WEEK 13 POWER RANKINGS

Osvrt na prethodne četiri NBA večeri.

Više od pola sezone je iza nas i narativi se bruse, posebice u ovoj ozbiljnoj konferenciji. Warriorsi se bude. Rocketsi su izgleda i dalje druga najbolja “momčad” na Zapadu. Osim ako se Pelicansi ne pojačaju. Jer. Jazz ni u novoj sezoni nije riješio probleme u napadu, a Nuggetsi su i dalje trube u obrani. Oklahoma je tanka i jednodimenzionalna, Spursi su široki i jednodimenzionalni. Svi ostali su prosjek.

1. WARRIORS

(2-0, pobjede protiv Mavsa i Nuggetsa)

11 Stephovih trica im nije bilo dovoljno da se odvoje u egzibiciji protiv Dallasa i u završnici su visili o koncu. Scenarij kojega smo se nagledali ove sezone, a razlozi su očiti. Osim što ne igraju obranu, problem je i manjak oružja – Steph i KD su zabili 76, ostatak momčadi 43 poena (samo su još Klay i Fonzo bili dvoznamenkasti). Bez obzira na slabašno izdanje protiv Dallasa, u 6 utakmica u siječnju imaju daleko najbolji učinak u ligi (+17 poena na 100 posjeda) uz fantastičnih 131 poen na 100 posjeda u prosjeku. Što su itekako osjetili Nuggetsi koji doma nisu imali nikakvih izgleda protiv njihove ubitačne kombinacije trica i asista. Da nemaju istovremeno jednu od 5 najgorih obrana u ligi, tko zna koliki bi im bio net rejting.

2. BUCKS

(2-0, pobjede protiv Hawksa i Bullsa)

Šuterski trening protiv Hawksa najbolje će opisati podatak da je Giannis potegao više šutova s poludistance (8) nego što je imao pokušaja na obruču (6). U puno boljem ritmu su bili doma protiv Heata kojega su pregazili s +38. Rutinske pobjede koje su potvrdile koliko dobro trenutno igraju Giannisovi bekovi. Middleton je u siječnju na preko 40% za tricu i tu i tamo je viđen da igra obranu. Bledsoe standardno ubacuje svojih 15-ak poena, ali uz skoro 8 asista. A možda najbolja priča je Brogdon koji po običaju odrađuje sve što se traži od njega, a u ovom periodu to je izgleda zabijanje iz ulaza – čovjek je u zadnjih 8 utakmica uzeo 60 pokušaja na obruču naspram samo 28 sa svih ostalih pozicija što je mudro jer je te pokušaje realizirao s 69%. Usporedbe radi, Giannis je u istom razdoblju stao na 63%. I uz sve to užitak ga je gledati kako trenutno igra jer sve što zamisli odrađuje kao veteran u najboljim godinama (što je i jeste jer nedavni rookie godine već ima 26). Kada pričamo o Bucksima u doigravanju i tome kako bi problem mogao biti taj što Giannis nema dovoljno oružja oko sebe, nemojmo dozvoliti da nas iznenaditi Brogdon koji je možda ta treća opcija koja bi se mogla pokazati presudnom na putu do eventualnog Finala.

3. RAPTORS

(1-0, pobjeda protiv Wizardsa)

Zamalo su i oni pali kao nove žrtve fenomenalne forme Bradleya Beala i preporođenih Wizardsa (situacija s Wallom je zadnja potvrda da nema ništa tužnije u sportu od preplaćenog veterana čije najbolje godine su prošlost, dok on i dalje misli da je na vrhuncu moći), ali su se provukli za petu pobjedu u nizu.

4. CELTICS

(0-2, porazi od Magica i Netsa)

Bili su na vrhuncu forme i onda samo tako – opet na dnu. Nakon poraza od Heata kojega možemo pripisati rasporedu nastavili su turneju po Floridi gostovanjem u Orlandu gdje su novim kiksom otvorili vrata psihoanalizi. A to nikada nije dobro. Sve je bilo pod kontrolom do zadnje četvrtine u kojoj Horford zbog ozljede nije ulazio na parket do same završnice. Čovjek je otišao do svlačionice pregledati koljena na ugodnih +9, a vratio se na -7. Odigrao je tako samo 30 minuta tijekom kojih su Celticsi ostvarili +21, a u onih preostalih 18 minuta Orlando je napravio +23 (od čega treba istaknuti 2 minute koje je na parketu proveo Williams tijekom kojih su Gordon i društvo šetali do obruča iako ništa bolje nije bilo ni s Theisom u sredini). Sad, iako bi s Horfordom u punom pogonu ovu utakmicu vjerojatno dobili, poanta je da su Celticsi odigrali loše – nestalo je onog kretanja iz prethodnih utakmica, a nije bilo ni želje u obrani. Što je dovelo do Irvingove tirade nakon utakmice koji je svu krivnju svalio na klince, točnije na manjak ozbiljnosti prisutan kod Tatuma, Browna i Roziera koji su definitivno svojim ležernim pristupom bili itekako odgovorni za lošu partiju. Ali, daleko od toga da su isključivi krivci.

Uglavnom, puno bolje su reagirali protiv Netsa – Tatum je zabio ultra-efikasnih 34 poena, a Brown 22 uz energičnu obranu (Rozier po običaju ove sezone više štete nego koristi). Problem je bio samo u tome što su igrali bez Irvinga i Smarta i što je Horford ovaj put bio limitiran na 20 minuta, tako da nisu imali dovoljno za ostati u utakmici. Ovakvo trenutno stanje tijela i psihe nikako nije dobra vijest pred utakmicu s Torontom, ali poanta je da nema potrebe za dramom jer kada su u optimalnom izdanju Celticsi su i dalje dobri. E, sad biti u optimalnom stanju veći dio sezone s Irvingom i Horfordom sklonima propustiti određeni broj utakmica nije lako, tako da tu na scenu stupa najveći problem, a taj je da Stevens nema tu dubinu koja je trebala biti snaga. Bez Baynesa je ovisnost o Horfordu još izraženija (i stavlja se još veći teret na njegova leđa koji u regularnoj sezoni stvarno ne bi trebao nositi), a očito da Haywardova, Rozierova i Brownova blago rečeno nestalna forma ne daje previše opcija za kombiniranje kvalitetnih postava. Praktički, Stevens ima tu jednu petorku oko koje gradi ambicije i koja nije ona udarna petorka s kojom su računali prije sezone, a svako odstupanje od idealne postave predstavlja izazov. Što nakon pola sezone nikako nije nešto s čime se treba hvaliti.

Sve u svemu ništa novoga nismo naučili. Horford je ljepilo bez kojega se sve raspada. Irving nije igrač koji kao prva opcija garantira velike stvari. Pa što. Ako je poanta osvojiti naslov jednog dana, a ne tek biti prvi na Istoku ove godine, onda nema potrebe zvati Jordana B. Petersona i ugovoriti seansu.

5. ROCKETS

(1-1, poraz u Orlandu, pobjeda doma protiv Memphisa)

I oni su pali u Orlandu (tko zna, možda je sada fora među NBA igračima lumpovati u Disneyworldu) u utakmici u kojoj je Magic slično Bucksima pustio Hardena da se napucava 1 na 1 pazeći na ostale opcije. Harden je katastrofalnom šuterskom večeri (1-17 za tricu je nešto čega bi se i Westbrook sramio) tako poklonio pobjedu domaćinu, ali se onda iskupio za ovakvu partiju (i to na drugoj večeri back-to-backa koja je uključivala let nazad u Houston te bez Capele pod košem – njega će ozljeda držati izvan parketa nekoliko tjedana) trpajući preko Grizlija kojima je ubacio 57 (od čega 19 preko rookiea Cartera tijekom onih nekoliko perioda dok su gosti odmarali Templea).

6. JAZZ

(2-0, pobjede protiv Bullsa i Pistonsa)

Nije lako igrati s ovako stanjenom rotacijom na vanjskim pozicijama, ali su izvukli dvije pobjede doma. Očekivano protiv Bullsa, a onda uz dosta muke i protiv Pistonsa. Ipak, Mitchellu pod hitno treba pomoć jer osuđen je uzimati teške šutove, a Ingles kao jedini pouzdani playmaker nije dovoljan.

7. NUGGETS

(1-2, porazi od Sunsa i Warriorsa, pobjeda protiv Blazersa)

Nakon kiksa protiv Sunsa (koji su ih slično kao i nedavno Dallas iznenadili agresivnom obranom na loptu), iskupili su se protiv Blazersa u utakmici u kojoj je Jokić, slično kao i Harden, na drugoj večeri back-to-backa nosio napad. Uz neizbježnu pomoć Murraya u završnici. Obranu se više i ne pretvaraju da igraju, ali kako sve bolje nalaze načine izvući se u ovim završnicama, ni ne treba im. Doduše, protiv Warriorsa s ovakvom formom u obrani teško mogu dogurati do neizvjesne zavšrnice tako da je očito kako sve više tonu u prosjek i kako su opet dio kolektiva “Average” na Zapadu. Vratio se Barton u akciju, ali sudeći po prvim šihtama koje je odigrao trebat će mu neko (poduže) vrijeme dok uhvati NBA formu.

8. PACERS

(1-0, dobili Sunse)

Odmor od tri dana im je došao u najboljem trenutku (da porade na obrani i osposobe Turnera), četiri ako uračunamo i trening sa Sunsima kojima nisu dozvolili da ostanu u utakmici.

9. SIXERS

(2-0, pobjede protiv Knicksa i Wolvesa)

Servirali su si dramu protiv Knicksa – imali su +11 na 5 minuta do kraja i onda su promašili niz zicera, dok je protivnik zabio tri trice u 3 posjeda za redom. Provukli su se kad je Knicksima stalo upadati s perimetra, međutim utakmica u kojoj Embiid nije u stanju zabiti 1 na 1 protiv Korneta definitivno im neće pomoći u traženju smisla. Ekspresno su zato razbili Wolvese uz Embiidovo iskupljenje protiv Townsa – zabio je sve što je trebalo u sredini plus hrpu trica, a Sixersi su kao momčad 21 put ubacili s perimetra što im je daleko najbolji učinak ove sezone.

10. SPURS

(0-2, porazi od Thundera i Hornetsa)

Jedan podatak možda najbolje opisuje zašto su Spursi odjednom postali mašina u napadu – LMA je do onog niza od 6 utakmica doma kada su se pokrenuli dobivši onih desetak dana za uigravanje i dodatni trening kamp zabijao 18 poena uz 45% šuta iz igre. Od tada zabija 24 uz 59% realizacije. Inače, ta mašina je nakon Memphisa zakašljala i doma protiv Hornetsa. Za razliku od obrane Memphisa koja ih je nadigrala, ovdje je problem bio u tome što Spursi nisu ništa mogli ubaciti. Čak ni smallball s Aldridgeom okruženim s četiri beka nije pomogao, dapače upravo tu su Hornetsi došli do zraka u napadu istovremeno nastavljajući igrati aktivnu obranu. Kako ni White nije imao rješenja za Walkera, njegovih 33 poena napravili su razliku. Očekivani pak poraz od Thundera koji su zaigrali puno agresivniju obranu kako bi se iskupili za Aldridgeovu partiju karijere ne treba dodatno komentirati, posebice jer Spursi na strani imaju 7-14.

11. THUNDER

(1-1, pobjeda nad Spursima, a onda i novi kiks protiv Hawksa)

Očekivano su se revanširali Spursima za poraz u San Antoniu zadržavši Aldridgea na samo 17 poena igrajući puno agresivniju obranu. Čak i kada bi Adams preuzeo beka ili bi ostao na perimetru, rotacije u sredinu bile su pravovremene i žestoke za razliku od prošle utakmice. U 1 na 1 dvobojima pak LMA ovaj put preko Adamsa nije mogao ubaciti ništa za razliku od prošlog sudara kada mu je upadalo sve što je potegao.

Samo, nakon što su pokazali da mogu odigrati solidnu partiju, opet su podsjetili na problematičnu formu obrane protiv Atlante. Momčad je ovo koja svojom agresivnom i ne baš lucidnom taktikom na toj strani parketa ovisi o pristupu, pa kada igraju ležerno, onda i cure na sve strane. Ovdje su ih razbile ni manje ni više nego rezerve Atlante jer Donovan jednostavno nema dovoljno tijela (Diallo, Ferguson, Nader i Patterson u Atlanti ne bi bili dio top 10 rotacije, kamoli da jedan od njih bude starter). Da će ozljeda Noela biti ovakav problem teško je vjerovati, ali je – s Pattersonom na pet izgledaju katastrofalno, a kako su onda morali popuniti i četvorku s Naderom… Grant ili Adams će očito do daljnjega trebati biti na parketu u šihtama s rezervama, što nikako nije dobra vijest za Adamsa koji već izgleda iscprljeno i zadnje što mu treba je igrati 40 minuta u siječnju.

Stao je i George (i šuterski i posebice defanzivno) tako da ni sve lucidniji Westbrook ne pomaže.

12. PELICANS

(1-1, poraz od Wolvesa, a onda i iskupljenje protiv Clippersa)

Ubili su ih Wolvesi obranom – Towns je maestralno zaustavio Davisa u tri zadnja posjeda i ako je ovo najava nečega što nas čeka idućih 5-6 godina u međusobnim dvobojima ove dvojice, jedva čekam. Iskupili su se uvjerljivom pobjedom protiv Clippersa i novom sjajnom partijom Davisa u napadu, ali i Holidayevom energijom u obrani koja je napravila onu ključnu razliku jer Clippersi igraju u samo jednom smjeru. 1-1 za početak gadne turneje nije loše, pogotovo jer i dalje ne dobivaju previše od Moorea i Mirotića.

13. BLAZERS

(0-2, porazi od Nuggetsa i Kingsa)

Nisu imali rješenja ni za Denver u završnici, a onda ni za Kingse. Protiv Nuggetsa su se napromašivali skok-šutova i podsjetili na trenutno lošu formu Lillarda koji u siječnju šutira ispod 40% iz igre te ispod 30% za tri, a onda su sutradan protiv Kingsa bez dovoljno energije u obrani izrešetani. Da cure na perimetru nije novost, a ovdje su imali problema i s branjenjem sredine čim Nurkić nije bio na razini (uz to je i McCollum odigrao očajnu šutersku partiju i pravo je čudo da nisu i uvjerljivije izgubili).

14. CLIPPERS

(0-2, porazi od Pistonsa i Pelicansa)

Nakon što je Blake razbio njihovu obranu, nešto slično je napravio i Davis. Kada ti je Gallo najbolji defanzivac kojega možeš poslati u 1 na 1 situacijama protiv ovakvih igrača to sve govori (i treba istaknuti da se Gallo solidno gurao, ali svi ostali su jednostavno ili premali ili prespori). Na razini sezone obrana im je tako potonula sve do 22. mjesta i očito da će ih u igri do kraja držati samo napad koji ipak protiv ovih boljih momčadi teško može napraviti razliku ako nemaš tu jednu idealnu postavu na parketu barem 15-ak minuta.

15. WOLVES

(1-1, pobjeda nad Pelicansima, poraz od Sixersa)

Nakon odlične pobjede protiv Pelicansa gdje je Towns u direktnom dvoboju nadigrao Davisa izrešetani su od Sixersa. Tu su se od starta vukli po parketu podsjećajući na one stare Wolvese, a posebice je Towns izgledao kao da najradije ne bi bio u blizini Butlera.

16. KINGS

(2-0, pobjede protiv Hornetsa i Blazersa)

Ne daju se, rutinski su odradili posao u dvije utakmice gdje su bili favoriti (oba protivnika su stigla na drugoj večeri back-to-backa).

17. MAVS

(0-1, poraz od Warriorsa)

Držali su se protiv Warriorsa, ali Dončić ovaj put nije uspio zabiti dovoljno trica u završnici. I već standardno nije imao pravu podršku (nije bilo Smitha, ali Barnes se pobrinuo otežati život momčadi nepotrebnim greškama u napadu).

18. LAKERS

(1-1, poraz od Cavsa, pobjeda nad Bullsima)

Poželjno je da se LeBron vrati što prije jer protiv Cavsa su opet izgledali očajno u napadu. Nisu dozvolili novu sramotu protiv Bullsa, ali gubiti ovakve zicere nikako nije poželjno ako se boriš za mjestu u playoffu.

19. HORNETS

(1-1, poraz od Kingsa, pobjeda protiv Spursa)

Od ozljede Zellera imaju 2-5, peti najgori napad, treću najgoru obranu u ligi i očajnih -13 na 100 posjeda. Tako da je njihov uvjerljivi poraz u Sacramentu na drugoj večeri back-to-backa protiv jednog potentnog napada bio potpuno očekivan. Ono što nije bilo očekivano je pobjeda protiv donedavno vrućih Spursa gdje je konačno napad bio na razini kakvu su znali imati ranije u sezoni, a obrana iznad očekivanja. Preuzimanja na lopti i aktivna zona na strani bez lopte funkcionirali su bez problema čak i u postavama bez centra te su Spurse ostavili na samo 34 poena u sredini i samo 7 trica.

20. HEAT

(1-1, dobili Memphis, pregaženi od Bucksa)

Ubacili su dovoljno trica protiv Memphisa da se provuku u završnici uz novu all-round partiju Winslowa (4-4 s perimetra). Naravno, takva razina igre nije dovoljna protiv najvruće momčadi Istoka.

21. NETS

(1-0, pobjeda protiv Bostona)

Iskoristili su probleme Celticsa i upisali novu pobjedu (imali su čak i +27 u jednom trenutku). Imaju 5-2 u siječnju i plasman u playoff čini se itekako realnim u ovom trenutku.

22. WIZARDS

(0-1, poraz od Raptorsa)

Zamalo iznenadili Raptorse s Bealom koji u siječnju ima 31-5-7 uz 44% za tricu.

23. PISTONS

(1-1, pobjeda protiv Clippersa, poraz od Jazza)

Odmaranje Blakea protiv Kingsa se isplatilo jer je s tri dana odmora razbio bivši klub utakmicom sezone (2-0 imaju u ovim “statement” utakmicama, nakon što su skinuli Raptorse sjajnom obranom za Caseya, sada su poslali poruku i Clippersima – to vam je osveta što ste nas poslali u Motown gdje karijere umiru). Par dana kasnije Griffin je pokušao iznenaditi i Jazz, ali nije išlo bez ikakve podrške.

24. MAGIC

(2-0, pobjede protiv Bostona i Houstona)

Iskoristili dvije loše večeri boljih momčadi uz pomoć solidne tricaške forme Rossa i Fourniera te odlične igre Gordona (agresivan u napadanju mismatcha u obje utakmice) što je uz standardno solidan učinak Vučevića bilo dovoljno.

25. GRIZZLIES

(0-2, porazi od Heata i Rocketsa)

Nisu se uspjeli provući ni protiv Heata, a protiv napaljenog Hardena ionako nemaju izgleda. S ova dva poraza i još nizom novih koji ih čeka, definitivno ih možemo otpisati iz gužve na Zapadu.

26. HAWKS

(1-1, izgubili od Bucksa, a onda iznenadili Thunder)

Protiv Bucksa se u akciju vratio Prince tako da će sada malo olakšati život Huerteru koji u siječnju igra 38 minuta po utakmici i izgleda odlično – 14-4-4 uz par ubačenih trica i više nego solidnu obranu za rookiea. Obzirom kako rastu iz mjeseca u mjesec šanse da se dokopaju Ziona su sve manje, što su potvrdili i pobjedom protiv Thundera. Čak i Spellman igra sve bolje u zadnje vrijeme tako da sada već imaju rotaciju od 7-8 ljudi koji znaju što rade i ako ovako nastave mogli bi do 30 pobjeda što definitivno nisu očekivali.

27. SUNS

(1-1, iznenadili Nuggetse, izgubili od Pacersa)

Obrana s Meltonom, Bridgesom i Oubreom iznenadila je i Nuggetse – u zadnjih 5 utakmica imaju top 10 učinak u defanzivi i očito da je ovaj agresivni pristup s gomilom dužine na perimetru pomogao. Naravno, kada odletiš na Istok odmornim Pacersima, mlade noge ne znače ti previše.

28. BULLS

(0-2, porazi od Jazza i Lakersa)

Četiri utakmice na turneji po Zapadu, četiri poraza. Oslabljeni Jazz je imao brzinu više kad god je trebalo, a nisu uspjeli parirati ni ovim kilavim Lakersima.

29. KNICKS

(0-1, poraz od Sixersa)

Imali su tih nekoliko trenutaka lucidnosti protiv Sixersa s Mudiayom, Knoxom i Kornetom kao osloncima u napadu i obrani.

30. CAVS

(1-0, pobjeda protiv Lakersa)

Na neki način su LeBronu poručili da je njegova nova pratnja barem jednaka loša kao i lanjska.

4 thoughts on “WEEK 13 POWER RANKINGS

  1. Jel to predstavnik ornitologa u Hrvatskoj smorio s Carterom pa ovakva referenca? 🙂

  2. Obzirom da Wizardsi solidno igraju, nemaju namjeru raditi remont ekipe, a Beal je fantastičan, kako ti se čini opcija trade-a John Wall u Detroit za Blake Griffina? Detroit je svakako loš i dobio bi priliku da istankira ostatak sezone, mogli bi nekim tradeovima riješiti i Ish Smith-a, Leuera i sličnog smeća, a ako nekim čudom pogode Ziona, R.J. Barretta ili svejedno kog solidnog talenta na draftu, onda bi mogli pokušati graditi sa jezgrom Wall-Drummond-Rookie. Ako se pak to pokaže lošom varijantom (a hoće :D), onda mogu trejdati Drummonta koji svakako nije nikakav ozbiljan kamen temeljac i sljedeće dvije-tri sezone kvalitetno tankirati sa John Wall-om kao “licem franšize” koji bi ujedno bio razlog da braća iz Detroita imaju zašto platiti kartu i doći gledati Pistonse. Zadnju sezonu Wall-a mogu pokušati trejdati ili otkupiti ugovor (od 47 miliona, haha)
    Što se tiče Wizardsa, ne znam koliko bi im Griffin pomogao (vjerovatno ne bi), ali riješili bi se četvorogodišnjeg ugovora Walla (47 miliona u zadnjoj sezoni) za trogodišnji ugovor Blake-a (39 miliona u zadnjoj sezoni). Blake uz Beala-a i Portera meni ne zvuči loše, naravno bilo bi tu žešćeg propuha u odbrani, ali mislim da bi bili makar zanimljivi za gledati. Također, prednost je što bi Satoransky dobio priliku da postane legenda Wizardsa 😀

  3. @ flaster – priča ti pada u vodu već na prvom koraku jer i jedna i druga franšiza nemaju namjeru tankirat. pogotovo Pistonsi kojima bi 2 utakmice playoffa bile prilika da nešto zarade. a ako bi zbog ozljede i ostali bez Beala i Griffina i odustali od lova na playoff, ove 4 kante na dnu su toliko ispred da bi ih teško stigli. inače, čisto teoretski, Blake bi bio super uz Beala (riješili bi i pitanje centra he he). iz kuta Detroita pak radije bi idućih godina tankirao s Blakeom kao licem franšize i razlogom da netko plati kartu nego s Wallom jer Blake se barem pojavi na poslu

  4. oces radit kakav rookie ranking po ior-u da se vidi ima li njih vise od 4 koji su na granici nba rotacije

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *