15 + WESTERN SEMIS

Još jednom se potvrdilo kako DeRozan nije Leonard i kako Leonard nije DeRozan. Plus najave polufinala Zapada.

Raptorsi su lakše od očekivanoga došli do 1-0, a glavni razlog za potpunu kontrolu utakmice činjenica je da Sixersi nemaju nikoga tko može čuvati ne samo Leonarda, već ni Siakama. Tako je barem izgledalo ove večeri. S Embiidom koji je ovdje izgledao totalno van forme i koji s ovakvim koljenom očito nema dovoljno eksplozivnosti da radi razliku u obrani (i napadu kad smo već kod toga), Leonard i Siakam su samo trebali probiti svoje čuvare što nije bio nikakav problem. Butler je prenizak, Harris premekan i to itekako limitira njihove opcije. Praktički, ostaje samo Simmons, koji bi po nekoj logici trebao zaraditi plaću upravo držanjem jednoga od ove dvojice. Umjesto toga, najveći dio prvog poluvremena trčkarao je za Lowryem dok ga Brown u završnici druge i veći dio nastavka nije stavio na Leonarda.

Doduše, Leonard je i dalje zabijao kako je htio, ali je svakako morao više raditi za poene. Opet, da je Simmons proveo svaki posjed na njemu, bez pravog Embiida koji bi zatvorio sredinu, teško da bi napravio razliku. Leonard je na jednoj drugoj razini u odnosu na sve ostale igrače u ovoj seriji i ako pri tome i Siakam igra ovako efikasno, Sixersi nemaju izgleda. Najgore od svega, šuteri Raptorsa nisu previše pomogli, bila je ovo jedna od onih skromnih večeri Toronta s perimetra, a ni klupa nije napravila očekivanu razliku jer se od tri čovjeka na poslu nije pojavio nitko (Ibaka je nešto zabio u nastavku, ali u prvom poluvremenu je djelovao kao da igra za Sixerse).

Ne, razliku su radili starteri koje je Nurse netipično rastezao skoro cijelu četvrtinu. Kako Sixersi dosta rano kreću s rotacijama da razdvoje početnu petorku, Leonard i društvo samo su trpali protiv rezervi protivnika. Brown je u drugom poluvremenu ovome pokušao uzvratiti tako da je svoju startnu postavu bacio na parket protiv rezervi Raptorsa čim su starteri sjeli, ali nisu postigli previše. Smanjili su minus, međutim naravno da ne možeš igrati cijelo poluvrijeme s istom postavom. Uostalom, Nurse je vrlo brzo vratio Leonarda na parket i za čas je Toronto i s rezervama dominirao. Razlika je i u tome što Leonard i Siakam očito mogu bez problema igrati 40 minuta, dok kod Sixersa tako nešto možda može Simmons koji je ionako nebitan. A u suštini je nebitno i kako se ove sporedne minute podjele ako će startna postava Toronta igrati ovako dobro u mimutama protiv najbolje (i jedine) petorke Sixersa.

Nurse je možda čak i pretjerao s ovim pristupom i u idućim utakmicama slobodno može manje jahati jednu postavu i pojačati ostale (Meeks mu definitivno nije trebao u rotaciji), dok Brown takav luksuz nema. Čovjeku svaka čast što je čak i bez Scotta na raspolaganju radije na parket poslao Korkmaza nego McConnella, međutim on doslovno nema ništa na klupi. Ennis je nešto ubacio, ali defanzivno je bio komarac pored Leonarda ili Siakama. Ne, Sixersi jednostavno nemaju opcije kako popraviti rotaciju i samo se mogu nadati da će startna postava ubuduće igrati nešto bolje. A kako smo već istaknuli da defanzivno ne mogu raditi razliku s ovakvim Embiidom, ostaje im samo napad.

Redick je ubacio 5 trica, pa iako se i od njega može dobiti više, recimo da je on svoju kvotu ispunio. Svi ostali su – ostali dužni. Butler i Harris definitivno moraju bolje zabijati 1 na 1 – preuzimanja Raptorsa ne daju im previše prostora, međutim i jedan i drugi pikiraju na max ugovor iz razloga što su navodno u stanju zabijati teške šutove i nositi napad. Dakle, molim lijepo. Dokažite. Embiid nije bio u stanju ubaciti ni zicer i ako je ovo njegov maksimum, onda kvragu sve (ne bi ubacio ni to malo što je da je Nurse tempirao Gasolove šihte po njemu – umjesto toga držao se svoje zamisli o jahanju startera te je Embiid tako došao do nešto lakih poena pored Ibake koji je na njemu proveo gotovo jednaki broj posjeda kao Gasol). Protiv Netsa je izgledao bolje nego ovdje, dakle valjda ima višu brzinu. Očito da neće biti na MVP razini, protiv Gasola uostalom ni u naponu snage nije mogao redovito zabiti, ali valjda može bolje od 1-8 protiv startnog centra Raptorsa pa makar igrao na jednoj nozi. I to je to, ako ova trojka zabije svoje 1 na 1 dvoboje, Sixersi možda imaju šansu.

Čekaj, a Simmons? Što Simmons? Leonard ga čuva pogledom i to je dovoljno, a ova obrana Raptorsa jednostavno ne ostavlja previše prostora za zicere i otvorene koridore u tranziciji. On će svoje kao smetlar odraditi, možda iskoristi i poneki mismatch, ali graditi napad oko njega u ovim okolonostima nema smisla tako da će prema naprijed i dalje uglavnom smetati. Sixersima se samo ostaje nadati da će defanzivno i energetski biti na visini zadatka, što ovdje definitivno nije bio slučaj.

Denver se odvukao u polufinale, iako su na kraju pokušali sve da ispadnu. Srećom po njih, Spursi su se opet pokazali manje željnim uspjeha. A kako je krenulo izgledalo je da će Nuggetsi još jednom razvaliti goste. Nakon šuterske partije sezone, Spursi su opet izgledali jalovo u pokušajima da preko DeRozana i Aldridgea igraju učinkovitu košarku. 18 uvodnih minuta su se držali ritma od poena po minuti i samo činjenica da je Denver opet promašivao gomile trica držala ih je u igri. Uglavnom, nakon onih 65% s poludistance iz prošle utakmice udarni dvojac Spursa u prvom poluvremenu sedme gađao je 3-18. Playoff DeRozan is back!

Nuggetsi su pak pokazali tipični nedostatak ideja kakav ide uz trenera kakav je Malone, potvrdivši manjak iskustva u ovim situacijama kod ključnih aktera. Spursi su im opet ostavili dosta prostora u sredini prebacivši fokus na perimetar i Jokić ih je nosio poenima u sredini. Dok Jokić nije stao. Umjesto da promjene ploču, Nuggetsi su i dalje usporavali igru i forsirali posjede kroz post-up, što su Spursi iskoristili da se malo po malo vrate u igru. Srećom, Murray je konačno nešto zabio u nastavku koristeći sav onaj prostor kojega Spursi ostavljaju na pick igri njega i Jokića pa su se provukli, ali to nije spasilo dojam. Izgledalo je kao da su pokušali utakmicu završiti četvrtinu ranije umjesto da jednostavno igraju košarku. A recimo baš ta 2 na 2 igra Murraya i Jokića trebala bi biti više nego dovoljna za rutinski dolaziti do poena umjesto da ih grčevito pokušavaš smisliti. U biti, obzirom koliko su im na trenutke pune pelene bile, pravo je čudo da su zabili i 18 u zadnjih 12 minuta. Što nas opet vraća na Spurse koji su do kraja večeri definitivno bili siti sami sebe i koji su se izgleda pomirili s porazom valjda na letu za Denver. Ova momčad stvarno nema previše smisla ovako koncipirana i bez značajnih zahvata nema budućnost.

Nuggetsima pak budućnost izgleda dosta svjetla. Bit će bolje sada kada više nisu junferi, a pogotovo će biti bolje kada budu imali trenera koji ima nešto modernije poglede na košarku. Jokić i Murray su solidna osnova napada, tijela uokolo imaju. Dogodine će biti još bolji. Protiv Portlanda pak ne vidim načina da s ovom igrom kakvu su pokazali protiv Spursa nešto naprave i zato pišem Blazersima 4-2.

Jokić i Murray su vidjeli da mogu, međutim daleko je još to od one rutine s kojom zabijaju Lillard i McCollum. Uz to, protiv Blazersa će biti teže doći do poena u sredini nego protiv Spursa, a pogotovo će biti teže igrati obranu. U Craigu i Harrisu imaju tijela za staviti na Lillarda i McColluma, pokazali su da znaju i preuzimati, međutim ovakav tip strijelaca će ipak biti teže čuvati nego DeRozana i Whitea kojima uvijek možeš proći ispod picka. Morat će puno više riskirati s udvajanjem, a tu Blazersi imaju dovoljno opcija na krilima i pod košem da iskoriste sav onaj prostor kojega otvara Jokić kada se izvuće do perimetra. Uz to, neće Denver imati luksuz kontrole obrambenog skoka jer Blazersi za razliku od Spursa koji uvijek biraju branjenje tranzicije puno agresivnije idu po odbijance.

U završnicama Blazersi svakako imaju prednost (treba li isticati zašto nakon što smo gledali obje momčadi u prvoj rundi) i Denver će morati dosta zabijati u minutama prije, pogotovo u periodima dok klupa ide na klupu. Tu bi Nuggetsi mogli imati prednost, u tijelima i posebice u onim minutama dok Lillarda nema na parketu. Međutim, za razliku od prethodne serije neće biti talentiranija momčad, neće se moći toliko osloniti na obranu i negdje će morati izvući dodatnu brzinu u napadu uz puno više konstante. Mislim, trebat će im svaki poen jer Blazersi imaju jedan od najboljih pick & roll napada u ligi kojega bruse već godinama. Oni će svoje zabiti, pogotovo pored momčadi koja defanzivno ima gomilu problema s pick & rollom. Spursi to nisu znali iskoristiti jer nemaju rasne kreatore u pick igri, ali sjetimo se samo kroz sezonu kroz kakve kalvarije su znali prolaziti Nuggetsi protiv momčadi koje znaju napadati iz pick & rolla.

Dakle, samo napad može izvući Nuggetse. Neće biti dovoljno samo jahati Jokića i tu i tamo kazniti zonu Blazersa na strani bez lopte, trebat će raditi konstantan pritisak na obranu pick igrom. A po svemu što smo do sada vidjeli, Murray i Jokić, odnosno Morris i Plumlee, to mogu do jedne razine, ali ne dovoljno. Jednostavno, taj segment igre kao da nije dio njihova identiteta, što će itekako olakšati Blazersima postavljanje obrane. Nuggetsi su šuterski svakako veći izazov od Thundera, međutim dok god mogu zabiti dovoljno, a to je u gabaritima top 5 napada koji su bili najveći dio sezone, Blazersi od obrane ne trebaju previše, samo da odradi onaj minimum.

Zbog toga što su nezgodan matchup svojim pick & roll napadom, zbog toga što imaju Lillarda u životnoj formi, a onda i zbog pedigrea (ovoj jezgri ovo je već četvrti playoff za redom, a Lillardu već šesti tako da za razliku od Nuggetsa itekako znaju podnijeti pritisak), dajem prednost Blazersima koji tako svoj projekt uz dosta sreće sa ždrijebom (izbjegli i Rocketse i Warriorse i Jazz) dovode do finala konferencije. Dobar primjer Nuggetsima da samo treba biti strpljiv i da će doći i njihov red jer teško je stvoriti poptuno umjetnog izazivača – kada imaš nešto solidno s dovoljno iznadprosječnih elemenata do čega si došao organski, trebaš se toga držati i ustrajati jer šampioni ne rastu na grani. Pa za koju godinu možda se i Denveru poslože karte.

Warriors-Rockets? Nakon tjedana vaganja, mjeseci čak, neka bude 4-2 za Houston. Rocketsi sada mogu napadati Boguta, a da pri tome ne moraju patiti na drugoj strani od Cousinsa. Očekujem zato da će Warriorsi igrati dosta s Looneyem i Greenom na petici, što ima svoje pluseve i minuse. Capela je previše vrijedan da ga se odreknu protiv Greena čije trice će u ovim minutama biti ključne. Samo, mogu li raditi toliku razliku da ne anuliraju već nadmaše Capeline lobove? Kako su obje klupe poprilično loše, seriju će odlučivati jezgre, s tim da će itekako bitno biti da Rocketsi u onim minutama kada se razdvoje naprave prednost dok Warriorsi traže raspoloženu rotaciju.

Rocketsi cijelu sezonu žive za ovaj matchup – njihova obrana je ovakva kakva je samo zato da bi Warriorse pretvorila iz pokretnog u izolacijski napad. Sve do ovih utakmica je za Rocketse samo trening. Warriorsi imaju sjajne izolacijske igrače, ali nisu toliko efikasni kada ostanu bez poena na šutovima iz off the ball cutova, što taman ostavlja prostora Rocketsima da isplivaju. Oni mogu 48 minuta jahati Hardena dok ostali žive od povratnih – već to je dovoljno za efikasan napad. Uglavnom. Mogu li pak to izvesti 4 puta u 7 utakmica? To je uvijek pitanje – nek jednu tekmu zakaže Harden, jednu trice iz kornera, onda samo ostaje da Durant i Steph dobiju svaki po jednu na račun vruće šuterske večeri.

Rocketsi nemaju takav raspon rješenja, oni moraju igrati po receptu. Taj manjak prilagodljivosti zna biti problem u doigravanju. Opet, Warriorsi su na trenutke stvarno bezvezni defanzivno i Rocketsi su ih kroz sezonu uredno zatrpavali. Kroz seriju bi favoriti mogli doći do formule kako zatvoriti reket ignoriranjem Tuckera i to bi im dok imaju 7 ključnih igrača na raspolaganju trebalo biti dovoljno. Samo, recimo da je nakon svih batina koje je Hardenova brada prošla kroz zadnjih 6 godina sada ipak došlo vrijeme da mu se malo osmijehne i sreća. A tu je i Paul čije playoff nevolje ne treba ni spominjati. Odrade li seriju od početka do kraja na visokoj razini, Rocketsi mogu prije do 4 protiv momčadi koja je na papiru apsolutni favorit, ali u stvarnosti je tek jedan od izazivača s itekako iskoristivim manama. I uz to za razliku od Houstona kao da ne izvlače maksimum jedan iz drugoga.

Previše puta zadnjih godina Warriorsi su izvlačili zeca iz šešira da bi se provukli. Neka, sreća prati hrabre, međutim ako ova momčad stvarno nije više mušketirska, a stvarno prečesto djeluju više kao hrpa plaćenika nego idealista, onda im sreća možda konačno okrene leđa. Uostalom, ima neke poetske pravde da su odugovlačenjem protiv Clippersa došli u situaciju da i Steph i Klay ulaze u seriju s načetim gležnjevima. S puno manje odmora, Klay bi trebao čuvati Hardena veći dio utakmice i još zabiti svojih 20+. Steph nije izgledao nadahnuto ni dok nisu krenule priče o ozljedi. Mislim, ništa od ovoga na kraju ne mora biti presudno, prvaci su prvaci jer se znaju izvući iz najtežih situacija, ali toliko se tih sitnih stvari skupilo da stvar negdje konačno mora puknuti. Pa zašto ne protiv Rocketsa koji imaju samo takvu šansu uspiju li se koncentrirati na posao, a ne na osvetu koju čekaju cijelu godinu. Sami sebi su stavili ogroman pritisak na leđa, pa je moguće da puknu ako stvari ne budu išle kako su planirali. A možda konačno budu najbolji onda kada je najpotrebnije. I Harden. I Paul. I D’Antoni. Ili ulazite u legendu ili ostajete luzeri.

2 thoughts on “15 + WESTERN SEMIS

  1. Divota je gledati Leonarda na parketu, takva lakoca igranja u oba smjera je trenutno bez premca u ligi. Svaka cast Durantu, ali za razliku od njegovog cistog talenta i fizikalija, Leonard je skolski primjer razvoja igraca. Dovoljno mu je samo gledati footwork i kako je ispolirao tehniku suta.
    Bit ce mi zao vidjeti ga da odlazi na kraju sezone, ali obzirom na ovosezonsko izdanje Clippersa mogu ga zamisliti da se fino uklapa u tu ekipu.
    Veselimo se svi skupa seriji Rockets – GSW. Jedva cekam

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *