13 (AND 12)

Raspucali se Spursi tako da ipak nismo doživjeli situaciju u kojoj će sedam playoff serija završiti prije nego se Warriorsi udostoje dobiti Clipperse.

Znači, nakon G2 problem zvan Beverley je riješen i Warriorsi su opet imali onu prednost koja je obično dovoljna, a ta je da protivnik nema čovjeka na boku koji može 1 na 1 usporiti Duranta. Dakle, sve što su trebali odraditi u ostatku serije protiv Clippersa je odigrati dovoljno obrane. I u G5 to jednostavno nisu napravili. Pokušali su upaliti motore u završnici, imali su nekoliko odličnih defanzivnih posjeda za redom, međutim kockanje se nije isplatilo jer je na drugoj strani Lou Williams zabio više teških šutova od kompletne ergele super-strijelaca.

Clippersi su još jednom dokazali da nisu za baciti, a ono po čemu su posebni je ta opuštenost. Usporedbe radi, dok Jazz grčevito igra posjed za posjedom i nada se odvući utakmicu u blato kako bi na kraju imali šansu iščeprkati pozitivan rezultat, Clippersi se napucavaju pa što bude. I imaju toliko dobar napad da su se u stanju napucavati čak i s Warriorsima tijekom 48 minuta. Ono što Clippersi nemaju je previše defanzivnog talenta i zato nisu ravnopravni. Međutim, dok Warriorsi igraju revijalnim stilom na tom dijelu parketa, imaju šansu.

Docovo okretanje smallballu izgledalo je solidno već i u prošloj utakmici, a u ovoj se maksimalno isplatilo jer su minute s Bogutom okrenuli u svoju korist. Gallo se osjećao puno ugodnije kao de facto centar i nosio je napad u nekoliko šihti, što je bio taj ključni pomak kojega su Clippersi dobili promjenama rotacije. Njihova startna postava sada je mogla zabiti dovoljno da ostane u egalu i tako olakša posao dvojcu s klupe. Praktički, odustajanjem od igre s centrom na startu Clippersi su postali u stanju igrati efikasno u napadu tijekom 48 minuta.

Warriorsi se po običaju nisu pokušavali prilagoditi te su i dalje držali Boguta na parketu 17 minuta tijekom kojih su ostvarili -15. Iako je Kerr dao dosta minuta death star lineupu, previše je bilo šihti u kojima je sve ovisilo o tome kako će poene iz dupeta izvući KD, Steph ili Klay. I oni su ih izvlačili, pogotovo Durant. Klay je bio tek solidan, Curry opet previše pasivan, međutim žaliti se na njihov kolektivni učinak prema naprijed nema smisla jer su ubacili 125 poena na posjeda. Ono, ako si jebeni šampion, a to podrazumijeva da si u stanju igrati iznadprosječnu obranu, to bi ti trebalo biti više nego dovoljno za pobjedu.

Samo, ne može ti takav učinak pomoći ako dozvoliš 132 na drugoj strani. I tu sada dolazimo do onog ključnog pitanja kojega se pitamo cijelu sezonu. Na stranu briljantna igra Loua i Treza te sjajan potez Riversa, pitanje je zašto ovi Warriorsi nisu u stanju odigrati obranu. I ako nisu, zašto bi bili nekakav poseban favorit u ligi u kojoj sve najbolje momčadi mogu zabijati ekstra efikasno. Warriorsi su sezonu završili kao 13. obrana lige. Nisu imali ni onaj zadnji mjesec dana uigravanja kao Rocketsi u kojem su bili na top 5 razini. Tu i tamo bi imali bljesak, ali, konstantnu nisu uspijevali pronaći ni od četvrtine do četvrtine, kamoli u nekoliko utakmica za redom.

Oni mogu zaigrati obranu na elitnoj razini u jednoj šihti kojom će odlučiti utakmicu. Ali, ako će veći dio utakmice provoditi tako što će biti pasivni u obrani, onda možda i neće imati dovoljno prilika da ukradu završnice. Ova momčad je uvijek imala problema s čuvanjem obruča i minutama na petici, ali su to kompenzirali nevjerojatnom energijom na lopti i u rotacijama – sjetimo se samo onih sezona u kojima su predvodili ligu po broju ukradenih i po broju blokada. Eksplozivnošću su uvijek nekako maskirali taj manjak mišića i centimetara.

Ova momčad to jednostavno nema. Da li se radi o tome da su stariji ili jednostavno umorni, ovi Warriorsi često djeluju potrošeno. Agresivnost na lopti je rijetka pojava (a usput dodajmo i kako to rezultira s manje prilika u kontrama, što znači i da se do poena mora dolaziti na teži način preko postavljenih obrana), a rotacije često nisu pravovremene. To dodatno naglašava manjak rješenja pod samim obručem. Očekivati od Greena i Iggya da zakrpaju sve rupe nije realno, a nije realno ni tražiti od Duranta i Klaya da 40 minuta rade u oba smjera, na što su očito prisiljeni jer nemaju dubinu.

Da, vanserijski talent imaju i napadački mogu riješiti sve probleme. U teoriji. Ove defanzivne pak očito ne mogu što dokazuje i katastrofalan učinak protiv Clippersa do sada. Playoff je, vrijeme kada bi trebalo početi igrati ozbiljnu košarku i prestati s pričama o prekidaču. Ako ga ne upališ u ovom periodu, kada ćeš? A Warriorsi su kroz ovih 5 utakmica manje-više pokazali da oni prekidač nemaju, odnosno da uz njega imaju osigurač koji ih vrlo brzo izbaci jer očito čim zaigraju obranu dolazi do nekakvog preopterećenja mreže. Što to znači za seriju protiv Rocketsa koji su upravo uspješno priveli kraju nadigravanje s obranom Jazza o kakvoj Golden State može samo sanjati?

Jazzerima svaka čast jer su konačno i u Houstonu odigrali kvalitetnu defanzivnu partiju, treći put za redom ostavivši Houston na 100-tinjak poena i Hardena ispod prosjeka. Glave ih je došla vlastita napadačka jalovost, međutim recept koji su pronašli od G3 definitivno je najbolje što su zadnjih godina prezentirali protiv Rocketsa. Koji su ovom prilikom ipak dobili puno bolju izvedbu Capele i dovoljno ubačaja u zadnjoj četvrtini da izbjegnu ono što im se dogodilo utakmicu ranije.

A izgledalo je da će Rocketsi ovo dobiti puno uvjerljivije, posebice obzirom na način kako su otvorili prvu i treću četvrtinu. Iako su držali Hardena pod kontrolom, Jazzeri u tim minutama protiv startne postave Rocketsa nisu imali izgleda jer čak ni njihova do savršenstva isplanirana obrana ne može zatvoriti istovremeno i tricu i obruč Hardenu, i Capelu na lobu, i šutere u kornerima. Međutim, čim bi D’Antoni počeo miksati postave, a posebice u šihtama bez Hardena na parketu, napad se raspadao i Jazz bi stizao u egal. Napravili su to i početkom druge i početkom četvrte, dali su si šansu, ali u završnici opet nisu imali odgovor na udarnu kombinaciju Rocketsa. Možda, da su bili u stanju nešto pogoditi, možda su mogli stvoriti veću dramu. Samo, s ovako kriminalnom partijom Mitchella (4-22 i 5 izgubljenih) dobro su uopće dočekali završnicu. Gobert čak i pored ovakvog Mitchella opet najmanje bitan čovjek na parketu (-15 s njim u akciji), O’Neale pak još jednom fantastičan i nezamjenjiv.

Rocketsi manje-više mogu biti zadovoljni igrom pred sudar s Warriorsima, posebice obranom. Uz to, nakon Jazza gdje su tri utakmice morali rudariti za svaki poen, imat će se prilike odmoriti u napadu protiv Warriorsa, što bi posebice mogli iskoristiti Paul i Gordon da nose momčad u minutama dok je Harden na klupi. Ono što ih treba zabrinuti je vlastiti manjak opcija. Možda netko i oživi protiv Warriorsa, posebice ako Kerr bude raspoložen na parket slati poklone u vidu besmislenih postava, međutim s Houseom kao jedinim čovjekom koji je pokazao kakav-takav puls kroz ovu seriju, imaju možda čak i manje dubine nego Warriorsi. Koliko god tako nešto zvučalo nemoguće.

Donekle očekivano za dvije ponajbolje domaćinske momčadi u ligi, putujemo u Denver na sedmu. Spursi su možda zadnju utakmicu ove sezone pred svojim navijačima odradili u najboljem izdanju ove inkarnacije – DeRozan i LMA su zatrpali Denver ubačajima s poludistance, a onda su prelomili utakmicu konačno dobivši jednu šihtu rezervi. Pop je tako barem na kratko oživio klupu odustavši od Bertansa koji nije radio šuterski razliku kakvu zna i kojega stvarno više nije smisla trpiti u obrani jer jednostavno nije stizao braniti perimetar. Zaigrao je s Gayom isključivo na četvorki (ovome je to olakšalo cijelu večer otvoriti se, pogotovo u korneru) te tri beka uokolo i iako početak nije bio dobar, na kraju se ovo pokazao dobitni potez. Zabili su poneku tricu, raširili reket za udarne opcije, a i u obrani su, kad su već dodatno žrtvovali visinu, barem bili hitriji na lopti.

A spomenuti početak osvježene rotacije nije bio dobar ne zato što je klupa Denvera briljirala, nego zato što je igrom slučaja Jokić proveo na parketu većinu minuta s rezervama zbog Plumleevih penala. Jokić je tako praktički sam izbrisao svu prednost koju su Spursi stvorili fenomenalnom prvom četvrtinom u kojoj je Aldridge zabijao sa svih strana. Denver je tako opet izgubio prvu četvrtinu, ali nema govora o nekakvom traženju jer nakon ovoliko utakmica obje momčadi manje-više znaju što im je činiti. Ne, problem Nuggetsa ove večeri je uz manjak raspoloženih bekova bila obrana – preuzimanje i ta do sada precizna match-up zona nisu funkcionirali jer Spursi ovaj put nisu onako olako upadali u 1 na 1 pimplanje, već su se trudili kružiti loptom znajući da uvijek na raspolaganju imaju te ispušne ventile u Aldridgeu na lijevom bloku i DeRozanu centralno na poludistanci. A kako su ti ventili završili večer s 65% šuta iz igre isključivo na dugim dvicama, gotovo da im ništa drugo nije ni trebalo.

Istina, ubacili su više trica nego obično, na kraju više od Denvera, ali tu je presudnija činjenica da su Nuggetsi totalno podbacili sa samo 6 ubačaja s perimetra. Spursi su se više posvetili pokrivanju šutera tako da je Jokić u sredini bio na pikniku cijelu večer (uz to što je trpao na obruču uhvatio je i hrpu skokova u napadu), ali ta prednost u masi na kraju nije bila presudna. Praktički, u utakmici u kojoj ni jedna ni druga obrana nisu napravile ništa, presudila je ta suluda šuterska efikasnost Spursa i tih nekoliko perioda u kojem je Denver zastao, a posebice uvodne 3 minuta zadnje četvrtine u kojima je domaćin serijom 10-2 otišao na +13 (konačno par trica za redom, Gay u korneru i Belinelli). Jokić je odmarao, a Morris, Beasley i Plumlee su izgledali kao da prvi put igraju košarku i nakon toga povratka nije bilo. Trica Forbesa u stilu Lillarda (dobro, light Lillarda) i sve one cigle Whitea koje su se nekako zarolale nazad u obruč potvrdile su da je ovo večer domaćina – kada su Spursi uskoro otišli preko 20, utakmica je bila gotova.

Denver tako i dalje ima puno više izgleda izboriti drugu rundu na račun one klasične “nema šanse da Spursi opet ovako šutiraju i da oni istovremeno ovako podbace u segmentima u kojima su radili razliku do sada”, a Spursima se ostaje nadati da će i sljedeći susret biti uglavnom napucavanje bez efikasnih obrana u kojem bi na račun smallballa mogli dobiti one do sada problematične šihte i tako ostati u utakmici i gdje bi onda njihove udarne opcije eventualno mogle riješiti stvar.

4 thoughts on “13 (AND 12)

  1. Aboridzin Mills je na 2/17 za tricu u seriju, a 40% u sezoni, puka ka kokica…. I ovako nemaju prangije jos im ovi upadne u bunar

  2. Ja se nekako nadam da će Denver ispasti i da će veliki mag Malone dobiti otkaz, ali bojim se da nismo te sreće…
    Kad vidim Jokića i Šljivu zajedno na parketo bude mi muka. Pored živog Hernangomeza na klupi…

  3. Meni je izuzetno drago da je serija Spurs – Denver otisla u sedmu jos malo vise kosarke. Jokic mi je zbilja fenomen. Lik ima tako malo atleticizma u sebi da u svakom momentu mislis da ce od malaksalosti pasti na pod i on onda izbaci takve brojeve. Sinoc vidim na prenosu 40+ poena i 10+ skokova cini mi se drustvo mu cine Embid, Olajuwon i slicni tako nesto. Golemo.

    I Clipersi me takodjer odusevili borbenoscu i kako procitah na EPSN bore se kao zohari.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *