MIDWEEK REPORT (MIA-WAS)

Sjajnih utakmica kao u priči. Pa pričajmo. I da, preksutra podcast. For shure. Pa može i poneko pitanje, ali da je lucidno kao dodavanja Luke DonKinga.

MIAMI

Ugodan raspored se nastavio domaćinstvom protiv Cavsa koje su demolirali do sredine druge četvrtine i to usprkos 3-16 večeri Butlera (Jimmy je došao na zagrijavanje u 4.15 tog jutra pa mu se do utakmice usporio metabolizam). Monstrum s klupe zvan Goran Kelly Tyler zabio je 45, što nije rekord sezone jer već ima večer u kojoj je ubacio 47.

MILWAUKEE

Bez ikakvih problema su došli do pobjeda protiv Bullsa, Hawksa i Blazersa. Uz standardno sjajnog Giannisa počela je i trica upadati boljim postotcima. Puno boljim – u ove tri utakmice ubacili su ih 48 od 127, što iznosi 38% ili ako hoćete to je 144 poena iz 127 posjeda. Dakle, razdoblje uigravanja je gotovo i stroj je spreman za nizove pobjeda na laganini rasporedu. Ono, čak je i Bledsoe u zadnje dvije utakmice izgledao kao all-star.

MINNESOTA

Njihovo dvostruko nadmudrivanje s Jazzom bilo je vrhunac tjedna. Prvo su nadigrali Goberta i društvo u Salt Lakeu u utakmici u kojoj je Towns sa sedam trica lomio obranu Jazza dok je nije slomio. Gobert je bio nemoćan u zoni ili izgubljen na pola puta, tako da je Snyder pokušao s Inglesom na Townsu dok je Gobert igrao libera. Naravno, Townsu nije smetao takav tip striktnog braniča, a uz to su igrači koje je Jazz pokušao ignorirati zabijali svoje trice. Čak i Okogie. Posebna priča je pak Kelan Martin koje je prvu pravu NBA priliku odmah iskoristio i dokazao da je potencijalno opak šuter. Ili ako ništa drugo profesionalac koji može zabiti otvorene korner trice.

Da ovo nije bila večer Jazza moglo se vidjeti i u situacijama u kojima je Teague 1 na 1 ostavljao Conleya u prašini. Uglavnom, nadigrani na dvije ključne pozicije, Jazzeri su se okrenuli Mitchellu koji nije mogao zabiti otvoreni šut, a niti razigrati Bogdanovića koji je i sam imao problema pokriti Covingtona (nakrcan penalima nije ni uhvatio ritam).

Tako da smo čekali par dana na odgovore iz Utaha. Minnesota je za ovu utakmicu konačno aktivirala Wigginsa, ali prilagodbe Jazzera bile su vrhunske. Nije ovaj put bilo trikova, već je Gobert dobio zadatak izlaziti striktno na Townsa 1 na 1 i tako anulirati najopasnijeg protivničkog šutera. Riskirali su Jazzersi tako s defanzivnim skokom, ali se rizik itekako isplatio. A za ostalo su se pobrinuli strijelci – Bogdanović je dobio potrebnu kvotu akcija i razigrao se (a pomoglo je i što je igrao protiv Wigginsa umjesto protiv one ergele energičnih krila koje koriste Wolvesi), Mitchell je puno bolje birao šutove, a Conley je pretrčao Teaguea. Ovo zadnje je ključno jer, koliko god je Teague solidan košarkaš, ipak predstavlja onu donju granicu NBA startera na poziciji. A Conley veći dio sezone igra granično i ako je Jazz odradio sav onaj posao da završi s takvim playom za one novce…

NEW ORLEANS

Svim problemima s ozljedama usprkos, Pelicansi su nakon 1-7 u prvih 8 utakmica sezone s odličnih 5-2 sebe gurnuli u krug momčadi koje se bore za doigravanje. Nove dvije pobjede stigle su protiv Blazersa i Sunsa. I dok ovu prvu ne treba previše analizirati obzirom na kontekst koji uključuje pojmove poput Lillardova leđa, Melov povratak i druga večer back-to-backa za CJ McColluma, ova druga zaslužuje osvrt.

Dobrim dijelom kompletirani, dakle samo bez Favorsa i Harta, Pelicansi su dočekali načete Sunse bez dva startera i najvažnija defanzivca, Baynesa i Rubia. Kombinacija Ingrama, Holidaya i Redicka bez problema je odrađivala posao u napadu protiv desetkovane obrane, tako da je ključno bilo samo odraditi dovoljno u obrani kako bi Sunse držao na distanci. I iako su ovi bili uporni doslovno do zadnje sekunde, Holiday na Bookeru uz dobru dozu udvajanja bili su dovoljni za držati ključnog protivničkog kreatora pod kontrolom.

Ovaj kaos u koji je upao Zapad možda nas je ostavio bez previše momčadi koje imaju ozbiljan playoff potencijal, ali će zato ovo ganjanje dodatnih nekoliko utakmica doigravanja biti zabavno jer, kao što je i ova utakmica dokazala, svaka ozljeda i svaki posjed imaju težinu.

NEW YORK

Cavsi bez Lovea i Nancea bili su kao naručeni da ih nadjačaju – Randle je dokazivao vlastitu vrijednost dominacijom u sredini i to je uz dozu Morrisovih solo akcija bilo dovoljno. Nebitna utakmica, baš kakve Julius voli.

Puno relevantnije izdanje pružili su protiv Sixersa – izgledalo je da će izgubiti bez borbe, a onda je u nastavku Gibson počeo koristiti uspavanost Embiida dok se Ntilikina rastrčao u oba smjera. Samo tako su izgradili prednost i tek pravovremene trice vratile su Sixerse u život.

Poanta je klasična – nikada nije loše ulagati određeni trud u to što radiš.

OKLAHOMA CITY

Povratak Paula i Shaia u Staples zamalo je završio trijumfalno. Shai se baš i nije naigrao pored terijerskog dvojca Mann-Beverley i uglavnom je čekao situacije u kojima bi ga preuzeo Zubac, ali zato je CP3 odradio solidnu partiju potpuno kontrolirajući loptu. Što protiv ove obrane nije nimalo lako. Veza njega i Adamsa uz povremeni poen Galloa i Schroedera zamalo je bila dovoljna za ukrasti utakmicu, samo opet nisu bili u stanju zabiti kada je najvažnije. Da su riješili pola ovih utakmica koje stanu u 1 loptu u svoju korist, danas bi imali valjda 8-5 umjesto 5-8.

Sutradan nisu imali šanse protiv svježih Lakersa, ali nisu pali bez ispaljenog metka, ponajviše zahvaljujući Schroederu koji je sjajnom rolom s klupe nosio napad. Dok na kraju, po običaju, ni on nije ostao bez municije. Možda da se utakmice igraju 43 minute?

ORLANDO

Imali su samo to gostovanje u Toronto do sada i bolje da na njega nisu ni išli. Na pobjedu su ionako teško mogli računati protiv onog stroja od napada Raptorsa, a o njoj više nisu ni mogli razmišljati nakon što su do poluvremena ostali i bez Gordona i Vučevića zbog ozljeda. Obojica gležanj i obojica cca po mjesec dana u roku nekoliko minuta. Samo takav peh koji bi ozbiljno mogao ugroziti povratak u playoff. I to na nezgodnom rasporedu – nisu toliko teški protivnici koliko je otežavajuća okolnost što imaju gomilu gostovanja upravo protiv ovih momčadi koje se pokušavaju ugurati u playoff na Istoku kojima je ovo samo takva prilika da ih zeznu i steknu prednost u vidu boljeg međusobnog omjera. Sreća njihova što u Issacu i Birchu imaju energetske bombe, a tu su i Aminu i La Bamba, pa možda i prežive. Ako ovi iz vana budu u stanju ubaciti dovoljno.

PHILADELPHIA

Protiv Knicksa su zamalo doživjeli novu sramotu, ali su na vrijeme zaigrali ozbiljnu obranu i, još važnije, počeli ubacivati trice. Točnije, počeo ih je ubacivati Scott koji je bez konkurencije (a i nije da postoji) do sada daleko najbolje oružje koje imaju na klupi. Bilo je lijepo vidjeti Simmonsa angažiranog i agresivnog u oba smjera, ali, to ne znači da uskoro opet neće nestati. Ono što nije bilo ugodno vidjeti je Horforda svedenog na ulogu back-up centra jer napad nije profunkcionirao dok u igru nije ušao Scott s mentalitetom beka-šutera. Kako nije igrao Richardson opet je startao Korkmaz što znači da su opet bacili nekoliko šihti (ne kužim zašto jednostavno ne bi startao Ennis koji barem igra obranu, a uz to bi imao za današnje prilike revolucionarnu startnu postavu bez beka). Burke sramežljivo daje naznake da bi mogao koristiti kao back-up play, ali i on poput Neta i Korkmaza predstavlja defanzivni problem koje je prelako eksploatirati.

PHOENIX

Nažalost, ozljede su ih izbacile iz pobjedničkog ritma i upisali su 3 poraza u nizu, a dva su stigla u ovom tjednu od Kingsa i Pelicansa. Ono što ohrabruje je da su u oba susreta pokazali karakter i da usprkos nepovoljnim okolnostima nisu odstupali od igranja košarke kako su to radili i u “dobrim vremenima” – lopta i dalje kruži, obrana je i dalje borbena. I nikada ne odustaju.

Tako su se protiv Kingsa vratili iz rupe usprkos tome što su večer ranije doma izgubili onu dramu protiv Bostona i što opet nisu mogli računati na Rubia koji je pokušao pomoći, ali se nije vraćao u akciju nakon druge četvrtine. Ostali su i bez Baynesa tako da je pod košem startao Kaminsky te je njihova obrana s njim i Cameronom Johnsonom prečesto ostavljala povoljne mismatcheve koje se moglo eksploatirati.

Protiv Pelicansa su igrali puno žilavije i nisu upadali u prevelike rupe, ali svaki put kad bi pokušali preuzeti kontrolu protivnik bi lakoćom dolazio do poena. E, sad, svjestan da ne mogu braniti bez Rubia i Baynesa, pokušao je Williams barem izvući maksimum iz napada te je koristio postave sa Šarićem na centru i Bridgesom na četiri uz tri beka, a u završnici je na peticu stavio Bridgesa s Johnsonom na četiri uz standardnu trojku Booker-Johnson-Oubre.

Zamalo je ovo upalilo, međutim manjak obrane i manjak raspoloženog kreatora uz Bookera i Oubrea nije se mogao maskirati ni svom širinom ovog svijeta. Oubre je odlično koristio fokus obrane na Bookera, ali ostali su ipak bili previše skromni.

PORTLAND

Nakon poraza od Rocketsa u kojem je Lillard opet podbacio odlučili su odmoriti leđa svog najboljeg igrača i dati mu priliku da se dovede u red jer s njegovih 25% šuta ionako ne idu nigdje. Tako je sljedeća utakmica protiv Pelicansa poslužila za promociju Carmela kao nove četvorke i naravno da stvar nije završila dobro. Melo zasigurno ne može doći s ulice i nositi teret kreatora što dokazuje i 4-14 šut te -20 učinak s njim na parketu u te 24 minute koje je igrao.

U sljedećem testu protiv Bucksa izgledao je nešto bolje, ali dok je Lillard izvan pogona ova momčad ionako nema izgleda ukrcati se u bitku za playoff. Bucksi su ih izrešetali, a jedino je pravo pitanje u ovom trenutku koliko ima smisla forsirati 1 na 1 igru Carmela s poludistance koja apsolutno ne donosi nikakvu korist umjesto da iskoristiš ove minute i testiraš može li Little onu energiju koju pokazuje u oba smjera, a posebice defanzivno, pretvoriti u nešto konkretno.

SACRAMENTO

Ugostili su Sunse i došli do nove pobjede (iako ih je opuštanje u završnici moglo koštati) – sa 6-2 u zadnjih 8 utakmica, odnosno 3-1 od kada su ostali bez Foxa, potpuno su se vratili tamo gdje smo ih očekivali. Doduše, uz dosta pomoći sa strane – osim što se Blazersi i Spursi raspadaju svima pred očima, još su i Sunsi ovdje stigli na drugoj večeri back-to-backa bez Baynesa i s vidno nespremnim Rubiom koji nije ni pokušao igrati u drugom poluvremenu.

SAN ANTONIO

Pad se nastavlja i s porazima od Dallasa i Wizardsa sada su na nizu od 7 izgubljenih. Protiv Dallasa su opet izgledali mlitavo i da se DeRozan konačno nije razigrao i soliranjem ih vratio u utakmicu ne bi doslovno imali što prijaviti. A nakon što je i u ovoj utakmici klupa jedina bila donekle sposobna utjecati na tijek utakmice, konačno su protiv Wizardsa gurnuli Poeltla među startere. Nije pomoglo, iako je startna postava konačno odigrala solidno, dijelom i jer su umjesto Murraya i Whitea među prvih 5 gurnuli i Millsa (Murray očito još nije spreman za ozbiljnu košarku, a Whitea izgleda muči stopalo pa ovdje nije ni igrao).

Međutim, s dva najbolja igrača s klupe među starterima ostali su i bez ono malo dubine i tu se pokazalo da Wizardsi imaju više korisnih košarkaša. Posebice jednoga koji je s 21 poen i 4-7 za tricu vrlo jasno dao do znanja znalcima iz uprave Spursa što su izgubili (Bertans). A o razlici između Beala i prvih opcija na drugoj strani da ne pričamo – Beal je s 21 poen u trećoj četvrtini (bez promašaja, 9-9 iz igre) pokazao kako to izgleda franšizni igrač.

TORONTO

I dalje nema Lowrya i Ibake, ali protiv Hornetsa i desetkovanog Magica im nisu ni trebali. Ima tu dovoljno slashera, šutera i dodavača da sve štima bez problema, a klupa je sve bolja. Davis je onome D izgleda dodao i 3, RHJ je u svojim šihtama strpao u džep Rossa, a Boucher je od mekanog visokog koji je prije svega stretch opcija odjednom zvijer koja kupi skokove u napadu kao da je Kanter. Dodaj još specijalista iz Kapono galaksije Matta Thomasa i imaš solidan roster.

UTAH

Već smo sve rekli u osvrtu na Wolvese. Ona prva utakmica bila je pokazatelj svih razloga zbog kojih im ne treba vjerovati – Conley je izgledao potrošeno, Gobert opet beskorisno u obrani protiv 5 šutera, a Mitchell nedorastao ulozi potrošača koju mu je povjerena. Dva dana kasnije pokazali su sve najbolje – raznovrsnost u napadu u kojem Bogdanovićeva off the ball uloga otvara prostor Conleyu i Mitchellu i u kojem lopta puno bolje kruži umjesto da služi za pimplanje, moć u obrani u kojoj je Gobert strpao u džep Townsa čak i na perimetru dok je O’Neale opravdao postojanje ne samo štopanjem Wigginsa, već i stizanjem pomoći u zatvaranju sredine i na skoku.

WASHINGTON

Bealova briljantna večer, još jedna u nizu, plus Bertansova osveta, jednako utakmica u kojoj na kraju nije bilo drame. Jednom kada su Wizardsi krenuli rešetati kako znaju, Spursi nisu imali odgovor.

4 thoughts on “MIDWEEK REPORT (MIA-WAS)

  1. Na kraju ispalo da su mi ovi Wizardsi jedna od najdrazih ekipa za gledat, unatoc cinjenici da ne mogu zaustavit protivnicki napad ni da im je zivot u pitanju. Fali tu svega i svasta, pogotovo bar neko osrednje nisko krilo, ali Beal i ekipa imaju neku kemiju.

  2. – Koga Dallas treba da juri u potencialnom trade u?
    – Sta treba Bostonu i Torontu da udju u finale istoka?
    – koja bi bila smislena uloga Bagleya u Sacramentu?

  3. Kome bi trenutno Paul najviše odgovarao od contendera? Da li je realno da bi Bucksima digao plafon toliko da ih gurne na 1. mesto na istoku i definitivno?

  4. Pitanje: load medžament. Da/ne? Kako ga ograniciti da ne upropasti natjecanje?
    MVP dosad?
    Mogu li Mavsi dohvatit nekoga od igraca i u ovoj sezoni ili je to to sto imaju?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *