POWER RANKINGS WEEK 11.

Liga možda više ne može ponuditi ništa novoga nakon ovoliko utakmica, barem kada su plafoni u pitanju, ali uvijek se pronađe nešto vrijedno spomena.

01. BUCKS (3-0)

Tjedan u kojem su podebljali score, uz tek nešto malo problema protiv Wolvesa koji su ih izbacili iz ritma odličnom obranom koju definitivno nisu očekivali od protivnika koji je do jučer izgledao kao da jedva čeka ljeto. Opet, Giannis je bio najbolji kada je najviše trebalo, a čak je zabio i 3 od 9 trica koliko su ukupno ubacili, što isto objašnjava zašto su se mučili odvojiti. Protiv Bullsa i Spursa pak sličnih problema nije bilo, stroj se nije ni zakašljao.

02. LAKERS (3-0)

Odradili su posao protiv Sunsa, Pelicansa i Pistonsa bez ikakve drame. Protiv Sunsa su utakmicu riješili nakon uvodnih 12 minuta, a skoro jednako ekspresno su razbili i Pelicanse kojima je Davis nakon 41 poen sada uvalio 46. Pistonse su pak počastili s 20 banana, a vrijedi još spomenuti da je Bradley opet zaradio ozljedu i da će sada opet neko vrijeme više jahati trice Caldwell-Popea od agresivne obrane.

03. CLIPPERS (3-1)

Razbili su Kingse i Pistonse (ove prve bez Beverleya i Williamsa, druge samo bez Beverleya), a onda je stigla nova back-to-back dvojba – kako podijeliti minute. Protiv Memphisa su tako odlučili odmarati Georgea iako je Beverley i dalje bio izvan pogona te su startali sa Shametom i Waltonom (nije u rodu s Billom i Lukeom, ali možda ga se netko sjeća kao suigrača LeVerta i Wagnera s Michigana). E, to je startna postava koju ni puno bolja verzija Leonarda od ove ne može spasiti, plus su Grizliji igrali kao u transu.

Sutradan su pak odmarali Leonarda, ali su uz Georgea aktivirali i Beverleya pa su izdržali protiv Knicksa. Doduše, opet im je trebao nekakav rekord – Lou i Trez su zabili preko 30 s klupe, a i PG je dodao 32 za prvi trojac preko 30 u istoj utakmici u povijesti Clippersa.

04. ROCKETS (2-0)

Samo dvije utakmice, ali i kakve dvije pobjede. Razbili su Denver fenomenalnom partijom Hardena, kao i kvalitetnim odrađivanjem sporednih poslova – kada igraju obranu, zabijaju otvorene trice i kada još Russ mudro koristi 4 na 3 prilike, pokazuju da se u njima još krije izazivač.

A nakon što su se poigrali s Nuggetsima, jednako uvjerljivo su dobili i Sixerse, učinivši Embiida nemoćnim u obrani poput Jokića (koljeno je bilo problem, a ima nešto i u glavi). Harden još bolji, taman da nadoknadi nešto slabiji učinak ostalih, ali treba priznati da su mu i Sixersi ostavljali puno više prostora od Denvera. Ukratko, odigrali su koliko treba.

05. CELTICS (3-0)

Lagane tri utakmice, relativno lagane tri pobjede. Daleko najbolje su izgledali protiv Hornetsa gdje su i bez Browna lakoćom radili razliku. Protiv Bullsa i Hawksa su Brownovom povratku usprkos teže dolazili do poena jer je Kemba propustio oba susreta zbog temperature, ali naravno da su imali dovoljno za odraditi posao. Smart hvata formu i solidno je zakrpao minute na jedinici, Theis i Kanter sjajno odrađuju posao na petici, a Tatum, Brown i Hayward dijele posjede gotovo matematički precizno da se ne bi netko našao izostavljen. U biti, toliko paze koliko će tko ispucati lopti da imaš osjećaj kako se više i ne dodaju – čak se i Hayward sve manje bavi slash & kick improvizacijom, a sve češće dribla u potrazi za vlastitim šutom.

06. SIXERS (0-2)

Nakon dva dramatična poraza iz prošlog tjedna kojima su se odmah nabacili blatom na sjajnu pobjedu protiv Bucksa, ovaj tjedan stvari su postale još gore. Prvo su pregaženi od Pacersa u večeri u kojoj su odmarali Embiida, samo da bi ih onda razbili i Rocketsi, još jednom razotkrivši koliko problema imaju u napadu, ali i u obrani kada Embiid ne stigne sve zatvoriti.

Istina, sletjeli su u Houston i pružili partiju daleko od potrebne razine energetski, posebice Embiid. Izgleda da je ipak u pitanju koljeno i da ga protiv Indiane nisu odmarali bez pravog razloga jer s njim ovako usporenim jednostavno nisu mogli protiv Houstona. Na jednoj strani su Rocketsi jednostavno krcali tijela u reket i puštali ih da šutiraju i promašuju trice, a na drugoj su im preko Hardena lakoćom stvarali višak.

Ako ne bi zabio tricu, Harden bi ušao u sredinu, natjerao Embiida da ga zatvori i onda bacao lob za lobom Capeli. Embiid se ne bi ni stigao okrenuti, pomoći od nikuda, pa je ostalo posegnuti za onim što koriste i ostali kada nalete na Bradonju. Samo, ni presing ni udvajanja nisu rješenje za ovako teretnu obranu koju su Rocketsi lakoćom razbijali 4 na 3 kada bi im se pružila prilika.

Uglavnom, nakon četvrtog poraza u nizu Embiid je opet izrazio frustracije, ali koliko god se on žalio, stvar je jednostavna. Imamo više nego dovoljan uzorak za donijeti zaključke o Sixersima, pa ne bi bilo loše da ih i Joel uvaži i ne uzrujava se previše.

Kao prvo, u postavljenim napadima su osuđeni na igranje kroz post-up i uzimati loše izrađene šutove iz izolacija ili spot-upa, što definitivno nije košarka koja se uklapa u trendove. Dio učinka mogu popraviti kroz tranziciju, ali, obzirom da će u doigravanju imati još manje prilika trčati, jasno je da idu onoliko daleko koliko ih odvede obrana.

A ona je previše sklona oscilacijama, pogotovo ako Embiid nije u vrhunskom izdanju kao što nije bio u ovom nizu poraza. Ukratko, idu onoliko daleko koliko ih on odvede, a ovako kilav ih ne može odvesti daleko. Kada pak igra kao što je igrao ranije protiv Bostona i Milwaukeea, onda imaju izgleda osvojiti Istok kao i svi ostali konkurenti.

To je stvarnost. E, sad, bi li se ta stvarnost promijenila da imaju drugog trenera koji bi možda drugačije posložio stvari? Ili kada bi promijenili profil suigrača? Naravno da bi, pogotovo u ovom drugom slučaju, ali to je već jedan drugi okvir kojim se ne bi trebalo zamarati dok su stvari ovakve kakve jesu. Ono čime se treba zamarati je spremnost za igrati par utakmica tjedno punom snagom, što je nešto što, dokazano kroz karijeru, Embiid jednostavno nije u stanju.

07. MAVS (1-2)

U tjednu bez Hardawaya i Porzingisa uspjeli su tek dobiti Netse. I to bez većih problema jer je Dončić u Kleberu i Curryu praktički dobio zamjene za učinak kolega iz startne postave. Međutim, protiv Oklahome su pukli u završnici jer nisu imali ni rješenja u obrani ni nekoga tko bi pomogao Dončiću u napadu, a onda su iz istih razloga prokockali i završnicu protiv Hornetsa. Ono, da je Dončić ubacio kada je trebao sada bi imali pobjedu više, ovako se samo mogu pitati ne bi li ponekad bilo dobro zavrtiti košarkašku akciju kakve inače znaju umjesto da te najvažnije minute svode na “hero ball” košarku i kopiranje Hardena.

08. NUGGETS (1-2)

Klasični Nuggets tjedan. Prvo su ih Rocketsi razbili u Houstonu pokazavši da svi oni odlični obrambeni trikovi od prije mjesec i pol dana danas ne znače ništa (u suštini, Millsap nije bio u stanju toliko pomoći na Hardenu, a Craig, koji služi isključivo za ovaj matchup, nije izdržao više od 20 minuta prije nego se nakrcao penalima).

Onda su imali napadački bljesak u Indiani zahvaljujući Porteru koji je zabio hrpu ulaza sa strane bez lopte, sjajno koristeći fokus obrane na Jokića – stavio je par trica, ali je puno više puta kaznio rotiranje obrane i energične izlaske na šut napadanjem driblingom. Nakon ovakve partije definitivno će ga u pripremi utakmice voditi kao puno veću opasnost od skok-šutera.

I onda su sve prosuli u Washingtonu novom mlitavom partijom u kojoj ni 39 poena Murraya nisu bili dovoljni pored katastrofalnog obrambenog pristupa.

09. JAZZ (3-0)

Sada kada su dobili 10 od 11 stvari izgledaju puno bolje, a ovaj trend bi se trebao nastaviti jer još dva tjedna neće igrati protiv ozbiljne momčadi. Uglavnom, odradili su posao protiv Pistonsa lakoćom (uz novu sjajnu partiju Clarksona s klupe), s nešto više grča protiv Bullsa (nije bilo raspoloženih šutera, ali ona osnovna akcija, pick & roll između Inglesa i Goberta, bila je sasvim dovoljna), a onda je Mitchell eksplodirao protiv Magica.

10. HEAT (2-2)

Tjedan su otvorili suludim porazom od desetkovanih Wizardsa u utakmici u kojoj su digli nogu s gasa već nakon 5-6 minuta, samo da bi kasnije muku mučili uhvatiti ikakav ritam. Bez energije ne mogu igrati svoju košarku, pa su očekivano pokazali kakvu su obranu sposobni odigrati kada upale motore uništivši bekove Raptorsa (Lowry i VanVleet šutirali su 7-32).

Međutim, problemi su ovdje trenutno veći od manjka agresivnosti. Naime, Dragić je stao s herojstvima, Herro također i, obzirom da je Olynyk već ranije preminuo, s klupe nisu dobili ništa u ovom tjednu. A nije da su i starteri nešto specijalno nadahnuti. Uglavnom, u ovakvom stanju nisu imali šanse na drugoj večeri back-to-backa protiv Magica, ubacivši jadnih 6 poena u zadnjoj četvrtini.

Momčad koja ovoliko toga polaže na energiju u oba smjera očito se malo potrošila, a kako je zdravih tijela sve manje, sve teže je održati onakvu razinu igre. Pa su tako protiv Blazersa odlučili odmoriti Butlera. Srećom, ovaj put nisu kiksali – Dragić je izvukao iz rukava vrhunsku partiju, a pomoglo je i što su Blazersi bez McConnella imali još manje opcija na raspolaganju od njih.

11. RAPTORS (2-1)

Pokazali su solidnu razinu forme pobjedama protiv Netsa i Cavsa – Lowry, VanVleet i Ibaka kao petica te hrpa aktivnih tijela uokolo sposobnih igrati obranu dovoljni su za nositi se s ovakvim protivnicima. Protiv Heata pak nisu bili u stanju zabiti 80 poena što dovoljno govori u koju skupinu pripadaju dok ne dobiju nazad Siakama, Gasola i Powella.

12. PACERS (1-2)

I dalje bez Brogdona našli su načina kako iskoristiti novi pad forme Sixersa koji su u goste stigli bez Embiida. Brogdon je doduše počeo utakmicu, ali brzo je završio u svlačionici. Pokazalo se to nevažnim jer su Lamb, McConnell i Holiday bez problema secirali obranu Sixersa koja bez Embiida pod košem ne može na obruču zaustaviti nikoga.

Međutim, bez najboljeg igrača nisu dobili popust u sljedeće dvije utakmice. Denver ih je uništio u sredini u večeri u kojoj je eksplodirao Porter, pokazavši da Indiana u suštini uopće nema dobre defanzivne igrače na perimetru. Holiday, Warren i Lamb su rupe koje su ne samo Murray i Barton napadali kako su htjeli, već su na trenutak oživjeli i Harrisa.

A novi defanzivni kiks dogodio se protiv Hawksa gdje je opet Holiday bio tragičar. Sakriti ga preuzimanjem s ovoliko problematičnih defanzivaca nije lako, tako da su Hawksi cijelu večer zabijali dovoljno, dok Indiana bez Brogdona nije imala closera u završnici koji bi se nosio s Youngom. Holiday je podbacio i šuterski pa kada igra ovako loše onda je taj pad s all-stara poput Brogdona još bolniji, a kako su u clutchu ostali i bez načetog McConnella, doslovno su ovisili o raspoloženju Lamba ili Warrena. Koji, očito, nisu bili raspoloženi.

Uglavnom, ovdje treba istaknuti ovaj negativni trend igara u obrani jer Pacersi su top 10 na tom dijelu parketa još uvijek samo na račun laganog rasporeda kojega su imali veći dio dosadašnje sezone. Nije tu važan ni Brogdon jer, iako barem ima fizikalije za razliku od Holidaya, ni on nije igrač koji će raditi razliku u obrani. Ne, stvar je u tome da kako stvari postaju teže i kako sada svi manje-više poznaju jedni druge, tako i Pacersima postaje sve teže maskirati problematična mjesta u obrani kojih ima dosta. To objašnjava činjenicu da su zadnjih mjesec dana ispodprosječna defanzivna momčad i da na tom dijelu parketa očito ne mogu graditi ambicije.

13. THUNDER (3-0)

I tako su sada već 9 od 10 zadnjih okrenuli u svoju korist. Protiv oslabljenog Dallasa stvar je u svoje ruke uzeo Paul koji je maestralnom igrom u završnici kaznio obranu Mavsa svaki put kada bi mu ostavila prostor na poludistanci, što se obično događalo uvijek jer Dallas je na picku centra ostavljao u zoni. Hej, 2 poena su manje od 3, ali mogu poslužiti ako ih zabijaš iz napada u napad i to preko jednog od najboljih šutera s poludistance svih vremena koji uz to može savršeno baciti lob ili pronaći slobodnog suigrača.

Protiv Spursa su jednostavno svi igrali dobro, ne samo bekovi. Adams je sjajno birao partnere kojima će uručiti loptu, a i Gallo je zabio nekoliko bitnih lopti. U biti ovaj tjedna je spojio nekoliko najboljih utakmica u nizu još tamo od starta sezone. Ovako naoružani, stvar protiv Cavsa su praktički rješili s prvom Schroederovom šihtom.

14. GRIZZLIES (2-1)

Zašto Memphis ne bi mogao u playoff već sada obzirom na okolnosti? Konkurencija je klimava, a oni sami su puno bolji nego se itko mogao nadati. Morant je još jednom potvrdio da je titula rookiea godine njegova sjajnim partijama protiv Kingsa i Clippersa, Jackson je standardno učinkovit u napadu, preostali starteri su korisni, a klupa je sve bolja i bolja (u zadnja dva tjedna daleko najučinkovitija u cijeloj ligi).

Nakon što su poklekli pred odličnim šuterskim izdanjem Kingsa u samoj završnici, razbili su Clipperse. Istina, ovi su igrali bez Beverleya i Georgea te su tako startali s kilavom petorkom koju su Morant i društvo bez problema razbili, ali isto tako je njihova klupa bez problema držala korak s Williamsom i Harrellom. Naravno da Brooks i Crowder neće svaku večer ubaciti svaki po 6 trica kako bi olakšali svima oko sebe život, ali i njihove igre pokazuju kako Jenkins radi dobar posao i kako ova momčad raste iz tjedna u tjedan.

Uglavnom, nakon ovakve partije očekivali bi probleme na drugoj večeri back-to-backa u Phoenixu, međutim klupa je opet bila na razini. I nije tu stvar samo u dobro balansiranoj rotaciji u kojoj energija Clarkea i Meltona idealno nadopunjuje šihte u kojima Jenkins razdvaja startere, već u samoj gomili tijela koja igraju košarku na oba kraja parketa. Od Andersona očekuješ profesionalni odnos, ali kada netko dovede u red lika kao što je Allen ili natjera jebenog Hilla da se dovede u formu i to u Memphisu pored svih onih roštilja uokolo, onda znaš da je franšiza u dobrim rukama. Sunsi sa trenutno 6 igrača nisu imali šanse izdržati protiv doslovno 11 žigosanih. A tu je i Caboclo koji ne može do minuta, a trenutno je u ligi barem 15 momčadi u kojima bi bio dio rotacije.

15. NETS (0-3)

Životarenje bez udarnih opcija postaje sve teže, što pokazuje i ovih 0-3 za 5 poraza u nizu. Pokušali su dati loptu svakome tko je naišao, ali činjenica je da bez Dinwiddiea na parketu trenutno nemaju poštenog slashera i driblera te da je povratak LeVerta, pa makar na 16 nebitnih minuta protiv Toronta, ogroman plus.

Nisu uspjeli dobiti ni oslabljene Wolvese u gostima usprkos dovoljno prilika da se provuku, a Dallas i Toronto, iako i sami načeti, su ih jednostavno razbili. Osim što imaju više bekova koji mogu povući u napadu, imaju i puno više opcija u rotaciji dok Netsi u zadnje vrijeme mogu računati na 6 igrača od čega su dvoje limitirani centri koji ne mogu igrati zajedno. A upitno je i da li imaju i tih 6 obzirom da je Temple šuterski toliko kriminalan u zadnje vrijeme da nema te obrane koja može opravdati njegovih 30 minuta na parketu (uz to protiv Dallasa nije ni igrao zbog problema s koljenom).

16. MAGIC (2-2)

Imali su zicer protiv Hawksa bez Younga, izgledalo je da će bez problema odraditi posao, a onda su napravili ono što momčad s ovako limitiranim napadačkim talentom nikada ne smije – opustili se se. Hawksi su se vratili u utakmicu, a onda kada je trebalo spašavati živu glavu Orlando jednostavno nema čovjeka koji ih može izvući iz govana.

Dobro, Clifford im je održao lekciju i sredili su Wizardse, ali su pri tome izgubili Isaaca, ključnog defanzivnog igrača i možda najvažnijeg uopće nakon Vučevića. Koljeno nije potpuno strgano, možda bude spreman za doigravanje, ali sada će biti znatno teže stići do tamo.

Uglavnom, dobra vijest je da u Gordonu imaju zamjenu unutar kuće i da bi sada konačno mogli njega pomaknuti na idealnu poziciju i ne izgubiti previše. Neće imati dva velika krila sposobna braniti svih 5 pozicija, ali i jedno je dovoljno u ovakvoj ligi. Pogotovo ako bi pri tome u postavu ubacili jednog dodatnog šutera.

Clifford je, naravno, protiv Heata u igru gurnuo Bircha, ali je dobio utakmicu čim je gurnuo Gordona na četiri, odnosno dodatnog šutera na parket. Augustin je igrao najvažnije minute umjesto Isaaca sa starterima, ali ključan je bio učinak klupe koja je tricama Rossa potopila Miami.

Protiv Jazza napredak – startao je Iwundu dok je Birch završio izvan rotacije, ali ranije okretanje šuterskim postavama nije bilo od koristi ako pri tome nitko ne može zabiti tricu. Kako god, kako je očito da bez Isaaca ne mogu igrati onako dobru obranu, nema im druge nego pokušati iscijediti maksimum iz napada.

A to znači da treba žrtvovati tu i tamo dužinu i masu radi talenta. Pronađe li Clifford dovoljno dobar balans, i dalje su favoriti za dokopati se jednog od dva slobodna playoff mjesta.

17. BULLS (0-3)

Imaju sreće što su se Pistonsi i Wizardsi raspali, odnosno što se Graham ugasio do ovog tjedna kada je opet pokazao impulse, pa ih i dalje smatram prvim izazivačem Netsima i Orlandu. Koji su i sami katastrofa.

Uglavnom, nakon što su ih Bucksi pregazili odigrali su dvije solidne utakmice. S taman dovoljno energije da se održe iznad vode i onda zaprijete u završnici. Ni Jazz ni Boston nisu se uspjeli odvojiti na vrijeme pa su strepili na kraju, a sve što je Bullsima trebalo bilo je ostati fokusiran – s dovoljno LaVineovih poteza i izuzetnom agresivnosti Satoranskog i Cartera u oba smjera, dali su si šansu. Kada vidiš s čime raspolažu protivnici, ova kičma izgleda dovoljno čvrsta.

18. SPURS (1-2)

Pa, toliko o napadačkom preporodu. Iako je LMA protiv Thundera i Bucksa nastavio igrati kao LaDirk, ili LaKristaps ako vam draže, nisu imali dovoljno za suprostaviti se trenutno boljim momčadima. Bez njega na parketu jednostavno ne ide – čovjek se pretvorio u pick & pop mašinu i stretch peticu preko noći (što samo sugerira da su ovako nešto mogli odraditi puno, puno ranije), ali pri tome i dalje ne pucaju dovoljno trica jer umjesto da on sada baca lopte iz sredine bekovima oni ih bacaju njemu, a da sami nisu naročito efikasni u sredini.

Spursi se tako vrte u krug, ali pri tome su barem dobili načete Warriorse. Jedva, samo zahvaljujući pravovremenoj šuterskoj eksploziji Millsa.

19. SUNS (2-2)

Konačno kompletni koliko je to moguće – nedostaje samo Kaminsky koji pored Aytona ionako ne bi do previše minuta – raspucali su se protiv Blazersa kada je bilo najpotrebnije. Oubre se pridružio Bookeru i to je bilo dovoljno za skinuti direktnog protivnika u njegovom relativno dobrom izdanju, što je svakako znak da i dalje imaju šanse dokopati se doigravanja.

Ayton je u akciju krenuo s klupe, kao i protiv Lakersa gdje su pregaženi, a onda je Williams odlučio malo prodrmati rotaciju. Kako su Ayton i Baynes u ove dvije utakmice solidno reagirali u onih nekoliko šihti koje su dobili, a kako je istovremeno Šarić ostao bez zraka (što se dogodi kada cijelo ljeto ne mrdneš kurcem), odlučili su se okrenuti igri s dva centra uz nadu da Baynes može održati solidnu šutersku formu.

Pri tome je Šarić potpuno ispao iz rotacije jer Bridges se solidno snašao u roli smallball četvorke u zadnje vrijeme. Tako da su dobili Knickse dobrom partijom, ali problem je što trenutno doslovno nemaju klupu – na vanjskim pozicijama odavno nema iskre, a kako su ovakvom rotacijom praktički zatvorili minute Šariću, pa i Kaminskom kada se vrati, ispada kako igraju sa šest igrača.

I već protiv Memphisa, čija klupa već neko vrijeme igra briljantno, pokazalo se da tako neće ići.

20. PELICANS (1-1)

Nakon 5 dana izvan pogona izgubili su od Lakersa u utakmici u kojoj su u onih 14 minuta koje je Favors proveo na klupi ostvarili -18. Ali, dobra forma je potvrđena protiv Kingsa gdje su opet bili katastrofalni bez Favorsa na parketu, ali i dovoljno raspucani da prežive u završnici usprkos ispodprosječnim partijama Holidaya i Ingrama. Ball je odigrao najbolju partiju od povratka na parket, a od kada su vratili skoro sve ranjenike u pogon njegovih 39% za tricu odlično se nadopunjuju s Redickovih 49%.

Uglavnom, sve je spremno za Zionov povratak, a ako i on bude na razini, ne vidim kako ih u ovakvom okruženju ne proglasiti favoritom za osmo mjesto.

21. BLAZERS (1-3)

Pozitivan rezultatski efekt dobrih igara Lillarda i Whitesidea koji se poklopio s dolaskom Carmela se izgleda otopio. 6 poraza u zadnjih 7 tekmi definitivno su ih opet bacili u rupu i sada opet treba pronaći nekakav način kako se iz nje iskopati. Za početak bi idealno bilo da Lillard pronađe stabilnu šutersku formu – kada šutira 1-8 za tricu kao protiv Knicksa uz 25% iz igre na otvaranju turneje po Istoku ne mogu dobiti nikoga s ovakvom rotacijom.

Kvragu, imaju problema dobiti i kada igra dobro – usprkos sjajnim večerima njega i McColluma više nemaju garanciju pobjede ni protiv Sunsa gdje njihovih učinkovitih 58 poena nisu bili dovoljni za dobiti završnicu protiv raspucanih Bookera i Oubrea. Posao su odradili protiv lešine Wizardsa, a protiv Heata bez McColluma ionako nisu imali izgleda.

I dalje su u igri za tu osmu poziciju, ali život bi im definitivno bio lakši kada bi ovoj četvorici igrača s NBA vještinama uskoro dodali barem još jednoga.

22. KINGS (1-2)

Protiv Clippersa nisu imali izgleda, ali protiv Memphisa su igrali najbolju napadačku košarku u zadnje vrijeme, pogotovo u trenutcima kada su se okretali smallballu. Bilo da su igrali s Bogdanovićem umjesto Bjelice ili pak s Arizom koji je dobio šansu zbog Bogdanovićeva gležnja, ključno je bilo micanje Barnesa na poziciju četvorke. Nažalost, već protiv Pelicansa bez Bogdanovića nedostajalo im je oružja – Barnes je opet koristio mismatcheve na četiri, ali manjak još jednog rasnog strijelca na perimetru i loša šuterska večer Hielda i Foxa rezultirali su porazom. A obranu su ionako bacili kroz prozor – čini se kao da je već vječnost prošla od onih trenutaka kada su pobjeđivali na račun energije na tom dijelu parketa. Playoff je još u igri, ako ikada dožive mjesec dana stabilnosti.

23. HORNETS (2-1)

Nakon šestog poraza u nizu i još jedne loše partije protiv Bostona, konačno su dobili priliku doći do pobjede protiv Cavsa. Graham je nakon dugo vremena bio solidan, Rozier učinkovit, a Washington borben i to je bilo dovoljno da se provuku, a slična formula upalila je i protiv Dallasa koji bez Zingera i Hardawaya nije imao dovoljno municije u završnici.

24. PISTONS (1-3)

Kako nemaju ni Griffina ni Morrisa na raspolaganju, protiv Jazzera su zaigrali smallball i poginuli. Protiv Clippersa su šansu pak dali mladom Doumbouyi kako bi imali nešto energije u sredini i rezultat je bio sličan. Ipak, Doumbouya je već protiv Warriorsa pokazao da nije samo aktivno tijelo koje trči i skače – zabio je 4 otvorene trice i time pomogao Roseu koji je po običaju nosio napad da izvuče barem ovu jednu pobjedu protiv kilavih Warriorsa koji su završnicu igrali bez Russella, Cauley-Steina i Greena.

Protiv Lakersa su pokušali zaigrati s još više centimetara, s Woodom uz Drummonda i Doumbouyom kao trojkom, što naravno nije dobro završilo. A i kako bi u situaciji kada nema Kennarda i kada tri sljedeća najbolja beka ulaze s klupe dok startaju puno gore opcije. Previše je tu akcije kroz Drummonda kojega očito kao i SVG nekada pokušavaju angažirati što više u napadu ne bi li ga natjerali da se malo više trudi u obrani, ali ovdje je sve jasnije kako svi uključeni čekaju da se ovaj projekt što prije raspadne.

25. WOLVES (3-1)

Slobodni pad je zaustavljen. I dalje nema Townsa, Teague zbog koljena više odmara nego igra, a i Wiggins se vratio tek protiv Cavsa koji su im ionako poklonili utakmicu odlučivši odmoriti Lovea i Thompsona, ali Napier je ovaj tjedan dao napadu dovoljno da se kotrlja. S tri dobre partije držao ih je iznad vode u pobjedama protiv Netsa i Warriorsa, a uz to su zamalo iznenadili i Buckse.

Ipak, glavni razlog zbog kojega možemo reći da se više neće sramotiti je taj što opet igraju obranu. Prvo, opet pokazuju želju stati ispred napadača što je onaj osnovni preduvjet. Drugo, vratili su se osnovama i puno više paze na tranziciju te ostaju puno dublje u zoni. Treće, Covington opet igra kao all-D kandidat. Fenomenalno stiže čistiti sve u sredini s pozicije pomoći, a usput odradi posao i na lopti.

Mislim, ne treba otvarati šampanjac – Netsi su kilavi, Warriorsi su igrali bez Russela i Cauley-Steina, Cavsi su u rasulu, a Bucksi su imali jednu od gorih šuterskih večeri ove sezone. Ali, definitivno je dobro da se opet ponašaju kao profesionalci.

26. KNICKS (1-2)

Trećom pobjedom u nizu protiv Blazersa potvrdili su solidnu formu. Veterani su odradili svoje, međutim presudna je ovdje bila klupa na kojoj se po prvi put ove sezone pojavio Bullock. Energija klinaca i njegove trice bili su previše za onu tugu koju na raspolaganju ima Stotts. Koji je u zadnjoj četvrtini već nakon dvije minute na parket poslao startere da spasi što se spasiti da, itekako svjestan da je ovim Blazersima svaka večer playoff utakmica. Ništa nije pomoglo.

Da nisu više kanta za napucavanje potvrdili su Knicksi i na gostovanju u Phoenixu gdje su bili u igri do same završnice i gdje je Bullock odradio većinu clutch minuta umjesto Barretta. Koliko je to mudro sa strane rebuildinga upitno je, ali činjenica je da sada imaju dovoljno dokazanih veterana koji znaju kako dobiti utakmicu.

Dva dana kasnije protiv Clippersa i bez Paytona izgradili su +16 u jednom trenutku, da bi, čak i nakon što su Clippersi ubacili u brzinu više i preuzeli kontrolu, nalazili načina kako zabiti dovoljno i ostati u utakmici. Nema tu neke predivne igre i smislenih akcija, ali trude se i imaju hrpu ljudi koji znaju zabiti 1 na 1.

27. WARRIORS (0-3)

Taman što je uhvatio formu, Russell je opet otpao zbog ozljede, tako da im je u sve tri utakmice ovoga tjedna nedostajala iskra u napadu. Doduše, Spurse su zamalo i dobili na račun dobre tricaške večeri, ali protiv Wolvesa i Pistonsa bio je očit nedostatak baruta. A ni obrana nije bila u idealnom sastavu – nisu mogli računati na Cauley-Steina u prve dvije utakmice tako da im je nedostajalo ključno tijelo u sredini, dok su protiv Pistonsa ostali bez Draymonda koji je zaradio isključenje sredinom treće četvrtine

28. WIZARDS (2-2)

Orlando i Portland su ih pregazili pa se posvetimo ovim susretima koje su dobili. Beal je odmarao u svim utakmicama osim protiv Magica gdje vidno nije bio u top izdanju zbog problema s nogom tako da je Brooks, obzirom da nema na raspolaganju ni Bertansa ni Wagnera ni Hachimuru, dakle samo 4 najbolja igrača ove sezone, opet na parket slao sulude G liga postave.

Protiv Heata, gdje je Miami ekspresno izgradio prednost i onda se ugasio misleći valjda da se utakmica može dobiti u desetak minuta, ludovali su Mahinmi i McRae. Potonji je partijom života secirao i rešetao Miami, dok je Mahinmi uz dominaciju pod oba obruča još stigao zabiti i par trica. Svašta.

A onda još luđa večer protiv Denvera. Dobro, njima se puno češće nego Miamiu dogodi da ne uđu u utakmicu profesionalno, ali ono što su im radili Smith i Brown bilo je stravično. Uglavnom, da je netko pao s Marsa i gledao samo ove dvije utakmice, pomislio bi da su Wizardsi kandidati za naslov s ovolikom količinom all-star talenta. NBA je zakon.

29. HAWKS (2-1)

Tjedan koji je jasno pokazao da razloga za paniku nema. Čak i bez Younga dobili su Orlando, istina uz ogromnu pomoć samih igrača Magica koji su lakoćom došli do +18 već u drugoj četvrtini, da bi kasnije ugasili motore što su Huerter i Collins iskoristili da ukradu utakmicu. Ono što želim naglasiti je koliko su Hawksi opasniji kada ova dvojica igraju dobru košarku – Collins je kontrolirao defanzivni skok i donosio opciju koja može zakucati u sredini, a Huerter je uzeo loptu u ruke i preuzeo teret kreacije što se pokazalo sasvim dovoljno u završnici protiv Magica koji je odjednom morao izmišljati poene. A to im nikako ne ide

Držali su se odlično i protiv Bostona, ovaj put s Youngom nazad u akciji. Celticsi bez Walkera, ali i dalje dovoljno potentni, jedva su imali dovoljno – i ovu su utakmicu mogli ukrasti Hawksi da je Young imao mrvicu bolju šutersku večer. Kakvu je pak imao protiv Indiane gdje su i bez Collinsa koji je dobio slobodno nakon bitke s Bostonom, na račun jedne od onih Youngovih partija u kojima mu upada sve što potegne, gotovo cijelu večer na konopcima imali jednu od boljih momčadi konferencije.

Istaknimo stoga ono bitno. Young, Huerter i Collins odigrali su ove sezone zajedno mizernih 61 minutu, od čega 18 otpada na utakmicu s Bostonom.

30. CAVS (0-4)

Porazi od Toronta i Oklahome su unaprijed ukalkulirani, pa se pozabavimo ostalim. Protiv Hornetsa su mogli upisati pobjedu da imaju bekove koji znaju što rade, ovako su u završnici gledali kako im se u clutchu topi prednost od 10 poena – dok su Graham i Rozier s loptom napadali sredinu, zabijali slobodna i pronalazili otvorene suigrače, Garland i Sexton su promašivali 1 na 5 pokušaje.

Ovo je dovelo do novog bunta veterana pa je tako nakon Thompsona sada i Love poprilično otvoreno izrazio nezadovoljstvo načinom na koji ga se koristi. Na finiji način od Tristana koji je zamalo prebio trenera, ali očito je da i jedan i drugi već imaju spremne kofere i da jedva čekaju napustiti poprište ovog rebuildinga.

I da, na drugoj večeri back-to-backa protiv Wolvesa odlučili su ih odmoriti obojicu, a kako je i Nance izvan pogona zbog problema s koljenom, ovime su samo poklonili pobjedu gostima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *