PR EAST W8

Što se događalo prošlog tjedna na Istoku.

01. BUCKS

4-0, nove žrtve bili su Magic, Pelicansi, Grizliji i Cavsi

Raspored i dalje nije težak, svejedno – ovim tempom idu po score 73-9 i rekord Warriorsa. Naravno, ništa od toga, ali svejedno je nevjerojatno koliko je Giannis dominantan. One lanjske usporedbe sa Shaqom i Abdul-Jabbarom opet su aktualne, ali Shaq i Kareem nikada se nisu ovoliko trudili u obrani. U biti, kada vidiš kako Giannis, LeBron i AD shvaćaju regularnu sezonu, ostaje ti samo nakloniti se. Šteta jedino što kada sam lani sletio u Big Easy nisu bili ovakvog raspoloženja – i LeBron i AD su bili više zaokupljeni mobitelima nego igrom. Treba imat sreće.

A protivnici Bucksa je baš nemaju. Isaac i Gordon nisu uspjeli ovaj put uštopati Giannisa, a kao nagradu za sjajnu partiju protiv ovakvih mrcina Giannis je dobio dan odmora protiv Pelicansa. Koji bi da je on zaigrao izgubili valjda s 50 – ovako ih je Middleton kao prva opcija ostavio na samo 15 (bilo je i 28).

S Giannisom nazad u pogonu razbili su i Memphis, ali i ostali bez Bledsoea koji će opet par tjedana na rehabilitaciju taman što je proigrao nakon prvotnih tegoba. Protiv Cavsa su Hill i DiVincenzo više nego solidno prenosili loptu i igrali tu rolu sekundarnog kreatora iz pick & rolla tako da nikakvog razloga za paniku nema.

Ali ima razloga za slavlje jer idući tjedan konačno ih čeka protivnik po mjeri – u četvrtak u Wisconsin stižu Lakersi. Pa će ova trojica junaka s početka moći uspređivati litre znoja na kraju “nebitne” utakmice regularne sezone.

02. SIXERS

3-1, nakon pobjeda protiv Nuggetsa, Celticsa i Pelicansa poraz od Netsa

Rast forme potvrdili su i ovog tjedna. Protiv Denvera se vratio Richardson, ali glavnu rolu odradila je klupa, točnije Thybulle, najboljom partijom ove sezone. Sada kada i on zabija trice, odjednom imaju potrebnu dubinu na boku i mogu puno lakše razdvojiti Embiida i Simmonsa te maksimizirati te minute kada svaki ima prilike igrati u optimalnom okruženju. U ovoj utakmici, u kojoj im je ozljeda Murraya definitivno olakšala posao, ostvarili su +20 u šihtama kada bi ih razdvojili. Kada su na parketu bila obojica, imali su -15.

I dok je protiv Denvera iz aviona bilo očito kako se muče doći do prostora s najboljom petorkom, protiv Bostona to nije ni bilo važno jer je Embiid maksimalno iskoristio probleme domaćina pod košem. Celticsi nisu imali nikakvog odgovora na njegovu dominaciju i čovjek je u 36 minuta ostvario +21. U onih 12 minuta bez njega Boston je napravio +15 (doduše, dijelom i zbog toga jer nisu imali Horforda pa je back-up centra igrao O’Quinn). Kažem vam, gledati Sixerse je nešto neopisivo zabavno.

Uglavnom, sutradan protiv Pelicansa opet nije bilo Horforda pa su bacili Embiida u vatru na drugoj večeri back-to-backa. Prošetali se do pobjede na krilima razigranog Harrisa, a Joel se nije raspao. Ali je pokupio nekakvu upalu pa je propustio utakmicu protiv Netsa gdje s vidno nespremnim Horfordom nisu imali rješenja pod košem.

Obzirom da je O’Quinn do sada dokazao da ne može igrati obranu (čovjek je praktički tek još jedan visoki šuter i prije je zamjena za Scotta nego Embiida i Horforda), dao je Brown šansu Pelleu koji, usprkos tome što izgleda kao light verzija Mitchella Robinsona, nije imao dovoljno dobrih reakcija da maskira potpunu nesposobnost shvaćanja gdje se u kojem trenutku nalazi DeAndre Jordan.

Rupa na petici nije se mogla maskirati s ovakvim Richardsonom (u četiri utakmice 34% šuta i ukupno 2 asista) i ovaj put nedovoljnim učinkom klupe.

03. CELTICS

1-2, nakon pobjede protiv Cavsa porazi od Pacersa i Sixersa

Utakmica protiv Cavsa bila je dobar trenutak za vratiti Haywarda u akciju. Solidan trening za napad koji će u ovom tjednu morati nositi teret obzirom da je Smart zbog raznih boljki otpao za sve tri utakmice.

Protiv Cavsa to nije važno, ali protiv Pacersa i Sixersa bi itekako pomogao. Doduše, protiv Pacersa su bili u igri na račun sjajne Kembine šuterske partije, međutim cijelu večer je problem bio nedostatak agresivnosti na lopti. A kada su u završnici ostali i bez Browna, više nisu imali ni centimetara. Stevens je tu potpuno nepotrebno uveo Wanamakera kao da je napadu trebao još jedan play. Ne, trebao im je čovjek koji može napraviti nekakav pritisak na Brogdona koji ih je secirao uzduž i poprijeko. Da je Smart bio prisutan, imao bi puno teži zadatak i zato opet moram ponoviti koliko je Marcus bitan za ovaj Boston – lijepo je imati hrpu lepršavih strijelaca, ali kada ih ima dovoljno, e onda onaj jedan terijer više vrijedi od trećeg ili četvrtog strijelca koji može zabiti 1 na 5. Puno više.

Uz uvođenje Wanamakera, Stevens je ovdje imao i kiks s korištenjem Kantera kojega je u zadnjoj četvrtini na parketu držao tek 3 minute dok je istovremeno 1 minutu dao Grantu Williamsu. Jasno da obrana s Kanterom ne može biti idealna, ali više je štete napravio mladi Williams u tu minutu nego Enes u 3. A to čak i nije poanta. Poanta je da Pacersi imaju problema u skoku i da im prelaskom na niske postava olakšavaš život. Ovo je baš bila situacija u kojoj je Kanter mogao pomoći napadačkim skokom – u mizernih 14 minuta koliko je dobio skupio je 3, a ostatak momčadi u svim ostalim minutama još 5. A to je premalo protiv slabašne skakačke momčadi kakva je Indiana kojoj je Stevens svojim potezima omogućio da s braćom Holiday u ključnim minutama bude dominantna.

Protiv Sixersa pak stvari nisu bile ovako dramatične. Tu bi teško i Smart pomogao jer za napaljenog Embiida nemaju Celticsi rješenja. Dominacija u reketu tako je još jednom bila evidentna čak i bez Horforda, a logično da obzirom na potrebu za trpanjem tijela u sredinu nije bilo ni nekog naročitog pritiska na perimetru. Nisu se Sixersi odvojili ozbiljnije ni u jednom trenutku, ali nisu ni Celticsi bili prijetnja. Embiidovih +21 u 36 minuta koje je proveo u igri uostalom sve govore – Celticsi su se vraćali u život u šihtama kada bi loptu preuzeo Simmons, a čim bi se Joel vratio u akciju opet bi nestali. Dodatna pljuska je i u tome što je Harris odigrao bolju all-round utakmicu od ijednog njihovog swingmana, što nije lako izvesti kada istovremeno imaš zadatak čuvati Haywarda dok na drugoj strani Brown ulazi u utakmicu u kojoj ga preko puta čeka Mike Scott.

04. HEAT

2-1, pobjede protiv Hawksa i Mavsa, poraz od Lakersa

Zanimljiv tjedan je iza njih, tjedan u kojem su zbog manjka defanzivnog učinka vrlo lako mogli ostati i bez pobjede. Prvo ih je protiv Atlante koštala odluka da agresivno udvajaju Younga jer su nekim čudom Hawksi fenomenalno rješavali situacije na strani bez lopte. Trebala su im herojstva Butlera, novi tricaški rekordi Robinsona i neprestani juriši Nunna i Adebayoa kroz sredinu da se provuku do produžetka.

Puno bolje su defanzivno izgledali protiv Lakersa, ali treba to shvatiti uvjetno jer, puno većoj razini energije usprkos, jednostavno nisu imali rješenja za Jamesa i Davisa. LeBron je praktički velik kao Bam tako da je mogao do poena u sredini kako je htio, dok je Davis fenomenalnom šuterskom večeri izvlačio i ono malo centimetara što imaju pod obručem. Istina, utakmica je na kraju stala u jedan posjed, ali, u minutama kada bi LBJ i AD bili zajedno na parketu nije bilo ni najmanje sumnje tko je bolji.

Uglavnom, nakon ovakve potrošnje let u Dallas značio je siguran poraz, samo što im je ozljeda Dončića na samom startu utakmice otvorila priliku. Sjajno su reagirali i izgradili prednost do poluvremena, a onda je efekt back-to-backa počeo djelovati i u drugom poluvremenu dopustili su oslabljenom Dallasu da izbori produžetak. Samo da bi kao i protiv Hawksa na račun upornosti izvukli pobjedu.

05. RAPTORS

2-1, pobjede protiv Netsa i Bullsa, poraz od Clippersa

Niz loših partija nastavio se i protiv Bullsa gdje je Lowry praktički igrao s manje kontrole od LaVinea i Whitea zajedno. Provukli su se praktički samo zbog činjenice da Bullsi nemaju igrača za baciti na Siakama. A još manje rješenja za braniti Pascala imaju Netsi pa su se sukladno tome protiv njih mučili nešto manje.

Ipak, ovaj uvjerljivi poraz od Clippersa ubačen između jasno pokazuje da trenutno bez VanVleeta i s ovakvim bezveznim Lowryem jednostavno nemaju rješenja u napadu da opravdaju status potencijalnog izazivača za vrh Istoka.

06. PACERS

3-1, nakon poraza od Clippersa pobjede protiv Bostona, Hawksa i Hornetsa

Poslije posjeta Paula Georgea i jedne od najgorih šuterskih partija sezone, ugostili su Boston i pružili jednu od najboljih. Kada braća Holiday nadigraju Tatuma i Haywarda, znaš da se radi o posebnoj večeri, ali ni njihovih 35 poena nisu bili slučajni. Naime, Bostonova sklonost smallballu otvorila je vrata najboljim postavama Pacersa te su mogli maksimalno razdvojiti Sabonisa i Turnera bez da itko na drugoj strani može kazniti njihov manjak centimetara. Dapače, uglavnom su oni bili ti koji bi kaznili visinski mismatch. Dodajmo još da bez Smarta nisu imali ni čovjeka za usporiti Brogdona i eto šanse.

I dok su protiv Celticsa imali sreće, protiv Hawksa i Hornetsa ostalo im je tek odraditi posao. Što su i napravili usporavanjem Younga i Grahama – bekovi su ih tjerali s trice, centri su im oduzeli ulaze i nije ostalo puno toga osim nadanja da će ubaciti dovoljno skok-šutova preko ruke i da će suigrači povući. Nije se dogodilo ni jedno ni drugo.

07. PISTONS

2-1, pobjede protiv Pelicansa i Rocketsa, poraz od Mavsa

Pa, iako ne izgledaju sjajno, 5-2 u zadnjih 7 utakmica i solidna forma od kada su se kompletirali definitivno zaslužuju da ih gurnemo ispred dviju momčadi koje još čekaju na povratak najboljih igrača.

U suštini, ovaj tjedan može se sažeti u jednu rečenicu – živjeli su na krilima trenutno sjajne forme Derricka Rosea. Valjda je čovjek opet u onom nekom periodu koji traje tjedan-dva u kojem se fizički dobro osjeća i ovdje im je praktički dobio utakmice i protiv Pelicansa i protiv Rocketsa. I to iako u obje nisu mogli računati na svoj startni visoki dvojac.

Ovo treba shvatiti uvjetno jer su protiv Pelicansa nastupili i Blake i Dre. Samo, kao da nisu. Fascinantno da s ovakvim centrima nisu bili u stanju iskoristiti probleme Pelicansa u rotaciji pod košem iako su doslovno tri dana ranije na mišiće dobili Pacerse. Pa su tako visili do samo kraja dok Rose nije nadigrao i Ingrama i Holidaya.

Za igrati protiv Dallasa nemaju opcija jer s ovakvim Griffinom ne mogu ni približno zabiti dovoljno, e, ali nekim čudom su bez problema zabijali Rocketsima. Ovdje im centri doslovno nisu igrali, Dre od starta, a Blakea su milostivo ostavili u svlačionici na poluvremenu (4-32 je njegov šut u ovih 5 poluvremena koja je odigrao tijekom tjedna na jednoj nozi).

Svejedno, raspoloženi Rose držao je napad iznad vode i to više sjajnom slash & kick igrom nego ubačajima, a za ostalo se pobrinula energija klupe kojoj Rocketsi nisu mogli parirati. Wood je nadjačao Capelu, Morris izbušio Tuckera – obojica su očito pomislila da ne treba šljakati kada nema Drea i Blakea.

08. NETS

1-2, porazi od Hornetsa i Raptorsa, pobjeda protiv Sixersa

Nakon što su prethodna dva puta zadržali Grahama pod kontrolom, ovaj put nisu uspjeli i Hornetsi su im ukrali jednu utakmicu što su dijelom nadoknadili iskoristivši probleme Sixersa. Protiv Toronta pak nisu mogli nikako uhvatiti korak i u ovakvim sudarima im očito nedostaje talenta, ali već su dokazali da mogu ostati iznad vode do povratka dvojice playmakera. Kad god do njega dođe.

09. MAGIC

1-3, porazi od Bucksa, Lakersa i Rocketsa te pobjeda protiv Pelicansa

Raspored ih je počastio, nema što, ali mogu biti zadovoljni. Pogotovo utakmicom protiv Lakersa – malo je tko ove sezone tako namučio LeBrona i Davisa kao Gordon i Isaac. Posebice je Isaac bio fenomenalan protiv Davisa koji je usprkos fantastičnoj formi završio utakmicu s 6-20 od čega je imao 3-11 na obruču. A uz nevjerojatnu energiju koju pokazuje u obrani, Isaac je ovdje bio sjajan i u napadu te je doslovno sam držao priključak protiv dva MVP kandidata.

Hardena ne može čuvati, tako da su tu izrešetani, ali su zato barem odradili posao protiv Pelicansa što je bio i idealan protivnik za vratiti Vučevića nazad u akciju.

10. HORNETS

3-1, pobjede protiv Wizardsa, Netsa i Bullsa, poraz od Pacersa

Graham nema namjeru posustati, dapače, ovo mu je vjerojatno bio i najbolji tjedan ove sezone dok nije naletio na Pacerse. U toj utakmici je imao toliko problema uhvatiti ritam da su ga čak pokušali razigrati kroz catch & shoot situacije, ali nije išlo. Pacersi su ipak predaleko, ali ova tri protivnika po mjeri su slistili.

Protiv Wizardsa su imali i više smisla kao momčad jer su u stanju igrati obranu, a uz to je Graham imao dobru pratnju u vidu Bridgesa i Washingtona. Jordanova logika po kojoj na draftu smiješ birati samo igrače s najvećih sveučilišta (jer samo njih i gledaš he he) očito ima nekog smisla.

Protiv Netsa je Graham bio fantastičan, a onda je i u kilavoj partiji protiv Bullsa našao načina zabiti kada je bilo najvažnije (za razliku od closera na drugoj strani).

11. BULLS

2-2, porazi od Hornetsa i Raptorsa, pobjede protiv Hawksa i Clippersa

Pružili su solidan otpor Torontu i to igrajući drugu večer back-to-backa. LaVine već po običaju nije pogodio ništa u završnici, pa ih je, kako to biva u ovim utakmicama, nosila klupa. Uz energiju Gafforda i Younga oko obruča ključni čovjek bio je Valentine koji je kombinacijom šuta za tri i pick & roll kreacije donio dodatnu opciju napadu. Nije bilo dovoljno ovom prilikom, ali njegovo buđenje u napadu je dodatni pozitivni impuls koji bi ih mogao ubaciti u borbu za osmo mjesto.

Onaj ključni pozitivni pomak je obrana koju zadnjih nekoliko tjedana na Istoku bolje igraju samo Bucksi. Odluka da presingom na loptu drže pod kontrolom primarnog kreatora i pokušaju doći do što više osvojenih lopti trenutno donosi rezultat. Iako i dalje ostavljaju dosta prostora na strani bez lopte i previše rupa u sredini, igranje s više energije i više aktivnih tijela očito im donosi povrat. U biti, ono što je na početku sezone izgledalo kao totalni kaos u kojem bi se rotacije raspale nakon dva dodavanja i gdje je jedina zaštita sredine bila faul, sada već nalikuje na klasičnu obranu sa visokim udvajanjem na picku i zonom na strani bez lopte.

Uglavnom, sada u Valentineu imaju još jednog swingmana i ta rupa na bokovima odmah je manji problem. Satoransky i Dunn ionako odrađuju sjajan posao manjku centimetara usprkos, a sve solidniji su i Young i Gafford i to je sasvim dovoljno tijela s pulsom da ih na toj strani parketa drži iznad vode.

Tako da se uvijek vraćamo na napad. Taktika “daj LaVineu loptu pa što bude” manje je neučinkovita od kada je smanjena rola Whiteu, ali i dalje nije dovoljna. Koliko god defanzivno bili solidni u ovom periodu, u napadu su Bullsi totalna suprotnost.

Atlanta na drugoj večeri back-to-backa dobro im je došla da malo poprave inače očajni šuterski učinak, ali već protiv Hornetsa sve je opet bilo kao po starom. Ovaj put nije bilo sulude šuterske večeri LaVinea, dapače zamijenio ju je jednom od najgorih (2 poena u drugom poluvremenu) i gostujuća momčad ih je lakoćom ostavila na 73 poena. Ni sami ne znaju kako.

Clippersi na drugoj večeri back-to-backa, bez Kawhia i Williamsa, također su pružili priliku i ovaj put su je iskoristili. Odnosno, LaVine je zabio dovoljno da se provuku, s tim da je imao i pomoć u novoj dobroj partiji Valentinea koji bi ako ovako nastavi mogao biti ono što je trebao biti Porter. Začepi li on rupe nastale Ottovim izostankom, postoji malecka šansa da Bullsi do kraja opravdaju očekivanja pred početak sezone.

12. WIZARDS

0-2, porazi od Hornetsa i Grizzliesa

Beal se nije proslavio u nadigravanju s Grahamom, a bez njega u barem solidnom izdanju nije im pomogla ni najbolja šuterska eskapada Bertansa u karijeri. Njegovih 8 trica bile su premalo za maskirati probleme koje je Beal imao protiv dužine Bridgesa i uopće pažnje koju su mu posvećivali Hornetsi, kao i za parirati raspoloženom Grahamu koji je u završnici lakoćom dolazio do dobrih šutova preko njihove minijaturne obrane (osim Smitha, dosta minuta u završnici dobio je i Chiozza, koji igra otprilike kao što i zvuči – tip je donio pizzu dečkima u svlačionicu pa su ga pozvali da hakla jer im fali tijela za tekmu).

Novu pljusku priuštili su im Grizliji. I njihov bek, Ja (a ne, Ti), ostavio je bolji dojam od Bradleya koji nije vidio otvoreni šut već neko vrijeme. Protivnici su već skužili da je cijela poanta nakrcati stranu parketa na kojoj je Beal jer sa strane bez lopte ionako nema dovoljno prijetnji. A ovdje ih je bilo još i manje obzirom da je odmarao Wagner.

13. HAWKS

0-4, porazi od Miamia, Bullsa, Pacersa i Lakersa

Iako su nizali poraze, opet je bilo dobrih stvari. Zamalo su dobili Miami jer je Hunter utakmicom sezone sjajno kažnjavao odluku Heata da gomila igrače na lopti i zaustavi Younga – momak je prvo ubacivao otvorene trice, a onda je počeo napadati i ulazima te zakucavati. Heat se provukao, ali utakmica je ovo koja je pokazala kako će Hawksi biti zeznuti jednog dana kada Young bude okružen okorjelim profesionalcima.

Jedina utakmica u ovom tjednu u kojoj su se mogli nadati pobjedi, protiv Bullsa, zakazana je bila na drugoj večeri back-to-backa i tu nakon potrošnje protiv Heata nisu imali šanse (Young je u drugom poluvremenu zabio 7 poena prije nego su ga izvukli s parketa).

Protiv Pacersa nije bilo raspoloženih sporednih opcija, a ništa bolje nisu igrali ni protiv Lakersa gdje su priključak držali isključivo jer su LBJ i AD malo usporili. A i zato jer su sporedne opcije Lakersa otprilike jednako kilave kao njihove.

14. KNICKS

2-2, porazi od Blazersa i Nuggetsa, pobjede protiv Warriorsa i Kingsa

Ako ništa drugo, maknut ćemo ih s dna jer odjednom djeluju manje disfunkcionalno od Cavsa. I barem su smjenili trenera što Cavsi neće još neko vrijeme.

Doduše, u Portlandu je izgledalo kao da se ništa nije promijenilo jer su na trenutke gubili preko 30 razlike, ali pripišimo to promjeni vremenske zone i Lillardovim tricama koje su ih brzo uspavale. Uostalom, to je bolje nego gubiti s 40. A onda su protiv Warriorsa i Kingsa iščeprkali pobjede.

Klasika, pokazali su nešto volje u obrani (Gibson i Robinson solidni u sredini) plus su dobili nešto od Morrisa i Randlea kada je trebalo. Uz jednu novost – u Paytonu su dobili čovjeka koji je bio u stanju držati loptu živom u završnicama. Njegova energija je definitivno dobra došla i sada kada imaju 3 solidna NBA startera te pokazuju potrebnu razinu profesionalnosti mogu ostati u utakmici. Što su napravili i protiv Denvera gdje su se vratili nakon -20 umjesto da podviju rep. Da još imaju poštenog šutera, mogli su i dobiti.

15. CAVS

1-3, uz poraze od Rocketsa, Celticsa i Bucksa iznenadili su Spurse (ako je tako nešto ovih dana iznenađenje)

Raspored očito nije bio lagan, međutim neosporno je isto tako da kako sezona odmiče defanzivno sve više nalikuju na lanjsku momčad koja je “igrala” jednu od najgorih obrana u povijesti lige. Nakon što ih je Boston lakoćom izrešetao, protiv Houstona su čak i prijetili zahvaljujući eksploziji rookiea Portera koji je potvrdio o kako se potencijalno rasnom šuteru iz driblinga radi parirajući Hardenu koš za koš u završnici. Jasno, govorimo o igraču u rangu Earla Smitha, tako da ne treba žuriti s otvaranjem šampanjca.

Uglavnom, pad energije u obrani je očit, a protiv Spursa je to rezultiralo svađom između Thompsona i trenera Beileina. Tristan se baš i nije ponio kao veteranski lider, ali od njegovog pokušaja fizičkog obračuna s djedicom ionako je u zadnje vrijeme patetičniji njegov pristup. Naravno da nije lako igrati s hrpom klinaca koji ti nisu u stanju dodati loptu, ali plaćen si da budeš profesionalac, ne sirovina.

Kako god, micanje Thompsona u stranu te večeri je rezultiralo pobjedom – Nance je definitivno donio više energije na centarsku poziciju, a Love je odigrao jednu od klasičnih partija (30 poena, 17 skokova) kojom je držao priključak dok se konačno nisu odvojili u produžetku.

Protiv Bucksa je bilo interesantno tek vidjeti kakav će stav zauzeti oko Thompsona. Naravno, pravili su se kao da se ništa ne događa i Bucksi su ih pomeli do poluvremena.

3 thoughts on “PR EAST W8

  1. Drummond je pojeo avokado i dobio alergijsku reakciju, zato nije bio od nikakve koristi (rocketse propustio jer mu se oko zatvorilo)…, Blake igra ko smece i samo cekam trenutak kada protivnici vise nece pomicati obranu prema njemu jer covjek nema nista u nogama… Morali bi ga bacit na rehabilitaciju jer se ne uopce ne moze kretati lijevo-desno, a prilikom suta kao da kompletan odraz radi samo s desne noge..
    Uglavnom, uzas…, sreca da je Wood na rosteru…

    Bar u svemu su dobili Kennarda koji je stanju zapucat 20 poena za poluvrijeme, Browna za bacanje na najjace protivnicke napadace i Rosea kao one man napad…

    Sad cekam da iz G lige pozovu Bonea, Dumbiju i Halla jer mogu komotno uzet mjesta Sviju, Makeru, Frazieru, Thomasu na rosteru

  2. Ona opaska o Smartu u podcastu je suma sumarum ovih Celticsa. Daleko od toga da je najbolj igrac, al je defjnitivno najvazniji. Covik ekipu uz vrhunskog scorera dize na sampionski nivo, al Celticsi takvog igraca nemaju i zato su zaglavili tu di jesu. Previse ovise o Smartu i onom sto cini na terenu, a ne vidi se u nijednoj statistici. Sad zamisli jos ono Bradleya kraj njega i Horforda. Jebote koji je to zid bija, al jebiga u napadu je bija sami Little guy. Obziron na njihovo stanje s ugovorima, Ainge je bas zaglavija. Neko bi se lipa nogon u guzicu sa mu je ovo ekopa, Knicksi recimo, al Celticsi i Lakersi njkad.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *