kojem Boston i dalje igra lucidno i učinkovito. Imaju +14, a još nije došao onaj period gdje na klupu idu prvo Giannis pa Middleton. Prunty ih minimalno drži na klupi, 3 minute ukupno, prednost domaćina ne raste, ali ne rastu ni šanse Bucksima.

Pogotovo jer je Stevens za početak čevrte odustao od eksperimenta s Yabuseleom i uz Monroea na parketu drži Horforda. Big Al je briljantan u roli playmakera, Boston ima +18 na 8 minuta do kraja i utakmica je gotova. Iako uglavnom ovise o Morrisu da nešto smisli 1 na 5, Celticsi zabijaju dovoljno da održe zalihu do kraja protiv nešto življih Bucksa koji su zaigrali nešto čvršće kada je Prunty maknuo Snella i u vatru gurnuo Browna. Međutim, kada se Morrisu s novom tricom pridružio i Rozier, stvar je definitivno gotova.

Bucksi u svakom slučaju doma trebaju zaigrati s puno više energije i s puno više žestine trebaju zatvarati šutere Bostona. Uz to, ne bi bilo loše kada bi Prunty miksanjem postava dao impuls momčadi, a, još važnije bi bilo kada bi se neki skupo plaćeni igrači pojavili na poslu. Ako će ovako pristati na uvjete koje diktira Boston i u sljedećim utakmicama, onda su svoju najbolju partiju ovogodišnjeg playoffa već odigrali prošli vikend. Ono, pljuni me ako Larkin do sada nije bio najučinkovitiji igrač Bucksa nakon Giannisa i Middletona.

PELICANS @ BLAZERS

Jrue! Jrue! JRules! Jebo majku. Gle, regularna sezona je regularna sezona i nema razloga žaliti za tim što sam Lillarda smatrao dostojnim prve petorke lige (jebi se Steph, ti i tvoji gležnjevi). Ne, ne, momak je bio briljantan, užitak za oči, a kada sitni bek koji previše poteže postane užitak za oči, onda znaš da je poseban jer sitnih bekova koji previše potežu i od kojih boli mozak je puno, puno više. Ne, problem je u tome što sam u svojoj mudrosti izostavio Holidaya iz sve tri (sve tri!!!) all-D petorke jer: a) stavio sam Davisa na popis, a blesavo mi se činilo imati 2 Pelikana; b) nisam smatrao da je važniji od Davisa. Čisti idiotizam.

Jer, Jrue Holiday je, ruku na srce, najbolji 3&D bek trenutno u ligi. George Hill u svojim najboljim danima nije bio u stanju raditi ovo što čovjek radi. I da, znam da je puno lakše igrati kada iza leđa imaš Davisa, ali Holiday ne ubija samo u picku već i 1 na 1, u trčanju kroz blokove i uopće nevjerojatnom količinom energije koju ulaže u obranu. Najbolje od svega, vjerojatno ništa od ovoga ne bi bilo moguće da Pelicansi nisu ovo ljeto s otpada pokupili Ronda. S loptom u njegovim rukama Holiday je mogao prestati se pretvarati da je pick & roll playmaker i posvetiti se onome zbog čega su na kraju krajeva davnih dana Pelicansi i odradili onaj trade sa Sixersima za njega – obrani i spot-upu.

Ironično, u Gentryevom sistemu ostvario je Holiday solidne brojke i na kraju krajeva zaradio masni ugovor nametnuvši se ozljedama usprkos kao rubni all-star playmaker. Samo, koliko god solidno vrtio pick igru s Davisom, branio na lopti i zabijao iz driblinga, u ničemu nije bio elita. Dok nije stigao Rondo, uzeo mu lopti i omogućio mu da bude ono u čemu je najbolji. Ljepilo i terijer. Izbrušene playmakerske kvalitete danas dobro dođu kada treba nešto smisliti dok na parketu nema udarne postave, a napadanje iz sekundarne akcije olakšava mu kreirati sebi prilike za šut. I iako nije elitan na toj strani parketa, a da gađa tricu s 40% potpuno bi opravdao ovaj svoj bahati ugovor, u svemu je dovoljno dobar. I onda još na to odličan u obrani.

Jasno, uz taj odabir Ronda i šaltanje Holidaya trebala se dogoditi i ozljeda Cousinsa da bi Pelicansi postali ovakva defanzivna družina, ali tako to ide u NBA, od najboljeg plana bolji je splet okolnosti. Poanta nije toliko u ostvarenju cilja koliko u iskorištavanju prilika. Pelicansi su je dobili, prigrlili i u hodu stvorili identitet koji ih drži tamo gdje su danas. A danas su na dobrom mjestu, s dvije pobjede na gostovanju imaju širom otvoren put u drugu rundu.

Što se utakmice tiče, pokušali su Blazersi pronaći malo zraka Lillardu guranjem lopte više u ruke Turneru kako bi ovaj igrao inicijalnog playa (što ima smisla jer je bolje da pokreće napad nego čeka u spot-upu, u suštini je jednako bezopasan i reket je jednako zakrčen, ali Lillard se možda može lakše osloboditi i pronaći bolji šut iz vana) i s hand-offom umjesto pick & rolla (kako bi Lillard dobio nešto prostora i brzine na ulazima). Uzalud sve jer Pelicansi i dalje dominiraju obranom te istovremeno lakše trpaju u napadu. Lillard očajan, Turner beskoristan, Nurkić forsira uzalud jer njegov post-up ionako neće napraviti razliku – pravo je čudo da gosti obzirom na fenomenalan učinak Davisa i Holidaya prema naprijed nisu imali više od +7.

Umjesto toga Blazersi koriste minute dok se Davis odmara kako bi se vratili u egal, usput gurnuvši na parket Harklessa koji djeluje solidno i koji bi mogao biti ogroman dodatak za ostatak serije (ako je čovjek spreman, a čini se da je, Stotts ga je trebao gurnuti odmah među startere ili barem na start drugog poluvremena kada je vidio kakvom su lakoćom Pelicansi razbili njegovu udarnu postavu na otvaranju). Klupa Portlanda opet ima nekog smisla – kao i prošlu utakmicu Davis i Collins, sada uz dodatak Harklessa, rade razliku, a Stotts opet maksimalno koristi period dok se Holiday odmara da razigra Lillarda. Pelicansi imaju 6 igrača na koje se mogu osloniti i ovo su periodi koje Blazersi moraju maksimizirati, možda to bude razlika između prethodne i ove utakmice.

Ne ide, u 4 minute Portland ne stiže napraviti puno toga i već su na parketu opet Jrue i Mirotić, samim time i Pelicansi nazad dobivaju muđu (ovo je već druga Mike Myers referenca danas tako da je službeno kako sam idiot). Čim se Holiday ukazao na parketu, Lillard pogledom traži majku, dudu i nutellu. Ovdje praktički Aminu energijom i tricama nosi Blazerse koji konačno dobivaju nešto od udarne postave – Pelicansi upadaju u jednu od onih rupa kada Holiday i Rondo udaraju u zid umjesto da se riješe lopte ili šutnu, pa Blazersi defanzivom i tranzicijom dižu ritam. Portland dolazi do +9 i ovo izgleda kao trenutak gdje bi se serija mogla prelomiti.

Ali, Blazersima kao da nije suđeno. Em im Rondo ubacuje tricu s istekom poluvremena za smanjivanje prednosti, em se Nurkić ozljeđuje odmah na početku treće. Ostaje u igri, ali vidno usporen, što nikako nije dobro jer i ovako nije imao šanse zatvarati ni Davisa ni Mirotića. Uz to Turner kreće u jednu od svojih klasičnih “zidam kuću trokatnicu” minijatura i Pelicansi se potpuno vraćaju u utakmicu. Portland je ovdje trebao nastaviti udarati, CJ i Dame morali su ih zasuti tricama, a ovako – pušiona. Nurkić se nakon 3 minute pozdravlja s utakmicom zbog bolne noge, a Blazersi ostaju i bez te prividne prednosti u dubini – kako ćeš sada raditi razliku kada na parketu nema AD-a ako si kratak za čovjeka pod košem?

Dok Blazersi padaju, Pelicansi kao da su uzeli viagru. Bez Nurkića u sredini kao da nitko ne čuva obruč kod Blazersa i Davis počinje divljati. Čak i Rondovi ulazi više ne završavaju izgubljenom loptom već polaganjem. Samo, nije krivac za ovakav razvoj događaja jedino nesretni Ed Davis kojem se nikako ne može osporiti borbenost, već mrtva momčad oko njega. Dame je nestao, CJ poteže kao zadnji indijanac (dobro je netko rekao u komentarima nedavno, Monta s tricom), sve alibi pokušaji, bez kapi krvi. Mislim, ne mogu cijelu večer vući Nurkić, Harkless ili Aminu. Čak i nesretni Turner, Bog mu pomogao jer nije kriv što se bavi krivim sportom, barem u svom ludilu u kojem misli da je all-star klasa pokušava nešto pozitivno. Ali, ako ti je MVP legao na leđa i digao sve četiri u zrak, o čemu pričamo?

Gosti tako za čas odlaze na +11 i utakmica je praktički gotova. Da mi je samo znati što misli Paul Allen u ovim trenutcima, čovjek ima milijarde i može si kupiti jahtu koja ispod sebe ima podmornicu, na sebi helikopter, a u sebi vjerojatno harem, a istovremeno si nije u stanju nabaviti 5-6 košarkaša koji mogu ubaciti skok-šut?

Spomenimo kako Gentry ne vadi Davisa krajem treće kao što inače radi, ostavlja ga na parketu da radi štetu dok je ovako raspoložen, ali kad-tad ga mora povući. Početkom četvrte je taj period, tih par minuta u kojima Blazersi režu minus na 7 poena, što tjera Gentrya da Davisa odmah vrati u igru. Nema puno odmora ni za Ronda ni za Holidaya, a ni za Mirotića koji je već dva puta izvrnuo gležanj. Svjesni su Pelicansi da imaju samo takvu priliku uzeti i ovu utakmicu i koliko god ih hvatao umor i koliko god Blazersi pokušavali, to im polazi za rukom.

Collins se pokazao boljom opcijom pod košem od Eda, klupa je donijela energiju, Stotts je pokazao lucidnost zaigravši bez centra s Aminuom na pet (on je ionako na Davisu cijelu večer, nema potrebe za igrati sa šuterom manje ili sporijim igračem), a čak je i Lillard zabio tricu preko Moorea. Samo, svaki put kada bi Blazersi zaprijetili da će preuzeti vodstvo, netko s druge strane bi im stao na put. Holiday je rutinski zabijao skok-šutove iz driblinga i rješavao situacije 1 na 1 kao da je to nešto što inače radi zatvorenih očiju, Rondo je prolazio pored dvojice i polagao kao da je utakmica tek počela i ovaj put su Pelicansi od bekova dobili mirnoću koju nisu imali prošlu utakmicu.

Čak i nakon što je Harklessu nekako upala trica iz kornera za vodstvo, Pelicansi su imali odgovor preko Mirotića čija muda, iako svakako manje tamna, nisu ništa manja volumenom od onih Ronda i Holidaya. Holidaya pak herojstva nema smisla nabrajati, za to bi trebao cijeli post, spomenimo samo kako je Rondo ubacio još jednu tricu za ubiti zadnju nadu protivniku.

Uglavnom, Pelicansi su nametnuli svoju volju nad seriju, maksimizirali su matchupove u svoju koristi i diktiraju uvjete. Imaju tri prilike doma za zaključiti posao (možda im i dvije budu dosta), a po onome viđenom od Blazersa do sada, nema razloga sumnjati da će to i napraviti prije G7. Jebiga, kada imaš dva najbolja beka na parketu onda si najčešće bolja momčad. A Pelicansi nekim čudom ne samo da imaju dva najbolja beka već imaju i daleko najboljeg visokog i uz to najboljeg spot-up šutera. Blazersi su pak dobili nazad Harklessa (što je, ako ništa, dobra stvar jer sada mogu Turnera poslati da čisti gazdinu jahtu i tako barem donekle opravda ugovor), Collins je pokazao da može pomoći, ali te rubne stvari ih neće pokrenuti ako se uskoro matchup udarnih opcija ne okrene u njihovu korist.

10 thoughts on “4

  1. Jure Praznik ispada doktor kosarke za lilarda koji ostaje vjecni gubitnik, triba ovo znati, Warriorsima se doslovno otvara da do finala zapada ni da zele ne mogu izgubiti susret

  2. prošle godine Chcago je dobio prve 2 u gostima kod Bostona .. onda im se Rondo ozlijedio, Isiaiah poludio i okrenuli su.

    Može li Portland tako nešto ?

  3. Bucksi su najvece razocarenje sezone..ako si ne dovedu nekog pristojnog trenera mogu racunat cao-cao za Giannisa. Mrtvi Bledsoe i Parker jedva trcat mogu.
    Jrue!! Jebote da Pelicansi ubodu jedno elitno krilo ovo ljeto (mozda Leonard(Cousins potpise pa sign n trade/George/cak LBJ) bila bi to jebena druzina

  4. @ garavo – nisam vidio da je Rondov status upitan, ergo… možda ga Mirotić otpadne i ako nekim čudom ne budu igrali ovakvu obranu doma, pa se Lillard razigra. ali, 4 puta u 5 utakmica mora Portland dobiti matchup koji im je u startu bio nezgodan… teško

  5. @GEE
    Jel imas ti neko svoje misljenje oko ove situacije sa Leonardom, jer ako je istina ovo sto pise zuta stampa onda ce veca saga biti oko Kawahia nego LeBrona !?

  6. šta je s Mirotićem, bog te mazo čime ga hrane da onako ni iz čega izvrće zglobove

  7. @gee – što misliš, jesu li ova maestralna Townsova izdanja produkt obrane Rocketsa, katastrofe od napada Timberbullsa ili se čovjek jednostavno usrao u playoffu?

  8. @ david – trudim se ne mislit o tome, ali ne moš ne primjetit da je blesavo što nije iza klupe u jebenom playoffu. sve miriše na trejd ovog ljeta

    @ juraen – da su mu gaće pune govana i da je još mlitaviji zbog toga nego inače, toliko je talentiran da bi s normalnim trenerom zabio 20 bez puno znoja. timberbullsi uopće nemaju napad, oni igraju prapovijesnu košarku 1 na 1 ili 1 na 5 gdje akcija služi samo da bi se ispraznila strana kako bi netko mogao zahaklati. pod hitno moraju nabavit poštenog koordinatora za napad da posloži stvari. a obzirom kako igraju obranu, ni tu ne bi bilo loše da nabave poštenog pomoćnika

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *