14 + EASTERN SEMIS

Warriorsi se pojavili na poslu. Plus nekakvo polufinale Istoka starta večeras. I moglo bi biti sjajno. S naglaskom na moglo.

Houston je već u Zaljevu, a sada će im se pridružiti i Warriorsi za utakmicu već u nedjelju popodne. Rezervacijom hotela ranije pokazali su Rocketsi povjerenje u svoje suparnike koji su konačno pristupili utakmici kako spada. Clippersi nisu imali namjeru predati se bez borbe kao možda neki raniji protivnici Warriorsa u prvim rundama i u G6 Kerr je konačno radio neke prilagodbe. Toliko smo navikli na manjak inspiracije kod njega i njegovog štaba (što je ironično obzirom da se radi o momčadi koja je na neki način promijenila košarku u ovo što je danas) da šokira kada sasvim logično ostavi Boguta na klupi. Gledajući razvoj ove serije možda su Clippersi najbolje što se dogodilo Warriorsima jer ako su se već za njih morali ovako pripremati od utakmice do utakmice, onda definitivno ne bi trebalo čekati s reakcijama protiv Rocketsa. Hoću reći – bolje za njih da su imali ovakvu seriju nego da im protiv Houstona trebaju dvije utakmice da shvate kako je počeo playoff i kako je svaki posjed važan.

Zanimljivo, umjesto s Looneyem startao je Kerr s Greenom na petici ubacivši radije Livingstona u startnu postavu što samo pokazuje koliko je ovo bio promišljen potez. Livingston je praktički beskoristan u napadu poput Boguta, međutim svojom staturom swingmana dobro dođe u obranu koja preuzima na svakom bloku protiv napada praktički sastavljenog od tri beka. Looney bi kao lob prijetnja možda bio i opasniji prema naprijed te bi bio u stanju odraditi i defanzivni posao, međutim on je puno potrebniji bio za ono što je slijedilo kasnije i što je definitivno prelomilo utakmicu, a to je štopanje osovine Williams-Harrell. S Iggyem na Williamsu i Looneyem na Harrellu te Greenom u pozadini kao korektorom imali su Warriorsi riješen problem pick & rolla Clippersa – Iggy (i Klay po potrebi) radili su ogroman pritisak na Williamsa, na picku bi ga Looney dodatno zatvorio, a Green bi uskočio u sredinu zatvoriti Harrella.

Dok su Clippersi shvatili što ih je snašlo, Warriorsi su već izgradili prednost od 20-ak poena i tu povratka ovaj put nije bilo. Solidan plan igre i korištenja resursa, u kojem nisi dozvolio protivniku stvaranje prednosti protiv Boguta i gdje si maksimalno usporio njihovu drugu postavu (koja je u biti njihovo pogonsko gorivo), doveo je do razine igre u obrani koja rješava utakmicu. A s druge strane zabiti ionako nije bio problem, pogotovo ne s ovakvim Durantom koji je stao na 50, ali je realno mogao zabiti koliko je htio, odnosno koliko bi trebalo.

Za sutra ostavljam misli o sudaru Rocketsa i Warriorsa te drugom polufinalu uz osvrt na G7 između Denvera i Spursa. Sada malo o polufinalima na Istoku. Već danima razmišljam o ovim matchupovima i jasno mi je samo da bi ovo moglo biti fantastično razdoblje za fanove NBA. Uspije li Boston naći recept za igrati 48 minuta na visokoj razini i bude li Embiid u stanju zagorčavati život Raptorsima, obje ove serije mogle bi postati klasici (za potonju ipak sumnjam, pa je službeni pick 4-1). Pogotovo to vrijedi za sudar Kelta i Mužjaka u kojem ni u ovom trenutku pojma nemam koga bih izabrao. Boston ima potreban pedigre i individualni talent da uzme seriju, Bucksi pak imaju najmoćnijeg igrača na parketu, kemiju i dubinu. Na kraju sam se priklonio ovom potonjem i mislim da će upravo činjenica kako Milwaukee ima više pijuna biti presudna. Ne počnu li preispitivati vlastiti identitet, barem ne previše, jednostavno bi trebali lakše odrađivati posao tijekom 48 minuta. Zato je službeni pick 4-3 za favorite (ako Bucksi ovo dobiju u 5 ili 6 bez gadnih problema, onda sam, barem tako smatram, gore fulao u pro-gnozi nego ako Celticsi prođu dalje).

Idemo malo po parketu. Može li obrana Bostona izdržati protiv ovog efikasnog napada koji je praktički ove sezone nerješiv problem u utakmicama u kojima Giannisov učinak (u tranziciji, na obruču i s linije) prati podrška s perimetra? Može dok drži bar nekoliko spomenutih elemenata pod kontrolom. A to su u stanju i bez Smarta jer ionako je ključan učinak Horforda na Giannisu. Horfordova sposobnost da spriječi Giannisove lagane poene u sredini i to bez fauliranja temelj je svih nada Celticsa. Ako Al bude na visini zadatka i izdrži oko 38 minuta u akciji, najveće glavobolje za Boston bit će kako preživjeti onih 10 minuta bez njega. Tu bi se mogla lomiti serija, ne samo pojedine utakmice. Ako pak Horford ne bude u stanju nositi ovoliki teret ili upadne u probleme s penalima, Celticsi nemaju previše izgleda.

Kako nema Smarta, na Middletona će vjerojatno ići Brown, što obzirom na preuzimanje Celticsa, uigrane rotacije i pravovremenu pomoć nije loša opcija. Tu je i Tatum koji može uskočiti u rolu primarnog čuvara, čisto da se Buckse natjera na razmišljanje. Uglavnom, poanta preuzimanja je uvijek ista – natjerati protivnika da što više igra 1 na 1. Middleton može zabiti svoju kvotu na ovaj način iako ne nužno efikasno, a i Lopez se može spustiti u post i koristiti mismatch. I jedno i drugo je bolje nego da spremaju otvorene trice i što češće posjedi Bucksa budu završavali na ovaj način, to će Stevens biti zadovoljniji. Izostanak Brogdona otvara Bostonu dodatni prostor da izbaci napad Bucksa iz ritma – mogli bi ostavljati puno više prostora Brownu povlačenjem Tatuma prema sredini ili barem sakriti Irvinga na njemu, što bi moglo rezultirati s više lopti za igrača koji ipak nije takav šuter i donositelj odluka da bi mogao biti prevaga. Da ne govorimo kako će ovime puno lakše biti smetati Bledsoeu koji će sada, osim problema koje donosi branjenje pick & rolla preuzimanjem, često već na startu posjeda morati loptu kontrolirati i protiv dužih i aktivnijih braniča od Irvinga.

Mogu li Bucksi koristiti činjenicu da će Giannis uglavnom biti sam na perimetru? Pa, ako u tome uspiju redovito, za napad se ne moraju brinuti. Giannis je sve sigurniji s trice i iako na njegovom skok-šutu ne možeš graditi velike planove, može se zalomiti da barem jednu utakmicu dobije time što će natjerati Horforda na izlazak prema perimetru. Ipak, puno važnije za Buckse je kako će koristiti Giannisove blokove. Ako Bledsoe i Middleton na ovaj način dođu do dovoljno poena na obruču i slobodnih bacanja, odnosno ako uspiju natjerati obranu Bostona na slanje pomoći u sredinu i tako otvore perimetar, stvari bi trebale ići kao podmazane. Postoji tu i opcija da Middleton jednostavno uzima šutove s poludistance u čemu je sjajan – nije u skladu s analitikom obojanim napadom Bucksa, ali to su situacije koje bi itekako bitne mogle biti u clutchu.

Horford će sam biti u stanju izbrisati dobar dio ovih prilika jer se radi o čovjeku koji je najbolji u ligi što se tiče defanzivnog čitanja igre – njegovo postavljanje i reakcija pravovremeni su u 9 od 10 situacija. Međutim, ovo stavlja dodatan naglasak na pomoć koja će morati uskočiti spriječiti Giannisovo rolanje ako Horford dočeka beka, a to neće biti lako izvesti jer istovremeno drugi visoki mora paziti na Lopeza. Morris je do sada odrađivao solidan posao na Lopezu i na perimetru i u sredini, a i obrana Bostona je općenito toliko solidna da Lopez nije bio takav problem kao stretch petica. To je nešto s čime Celticsi moraju nastaviti i zato sumnjam da će Baynes u ovoj seriji imati veliku rolu. Doduše, kako nemaju dovoljno tijela, nije isključeno da Stevens krene s njim od starta i pokuša izvući poneku šihtu kako bi malo odmorio Horforda na početku utakmice i sačuvao ga od potencijalnih penala. Kroz seriju pak za očekivati je da Baynes bude isključivo osigurač u situacijama kada Giannis bude na parketu, a Horford na klupi. Što, kako se da naslutiti, Stevens treba prakticirati što manje.

Dakle, to je igrač manje u rotaciji koja tako praktički pada na sedam imena. Ojeleye može pomoći defanzivno, međutim njegov boravak na parketu problem je za napadačku efikasnost tako da će Celticsi morati nekako izgurati sa 7 igrača. A igrati obranu na visokoj razini te istovremeno kontrolirati tranziciju, braniti obruč i pokrivati perimetar tijekom 48 minuta u takvom kontekstu bit će jeben posao. Zato je ključno da Boston krene zabijati više nego je to bio slučaj veći dio ove sezone.

Ako Hayward i Rozier pronađu konstantu, odnosno ako Brown uspije zabijati nešto više i učinkovitije od prosjeka protiv ovog Browna u dresu Bucksa, to bi se trebalo dogoditi, međutim osloniti se posebice na Roziera problematično je. Također, ovdje Boston bez odličnog Morrisa nema izgleda, a Morris je blago rečeno u zadnje vrijeme nekonstantan. Njegove igre prije all-stara i nakon all-stara kao da pripadaju različitim sezonama. I iako je protiv Pacersa u prvoj rundi imao bljeskova, bez njegovog učinka od večeri do večeri koji uključuje visoke postotke šuta i minimum glupih poteza, Celticsi ne mogu. Irving će se namučiti pored Bledsoea koji je ionako pokazao da je spreman žrtvovati svu energiju u napadu samo da bi odradio posao u obrani tako da se od Kyriea ne može očekivati da svaku večer bude na 40 poena i nosi napad. To će se možda dogoditi u jednoj utakmici. U clutchu je svakako spreman povući. Kreirati pak posjed za posjedom tijekom 38 ili više minuta, to je nešto drugo. Tatum izgleda odlično i on bi svoje trebao zabiti te tako dati barem nekakvu stabilnost dok od večeri do večeri Boston traži opcije na koje se može osloniti. Međutim, do završnice treba dogurati i tu opet dolazimo do Horforda.

Njegov učinak protiv Lopeza u napadu je jednako važan kao i učinak u obrani protiv Giannisa. Kako god zna, Al mora zabiti 20+ poena da bi se Celticsi kotrljali. Tu čak i nije stvar toga da otjera Lopeza s parketa jer Bucksi na klupi imaju Ilyasovu i Mirotića koji svaki na svoj način mogu odraditi dio posla na preuzimanju u obrani i kroz spot-up u napadu. Tu je stvar u čistoj logici da bez Horfordovih 20+ poena Boston nema dovoljno. Po svemu nabrojanom očito je da imaju talenta i da, ako baš sve klikne kako treba, mogu zabijati 1 na 1 i kroz pick & pop te staviti više nego dovoljno trica. Kvragu, da se utakmice igraju na 5 minuta, Boston bi bio i favorit zbog Horfordove igre licem košu i individualnog talenta uokolo. Samo, pronaći načina da dođeš do dovoljno poena tijekom 48 minuta nešto je sasvim drugo.

I tu Bucksi odskaču. George Hill u zadnje vrijeme ima odličnih momenata i ako se on nametne kao igrač za više od nekoliko šihti, taj problem izostanka Brogdona mogao bi biti saniran. Hill ima iskustvo i kvalitetu iz spot-upa kojim bi donekle mogao zakrpati Brogdonovu rolu, a i defanzivno je uvijek bio solidan. Još ako Mirotić uhvati ruku i Ilyasova donese energiju, to bi moglo biti stvarno previše kombinacija za ovako tanak Boston. Lošija partija Bledsoea ili Middletona, nesposobnost Lopeza da se nametne ili Brownov manjak kvalitete za startnu rolu nisu u ovakvom kontekstu toliki problem Bucksima jer uvijek mogu pokušati nešto drugo. Ako startna postava ne bude u stanju raditi razliku, možda je naprave Giannis i rezerve. Ili dvojac Mirotić-Ilyasova kao par visokih uz tri šutera. Zaštitna mreža Bostona s druge strane ovisi o tome može li Hayward izmisliti dovoljno poena ako Irvinga ne ide i dok je Horford na klupi.

Taj potencijal Bostona i veteranski know-how Irvinga i Horforda u kombinaciji s činjenicom da Giannis nema skok-šut daju teoretsku šansu Celticsima. Razum, pa čak i eye test koji kaže da Boston jednostavno ima previše praznog hoda, kažu da su Bucksi s razlogom favoriti. Ima tu previše opcija, a onda na kraju krajeva imponira i taj njihov pristup koji počinje s Giannisom – ide se ide glavom kroz zid ako treba i nema previše prostora za emocije jer treba odraditi posao. Boston do takve razine svijesti nije stigao cijelu godinu i ne pronađu li se sada – novu priliku neće imati do dogodine.

Druga serija ne bi trebala biti ni približno ovako gusta, odnosno barem se meni čini da se tu nema previše toga za analizirati u situaciji gdje je Embiid načet i gdje je upitno hoće li Sixersi uopće moći na parket poslati najboljeg igrača s klupe (Scott je za sada izvan pogona za G1, a vjerojatno i ubuduće). Embiid, čak i da zaigra svaku utakmicu, nije u top izdanju i to je problem jer osim što nije toliko sposoban začepiti rupe u obrani, vjerojatno neće moći na parketu provesti dovoljno minuta. Odnosno, mogao bi opet ostajati bez daha u završnicama kada bi razina igre i intenzitet trebali biti na vrhuncu.

Protiv Netsa je mogao kampirati u sredini i ne forsirati toliko koljeno, što je luksuz kojega protiv Raptorsa neće imati. Gasol i Ibaka su ipak prijetnje na perimetru i što više prostora dobiju, to će Raptorsima biti lakše osmišljavati odakle napasti. Ne moraju prelomiti utakmice šuterski, ali svakako će otežati Sixersima postaviti obranu svojim blokovima i cutovima. Tu je i pitanje tko brani Leonarda 1 na 1. Za očekivati je Simmons, koji usprkos masi i visini nije stijena poput Gordona u prvoj rundi koja može donekle smetati na ulazima i šutu. To pogotovo ne mogu ni Butler ni Harris, ali nije isključeno da će Sixersi tu dosta preuzimati jer ionako nemaju idealno rješenje. Harris će se morati itekako naraditi ako misli pratiti Siakama, koji opet može do poena i na preuzimanjima, a Butlerovo trčanje kroz blokove, najslabiji dio njegove igre u obrani, bit će testiran protiv Greena i Lowrya. O Redicku da ne pričam, tako da će i zbog njih Sixersi morati dosta preuzimati jer Redick ne može čuvati ni jednog od ove dvojice.

Ako već neće biti u stanju nametnuti se kroz obranu, mogu li Sixersi napraviti nešto kroz napad? Tamo će neriješivi problem biti što napraviti kada Leonard igra libera i ignorira Simmonsa? Čak i da sve vrte kroz njega kao screenera i slashera, Simmons ne može biti toliko efikasan da opravda manjak lopti za Embiida, Butlera i Harrisa. A kada bude kod njih, njegova svrha baš i ne postoji. Uz to Raptorsi u Greenu, Leonardu i Siakamu mogu preuzimati gomilu toga i tu Butler i Harris neće imati previše prilike zabijati 1 na 1 (pogotovo Harris koji se gostio protiv Netsa). Također, s ovoliko krila u obrani neće biti problem spriječiti tranziciju i tako dodatno otežati život Simmonsu. Jedini igrač na kojem možda zatreba striktni flaster i gdje preuzimanje neće pomoći je Redick (posebice opasan u hand-off situacijama jer ni na Embiida ni na Simmonsa nitko neće izaći toliko visoko da bi ga preuzeo), samo što u Greenu Raptorsi imaju jednog od najboljih 1 na 1 čičaka u ligi.

Dakle, Embiid će itekako morati zabijati na postavljene napada, a u Gasolu u Torontu imaju čovjeka koji ga može braniti 1 na 1 što znači da će Embiid imati premalo prostora za kreirati prostor drugima. Uz to, Leonard kao libero uvijek može uskočiti udvajati. Embiid ni zdrav nije u stanju biti ekstra učinkovit u ovim situacijama, a kamoli to može biti izvan forme. To Sixerse u završnici osuđuje na što točno? Butlerova herojstva? S druge strane pak Raptorsi u Leonardu imaju jednog od najmoćnijih closera u ligi sposobnog dominirati u oba smjera kada je najvažnije.

I da stvar bude gora, ozljeda koju je Scott zaradio u G5 protiv Netsa pokazala se potencijalnom katastrofom. Taman su pronašli par rezervnih postava koje funkcioniraju što je nužnost u njihovoj situaciji gdje nemaju toliko opcija da si mogu priuštiti ostaviti startnu petorku previše zajedno na parketu i sada su ostali bez šestog čovjeka. Koga god da ubace, donosi problem kojega Toronto može eksploatirati. A Toronto i sam ima relativno tanku klupu koja u ovim okolnostima više nije problem jer VanVleet, Ibaka i Powell su redom bolji od svega što Brown može poslati na parket. Siakam i Green s ovom trojicom, odnosno Leonard i Lowry s ovom trojicom, to su postave koje bi neke od ovih utakmica mogle riješiti puno prije završnice.

Ako Embiid nekako izgura na visokoj razini pod punim opterećenjem i svi ostali iz startne postave budu davali sve od sebe u defanzivi i pri tome zabiju hrpu teških šutova (osim Simmonsa, naravno, koji će svoje morati odraditi napadanjem obruča i tranzicijom), Sixersi bi ovo moglo razvući. Uostalom, Raptorsi znaju upasti u rupe u kojima sami sebi budu najveći neprijatelji, posebice u napadu kada im stane šut, što protivnik može iskoristiti. Nisu toliko dobri da odvoze od početka do kraja bez zastoja, kao što nitko nije. Samo, sve nekako miriše na puno lakši posao za Kawhia i društvo nego se nadamo.

5 thoughts on “14 + EASTERN SEMIS

  1. Ako se dobro sjećam lani je ojeleje znao odraditi solidan posao na gianisu,i dok je baynes parkiran u reket mogli bi barem na desetak,mozda čak i 15ak minuta osloboditi Horforda da sačuva energiju za napad,jer kao što si reko bez njegovog iznad prosječnog napadačkog učinka šanse bostona su slabe

  2. Nzzm jel ozbiljno pitanje al evo ozbiljan odgovor. Tipuje na Buckse 4:3 ali misli da je toliko izjednaceno kad sve stavi na papir da mu 4:3 za Boston deluje kao manja greska u prognozi nego 4:2 ili cak 4:1 za Buckse.

  3. @ wade – u podcastu još nisam bio siguran, vagao sam, al s pištoljem na čelu ipak 4-3 za Buckse.

    @ denmla – uzalud se trudiš, samo si mu dodatno zakomplicirao “pojednostavljivanjem” 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *