DAILY GROUNDHOG 1801W14

Boogie night. Plus D’Angelo, bijeli šuteri, osvježeni Memphis i borba za playoff na Istoku u kojoj su Detroit i Brooklyn pokazali više smisla od Miamia i Orlanda.

WARRIORS

Cousins je konačno istrčao na parket i prvi dojam je bio – čovjek je došao na utakmicu nakon što je pojeo cijelog Ziona. Da mi je samo vidjeti njegov plan prehrane. Za doručak jaja i avokado, pa proteinski shake, za ručak piletina i salata, pa proteinski shake, za večeru riba i riža. Između svakog obroka i međuobroka 5 krafni, 3 snickersa, litra cole. DMC jedva stane u dres i očito ćemo morati čekati iduću sezonu dok se dovede u kakvu-takvu formu, međutim nije sporno da će i ovakav pomoći Warriorsima. Čak i u obrani jer i ovako nepokretan opet ima u sebi dovoljno atleticizma za nekoliko kvalitetnih reakcija po utakmici koje u kombinaciji s ovakvom masom Warriorsima daju nešto što do sada nisu imali u sredini. Dobili su i dodatnog vrhunskog skakača, kao i čovjeka sposobnog postavljati masivne blokove oko kojih se puno lakše osloboditi. Međutim, ono najvažnije Cousins donosi u napadu što je i pokazao s tri trice i tri asista. Warriorsi više neće morati dobar dio večeri trpiti igru s manjkom šutera koje protivniku olakšavaju nakrcati se u reket jer Cousins očito neće imati problema zabijati otvorene šutove iz spot-upa, a sada imaju i nekoga tko lucidnim dodavanjem može dodatno kreirati izgledne prilike šuterima i cuterima.

CLIPPERS

U večeri u kojoj smo slavili povratak Boogiea na parkete gotovo da nisu bili bitni, pogotovo jer nije bilo ni Williamsa tako da su uz standardno lošu obranu ovaj put imali i tanak napad. Držali su se do početka treće kada su Warriorsi napravili seriju u svom stilu i tek treba zapisati kako je ovo njihov peti poraz u nizu, odnosno četvrti doma. U ovom razdoblju gori učinak od njih imaju samo Bullsi i Cavsi. Ispali su iz top 8 dok si rekao “Ballmer” i teško će se opet tamo vratiti.

PELICANS

Puno slabiji dojam su ostavili ovdje nego protiv Warriorsa. Mlak ulazak u utakmicu samo je pomogao domaćinu da se razigra u drugoj četvrtini u kojoj je utakmica praktički riješena kada je klupa Blazersa nabila 20 razlike. Turner je bez problema držao napad podmazanim, a utakmicu života je odigrao Layman koji je zabijao skok-šut iz spot-upa, ali i driblinga, a na kraju se okuražio i potezao čak i preko ruke iz trka. Nevjerojatno da u ovakvoj situaciji nitko kod gostiju nije reagirao već su pasivno promatrali razvoj događaja. Očajan pristup u defanzivi nije se promijenio ni kasnije i iako su porazi bili očekivani na ovakvom rasporedu (četvrto teško gostovanje u 7 večeri zna izmoriti i momčadi s puno većom rotacijom), svejedno je ovakva partija razočaranje. A najgori period godine još nije gotov. Doduše, raspored nakon ove večeri postaje manje brutalan, ali i dalje nije lagan – u idućih 7 utakmica gostuju u Memphisu, Houstonu, San Antoniu i Oklahomi te igraju doma s Detroitom, Denverom i San Antoniom. Dakle, iako će u nekim situacijama biti favoriti, nemaju ni jedan zicer, a moraju nekako dobiti barem 5 utakmica da dodatno ne unakaze score.

BLAZERS

Među momčadima s pozitivnim scoreom samo Oklahoma i Raptorsi dobivaju slabiju produkciju s klupe, međutim bilo je momenata ove sezone u kojoj im je klupa doslovno donosila pobjede. Imali smo tako “Stauskas game” protiv Lakersa, “Curry game” protiv Kingsa, pa Collinsov tjedan tamo u desetom mjesecu kada je razbio Magic i Pacerse na turneji po Istoku, a sada imamo i “Layman game”. Poanta – svaki ovaj bljesak rezultirao je pobjedom, a kako se one gomilaju, nije ni bitno što klupa često igra ispod standarda. Blazersi su tako na putu da završe s 45 i više pobjeda (i to samo ako odrade ono što bi trebali do kraja) te još jednim plasmanom u playoff.

GRIZZLIES

Bez Andersona očito više nemaju onu defanzivnu kvalitetu, ali ovdje su pokazali da bi mogli popraviti igru prema naprijed s Holidayom kao starterom. Dovoljno šutera u postavi olakšava igrati u napadu i protiv Bostona su pružili najbolju napadačku partiju sezone. Znali su ubaciti više trica od 16, ali ne u kombinaciji s ovoliko asista (33 im je najbolji učinak sezone) i ovako malo izgubljenih lopti (samo 9), što je sve skupa rezultiralo sa sjanih 117 poena na 100 posjeda. Naravno, obrana nije funkcionirala i nisu imali šanse zaustaviti Boston u završnici, ali ovo je pokazatelj kako bi mogli igrati do kraja sezone te da bi i dalje mogli biti gnjavaža mnogima. Uz to što je lopta kružila uokolo i što su imali dovoljno šuterskih opcija (7 igrača ubacilo 2 ili više trica), ključni pomak u ovom rasporedu je što su ovaj dodatni prostor u sredini odlučili koristiti tako da maksimalno guraju Jacksona u post-up situacije koje je ovaj odlično koristio. Znači, više pokušaja za tri, više Jacksona i eto načina kako dati smisla ostatku sezone čak i u situaciji kada je jasno da nećeš u playoff, a i da teško možeš do visokog picka. Dakle, planirati već iduću sezonu i uvaliti Celticsima što kasniji lutrijski pick novi je plan. I ima smisla.

CELTICS

Imali su pune ruke posla protiv Memphisa koji je iznenadio odličnom šuterskom partijom. Ipak, u završnici nisu mogli parirati razigranom Irvingu kojem bi bolje bilo da “priča” isključivo na parketu.

MAGIC

Još jedno mlako izdanje koje je rezultiralo porazom protiv direktnog konkurenta. Iako su imali Netse na konopcima dok su im trpali bez problema veći dio večeri, u Orlandu jednostavno nemaju oružja kojima mogu zadati onaj završni udarac. Ne mogu se osloniti na obranu, a ako im stane šut, nemaju ni kreatore koji mogu stvoriti nešto na silu. Vučević igra sjajnu sezonu, ali zadnje dvije utakmice dokazi su zašto nije igrač koji može nositi momčad. Čak i kada se nađe u dobroj post-up situaciji, njegovo najčešće rješenje je skok-šut. Ranije u sezoni je znao spustiti rame i napasti sredinu, ali to očito nije njegova igra i u zadnje dvije utakmice koje im praktički kroje sezonu pucao je 2 (dva!!!) slobodna. Koliko god bez njega Orlando ne bi bio ovdje gdje je, očito da s njim ne može dobiti ni Detroit i Brooklyn, a to znači da jednostavno trebaju odustati od sezone i pokušati dobiti što je moguće bolji paket za njega. I dati što više minuta Bambi koji je i ovdje pokazao da je zanimljiv prospekt s tom kombinacijom blokerskih i šuterskih vještina.

NETS

Od potpunog kolapsa u prvom poluvremenu spasio ih je samo Russell koji je u drugoj četvrtini pogodio 5 od 5 trica – da nije, Orlando bi valjda otišao na +30. A onda su u nastavku potpuno srezali minus uz pomoć probuđene klupe. Dinwiddie je počeo pogađati, a kada se i on pridodao Russellu jednostavno su imali previše u završnici. Od momčadi koja nije znala dobiti utakmicu sada su pravi rutineri u ovim situacijama, a i D’Angelo je izgleda pronašao konstantu. Imao je on bljeskova i ranije pa bi nestao na nekoliko utakmica, međutim u siječnju je standardan od utakmice do utakmice s 23 poena i 7 asista uz izuzetnu učinkovitost. I dalje najveći dio njegove vrijednost leži u skok-šutu, međutim sve učinkovitiji je kao playmaker i dribler. Možda nema eksplozivnost da se redovito ubacuje u sredinu, ali pronašao je svoj ritam – sve bolje čita obrane i puno bolje dolazi do prostora koristeći pickove, a zatim i građenjem lopte. Ovako dobro s loptom u rukama nije izgledao od Ohio Statea i ako je uspio pronaći igru, onda su i Netsi pronašli svog beka na kojem mogu graditi budućnost.

PISTONS

I dok Netsi izgledaju kao sigurna playoff momčad, Blake je taj koji drži Pistonse iznad vode. Pobjeda nad Heatom svakako je donijela i neke pozitivne pomake – uz njegovu novu sjajnu partiju prevaga je bila klupa s koje su bljeskovi Kennarda i Johnsona omogućili napadu da diše i dok je Blake bio na klupi. Štoviše, Kennard je odigrao toliko dobro da je završnici upravo 2 na 2 igra njega i Blakea ostavila Miami bez rješenja. Ono najvažnije je da nije Kennard zabijao samo iz spot-upa, već i da je poput rutinera uzimao šutove iz driblinga i dao toliko potrebnu opciju sposobnu zavrtiti pick & roll što je posebice bilo važno u večeri u kojoj nije bilo Smitha. A igrali su Pistonsi i bez Drummonda koji je odmah na startu zaradio udarac u nos, iako je pitanje koliki je to uopće problem ovih dana.

HEAT

Evo, oni su igrali bez Richardsona, ali imaju toliko tih prosječnih bočnih igrača koji su prisiljeni igrati značajnije role nego bi trebali da je pitanje koliko su tim izgubili. Jednostavno, dali su više minuta Tyleru Johnsonu koji je bio i jedini razlog zašto su se uopće i vratili u utakmicu u trećoj četvrtini kada je ovaj serijom trica dao dašak života njihovom začepljenom napadu. Nešto slično nisu imali ni u prvom poluvremenu, ni u zadnjoj četvrtini dok su se Winslow, Wade i James Johnson mučili kreirati nešto iz driblinga.

OSTALO

Spursi su na rutinu dobili novu završnicu, ovaj put zahvaljujući Aldridgeu koji je totalno iz ritma izbacio Townsa. Centar Wolvesa u 21 minutu ukrcao je 23 poena, ali i skupio 6 osobnih pokazavši popriličnu nezrelost. Wolvesi su ostali u utakmici, ali bez obzira što su Teague i Rose nalazili načina doći do poena, rutineri iz San Antonia opet su zabili svaki put kada im je trebalo (58% šuta u zadnjoj četvrtini) i to iako su igrali bez DeRozana. Gay je jednostavno uskočio u njegovu rolu strijelca s poludistance i pomogao Aldridgeu, a za ostalo se pobrinula činjenica da ova momčad jednostavno radi manje grešaka. Iako nemaju previše atleta u obrani, ovi Spursi za razliku od Wolvesa sve rotacije odrađuju kao po špagi i to je ono što na kraju krajeva razlikuje ove dvije momčadi. Jedna radi na sebi i kroz sezonu brusi formu u nastojanju da bude najbolja što može, a druga nikako da se oslobodi ovisnosti o trenutnoj inspiraciji. Može otići Butler, može otići Thibs, ali vuk ćud ne mijenja.

Jazz je odradio svoj trening protiv Cavsa bez problema.

4 thoughts on “DAILY GROUNDHOG 1801W14

  1. U moru bekova koji pokušavaju čuvati Curryja ili mu otežati posao jel Bradley najbolji u tome poslu? Šteta što je duh u napadu. Nakon onog famoznog p&r s Plumleejem nameće se pitanje jel bi mogao Jokić vrtiti p&r sa snijegovićem?

  2. @Marcus Pametni – Bradley je inače poznat kao Pit bull, tako da ne čudi da svakome može makar smetati, ako ga ne zaustaviti. I ne bi reka da je duh u napadu. Ovisno o kojoj ulozi u ekipi pričamo. Nekakav ubojii šuter ili kreator sigurno nije, ali s obzirom što i koliko daje na drugoj strani parketa, te kakav je duh nekad bija u napadu (do Stevensove ere u Bostonu) posta je sasvim pristojan spot-up šuter. Nemojmo zaboraviti da je Bradley bija najbolji skakač svoje ekipe u zadnjoj sezoni prije prelaska kod Doca. A pričamo o beku, je li.

  3. @powe – suzu sam pustio kada je Bradley trejdan iz Bostona (hvala bogu pa je brzo takav defender zamijenjen njegovom boljom verzijom – Smartom), ali ovo što on prikazuje u Clippersima nije ni sjena Bradleya iz te zadnje sezone u Bostonu. ok, jedno je igrati za Stevensa, a drugo za Doca. ne traže obojica isto od njega, ali ni u Detroitu, ni u Clippersima nije u napadu koliko-toliko učinkovit kao što je bio u Bostonu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *