POWER RANKINGS WEST W1

Premali je uzorak za bacati kroz prozor očekivanja koja smo imali prije starta, ali nema sumnje kako neki trendovi, pozitivni i negativni, viđeni u prvih nekoliko utakmica imaju temelje. Radi lakšeg pregleda, idem s dva posta, prvo Zapad pa kasnije tokom dana Istok.

01 CLIPPERS

2-1, kvalitetna pobjeda protiv Lakersa, uvjerljivo gaženje Warriorsa, potpuno nepripremljeni na angažman i kvalitetu Sunsa

Nekako smo pred start lige isticali neizvjesnost kao vrlinu ove sezone, odbijajući nekoga opteretiti titulom favorita. Da bi Clippersi nakon dvije uvodne utakmice sami pokazali da se ne boje prihvatiti tako nešto i izdvojiti se kao klasa za sebe na Zapadu. Odmah smo vidjeli sve kvalitete koje čine potencijalnog prvaka – odličnu obranu koja je preuzimanjem, udvajanjem i energijom uštopala LeBrona i Davisa, duboku rotaciju koja im omogućuje broditi kroz sezonu bez većih potresa i kirurški precizan napad koji se bazira na dva suludo učinkovita elementa (da ponovimo jer ponavljanje je majka mudrosti – pick igri Williamsa i Harrella te Leonardu u 1 na 1 situacijama).

O pobjedi protiv Lakersa smo već pisali, a ovu protiv Warriorsa ne treba preuveličavati jer su igrali protiv toliko inferiornog protivnika da bi sve osim uvjerljive pobjede bilo ogromno razočaranje. Da su tako razmontirali Memphis, nitko se ne bi uzbudio, a dodatna poanta je da bi protiv malo koga igrali takvim intenzitetom – naime, kao i šira javnost, i sami su podlegli natpisu na prsima te su gazila protivnika zbog nekih starih frustracija, ne zbog potrebe trenutka.

A recimo upravo je taj pristup nedostajao protiv Sunsa. Momčad poznata po manjku smisla u igri i nedostatku obrambene energije, uz to momčad koja je pred njih istrčala bez dva ključna igrača, Rubia i Aytona, klasična je zamka za “lako ćemo” pristup. Jer, uz neosporni talent u Bookeru koji može izmisliti poene, ovi Sunsi sada imaju i dubinu kojom na jednu večer mogu maskirati čak i ovakav manjak, a imaju i strukturu, posebice defanzivno.

U trenutku kada je trebalo dobiti utakmicu obranom, Clippersi su se krenuli napucavati i nisu imali odgovor. Jedno pitanje o kojem bi valjalo razmisliti – koliko će dugo moći startati sa Shametom, Zubcem i Pattersonom. Ako uzmemo u obzir da će Shamet na klupu kada se vrati George i da je ovo tek krpanje dok ne budu na parket mogli poslati idealni sastav, svejedno ostaje pitanje rotacije visokih – jednog od ovih možeš sakriti kao startera i tako nastaviti koristiti cheat code zvan Williams-Harrell protiv drugih postava. Dva, to je već previše ambiciozno. Lako za eventualne loše šihte nakon kojih moraš dodatno trošiti energiju da se vratiš u igru, veći problem je što Lou i Trez onda nemaju toliko prilike raditi razliku već je moraju brisati.

Obzirom na broj krila koja imaju mogu poduzeti dosta toga, a ne bi bilo loše kada bi se ugledali na Carlislea i prilagođavali se protivniku. Sve više je momčadi protiv kojih komotno možeš startati s Harklessom kao četvorkom ili Greenom kao peticom. Samo, svjestan je Doc što ima u rukama, zna gdje stoji u široj slici, tako da ne vjerujem kako će previše dirati u rotaciju.

02 NUGGETS

2-0, nisu bili uvjerljivi ni protiv Blazersa, a ni protiv Sunsa

Jokićeva inspiracija prevagnula je protiv Portlanda, protiv Sunsa su se provukli u produžetku, a poanta je da su obje utakmice mogli izgubiti. Jokić stvarno izgleda ogromno i nevjerojatno je koliki teret može nositi i doslovno i figurativno ovakvom lakoćom, a nosi ga itekako jer trenutno tri startna vanjska nisu baš šuterski pouzdana (Harris je kriminalan, od selekcije do učinka).

Millsap, Craig i Grant defanzivno su izuzetni i ako je nešto bilo prevaga uz Jokićeve poteze u napadu, onda je to njihova energija i sposobnost pokrivanja svih onih rupa u sredini do kojih dolazi kada Nikola iskoči na pick (to je taktika koju će očito i dalje najviše koristiti, a i ima smisla jer Jokić jednostavno ne može čuvati sredinu, a ovako ogroman sada je još veći problem kada iziđe prema perimetru i zatvori koridor).

Kada šutevi počnu upadati i kada klupa opravda titulu jedne od najboljih u ligi, bit će se puno lakše kotrljati. Do tada, činjenica da opet mogu računati na obranu veliki je plus.

3 LAKERS

2-1, nakon što su Clippersi razotkrili najveće im slabosti, razmontirali su Jazz i odradili posao protiv Hornetsa

Stilski izgledaju loše s ovim sporim ritmom i forsiranjem mismatch igre, ali dok im je to protiv Clippersa bio problem, protiv Jazza je imalo smisla. LeBrona nije imao tko čuvati, a i Davis je dominirao u minutama bez Goberta na drugoj strani. Plus, Vogel ga je konačno gurnuo u rolu startnog centra na početku treće i to je dodatno raširilo reket – protiv momčadi kao što je Jazz koja nema ozbiljnu četvorku, definitivno mogu vući ovakve poteze i puno ranije.

Na neki način su zbog manjka opcija na rosteru prisiljeni igrati s playoff pristupom i pitanje je koliko će ovim iscijediti Jamesa i Davisa. Uostalom, Davis je već protiv Hornetsa izgledao kao da je opet načeo jedno od svojih problematičnih ramena, a definitivno si ne mogu dopustiti jednu takvu ozljedu.

4 JAZZ

2-1, iskoristili kaos u Sacramentu da poprave brojke nakon uvodnih utakmica koje uključuju tešku pobjedu protiv Thundera i uvjerljiv poraz od Lakersa

Protiv Kingsa su imali šuterski trening što im je dobro došlo nakon problematične predsezone i ne pretjerano uvjerljivog ulaska u sezonu Conleya i Bogdanovića. Odmah je u oči upala problematika na poziciji četvorke gdje imaju tri kandidata za ozbiljne minute, ali i specifičnu situaciju koja baš ne otvara onoliko minuta koliko se očekivalo.

Naime, kako su Conley i Mitchell poprilično niska kombinacija, O’Neale je već upisao 2 starta kao dežurni stoper zadužen za ključnog protivničkog kreatora, što limitira minute za kombinaciju Ingles-Bogdanović. Tu je očito dogovoreno kako Ingles ulazi s klupe jer kao bolji playmaker može više pomoći u rezervnim postavama, međutim tko će završavati utakmice? Bojan i Joe ili Joe i Royce? Napad ili obrana? Uz to, treba pronaći minute i za Greena koji je nešto masivnija opcija i može pomoći u određenom matchupu (doduše, definitivno nije fajter u rangu Bojana i Joea pa možda i nije bitan).

Posebice će biti zanimljivo vidjeti kako će se ovdje snalaziti Snyder koji je sistemski trener i koji se nije prilagođavao previše ni dok je imao Crowdera i Favorsa na raspolaganju kao potpuno drugačiji tip četvorki. Hoće li ovdje rotirati ovisno o protivniku ili će se držati svojih navika? Za sada je ideja da Ingles mijenja prvo Mitchella, zatim O’Nealea, dok ostali igrači imaju standardnog blizanca (Bojan i Green, Conley i Mudiay, Gobert i Davis). I tako do zadnjih 5 minuta kada će igrati tko? U ovom kontekstu nedodirljivima bi smatrao jedino Mitchella i Goberta, dok bi čak i Conleya ovisno o matchupu mijenjao O’Nealeom kako bi mogao istovremeno imati i Inglesa i Bogdanovića u igri.

I dok pridošli igrači traže napadački ritam nose ih Mitchell i Gobert, međutim nije sporno da će s vremenom na toj strani biti sve bolji. Defanzivna pitanja, bez obzira što su brojke u prve tri utakmice dobre, ostaju dok god postoji taj mismatch koji kvalitetniji protivnici mogu koristiti, kao što su to uostalom pokazali Lakersi, odnosno LeBron. Uglavnom, nisam nikada bio od onih koji su vjerovali da Jazz spada u sam vrh izazivača, a nakon ovog uvoda nekako još manje vjerujem u to. Jednostavno, previše je tu detalja koji ne štimaju idealno da bi ih sve mogli sakriti tijekom tri playoff serije.

5 MAVS

2-1, pobjede protiv Wizardsa i Pelicansa, poraz od Blazersa

Da su imali malo više sreće mogli su imati i 3-0, a onda opet ovako je realnije jer ni u prve dvije utakmice nisu igrali toliko dobro. Nedostatak čovjeka koji može stabilizirati igru kada na parketu nisu zajedno Dončić i Zinger je očit, ali još očitije je koliko su dobri kada su njih dvoje u igri. Ne treba biti veliki znalac za zaključiti kako će, u slučaju da izbjegnu ozljede i budu u stanju imati ih na parketu pola utakmice zajedno kao što je do sada slučaj, Mavsi gotovo sigurno ući u doigravanje.

Powellov povratak će pomoći, ali i bez njega su se zahvaljujući Carlislevom rotiranju dobro držali. Već u drugoj tekmi protiv Pelicansa trener Mavsa je izvadio Klebera i startao s Finney-Smithom na četiri jer je na drugoj strani imao Ingrama što je svakako pomoglo rasporediti minute ostatak utakmice. Uostalom, da Mavsima fali mesa na visokim pozicijama najbolje govore ove utakmice u kojima je Kleber startao i u kojima je Carlisle s klupe dizao tek vanjske igrače. Čak petoricu protiv Wizardsa gdje je kao starteru dao šansu Leeu, da bi već protiv Blazersa veterana zakopao na klupu i u startnu postavu ubacio defanzivca Finney-Smitha koji je nakon četvorke sada igrao dvojku. S klupe su naravno opet ušli tek bekovi – Brunson, Curry, Hardaway i Jackson.

Carlisleova sposobnost miksanja tako će iscijediti zrno prednosti gdje god je to moguće, a s Powellom nazad imat će taman rotaciju od 10 ljudi za gurati kroz sezonu. Doslovno, osim u slučaju katastrofalnih ozljeda, ne vidim scenarij u kojem Luka, Zinger i Rick ne završavaju između 45 i 50 pobjeda.

6 ROCKETS

1-1, poraz od Bucksa, pobjeda protiv oslabljenih Pelicansa

Score je odličan obzirom na Hardenove brojke. Protiv Bucksa su čak izgledali konkurentno veći dio utakmice dok nisu počeli bacati cigle i živjeti od Westbrookovih ulaza – kao da smo odjednom gledali Thunder u dresu Rocketsa. Sila tu nije upalila jer su Bucksi i bez Giannisa bili potentniji i raznovrsniji u napadu, ali su se zato na silu provukli protiv gostiju iz New Orleansa koji su u međuvremenu ostali i bez Holidaya.

Napad će valjda igrati bolje kada Harden nešto pogodi jer koliko god Russ ponekad ruši koncept svojim nekontroliranim jurišima u sredinu i nerezonskim šutovima s poludistance, toliko je donio i zanimljivih pomaka, pogotovo kroz tranziciju. Dakle, tu ih neće potopiti.

Međutim, što s obranom? Ovo je i dalje upitan roster koji postaje dodatno problematičan kada zaigraju smallball, što je i glavni razlog zašto su izgubili od Bucksa – Tucker na petici nije imao nikakve šanse kada bi se Lopez spustio u post. Ok, možda su oni mogli isplivati da su kapitalizirali tu šutersku širinu u napadu, ali može li se na takvom pristupu graditi ozbiljne ambicije? Premalo je tu plus defanzivaca, previše upitnika i za njihovo dobro bolje je da što prije pohvataju konce igre u napadu.

7 SPURS

2-0, dva zicera, protiv Knicksa i Wizardsa, su apsolvirana, pa makar bez pretjerane uvjeljivosti

Opet, koliko god visili protiv Wizardsa, pokazali su zašto su opasni i zašto ih se ne može nikako otpisati iz top 8 na Zapadu. Možemo misliti što god hoćemo o DeRozanu kao temelju oko kojega gradiš franšizu, ali ono što nije sporno je da čovjek može zabijati i da je majstor zanata. Kada je trebalo dobiti Wizardse, uzeo je stvar u ruke i kombinacijom sjajnog rada nogu i pouzdanog driblinga stavio koliko je trebalo. LMA je sličan igrač, majstor baleta koji će se uvijek naći u pravoj poziciji da zabije onaj svoj mekani skok-šut i s ovakvom dvojicom uvijek možeš zabiti dovoljno na postavljene obrane. To je ogromna, ogromna kvaliteta, itekako bitna u završnicama gustih utakmica i to nemaju svi sa sličnim ambicijama.

A ni rotacija nije loša. Murray je odmah donio energiju svojim ulazima, to je nešto što nisu imali lani kada je DeRozan jedini mogao koliko-toliko redovito do obruča, a uz to sada doslovno mogu igrati 48 minuta presinga na loptu na playmakeru protivnika kombinirajući Murraya i Whitea. Ne pucaju puno trica, ali Forbes i Mills su takvi šuteri da preciznošću nadoknađuju manjak volumena. Uglavnom, poanta je da se za napad ne moraju bojati, trebao bi ostati u gabaritima lanjskoga, dok obrana i dalje šteka, ali ima potencijal biti bolja čisto zbog ove dvojice terijera na vanjskim pozicijama.

Ono što upada u oči kao najveći problem je rotacija visokih. LMA je de facto centar, a za sada poziciju drugog visokog krpa Murray umjesto Poeltla jer je ovaj nekako prirodnije rješenje za drugu postavu u kojoj se Gay penje na četiri. Pop za sada koristi dvije postave, s tim da je naravno dio minuta rezerviran i za igranje zajedno Gaya i Aldridgea.

8 BLAZERS

2-1, poraz od Denvera, pobjede protiv Kingsa i Mavsa

Zanemarimo li odrađeni posao protiv Kingsa gdje su imali lakši šuterski trening, u ova dva ozbiljna dvoboja ostavili su više nego solidan dojam. Stotts je pokušao s više klupe protiv Nuggetsa i nije išlo, pogotovo ne u momentima kada bi na parketu bile sve rezerve. Hezonja, Skal i Simons jednostavno nisu dorasli situacijama u kojima se od njih traži da stvaraju poene i tu je vrlo brzo postalo jasno da će morati jahati Damea i CJ-a.

Već protiv Mavsa tako je na parketu stalno bio jedan od bekova i naravno da je tu onda bilo lakše zabiti dovoljno. Startna visoka postava izgleda solidno, međutim problem back-up centra itekako je lako uočiti. Collins će morati igrati tu rolu sve više i više, a to onda znači da će na četiri minute dobivati Hood (ili čak Hez kao što je bio slučaj protiv Mavsa kada je Collins otpao zbog ozljede) dok će Bazemore izgleda stadardno igrati trećeg beka u clutchu.

Stotts već sada pokazuje tendenciju igranja bez Whitesidea u završnicama jer čovjek je previše jednodimenzionalan u oba smjera da bi mogao pomoći u tim momentima kada intenzitet igre odlazi na jednu višu razinu, međutim i tu ima problem jer Collins, iako ima sposobnost izlaska na perimetar i spot-up šuta, dakle sve ono što Whitesideu nedostaje, jednostavno ne može držati reket pod kontrolom. Opet, bez njega u rotaciji, a pokaže li se ozljeda ramena ozbiljnom mogao bi propustiti neko vrijeme, problemi su još veći.

Tu će Blazersi imati ogromnih problema defanzivno jer su jednostavno presitni, ali bit će dovoljno prilika u kojima će to moći kompenzirati napadačkim učinkom. Uglavnom, slabija momčad od lanjske, ali još uvijek dovoljno solidna da ulazak među 8 može smatrati realnim ciljem.

9 SUNS

2-1, moglo je biti i 3-0 da su imali malo više sreće u Denveru, ovako su barem doma razbili Kingse, a onda i rutinerski dobili završnicu protiv Clippersa

Izgleda da su Sunsi ovoga ljeta povukli toliko dobrih poteza da ih ni prisustvo Sarvera ovaj put neće smetati. Kvragu, čak ni Aytonovo pušenje droge, pa ni Rubievo koljeno, nije ih usporilo na putu do 3 odlične partije.

Naravno da neće nastaviti ovim tempom, ali ne treba biti ni previše skeptičan – Sunsi su imali talenta, bilo je samo pitanje može li se sve odmah posložiti pa da budu barem ono što su Kingsi bili lani, dobra priča koja će veći dio sezone održavati snove o plasmanu u doigravanje.

A izgleda da se posložilo. Da, Booker je bio briljantan protiv Clippersa i prelomio je utakmicu šutom iz vana, ali nije da takvih njegovih partija nismo gledali i ranijih sezona. Pričekajmo da vidimo može li biti učinkovit više od jednom u dva tjedna. Ne, ono što treba istaknuti je činjenica da se Booker trudi u obrani.

Odnosno, da se svi trude u obrani, a znojni dresovi su nešto što zadnjih godina nismo gledali kada je u pitanju bio natpis SUNS ili PHX preko prsa. Istaknuti da je Monty Williams pun pogodak kao trener ne bi bilo pošteno prema Kokoškovu jer Monty definitivno ima bolji roster. Al’ definitivno tako izgleda.

Jer, čovjek je uspio ono što odavno nije nijedan trener u Phoenixu, a to je natjerati igrače da igraju fundamentalno dobru košarku – ovi Sunsi igraju agresivno 1 na 1, probijaju se kroz blokove, trče zatvarati šutere. I, ništa manje važno, kreću se u napadu. Nije ovo neobavezni run and gun već košarka u kojoj lopta ide uokolo i traži se slobodan čovjek. Opet nešto što odavno nismo gledali u Phoenixu.

Rubieva borbenost i nesebičnost bili su ključni u uvodnoj pobjedi protiv Kingsa iako treba priznati da su naletjeli na protivnika koji je u potpuno suprotnom stanju od njih, protivnika čiji potencijal i kemija idu debelo prema dolje i koji je izgleda totalno fulao s trenerskom rošadom. Međutim, i bez Rubia protiv Clippersa su zadržali identitet i tu je očito da je dubina ključ.

Lani nisu imali playa osim Bookera, danas ih imaju hrpu jer ne samo da je Carter dobar back-up iza Rubia, već imaju i zdravog Johnsona. Svi su donekle opasnost s perimetra, ali su prije svega solidni defanzivno – ako i Rubia nema na parketu, Carter i Johnson su više nego sposobni odraditi posao na lopti. Šarić i Baynes su borbeni i nikada nije bilo upitno da će gurnuti tijelo pod tenk ako zatreba, ali su i totalno nesebični igrači koji znaju dodati ako se ukaže prilika, a mogu ubaciti i tricu. I tu je onda za sada ključni visoki čovjek – Kaminsky. Koliko dugo će moći igrati na ovoj razini teško je reći, ali njegova kombinacija šuta iz vana i agresivnog napadanja mismatcha u postu donosi ogroman plus u napadu.

Na krilima znamo da imaju talenta, netko uvijek može bljesnuti, tako da je sada samo pitanje koliko dugo mogu izdržati ovako igrati u oba smjera. Ako će nastaviti kružiti loptom i kretati se bez nje, bit će lakše održati šutersku razinu, a obrana je ionako samo pitanje truda. Naravno, uvijek imamo ovakve momčadi od kojih se ništa ne očekuje, momčadi koje iznenade time koliko su u biti solidne i tu na račun nedovoljno pripremljenih i nedovoljno angažiranih protivnika dođu do kvalitetnih pobjeda. Dakle, tu je sada pitanje koliko će još trebati ligi da ih skautira i prilagodi se novom kontekstu u kojem su Sunsi zaslužili da ih se shvati ozbiljno. Ono što je za Sunse bitno – kada dođe do te prilagodbe, treba nastaviti igrati dobru košarku.

10 WOLVES

3-0, pobjede protiv Netsa, Hornetsa i Heata

Wolvesi su se solidno posložili. Odmah treba biti jasno da dobar dio ovoga nije održiv – protiv Netsa su imali više sreće u završnici te su mogli i izgubiti utakmicu dva osrednja protivnika, dok su Hornetsi i Heat bez Butlera na drugoj večeri back-to-backa praktički ziceri. Uz to su dobili suludo učinkovite partije Townsa u kojem se možda i krije MVP kandidat već ove sezone (u budućnosti zasigurno), ali od kojega ipak ne treba očekivati ovakvu šutersku briljantnost tijekom cijele sezone.

Ono što je održivo je pristup. U napadu se konačno sve vrti oko Townsa – umjesto Thibsova inzistiranja na postavljanju i traženju lopte leđima, sada se igra kao što je igrao Davis u New Orleansu. Tranzicija kad god je moguće, a na postavljenu obranu svih 5 igrača izvlači se na perimetar. Nemaju idealan talent da bi ovo garantiralo uspjeh – nema dovoljno šutera ni playmakera – i protivnici će ih brzo skužiti, ali je miljama bolje od onoga što su igrali donedavno. I barem omogućuje Townsu da maksimizira napadački talent koje je bez ikakve sumnje na all-NBA razini.

Obrana je pak ključ – malo tko ima ovakvu kolekciju defanzivaca na krilima koji mogu braniti na lopti, preuzimati i uopće usporavati protivničku kreaciju. Covington i Graham zaduženi su za to u startnoj postavi, ali tek klupa donosi onu ključnu razliku. Saunders je sjajno posložio rotaciju i ova ideja da igra s Culverom, Okogiem i Laymanom između Napiera i Vonleha se odmah isplatila.

A tu je onda i onih par šihti koje Towns igra s četiri rezerve umjesto Vonleha gdje Wolvesi izgledaju sjajno. Naravno, opet je tu dobar razloga činjenica da imaš Townsa na parketu protiv slabijeg talenta, ali ova tri krila ga idealno nadopunjuju energetski.

Jebiga, samo na kraju se sve svodi na činjenicu da su ti bekovi Teague i Napier, odnosno da ti je Wiggins druga opcija. Dva playa čak ni usprkos ovakvom uvodu u sezonu ne izgledaju sjajno. Teague očito više nema optimalnu brzinu i iako je doktor pick & roll igre više je tu da prenese loptu i pokrene akciju nego nešto kreira, dok Napier trenutno ne može zabiti skok-šut. A Wiggins je Wiggins. Njemu otvoreni prostor s kojim Wolvesi igraju također odgovara i definitivno ima više prilika za doći do obruča što mu je očito jedina vještina, ali postotci su i dalje ispod razine za takvog potrošača.

Zato Wolvese i ne treba uzeti u obzir kao ozbiljnog pretendenta za zadnjih par playoff pozicija, ali, dok imaju ovakvog Townsa i dok rade razliku s klupom, definitivno mogu vrebati iz pozadine i iskoristiti priliku ako im se ukaže.

11 PELICANS

0-3, nespretni porazi od Toronta i Houstona, tek ih je Dallas relativno lagano preskočio

Stvarno nemaju sreće. Prvo je Zionova ozljeda dovela od problema s rotacijom visokih, a onda je stradao i Jrue. Rupa koju si kopaju uskoro će biti prevelika i vrlo vjerojatno ostaju bez ono malo šanse što su je imali da se dokopaju doigravanja. Ali, nije sve stvar sreće. Recimo, to da igraš dobro 43 minute, ali ne i u zadnjih 5 popriličan je problem koji je isključivo stvar manjka elitnog playmakera. A eto protiv Rocketsa nisu mogli računati i na najboljega kojega imaju zbog ozljede Holidaya.

Ingram solidno zabija, ali neće vam donositi pobjede iz večeri u večer, čak ni kao četvorka. Dallas je odlično koristio manjak opcija pod košem namještajući si matchup po potrebi, Toronto i Houston imaju nešto više iskustva i closera – dovoljno za preskočiti Pelicanse. U napadu se igra solidno, sa širokom rotacijom, puno trke i dodatnih pasova jer stvarno imaju nesebične i kreativne igrače na gomili pozicija. Ali. Obrana u kojoj Melli dobar dio večeri igra peticu, a na četvorci su uglavnom igrači koji nemaju ni visinu ni masu, jednostavno ne može izdržati. I to kako defanzivno igraju je možda i najveće razočaranje jer se dosta očekivalo od njihovih bekova i uopće od rostera s ovakvim profilom igrača.

Uz to i Favors je prečesto ostavljen na širokom prostoru kojega ne može pokriti, predaleko od obruča, a nema nikoga tko mu može čuvati leđa. Najluđe od svega, doveli su za koordinatora Bzdelika koji je kao trebao učvrstiti obranu, a u biti je svojim inzistiranjem na preuzimanju potpuno uništio kvalitete koje bi Favors imao u više zonskom pristupu.

12 THUNDER

1-2, porazi od Jazza i Wizardsa, pobjeda protiv Warriorsa

Nakon što su se solidno držali protiv Jazza, šamaranje u završnici utakmice od strane Beala i društva ipak nas je podsjetilo da nisu u krugu momčadi koje će se boriti za osmo mjesto. Iskoristili su trenutno stanje rasula u Warriorsima da ih pregaze, ali u suštini su dosta slični – imaju solidnu veteransku kičmu i nikakvu dubinu, što je ogroman problem na ovakvom Zapadu. Barem su svjesni situacije pa SGA ima sve ovlasti.

13 WARRIORS

0-2, pregaženi od Clippersa i Thundera

Da protiv ekipa kao što su Clippersi nemaju izgleda to je bilo jasno svakome već pri pogledu na papir, ali stvari su ovdje gore nego se čak i najveći pesimist mogao nadati. Osobno nisam vidio kako mogu do doigravanja s ovim rosterom (iako su ih brojke gurale u tu bitku za osmo mjesto) jer jednostavno imaju manjak svega – usporedite ih samo s Wolvesima koji trenutno jašu solidnu rotaciju. Kamoli s Blazersima i nekom ekipom tog ranga.

Istina, nisu imali sreće jer su ostali i bez Looneya i WCS-a, nema sumnje da će njihovim povratkom biti lakše igrati u oba smjera. Isto tako uzmimo u obzir da su ovo 2 od 5 najboljih igrača koje Kerr ima na raspolaganju, a igraju istu poziciju. Istu onu na kojoj je i Draymond najbolji. Dakle, kako tu izvući maksimum iz talenta kojega imaš na raspolaganju?

Rupa na krilima je prevelika, a boljeg dokaza za to od sudbine Fonza McKinniea ne treba (gdje je nestao čovjek, gdje se skriva on – njegova priča je još jedan razlog zašto su Warriorsi ove sezone osuđeni na razočaranja).

Ovo protiv Thundera je u neku ruku i splet nesretnih okolnosti jer su isključenjem Russella ostali dodatno osakaćeni, ali i to govori da su u sezonu ušli više kao Kingsi, totalno nepripremljeni, nego kao momčad koja bi mogla do 40 i nešto pobjeda.

14 GRIZZLIES

1-2, porazi od Miamia i Chicaga, pobjeda protiv Netsa

Za momčad u rebuildingu poput njih manje je važno kakvog smisla imaju rotacija i sistem, važnije je kakav je mladi talent. Uglavnom, već nakon tri utakmice, a posebice nakon predstave protiv Netsa, jasno je da nakon Jacksona u Morantu imaju i drugi temelj za svjetlu budućnost. Već se možemo zabavljati pitanjima poput ovoga – bi li radije gradili budućnost oko Moranta i Jacksona ili Foxa i Bagleya? Da barem oko sebe imaju bolje šutere kada već nemaju veterane koji će im pomoći nositi teret, sezona bi prošla nešto ugodnije, ali ni ovako nije loše.

15 KINGS

0-3, pregaženi od Sunsa, Blazersa i Jazza

Protiv Sunsa su se možda mogli vaditi na probleme Foxa s osobnima, ali, sljedeće dvije utakmice su potvrdile da je situacija ovdje puno kompleksnija. Kingsi nisu ni lani bili oličenje efikasnosti, ali su barem kroz tranziciju zabijali dovoljno da ostanu u utakmicama. S Dedmonom koji nije centar za trku, a sada i bez Bagleya koji je otpao zbog ozljede, praktički nemaju visokog kojega Fox može hraniti loptama što je opcija manje prema naprijed.

Tako da se sve svodi na individualne poteze i šut iz vana, a problem je što niti imaju previše inspiriranih igrača, niti se trude igrati košarku. Umjesto da odigraju par dodavanja prije šuta, ovdje svatko samo gleda prvu priliku da potegne. Mislim, neki osnovni instinkt svake košarkaške družine je da, ako već nema mismatch nakon tranzicije, barem pokuša kreirati nešto kroz pick & roll. Ovi Kingsi ni to ne rade, opet radije birajući izolacije (znam da je WCS i tu bio idealan partner, ali nije da Dedmon ne zna odigrati barem pick & pop akciju). Sve ovo je znak da trener Walton nije ništa napravio kroz kamp jer ova momčad niti zna što radi, niti ima volje igrati zajedno. Zašto su ono točno dali otkaz Joergeru usprkos svemu što je lani izvukao iz njih?

Naravno da ako si ovako raštiman u napadu ne možeš očekivati ni puno toga u obrani. Bez truda u vraćanju nazad pucaju već u startu i primaju hrpu laganih poena iz kontri, a to što gube utakmice već u trećoj četvrtini dovoljno govori o razini uloženog truda i voljnom momentu. Ne znam, možda se radi samo o lošem ulasku u sezonu kojega može prekinuti jedan dobar razgovor i jedan pravi trening, možda i poneki potez trenera koji ima nešto opcija za razdrmati rotaciju. A možda je ugovor Hieldu bio jednostavno prevelika greška jer ni Fox ni Bogdanović ne izgledaju kao da su im glave na mjestu dok Hield s garantiranom lovom glumi šerifa.

3 thoughts on “POWER RANKINGS WEST W1

  1. Gee, komentar na pick igru Leonarda ove sezone, čini se da je jahanje toga u finalu prosle godine mu godilo, izgleda ko mini Lebron sa svojim dodavanjima, mal je uzorak ali s obzirom da je jedini kreator na rosteru trenutno uz Loua izgleda odlično.

  2. @ m12 – uvijek je bio iznadprosječno učinkovit, i lani ili dok je bio u Spursima, tako da je pitanje bilo zašto nije ranije ovoliko napadao s loptom. odgovor možemo tražiti u sistemskim potrebama, a uvijek se smatralo da i nije toliko dobar dodavač i da u tim situacijama uglavnom koristi pick za vlastiti finiš. e, sada je uduplao broj akcija i osim što i dalje finišira vrhunski, pokazuje da može i dodati kada ima više prilike. s tim da treba uzeti dvije stvari u obzir – mali uzorak i kontekst. na većem uzorku možda mu ovoliki broj prilika smanji učinkovitost što sumnjam jer čovjek jednostavno ima takav dribling i ne gubi lopte bezveze, eventualno se može promijet omjer situacija koje završava asistom, odnosno šutom, u korist ovih drugih. a što se konteksta tiče, ne treba zaboraviti da on sada mora kompenzirati manjak Georgea koji je također pouzdan kreator u pick igri i koji će mu kada se vrati oduzeti dobar dio ovih prilika i tako ga približiti nešto klasičnijim brojkama. uglavnom, poanta je da Kawhi može sve što treba kada treba, zato i je trenutno najbolji igrač u ligi

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *