36

Još jedna slična utakmica, još jedan isti ishod.

Usprkos najboljoj šuterskoj partiji u seriji, Blazersi opet nisu imali dovoljno, što je vjerojatno i najbolje jer gledati još jednom kako se muče u zadnjoj četvrtini nikome nije potrebno. Opet su dobili sjajnu rolu od Leonarda (provjerio sam temeljito na internetu, nije u rodu s Kawhiem) koji im je tako i drugu utakmicu za redom dao potrebnu kvalitetu sa strane bez lopte da izazovu obranu Warriorsa (5-8 trica, 3-3 duge dvice, 4-5 finiširanja na obruču) i opet su ostali za korak kratki, čisto da se naglasi ona početna razlika u klasi.

Obrana Warriorsa bez Iggya nije imala dva all-D igrača na boku, tako da je Steph dobio zadatak ganjati McColluma kroz blokove, a Klay je prebačen puno radno vrijeme na Lillarda. Iako daleko od idealnog izdanja, opet su napravili dovoljno. Udvajanjem su držali Lillarda pod kontrolom, s tim da ovaj put preuzimanje nije upalilo kao u prethodne dvije utakmice kada je praktički poslužilo kao prelomni moment u obrani – ovdje je Lillard kaznio centra Warriorsa svaki put kada bi ostao na njemu te su do kraja isključivo slali pomoć Thompsonu.

Da je Dame na kraju pogodio neki od šutova koje je uzeo, mogli su izbjeći metlu, ali nije, čime je na neki način naglasio manjak inspirativnih momenata kroz veći dio ove serije. Pripisali to ozljedama, odličnoj obrani Warriorsi ili jednom i drugom, sada je manje važno. Dok je Steph radio razliku od prve do zadnje sekunde serije, Lillard je bio uštopan, to je onaj glavni faktor zašto su stvari tekle ovako glatko po favorite. Opet, treba istaknuti da je sinoć uz tih nekoliko ulaza protiv Bella i Looneya zabio i dovoljno skok-šutova uz solidnu efikasnost i da je ovo bio daleko najbolji Lillard do sada.

Kako je i McCollum zabio svoju kvotu, Blazersi su imali više nego dovoljno prema naprijed, samo što ih je glave došlo isto ono što i do sada – manjak ideje kako usporiti Stepha. Stephove prosječne brojke u ove četiri utakmice govore same za sebe – 37 poena, 7 trica uz 43% šuta, 8 penala uz 94% realizacije. To je razina kakvoj se rijetko približavao i u MVP sezonama. Gledati ga kako lakoćom nalazi rješenja za sve izazove koje su Blazersi bacali pred njega dalo je čak i ovakvoj seriji jednu posebnu draž jer ima li što bolje za fana košarke od gledanja vrhunskih majstora u akciji?

Na stranu to što Blazersi baš i nisu mogli uputiti neki izazov jer nemaju čovjeka koji bi ga usporio i što su u pomoć uglavnom slali balvane. Stephova igra bila je čista poezija. A kada imate čovjeka koji iz dupeta može izvući poene kada god vam trebaju, sve je nekako lakše. Pa je tako u dva navrata Steph praktički sam vraćao momčad u egal – prvo sredinom druge kada je Leonard serijom trica odveo Blazerse do +9, a onda i krajem treće kada su Blazersi zadnjom dobrom napadačkom partiturom otišli na +17. Steph odmah u napadu nakon zabija tricu preko obrane i od tog trenutka do kraja domaćini kao da su stali i čekali da vide na kakav će to sada način izgubiti ovu utakmicu.

Nakon revijalnog prvog poluvremena i relativno kilavog ulaska u treću, Warriorsi su obranu upalili tek u četvrtoj, s tim da ovaj put to nije bila nikakva specijalna atomska predstava kakvu su prezentirali u prethodne dvije utakmice kada su stizali minus. Više se može govoriti o tome da su Blazersi promašivali dobre prilike iako su i Warriorsi imali solidnih poteza. Kako je Bell ovaj put totalno pregažen od Leonarda, Kerr je poslao specijalista Looneya da uštopa centra Portlanda. Što je ovaj i napravio. Jedini ustupak bio je vratiti Boguta u rotaciju u minutama kada je Kanter na parketu, gdje Warriorsi ovaj put nisu bili kažnjeni, uglavnom jer Kanter jedva da je vidio loptu.

A uz svu hvalu koju zaslužuje Steph za to što je držao momčad u igri 36 minuta, kao i priznanja koja treba odati Klayu za obranu te Draymondu za još jednu odličnu playmakersku predstavu u 4 na 3 situacijama, na kraju je možda presudila – klupa. Točnije, energija koju su Warriorsi imali u zadnjoj četvrtini (Kerr se nije zezao s četiri rezerve te je Stepha držao cijelu četvrtu na parketu uz Klaya). Problem igranja s šuterskom postavom poput ove s kojom su Blazersi pokušali završiti utakmicu (Hood na krilu, Turner partner Leonardu pod košem) je što nemaš dovoljno mišića ni u sredini ni na perimetru i to se itekako osjetilo u završnici i produžetku gdje su Warriorsi probijali obranu kako su htjeli i još skupili hrpu skokova u napadu. Looney je bio sjajan pod košem (kako je vrijeme odmicalo pokazao je i nešto poteza u postu, čisto da podsjeti da je u srednjoj smatran iznimno talentiranim prospektom s igrom licem košu, ne tek šljakerom), McKinnie opet energičan iz pozadine i ova mentol ultra light verzija death lineupa bez problema je privela seriju kraju. Dakle, nikakvog vatrometa od trica i tranzicije, tek upornost. I manjak pulsa na drugoj strani.

5 thoughts on “36

  1. Nema lipse nego gledat Stepha u ovome izdanju. To da igraju bolje (barem estetski) bez Duranta je stara stvar, ovo su oni Warriorsi koje smo gustali gledat prije par sezona. Medutim, u potencijalnome finalu protiv Bucksa? Ne znan koliko sanse imaju bez njega. Jer u obrani nemaju zamjenu za njega, a u napadu ce opet dobro doc kad sve stane ili Bucksi krenu preuzimat.

  2. Za mene je u ovoj seriji jedino iznenađenje koliko su Warriorsi dobili od klupe, nisam to očekivao.Steph nikad nije iznenađenje,čovjek je jednostavno brilijantan, uživanje za gledat.Jutros je promašio prvo slobodno bacanje u zadnjoj četvrtini u zadnjih pet godina playoffa??! Nevjerojatno.

  3. Bez KD estetski to izgleda sjajno, lopta kruži na sve strane, više to izgleda kao kolektiv nego kao hijerarhija, ali koji su kurac svi digli ‘famu’ oko toga kao da KD nije član Warriorsa nego, eto, čovjek koji im daje drugu dimenziju. Ono, okej, bili su prvaci i bez njega, zna se tko je glavna škvadra, ali isti taj KD je dvostruki MVP, lik koji je zabija 34 poena u PO, uz Kawhija najbolji igrač lige. S druge strane, da nije bilo njegovih partija protiv Rocketsa, a znamo kako su šepavi Steph i Klay bili, pitanje je da li bi se sada pričalo o Dubsima kao metamorfozi Klayja, Stepha i Greena.

  4. Cao svima,

    Imao sam tu srecu da poslovno budem u Seattlu ovih dana tako da sam svratio sa drustvom u Portland na kvalitetno pivo i da pogledam utakmicu. Moje prvo NBA iskustvo tako da sam bio prilicno skeptican prema atmosfera, no bas sam se prevario. Navijaci u portlandu su sjajni i atmosfera je prvenstveno kosarkaska, a ne bilo sta drugo. Na putu do dvorena sam se upoznao sa nekoliko i svi su jako obavesteni, pocev od toga kolko placaju godisenje Leonard do kome istice ugovor itd…
    Najjaci momenat tokom utakmice je defitivno bilo skandiranje Meyers Leonard koje je vecina navijaca prihvatila uz smeh.
    Sto se same utakmice tice Steph i Lillard izgledaju jos impresivnije uzivo, a odma se vidi da je Dreymond Green general ove ekipe i da radi razne stvari koje kamere ne zabeleze.
    Svi smo dobili crvene majice portland koje su nas cekala na mestima, ja dobio XL tako da sam se zamenio sa debelim crnjom u dresu dreymond greena koji je dobio M.
    Modacenter je kao dvorana jako slicna kao Beogradska Arena koja je inace dizjanirana po uzoru na NBA dvorane. Svi udju za 5 minuta, a isto tako se lako i isprazni.
    Da ne duzim previse, jos samo da dodam da je Portland fantastican grad. Ruzan ali jako sarmantan, pun opicenih ljudi i sjajnih restorana i kafica. Najbolje pivo i kafa. Pa ako neko bude u okolini toplo preporucujem da ga poseti.

  5. Nekako sam dojma da ni Bucksi nece imati rijesenja za ovakvu igru Warriorsa. Barem ne konacnog rijesenja. Cak i bez KDa. Pogotovo ako im serija sa TOR ode u 7. A po svemu sudeci mogla bi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *