6

White je MVP partijom pregazio Denver, Sixersi su i bez Embiida demonstrirali silu, a Durant ovaj put nije upao u zamku te je igrao košarku.

Da je White ljepilo koje drži Spurse na okupu to smo odavno zaključili, ali da je i potencijalni junak koji će sam raditi razliku između poraza i prolaza u polufinale Zapada, e to se baš nije dalo naslutiti. Iako solidan šuter i spot-up igrač, White je s razlogom na prosjeku od 10 poena – jednostavno nije toliko efikasan kreator i finišer iz driblinga da bi konstantno dobivao iznaprosječne kvote u napadu. Međutim, protiv Denvera očito nema problema zabiti te je nakon sjajnih izdanja u prve dvije tekme u trećoj doslovno eksplodirao. Uništio je Murraya ulazima i nije imao problema finiširati pored često nedovoljno dobre zaštite obruča Nuggetsa gdje nema poštenog blokera pored svih onih “imam raspon ruku kao t-rex” visokih. Protiv Murraya je tako imao 10-11 u reketu. A navodno se igra nekakav playoff.

Uz to što je maksimalno iskoristio rupe u obrani Denvera, White je potpuno pobrisao parket s najkreativnijim bekom Denvera. Murray doslovno nije uspio s loptom doći u sredinu ili uopće u situaciju da šutne te je praktički jedino uspijevao potegnuti trice kada bi mu White dao korak prostora. Čim bi pomislio na nešto nalik ulazu, White bi se pojavio kao sjena te mu ili ukrao loptu ili zalijepio bananu. Ne sjećam se kada je zadnji put jedan igrač ovoliko nekoga ponizio i kada je jedan dvoboj ovoliko utjecao na utakmicu. Ono, samo da je uštopao Murraya, White bi vjerojatno bio MVP večeri, a kada još dodaš sve što je zabio, ispada kako je doslovno sam dobio utakmicu. Rispekt. Pogotovo jer u jednu seriju obilježenu uglavnom mlitavom igrom oba protivnika donosi playoff kvalitetu.

Spursi, izuzev Whitea, nisu previše nadmašili svoje dobro znane gabarite. DeRozan i LMA su doduše odradili svoje, ali klupa čak ni u San Antoniu nije mogla pratiti rezerve Denvera i to usprkos dobroj napadačkoj partiji Gaya. Obrana je opet curila te su dozvolili 52% iz igre i čak 15 trica. Usprkos tome što je Murray bio pod ključem. To nije dobro, a onda opet teško im je prigovoriti obzirom na pobjedu koju su bazirali isključivo na agresivnom napadanju zadnje linije Denvera. Jokić, Plumlee i Millsap jednostavno nemaju dužinu ni atleticizam da brišu curenja na perimetru i očito će Nuggetsi nešto morati mijenjati u obrani.

Zona nema smisla jer blokera na obruču nemaju, a udvajanje i rotiranje također ne pomažu ako će se opet sve završiti nečijim ulazom na obruč gdje nema čovjeka koji će stići zatvoriti ulaz. Preuzimanje je previše rizično s ovoliko 1 na 1 strijelaca i jedino što Maloneu ostaje je poslati na parket kompetentnije igrače koji će otežati život na lopti i početku driblinga. A obzirom kako očajno Barton igra u napadu i koliko je Murray bezopasan protiv Whitea (osim kada napada kroz pick & roll kojega Nuggetsi opet nisu koristili koliko su trebali bez obzira što im je dobio drugu utakmicu), ne vidim razloga zašto jednostavno ne koristiti više Craiga i Hernangomeza.

Denver ima rezervi i s boljom podjelom uloga trebali bi izbjeći ovakvo gaženje startne postave. A dobra vijest je da čak i u ovakvom porazu gdje su već početkom četvrte izgubili utakmicu ima nekih pozitivnih kretanja. Jokić je opet odigrao dobro i iako definitivno može trošiti još više posjeda, raduje njegov šuterski učinak i dobar balans između uloge napadača i razigravača. Klupa je i na gostovanju rasturala, pogotovo Beasley koji je u ovoj seriji vjerojatno drugi najbolji čovjek Nuggetsa. Dakle, materijala ima i sada je na Maloneu da to posloži. Ako je Jokićevih 20-ak poena uz Beasleyevu sposobnost trpanja s klupe neki temelj, sada ga treba nadograditi s više defanzive na boku i više pick akcije kojom će se pokušati razigrati Murray. Samo, jebiga, Malone. Čovjek sinoć u ovakvoj utakmici traži rješenja u Lylesu koji cijelu sezonu nije odigrao utakmicu na NBA razini. Istovremeno ignorira Hernangomeza koji je itekako sudjelovao u nekim od najboljih perioda košarke koje su Nuggetsi prezentirali.

Warriorsi ovaj put nisu imali namjeru prosuti prednost i to su jasno demonstrirali odličnom trećom četvrtinom u kojoj ovaj put nisu pustili nogu s gasa. Durant se umjesto statičnog natezanja s Beverleyem otvarao kretanjem (posebice su dobro funkcionirali on i Draymond u hand-off situacijama) i to je onaj ključni pomak u odnosu na G2. S 38 poena i sjajnim ulazima bio je jednostavno veličanstven. Ono, znamo za što je sposoban, pogotovo pored momčadi koja nema poštenog swingmana koji će mu smetati dužinom, i onda nam priušti onakvu partiju i, najgore, povuče sa sobom i momčad u rupu. Ovdje je pak bio kao KD iz najboljih dana prve zajedničke sezone u Zaljevu, spoj Draymonda, Stepha i Klaya u jednom.

Sixersi su odlučili odmoriti Embiida nadajući se da kako će dodatni dani odmora smanjiti bolove u koljenu, procijenivši da će pomaci viđeni u prethodnoj utakmici biti dovoljni. I bili su. Odluka da startaju s mrtvim Monroeom baš i nije imala smisla, ali u startnoj postavi mogli su ga sakriti bez problema i u obrani i napadu i tako ne samo pojesti minute, već i napraviti prednost (početkom treće četvrtine kada se zahuktala udarna četvorka na parketu je kao peti mogao biti i Bilan). Praktički, Monroe je bio problem tek u onoj trećoj postavi u kojoj nije mogao funkcionirati uz Scotta i Ennisa na parketu, međutim u nastavku je Brown to riješio jednostavno – dodatnim jahanjem Butlera i Harrisa te okretanjem smallball postavi sa Scottom na centru u završnici. Što je uostalom i logična postava protiv Netsa koji ionako vade peticu s parketa i igraju s krilom u sredini obrane.

Naravno, i ona druga postava s Butlerom i Harrisom u naslovnim rolama odradila je posao, a o činjenici da se McConnell ne podiže s klupe da ne pričamo, tako da su Sixersi lagano priveli utakmicu kraju. Redick je zabio svoju kvotu i 2 na 2 akcija njega i Simmonsa, posebice u periodima s rezervama, gotovo da je potpuno nadomjestila onu kemiju koju ima s Embiidom. Simmons ne radi tako čvrste blokove, ali, kako ga nitko ne brani, ostavlja dovoljno prostora Redicku da se digne na šut nakon istrčavanja. Osim toga, Simmons je opet odradio svoje u tranziciji i napadanjem svakog nesretnika koji bi mu stao na put kada je imao prostora za zalet ili povoljnu 1 na 1 situaciju (pored Kurucsa je prolazio kada ne postoji, ali nije imao problema raznijeti ni Carrolla ili Hollis-Jeffersona tako da je očito kako mu iz nekog razloga jedino Dudley zna stati na put). Harris također opet agresivan u napadanju sredine, a ovaj put i izuzetno precizan iz spot-upa, dok je Butler ostao fokusiran na rolu spot-up opcije i back-up playa. Taj dio priče u ovoj seriji je itekako pomogao jer u zadnjem dijelu sezone izgledalo je kao da se Jimmy izborio za rolu prve opcije. Nakon što se u G1 pokazalo da Simmons u roli šljakera predstavlja ogroman problem, Jimmy je opet preuzeo na sebe ulogu ljepila te mene samo zanimaju dvije stvari. Želim znati kakvim pregovorima su opet došli do ovog plana igre nakon što su gotovo odustali od njega i koliko će trebati prije nego se opet predomisle, odnosno prije nego Butler opet poželi veće porcije.

Što se Netsa tiče, već je poprilično jasno da Kurucs nema što raditi na parketu u ovoj seriji i da bi mogli razmisliti o tome da u startnu postavu ubace ili LeVerta radi napada ili Dudleya radi obrane. Uz to, ako Davis nije u stanju pomoći nakon one ozljede gležnja u prvoj utakmici, onda mogu i ranije krenuti s Hollis-Jeffersonom na petici, pogotovo ako će Monroe opet dobiti ovoliko minuta. Nema potrebe za ovolikom rotacijom u situaciji kada imaš 7-8 igrača koji mogu izgurati cijelu utakmicu.

3 thoughts on “6

  1. Još jedna crtica iz žitija idiota Malonea je 2 minuta do kraja treće, on vadi Jokića posle nekoliko sjajnih poteza u napadu. U tom trenutku je bilo 2-4 razlike za SA. Naravno, vraća ga panično na 9min do kraja na 15 za SA. Najbolji igrač mu je odigrao 32 minuta, od 44, jer su poslednja 4 bila garbage.

  2. Jokic u zavrsnici ne moze blokirati ni ubaciti 10 koseva zaredom ni izboriti prekrsaj, White protiv Murraya izgleda kao Wade iz primea. Ocekivati od Juancha ili Craiga da (p)okrenu stvari je kao da nakon sto su Raptorsi popusili prvu kazes trebaju vise koristiti Powella.

  3. @ lasta – pa za ove Spurse Jokić ne treba biti Kawhi i zabit 10 za redom. ova dva definitivno neće riješit tekme u clutchu, tu je i dalje odgovornost na Jamalu (što je i razlog zašto Denver nije drugi nositelj nego u suštini momčad iz donjeg doma, sreća jedino što igraju s istim takvim protivnikom), al itekako vjerujem da mogu pokrenut stvari samim tim što bi Whitea iz Wadea opet pretvorili u Whitea. plus: nema Bartona na startu, bolja su momčad. TJ McConnell poučak

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *