9

Kad će više druga runda?

Ova prva se razvlači kao žvaka, a eventualnu dramu spriječili su Blazersi čije -4 izdanje je bilo više nego dovoljno za Thunder.

Prije nego se bacimo na utakmicu večeri, da prošetamo po ovim serijama u kojima je sve odavno gotovo. Pacersi ovaj put nisu sebi dozvolili katastrofalnu četvrtinu, ali su opet ostali bez municije kada je bilo najpotrebnije. U večeri u kojoj se nitko nije bio u stanju odvojiti i gdje je Boston bez problema ostajao u egalu usprkos manjku produkcije od Irvinga i Horforda presudio je razigrani Hayward. MVP utakmice prvo je najveći dio večeri držao napad Bostona na životu kao predvodnik klupe s koje su Celticsi preko njega, Morrisa i Roziera dobivali potrebne infuzije u vidu pogođenih skok-šutova, a onda je u završnici uzeo loptu u ruke i kroz pick igru i 1 na 1 akciju kreirao dovoljno poena. I to bez pardona napadajući i Turnera koji baš i nije klasični mismatch. Bio je to Hayward kakvog smo gledali u završnici sezone, agresivan i razigran s loptom u rukama, baš onakav kakav će Bostonu trebati protiv Bucksa.

O formi Celticsa ćemo više u najavi polufinala konferencija, sada možemo još malo o Pacersima koje čeka gadno ljeto puno teških odluka. O smislu iskrcavanja vagona dolara pred ovaj roster valjda je sve rekla ova serija, a i ova utakmica u kojoj su prečesto stavljali teret kreacije na Evansa nadajući se da će ih eventualno izvući. Tako ne ide, pogotovo jer je McMillan u pokušajima da oživi napad miksanjem ustaljene rotacije oslabio obranu. Previše Evansa i Bogdanovića zajedno na parketu olakšali su Bostonu ulazak u sredinu, a ni ideja da se s Holidayem dobije iskra u napadu nije baš pomogla. Tipa, postava s četiri beka i Sabonisom nije imala nikakvog smisla, pogotovo jer je Holiday i u napadu izgledao kao potpuni rookie.

U Orlandu je domaćin bio manje raspoložen za eksperimentiranje, a i teško da bi im ikakva alkemija pomogla protiv ovakvog izdanja Toronta. Nakon utakmice “pauze” vratili su se u punom pogonu Leonard i Gasol i s njihovom puno boljim partijama gosti su od starta sve imali pod kontrolom u oba smjera. Leonard je puno bolje rješavao udvajanja, prvo pasovima, a onda i skok-šutom, uglavnom nije se zabijao u sredinu bez plana, dok je Gasol već po običaju izbacio Vučevića iz utakmice. Magic tako baš i nije imao previše opcija te su samo zahvaljujući Gordonovom skok-šutu donekle sačuvali obraz. Jednostavno, njihova lošija partija od prethodne u kombinaciji s puno boljim izdanjem Raptorsa mogla je značiti samo gaženje.

A rješenja za bolje od sebe nemaju ni Clippersi, ali su barem stvari u par navrata učinili zanimljivima. Doc je odustao od Zubca odlučivši srezati rotaciju i koristiti samo šutere kako bi barem minute protiv Boguta okrenuo u svoju korist. Nije išlo, barem ne koliko su se nadali, ne toliko zbog obrane gdje je Galinari mogao odmarati protiv centra domaćih dok se Green uglavnom hrvao protiv Greena, koliko zbog činjenice da ključni starter Clippersa nije mogao ubaciti skok-šut. Ipak, rašireniji reket Warriorsa otvorio je nešto prostora ostalima što je posebice koristio SGA da ulazima održava napad živim. Njegova veteranska rješenja u sredini i povremene trice Beverleya i Shameta koji su također dobro koristili sav slobodan prostor bile su pogonsko gorivo Clippersa, međutim sve je ostalo na tome obzirom da je uštopana osovina Williams-Harrell.

Inspirirane minijature Klaya i Duranta prema naprijed bile su dovoljne uz podršku Draymonda i Iggya koji nastavljaju igrati na visokoj razini u oba smjera, a pogotovo defanzivno. Da je Steph ubacio svoju kvotu, vjerojatno bi sve bilo rješeno puno prije, ovako su domaćini nekako držali priključak i nadu. Iako je realno nije bilo.

I tako smo došli do nečega što je trebala biti utakmica večeri, da bi se vrlo brzo pretvorilo u još jednu kamilicu. Thunder je najveći dio utakmice izgledao nemoćno kao Orlando, dakle čak i gore od Pacersa i Clippersa koji su barem imali neki privid konkurentnosti, ovi prvi na račun toga jer Boston nikako nije bio u stanju odvojiti se, a ovi drugi na račun povremenih trenutaka inspiracije u napadu. Oklahoma čak i u momentima kada je izgledalo da igra dobro, a to je uglavnom bilo u situacijama kada bi spojili nekoliko skok-šutova, nije bila u stanju poremetiti ritam gostiju.

U prošloj utakmici smo vidjeli što im otprilike treba za pobjedu, pa krenimo redom kroz listu da vidimo što je sada nedostajalo. Prvo, opet su bili odlični s trice, dapače ovih 15 ubačaja su opet učinak iznad njihovih mogućnosti. Ne može se reći da nisu koristili odluku obrane Blazersa da se zabetonira u reketu, zabili su dovoljno otvorenih trica iz kornera i tu definitivno nije bio problem. Dakle, ostaje Russ. Za razliku od prošle utakmice gdje je uspio doći do obruča, ovdje je uglavnom bio osuđen na skok-šut i povratne. I dok je u traženju suigrača bio odličan te je itekako zaslužan za ove ubačene trice, sam nije mogao pogoditi bunar. Ajde, na početku mu je još i upadalo i ti loši šutovi preko obrane i nisu bili toliko tragični, međutim u nastavku doslovno nije ubacio ništa. Jebeno ništa. 1 poen s linije slobodnih. Najluđe od svega, ne da nije forsirao kako inače zna, već nije ni pokušavao kako bi se očekivalo od nekoga tko je plaćen da nosi napad. Bez energije, bez agresivnosti, ono što je on odigrao mogao je i netko tko prima minimalac.

Da su Blazersi imali nekakav specijalni plan ili da su stavili na njega nekakvog junaka koji ga je uštopao stvar bi bila nešto jasnija, međutim oni su jednostavno igrali ono što igraju cijelo vrijeme. Pod svaku cijenu su branili tranziciju šprintanjem u obranu, uvijek s dovoljno tijela u sredini kako bi spriječili šetnju kroz reket. Praktički, osudili su Russa da igra na postavljene napade gdje se pokazala sva problematika građenja napada oko čovjeka koji nije šuterska opasnost i koji praktički nema igru za dalje od četiri metra od obruča. S ovakvim Russom igrati košarku je kamen oko vrata, a da stvar bude teža nije ovo bila ni Georgeova večer.

Kada su možda i mogli napraviti razliku tijekom druge četvrtine George je završio na klupi nakon što je skupio tri penala i onda mu je trebalo još dosta vremena da uhvati ritam i uopće skuži da sve ovisi o njemu. Sad, reći da je bio loš ne bi bilo pošteno, ali daleko od toga da je odgovorio na izazov. Na stranu ozljeda koja zasigurno postoji, iako nije isto kada čovjek šepa uokolo kao Embiid prve dvije utakmice protiv Netsa i kada se netko kreće bez problema poput Georgea. Rame vjerojatno utječe na postotke šuta, to nije sporno, međutim sugerirati da je usporen i limitiran atletski ne stoji. Uglavnom, u kakvom god da je stanju, previše perioda u kojima ga nema i previše alibi rješenja ne pomažu. Bio je ovo solidan George, George iz prijašnjih sezona, a Thunderu je trebao George iz ove sezone koji može sam dobiti utakmicu. Iako to ne znači da bi ovu sinoć čak i takav dobio.

Jer, koliko god napad Oklahome podbacio kada su udarne opcije u pitanju, podbacila je i obrana. Istina, ovaj put su izbjegli katastrofalne četvrtine – u zadnjoj su primili 32 poena, ali tu su stvari već bile odlučene te su u očajničkim pokušajima da izbiju loptu iz ruke bekova Blazersa ostavljali sredinu širom otvorenom što je rezultiralo hrpom zicera – ali nisu imali ni neke specijalne periode u kojima bi napravili razliku. Propustili su čak iskoristiti i loš ulazak u utakmicu Lillarda da izgrade prednost jer su Aminu i Harkless odlični bili iz spot-upa, a dogodio se i onaj spomenuti period bez Georgea koji je McCollum ekspresno iskoristio da nizom od 7 poena drži napad iznad vode. Znači, Blazersima je bilo dovoljno tek koristiti ono što im obrana ostavi da se drže u egalu.

A onda su stvari u nastavku brzo sjele na svoje mjesto – Lillard je počeo zabijati, Russ i George promašivati i gosti su se samo tako našli na +19. OKC je počeo sve više riskirati u obrani, a gosti su to koristili. Kada bi preuzimali McCollum je rutinski koristio svaki mismatch, a agresivna udvajanja su dodatno otvorila prostor ne samo aktivnim krilima (Aminu i Harkless su stvarno odigrali odlične all-round partije) već i centrima. Rutinsko razbijanje od strane bolje momčadi koja je eto ujedno imala i raspoloženije prve opcije i više sporednih.

Thunder pak takvu strukturnu stabilnost nema, oni igraju od dana do dana ovisno o raspoloženjima gazde. Tako da nije isključeno kako će se možda vratiti doma još jednom ako će se Russ i George suludom šuterskom večeri iskupiti za ovakvu katastrofalnu predstavu. Ono što možemo je isključiti je da će im tako nešto poći za rukom tri puta za redom.

1 thought on “9

  1. Koja bezvezna fransiza je taj OKC, neznam tko gori GM, trener ili njihova prva opcija. GM, jao. Trener, one postave kad idu stizati rezultat sa Schroderom na playu i Westbrookom koji stoji na trici i kao siri obranu, mislim kako ti to pada uopce napamet. A sto se tice Russa pa moram prizati da mi ga je cak na kraju utakmice bilo malo i zao.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *