POWER RANKINGS WEEK 12.

Na Istoku se ove loše momčadi toliko raspadaju da se čini kako nitko ne želi ta zadnja dva mjesta u doigravanju, dok je na Zapadu izgleda ostalo samo jedno za popuniti. A kako Spursi, Grizliji i Pelikani rastu s formom, nije isključeno da će i ove godine sve momčadi na Zapadu u doigravanje s pozitivnim omjerom.

A treba pričekati i prijelazni rok – jedan dobar trade može još nekoga torpedirati nazad u bitku u kojoj pobjeda donosi gaženje od Lakersa. I dvije rasprodane playoff utakmice te nešto iskustva za klince. Zbog čega otvoreno navijam da Memphis bude taj osmi.

Inače, od Božića sezona je po običaju ionako u mrtvom kutu iz kojeg je doslovno najvažnije koliko je tko spreman trčati od večeri do večeri tako da velika većina ovih utakmica nema baš nikakav značaj. Ako se dogodi nešto bitno zabilježit ćemo, do tada držimo fige Rodgersu da osvoji još jedan Superbowl. I da, sutra stiže podcast.

01. BUCKS (3-1)

Turneju po Zapadu otvorili su valjda u ovom trenutku na najgorem mogućem mjestu, kod raspucanih Spursa koji su ih s 19 trica podsjetili da postoje i druge momčadi sposobne uništavati slash & kick košarkom (mislim, Spursi su ovo i izmislili, točnije upravo je Bud pripomogao u rađanju ovakve košarke). Izuzmemo li ovaj trenutak slabosti zbog privikavanja na novi stil života – podsjetimo se kako su zadnji put na ovakvom dalekom putu bili još tamo početkom studenog – brzo su se vratili starim navikama te su bez većih problema odradili posao protiv Warriorsa, Kingsa i Blazersa.

02. LAKERS (3-0)

Lakoćom su se obračunali s Knicksima, a usput izbjegli i ozbiljniju ozljedu Davisa koji je zbog gadnog pada na leđa ipak propustio ove preostale utakmice u tjednu. Protiv Dallasa im nije trebao jer je LeBron maestralno uz svoj dio posla odradio i njegov u postu, a čak je igrao i centra kada je definitivno trebalo razbiti Mavse koji bez Zingera nisu imali dovoljno rješenja ni u jednom smjeru. Sve što mu je trebalo bila je šuterska podrška Kuzme i solidna obrana ostalih.

Nakon ovakve potrošnje LBJ je dobio poštedu na drugoj večeri back-to-backa protiv Thundera i očekivao se poraz na gadnom gostovanju bez dvojice najboljih igrača. Kad ono, rezerve Lakersa kaznile su lakoćom kilavi pristup domaćina – Rondo je uživao u roli prve opcije razigravajući centre i šutere, pokazujući po tko zna koji put i u ovim poznim godinama kakva je igračina svojevremeno bio, a Kuzma je najboljom šuterskom partijom sezone potvrdio da ne želi napustiti LA u nikakvom tradeu.

03. CLIPPERS (1-1)

Tjedan kao za oporavak sa samo dva susreta. Gomila dana odmora očito je godila Leonardu koji je briljantnom partijom sredio uporne Warriorse. Doduše, teže nego bi se očekivalo zbog izostanka Georgea koji je još jednom ukazao na trenutne probleme s rotacijom.

Onda su još gostovali u Denveru na drugoj večeri back-to-backa Nuggetsa što je dodatno trebalo potencirati probleme domaćina s energijom. George je i ovdje odmarao zadnju ložu, tako da je Kawhi radio prekovremeno. Upali su u rupu iz koje ih je zamalo izvukao, ali, iako je bez konkurencije bio najbolji čovjek na parketu, imao je premalo podrške.

O Clippersima dosta govori podatak da je Doc razdvojio Loua i Treza kako bi imao nešto potentniju startnu postavu, odnosno kako bi izbjegao već standardno upadanje u rupe startne postave kada oba superstara nisu aktivna. Nije dobio previše jer bez Williamsa klupa nije bila onako opasna.

U biti je presudilo to što Clippersi bez Georgea jednostavno nemaju dovoljno talenta za rasporediti tijekom 48 minuta – igrači poput Harklessa i Shameta torpediraju ih cijelu sezonu te bi ovdje bilo jednostavnije da su ostali pri visokoj postavi bez Harklessa ili Leonarda na četiri te dali više minuta Zubcu i pogotovo Greenu. Koji je po običaju sudjelovao u pokušajima povratak u utakmicu.

Mjesta za paniku nema jer upravo su ove minute bačene na Harklessa i Shameta one koje mogu pokriti bez problema s Georgeom i više Greena, ali jasno je da ovo nije momčad duboka 10 igrača kakvi su se nadali da će biti. U najboljem slučaju ima ih 7, s tim da je upitno hoće li u playoffu imati koristi od Zubca.

Tako da bi svakako bilo dobro regrutirati još jedno korisno tijelo. Jedan od ova dva picka druge runde Pistonsa (koji će očito biti dosta visoko), Harklessov ugovor i Kabengele kao prospekt (nema šanse da bi odradio ikakav trade s njima bez da ga pokušam dobiti) za nekog poput Iggya?

04. ROCKETS (2-1)

Usprkos katastrofalnoj šuterskoj večeri Hardena i izostanku Westbrooka odradili su posao u Atlanti, ne i sutradan protiv Thundera u Oklahomi. Russa i jesu odmarali na prvoj utakmici back-to-backa kako bi bio spreman za dobru partiju pred bivšim navijačima, međutim, svoj njegovoj nabrijanosti usprkos, na momčadskoj razini jednostavno nije bilo energije.

Harden se konačno raspucao protiv Wolvesa za laganu pobjedu usprkos izostanku Capele i gubitku Tuckera na samom startu utakmice. Srećom po njih, izbjegnuta je teža ozljeda ramenta, a i utakmica pauze će dobro doći dvojici ključnih šljakera.

05. SIXERS (2-1)

Zaustavili su pad solidnom pobjedom protiv Oklahome koja ih je poprilično skupo koštala. Embiid, koji je usprkos iskrenutom prstu odradio cijelu utakmicu jer su toliko očajnički željeli pobjedu, možda je usput pogoršao stvar jer su naknadne snimke pokazale oštećene ligamente šake. Što znači operaciju, što znači nekoliko tjedana bez njega, a onda i nekoliko mjeseci igranja uz bolove u stanju daleko od idealnog. Nije šuterska ruka, ali svejedno. Još jedan detalj koji otežava hvatanje forme i bolje pozicije pred doigravanje. I još jedna sjena nad ovim projektom.

Dobro su reagirali u prvoj utakmici bez njega, razmontirali su Boston koji na drugoj večeri back-to-backa nije izdržao čak ni protiv ovakvih Sixersa te su opet izgubili bitku u reketu. Međutim, nešto realniji pogled na život bez Embiida bila je utakmica protiv Dallasa gdje su se mučili zabiti protiv zone protivnika. Istina je vjerojatno negdje između ove dvije krajnosti, a dobra vijest je da im raspored nije tragičan te da bi trebali ostati u kombinacijama za drugu poziciju čak i sa Scottom kao starterom.

06. NUGGETS (3-1)

Trebalo im je 47 poena Jokića da se odvoje od Hawksa, što nije dobar znak jer s ovakvom šuterskom partijom svog centra, koji je uz to dominirao u sredini kroz post-up, stvarno su morali dobiti puno uvjerljivije. Opet je problem bila očajna forma Harrisa i nespremnost Millsapa čije koljeno je očito sjebano te je nakon ove utakmice opet završio na tribinama. A znamo kakva je obrana bez njega.

S Grantom u sredini preživjeli su nekako protiv Dallasa – Jokić je opet sam nosio napad kombiniranjem učinka s perimetra i 1 na 1 finiširanja u postu – međutim nisu bili te sreće protiv Cavsa. Očajna obrana i manjak energije ovaj put su bili takav problem da nisu uspjeli ostati u utakmici doma protiv, blago rečeno, limitiranog protivnika. Stabilizirali su donekle reket s dvojcem Plumlee-Jokić, ali, kada je trebalo riješiti utakmicu, nisu mogli zabiti skok-šut.

Što su obzirom na ovakvu formu mogli očekivati protiv Clippersa na drugoj večeri back-to-backa? Pa kako je Malone previše jahao udarne igrače protiv Cavsa činilo se da ih čeka još jedan poraz, samo Clippersi su u problemima s dubinom te je nakon dugo vremena opet presudila brojnost solidnih opcija. Indikativno da u rotaciji nije bilo Beasleya koji je večer ranije dobio najviše prilike s klupe što dovoljno govori koliko trenutno ni sam Malone nije na čisto koju rotaciju koristiti i na koga računati. Obzirom na datum, teško da se radi o pozitivnom razvoju situacije, barem kada su one najviše ambicije u pitanju. Za takav iskorak ova momčad nije ni približno spremna.

07. CELTICS (1-3)

Najgori tjedan cijele sezone u kojem su se i na rezultate odrazile ne baš sjajne igre u zadnje vrijeme. Protiv Wizardsa su odigrali utakmicu bez Kembe i sudeći po ciglani koju su prezentirali ipak ne mogu bez najboljeg strijelca i kreatora na duži period.

Doduše, njegov povratak im nije donio previše toga u sljedeća dva susreta – protiv Spursa su opet ušli u utakmicu bez energije u obrani i DeRozan im se šetao kroz reket slično kao i Ish Smith par dana ranije. Uz to Kemba je zaradio isključenje početkom treće tako da su šanse u preokret vrlo brzo nestale.

I onda im je raspored servirao Sixerse na drugoj večeri back-to-backa. Doduše, bez Embiida, ali to ovdje nije bilo ni važno jer su i bez najboljeg igrača domaćini dominirali mišićima. Manje-više su sva krila Bostona izgubila 1 na 1 dvoboje potencirajući još jednom manjak mase pod košem kao popriličan problem.

Uz to Stevens je opet imao niz bisera kojima je olakšao život protivnicima. Smart, koji realno jedini može izdržati u guranju sa Simmonsom ili Harrisom, pa čak i Horfordom kojega je ovdje preuzimao u završnici, nije startao, tako da su prosuli nekoliko šihti na ovu svoju all-finesa petorka. Ojeleye i Williams po običaju nisu bili od koristi s klupe, a jedini čovjek koji je koliko-toliko mogao odraditi nešto u sredini opet nije dobio dovoljno prilike.

Izvukao je Stevens opet Kantera s parketa usprkos solidnom učinku i usprkos tome što su Sixersi valjda u cijeloj ligi najmanje sposobna momčad kazniti njegovu pick & roll obranu. Sixersi traže mismatcheve kroz post-up i to su radili i ovdje. Baš u ovoj situaciji Kanter je mogao namučiti Horforda, pogotovo napadačkim skokom. Ili ga barem natjerati da se umjesto spuštanja u reket otvara na perimetru i glumi šutera. Ovako, Celticsi nisu imali šanse izdržati u sredini protiv odmornijeg i moćnijeg protivnika, što je film kojega smo gledali već previše puta ove sezone.

Da tjedan ne bude totalna propast pobrinuli su se Pelicansi koji su na drugu večer back-to-backa stigli bez Favorsa i Holidaya za jedan lakši trening Celticsa što dobro dođe kada odjednom moraš u potragu za formom.

08. MAVS (2-2)

Odradili su posao protiv Bullsa u utakmici u kojoj se aktivirao Hardaway, međutim već protiv Denvera bilo je očito koliko im nedostaje Zinger. Nisu Nuggetsi igrali ništa posebno, međutim prelako im je bilo doći do poena u sredini, a istovremeno su dobro znali što treba raditi u obrani – gomilati tijela na Luki i prisiliti ostale da rješavaju utakmicu. I jedno i drugo sa Zingerom vjerojatno ne bi prošlo obzirom na skromnu razinu igre Denvera, a ovako niti su Mavsi imali dužine na obruču niti dovoljno rješenja u spot-upu za uputiti izazov.

Inače, Dallas je usprkos problemima možda i mogao dobiti ovu završnicu da opet nisu tvrdoglavo ostali pri istom planu u obrani koji nije prolazio cijelu utakmicu. Kao što su u onoj utakmici protiv Thundera odbijali izazvati Paula na poludistanci, ovdje su odbijali udvajati Jokića u postu i to čak i nakon switcha kada bi ostao na nižem igraču.

Od obrane koju vodi Carlisle i napada kojim dirigira Dončić stvarno očekujemo više.

Lakersi su i bez Davisa bez problema koristili ove probleme u obrani i napadu koje smo spomenuli, uništivši Mavse na obruču u oba smjera (za LeBrona u postu nisu imali rješenja, dok su Lukini ulazi u sredinu uredno završavali u zidu), dok nešto slično nije pošlo za rukom Sixersima. Iako su i oni maksimalno otežali život Dončiću dužinom, njih same je 2-3 zona Mavsa totalno izbacila iz ritma. Čak ni dobar učinak stalno otvorenog Horforda s perimetra nije pomogao gostima ubaciti dovoljno tako da je Dallas ipak tjedan završio solidnom pobjedom. I to na drugoj večeri back-to-backa.

09. RAPTORS (1-2)

Mogu biti zadovoljni kako su igrali u ovom gadnom periodu uglavnom bez četiri bitna igrača (VanVleet se pridružio Powellu, Gasolu i Siakamu na tribini u prve dvije utakmice) – i ovaj tjedan mogli su do 3 pobjede. Izgubili su dramatično završnice od Blazersa i Spursa, provukli se pak protiv Hornetsa. Nije obrana izdržala u zadnjoj četvrtini protiv šuterskih opcija Portlanda, a na iskustvo Ibake i Lowrya progurali su se u Charlotteu.

Protiv Spursa bi vjerojatno dobili da su Siakam i Powell bili u ritmu igranja utakmica, a ovako su imali problema izgurati i 30 minuta nakon “premijere” – Spursi su u završnici jednostavno imali puno više opcija te su se provukli na račun jedne odlične šuterske četvrtine.

10. JAZZ (4-0)

U jedinoj ozbiljnoj utakmici ovog tjedna protiv Pelicansa jedva su se provukli, uz dosta sreće i uz 35 poena Bogdanovića koji je pojam “jednodimenzionalan” odveo na novu razinu. Protiv oslabljenih Knicksa i Hornetsa koji su turneju po Zapadu počeli na jednom od težih gostovanja problema nije bilo, a i gostovanje u Washingtonu prošlo je bez previše drame – napad je opet trpao kad god je trebalo čak i bez Mitchella.

Tu svakako treba istaknuti Clarksona koji je donio poene s klupe i praktički sam stabilizirao rotaciju, pogotovo u šihtama kada bi zaigrao sa starterima umjesto Mudiaya. Uz dominaciju u napadačkom skoku Goberta, glavninu posla napravio je Bogdanović napadajući mismatch kroz 1 na 1 akcije. A bilo je prilike za tako nešto obzirom da Wizardsi doslovno nemaju swingmana za baciti na ovakav tip strijelca.

Naravno, za trenutno odlične igre itekako je zaslužan i lagani raspored koji je ipak glavni razlog za 9 pobjeda u nizu, odnosno 14 od zadnjih 15 – u ovom periodu igrali su samo 2 (riječima – dvije) utakmice s momčadima koje imaju pozitivan score i tu su ostvarili 1-1.

11. THUNDER (2-2)

Sixersi su ih razbili u završnici utakmice te su konačno izgubili u jednoj clutch situaciji, ali već sutradan su se vratili navikama. Imali su ih Netsi na konopcima, samo da bi se u clutchu razigrao u posljednje vrijeme fenomenalni Paul – zabio je 13 od zadnjih 15 poena u četvrtoj kako bi izborio produžetak i onda odradio posao do kraja.

Nakon toga vratili su se doma u Oklahomu i spremno dočekali umorne Rocketse koje su sredili novom sjajnom partijom udarne petorke. Slične razine energije i razigranosti pak nije bilo protiv Lakersa – opustili su se protiv momčadi koja je istrčala bez Davisa i Jamesa. Dok su se okrenuli već su bili u rupi od 20 poena, uskoro i 30. Čisto kao podsjetnik da nisu u mogućnosti ikoga podcijeniti.

12. HEAT (1-2)

Njima u zadnje vrijeme forma definitivno ide prema dolje. Doduše, razbili su Pacerse agresivnom obranom na perimetru i sjajnim šuterskim učinkom klupe, samo da bi sve prosuli protiv Netsa i Knicksa. Nije lako energetski držati tempo koji njihov stil igre u obrani nameće s ovako tankom rotacijom, a pogotovo ako odjednom ima ovako malo rješenja u napadu. Robinson i Nunn su vidno pali što se zabijanja trica tiče, a i Dragić se ekspresno ugasio te je na klupi daleko najstabilniji igrač rookie Herro.

A ako obrana nije u stanju iznijeti teret, a napad ne može napraviti razliku, ostaje se osloniti samo na Butlerova herojstva kojih u ove dvije večeri nije bilo ni približno dovoljno. I tako je Heat od zajebane prepreke odjednom postao baš onakva momčad kakvu smo očekivali na ljeto – prosječna, s jednim čovjekom koji tu i tamo može napraviti razliku između pobjede i poraza. Da vidimo mogu li opet preokrenuti trend.

13. PACERS (2-1)

Dok čekaju povratak Brogdona i navodno skoru premijeru Oladipa, bez većih problema su odradili posao protiv Hornetsa i Bullsa. Warren je radio razliku protiv prvih svojom 1 na 1 igrom, bilo da je u zabijao u postu preko nižih igrača u standardnoj postavi, bilo da je protrčavao pored visokih kada bi ga Pacersi gurnuli na četiri.

Protiv Bullsa pak nije bilo Sabonisa koji je dobio poštedu zbog problematičnog koljena pa se moglo vidjeti kako dobro bi izgledao Turner na prirodnoj poziciji – ne samo da je otvarao prostor standardnim izvlačenjem na perimetar, već je bez problema vrtio i akciju kroz post. Istina, Bullsi pod košem nemaju nikoga zbog ozljede Cartera, svejedno, očito da Turner nije toliko jednodimenzionalan koliko se čini kada igra pored Sabonisa.

Ovdje su zarotirali i playeve, startao je McConnell umjesto katastrofalnog Holidaya koji je, vrativši se na klupu, odmah pronašao šut nakon kriminalnih par tjedana glumatanja startera. Klasično prelijevanje iz šupljeg u prazno.

Između dvije solidne pobjede ugurao se uvjerljivi poraz od Heata u kojem njihov banalni napadački plan nije prošao. Butler je sjeo na vrat Warrenu, ostali su agresivno zatvarali perimetar na kojem bez Brogdona ionako nema nikoga tko može povući osim slučajno, prepustivši Sabonisu lagane poene u sredini koji nisu bili ni približno dovoljni za pružiti otpor. Zatvoriti dva od tri izvora kreacije pokazalo se sasvim dovoljnim kao još jedna potvrda koliko su bez Brogdona nemoćni protiv iole iznadprosječne momčadi.

14. MAGIC (2-1)

Odradili su posao protiv Netsa i Wizardsa zadržavši i jedne i druge ispod 90 poena na 100 posjeda tako da im je u napadu trebala tek po dobra partija Fultza, odnosno Vučevića. Protiv prvih su startali s Gordonom na četiri, protiv drugih su ga vratili na tri, dakle očito se Clifford još nije odlučio za rotaciju. Kako god, za uštopati ovakve napade, imaju dovoljno u svakom slučaju.

U Phoenixu pak nisu mogli računati na Gordona i Augustina, ali su manjku tijela usprkos pali tek u završnici nakon što nisu imali nikoga tko može odgovoriti na Bookerova herojstva.

15. SPURS (3-1)

Sjajna napadačka forma dosegla je vrhunac u ovom tjednu u kojem su skinuli Buckse, Boston i Raptorse uz poraz tek od Grizlija. Koji je možda i najvažniji u ovom razvoju događaja jer se radi o najvećim konkurentima za osmo mjesto.

Uglavnom, Bucksi su došli u Teksas nakon 2 mjeseca razbijanja po Istoku i odmah su dobili po nosu od momčadi koja odjednom igra sličnu igru – čim su Spursi maknuli s parketa Murraya i okružili DeRozana s četiri šutera, ovaj je poput Giannisa samo ulazio u sredinu te ili zabijao ili bacao povratne. A onda je nešto slično radio i Murray u šihtama s rezervama. Pa kada upadne 19 trica, nije problem dobiti čak ni Buckse.

Dakle, nakon što su skužili da je trica bolja od duge dvice, Spursi su eto shvatili kako je bolje igrati sa četiri nego tri šutera. Genijalno.

DeRozan je rast forme potvrdio razbijanjem Bostona koji nije imao rješenja za braniti ga u pick igri s ovakvim centrima i s ovako raširenom sredinom. Sad, pomogla je i bezvezna partija Bostona jer slično je igrao DeRozan i protiv Memphisa pa opet nisu mogli do pobjede jer je Morant bio još bolji u slash & kicku. Koliko je luda ova utakmica bila najbolje govori podatak da su Spursi ubacili 17 trica uz 43% šuta i da svejedno nisu mogli pratiti Memphis koji nije mogao promašiti skok-šut ove večeri.

Protiv Raptorsa je DeRozan jedini bio na razini, veći dio večeri to nije bilo dovoljno, ali kada su mu se pridružili šuteri uzeli su utakmicu Raptorsima usprkos povratku Siakama – postava koja je donijela pobjedu uključivala je DeRozana okruženog Aldridgeom, Millsom, Whiteom i – Belineliem. Kada imaš ovoliko šutera, netko će uvijek bljesnuti, a u ovom periodu značajne role imali su i Gay i Forbes i Walker.

16. GRIZZLIES (3-0)

Morant nastavlja briljirati te je protiv Wolvesa i Spursa upravo njegova rola bila ključna. Non-stop pritiskom na obrane potpuno je oslobodio rezerve Memphisa za koje definitivno nismo znali da uopće postoje. Pri tome mislim prije svega na šut s perimetra – Jackson je tako jedan od najboljih stretch visokih u ligi već sada, a ovo što trenutno izvode Brooks i Crowder definitivno nije njihov standard. Mislim, čak i Valanciunas trenutno gađa trice s preko 40%.

Njihov napad je izgledao smrtno protiv Warriorsa, samo što su i tu našli načina kako uzeti utakmicu usprkos manjku šuterske iskre – rutinski su spuštali loptu u post Valanciunasu i Jacksonu koji su s 14-18 na obruču kontrolirali rezultat. Ova momčad nije trebala biti ovako dobra ovako rano.

17. PELICANS (2-2)

Dok čekaju Ziona održavaju dobru formu i to usprkos igranju bez Holidaya čiji lakat je na servisu. Zamalo su dobili Jazzere na krilima Ingrama, dok nikakvih problema nisu imali protiv Bullsa i Knicksa – Hart se solidno snašao u startnoj roli tako da i dalje imaju dovoljno šutera na bokovima. Protiv Celticsa na drugoj večeri back-to-backa odmarali su pak Favorsa i Redicka te su očito unaprijed ukalkurirali poraz. Igrati bez četiri programirana startera, to je nešto što im se već događalo ove sezone, ostaje se nadati da ovaj put nisu u pitanju ozbiljne ozljede već prije svega odmor veterana.

18. BLAZERS (1-2)

Provukli su se protiv oslabljenih Raptorsa samo na račun šuterske eksplozije Anthonya koji je pomogao Lillardu s 8 poena u clutchu. Međutim, sve poslije toga bilo je poprilično jadno, kao potvrda da neće biti lako ugurati se u doigravanje s ovakvim rosterom. Wolvesi su se prelagano odvojili sredinom treće čim su krenule izmjene, a protiv Bucksa su još igrali i bez Whitesidea te su padali u rupu svaki put kada bi posegnuli za klupom.

19. NETS (2-2)

Nakon što su porazima od Orlanda i Oklahome niz negativnih rezultata doveli do brojke sedam, konačno se pojavilo svjetlo na dnu tunela. Naravno, u liku povratnika. Ispuhani napad s potrošenim Dinwiddieom nije mogao pratiti ni Orlando, a onda su protiv Thundera došli do šanse u završnici nakon bljeska LeVerta s klupe. Tu je Atkinson startao s Kurucsom umjesto Templea, međutim jasno je će LeVert uskoro igrati najviše minuta na toj poziciji.

Protiv Heata je upravo postava s njim na trojki uz preostala četiri startera napravila 13 poena prednosti i ovaj put dobila završnicu. A onda je protiv Hawksa konačno zaigrao i Irving. Hawkse bez Younga bi dobili i bez njega, ali 21 poen koji je zabio iz 11 pokušaja jasno govori koliko su preko noći popravili stanje u napadu.

Istaknimo kako je povratak Irvinga izbacio Kurucsa iz petorke te kako je Dinwiddiea za sada starter, dok će LeVert očito još neko vrijeme odrađivati posao šestog čovjeka. Nebitno jer petorka za završnice je odavno poznata, a ostanu li “pojačanja” zdrava, na ovakvom Istoku zadržati playoff poziciju ne bi trebao biti problem. Za ovaj novi početak ne bi bilo loše vratiti score u pozitivu.

20. SUNS (2-1)

Nakon što su se osramotili i protiv Kingsa izgubivši zadnju četvrtinu s 20 razlike koristeći praktički jednu petorku veći dio večeri, nastavljajući tako loš trend iz prošlog tjedna, shvatili su da snage ipak treba nekako rasporediti tijekom 48 minuta. Pa je protiv Orlanda na klupi završio Ayton, a Šarić se vratio među startere. Doduše, ni Šarić ni Baynes nisu igrali dobro te su Sunsi završnicu igrali s Aytonom i Bridgesom, ali barem su mudrije podijelili zaduženja pod košem.

Bookerov šuterski bljesak tako je osigurao pobjedu protiv oslabljenog Magica, a onda su se s istom rotacijom mučili zabiti dovoljno protiv Hornetsa. Booker nije bio na razini, ali Oubre je ponio teret kreacije, dok su i ovaj put Ayton i Bridges bili na parketu kada je bilo najvažnije.

Veterani su tako odjednom gurnuti u stranu, doduše potpuno zasluženo jer ozljede su ih očito redom izbacile iz ritma. Iako izgledi za doigravanjem još postoje, razina igre im je trenutno takva da su vjerojatno svjesni kako je do kraja sezone najvažnije dati što više zajedničkih minuta Bookeru, Oubreu, Bridgesu i Aytonu te ih testirati u što je moguće više scenarija.

21. KINGS (2-1)

Nakon što su sredili oslabljene Warriorse bez Russella i Greena, došli su do bitne pobjede protiv Sunsa u gostima. Iako i samo oslabljeni bez Bogdanovića, imali su dovoljno dubine za preokrenuti 21 razlike u zadnjih 16 minuta upravo pogonjeni učinkom klupe – kada su maknuli s parketa Hielda, Barnesa i Gilesa koji je startao umjesto načetog Holmesa, zamjenivši ih s Arizom, Josephom i Dedmonom, podigli su razinu energije na visine koje Sunsi igrajući s pet i pol igrača nisu mogli pratiti.

Isto kao što oni nisu mogli pratiti Giannisa i društvo u sljedećoj utakmici. Pokušali su podići ritam igranjem s Bjelicom na petici, što je pomoglo napadu, ali ih nije učinilo konkurentnijima. Iako je opet bilo primjetno koliko Fox lakše diše čim mu se Hield ne petlja u posao. A valjda vrijedi i obrnuto.

22. BULLS (1-3)

Taman što su im ozljede Detroita i Magica dodatno olakšale put do doigravanja, ostali su bez Cartera što je otvorilo rupu pod obručima koju za sada imaju ogromnih problema začepiti. Carter je odrađivao solidan posao u obrani, ali i u napadu svojim blokovima te se odmah osjetio njegov izostanak.

Dobro, na gostovanju u Dallasu teško da su se nećemu mogli nadati sve i da je ostao u komadu, ali lakoća kojom su ih Pelicansi, a zatim i Pacersi, razbili u reketu stvarno je zabrinjavajuća. Young se na centru nije pokazao kao ozbiljna opcija protiv Favorsa, a ni okretanje dvojcu Gafford-Kornet baš nije pomoglo protiv Indiane u utakmici u kojoj usprkos 43 poena LaVinea nisu bili ni blizu pobjedi.

Srećom, naletjeli su na raspadnute Pistonse tako da je niz od šest poraza došao kraju.

23. WOLVES (1-2)

Dok čekaju navodno skori povratak Townsa, nastavljaju igrati solidnu košarku. Barem su je igrali do gostovanja u Houstonu gdje su pregaženi po kratkom postupku. Uglavnom, nakon propuštene prilike u završnici protiv Grizlija, razbili su Blazerse koji nisu imali odgovor na njihovu dubinu, kao i na raspoložene Covingtona i Dienga koji su odlično širili reket za ulaze Napiera i Wigginsa.

24. KNICKS (1-3)

Dobre igre iz prošlog tjedna ovdje se nisu nastavile, prvenstveno zbog ozljede Morrisa bez čijeg skok-šuta nisu bili prijetnja Lakersima, a ni Jazzu i Pelicansima. Dapače, u te dvije utakmice su igrali i bez Randlea koji je dobio nekoliko dana slobodno te su razumljivo patili od manjka municije. S Randleom nazad u akciji iskoristili su zato pad forme Heata – Payton i Bullock sada su već odigrali dosta minuta zajedno i kada se Morris vrati mogu ga gurnuti na četvorku, Randlea staviti na peticu i tako potpuno zeznuti izglede u lutriji. A nije da su bitni ove godine.

25. WIZARDS (2-2)

Smith je još jednom istaknuo all-star kandidaturu seciranjem Celticsa nakon što je nešto slično prošli tjedan napravio Nuggetsima, a onda su dobili po nosu od Orlanda protiv obrane koja im nije dozvolila šetnju. S Bertansom nazad u akciji dobili su pak Atlantu, a junak je ovaj put bio McRae koji se rutinski u clutchu pretvorio u closera te je tricama i ulazima zabijao koliko je trebalo protiv mlitavih tijela u obrani Hawksa.

Protiv Jazza se vratio i Beal pa su tako nakon dugo vremena na parketu imali dva najbolja igrača. Što ovdje baš i nije značilo previše jer su Beal i Bertans samo naglasili probleme u obrani, točnije ogroman broj defanzivnih rupa koje je nemoguće sakriti, odnosno prelako iskoristiti kroz mismatcheve.

26. HORNETS (0-4)

Protiv Jazza i Pacersa su se osramotili, a protiv ranjenih Raptorsa i Sunsa imali su čak i šanse uzeti utakmicu, što više govori o protivnicima nego o njima. Graham je još jednom krimininalnom šuterskom partijom bio uteg koji ih je vjerojatno koštao utakmice protiv Raptorsa gdje su ih Rozier i Bridges tricama držali u igri, dok su protiv Sunsa plivali na račun utakmice sezone Bacona koji je kompenzirao lošu večer inače u zadnje vrijeme pouzdanog Roziera.

27. CAVS (2-1)

Usprkos disfunkciji koja vlada u njihovoj svlačionici došli su do dvije pobjede u ovom tjednu. A mogli su imati i sve tri da su malo pametnije odigrali završnicu protiv Pistonsa. Što, kako smo već više puta utvrdili, nije nimalo lako s ovakvim bekovima i u situaciji kada bi veterani najradije nalemali klince.

E, sad, koliko je pomoglo što je trener završio u medijima nakon što je prozvao veterane teško je reći, ali činjenica je da smo u uzvratu s Pistonsima gledali nešto angažiranije Lovea i Thompsona te nešto pitomije Garlanda i Sextona. Bolja raspodjela uloga pomogla je da ne prospu ovu završnicu, a onda su protiv Denvera odigrali pravu momčadsku partiju.

Doduše, pomoglo je što su Nuggetsi to što jesu ove sezone, jedna poprilično lijena momčad koja prečesto ne igra s potrebnom razinom energije, ali Cavsi se nisu upucali u nogu. Nije tu bilo ni neke pretjerane ljepote, međutim bilo je neke suvislosti – lopta je kružila uokolo, uglavnom preko Lovea u postu, a bekovi nisu pretjerivali s lošim šutovima kada bi je imali u rukama.

Dapače, upravo je Sexton najboljom partijom sezone okrunio solidno kretanje lopte i više kvalitetnih spot-up situacija u kojima se našao. Pa da vidimo do kada će ovaj balans trajati.

28. PISTONS (1-2)

Pa, barem više ne trebaju razbijati glavu oko toga mogu li dobiti nešto od Griffina kako bi upali u doigravanje – čovjek je probleme s kretanjem ipak odlučio riješiti operacijom koljena i gotov je za sezonu. Sada kada više nema rezultatske napetosti, mogu se opustiti u vlastitoj bezveznosti koju su pokazali u porazima od Cavsa i Bullsa nakon što su se nekako provukli protiv Clevelanda početkom tjedna na račun, a čega drugoga, Roseovih pravovremenih ubačaja. Sada je samo pitanje mogu li nekome uvaliti Drummonda i dobiti nešto zauzvrat jer Dre očito nema namjeru previše se znojiti u ovim okolnostima.

29. WARRIORS (0-4)

Nova četiri poraza za osam u nizu, ali barem se vratio Russell s čijom zadnjom ozljedom je i započeo ovaj period jada. Doduše, razigrani Russell i aktivni Green nisu im pomogli protiv Memphisa jer s načetim Cauley-Steinom gurnutim u drugi plan i uglavnom Spellmanom na petici nisu imali rješenja za Valanciunasa (u utakmici ranije protiv Clippersa odlučili su pokušati nešto dobiti s dodatnim šuterom na parketu računajući kako ovakav WCS nije od koristi). Ali, barem je bilo zabavno gledati Russella kako drži napad iznad vode sam samcat.

Prije toga u porazima od Clippersa i Bucksa sličnu lepršavost u ovom dresu nismo imali prilike vidjeti, a pogotovo su katastrofalno izgledali protiv Kingsa u utakmici u kojoj na parket nisu poslali ni Draymonda.

30. HAWKS (0-4)

Četiri poraza, ali nisu svi bili isti. U ovom zadnjem protiv Netsa bez Younga koji odmara zadnju ložu izgledali su katastrofalno, ali u utakmicama protiv Denvera, Houstona i Washingtona držali su se do samih završnica. U kojima onda nisu bili u stanju ništa obraniti – prvo ih je uništio Jokić, zatim Harden i na kraju McRae. Bez tijela u sredini i na perimetru koja se mogu gurati s ovakvim rutinerima teško je dobiti utakmicu, pogotovo ako pri tome Young ne izvuče iz šešira nekakvu vanserijsku utakmicu. A čak i ako je izvuče kao što je bio slučaj protiv Houstona, opet nije dovoljno jer s ovakvom obranom baš ništa nije sigurno.

4 thoughts on “POWER RANKINGS WEEK 12.

  1. Klipersima cini mi se pre fali plejmejkinga i cvrstine pod kosem.
    Pravi potez bi bio da potpisu Kolisona koji je igrao u timu Jehovinih svedoka prosle sezone i koji je najavio povratak u nba.
    Meta bi im mogao biti i Bejns koji isto moze postati dostupan jer mu istice ugovor sa Finiksom.

  2. Kabengele ce na ljetnoj ligi biti iznenadenje, do tada ga ceka lezarina na klupi Clippersa ili bar sudjelovanje u G Ligi…

    Malone je nekoliko puta istaknuo da prakticki ne zna tko mu je rotacija s klupe na krilu, kao da se odluke donose ovisno o protivniku sto im je ogromno sranje jer to su sve djeca koja nisu navikla igrat u “repesa stilu” rotacije… Ispast ce da u doigravanju mu je najbolje koristit Morris-Grant-Plumerle s klupe, a ostale smrznit…
    A o Harrisu ne zna sto bi mislio, da mali Beasley dobije njegove minute ne bi moga napraviti nikakvu stetu, a puno je pouzdanije suter… (prica da Harris i Jokic imaju dobru kemiju zbog njegovih cut sposobnosti mi je glupost jer s Jokic ce te tesko promasit ako “uletis” iza defendera, tvoje je samo da si spreman da lopta dolazi)… Mislim da je sve jasnije kako Harris i sleperi pickova uz mladog igraca za Beala bi bio jackpot…

    Heat mi je najcudnija ekipa, imaju moc dobiti contendere na drugoj back to back utakmici, a istovremeno u stanju su ih tuc Knicksi… Tocno su kratki za jos jednog All star igraca uz Bama i Butlera

    Pistonsi izgledaju ka losa hr komedija, Casey jadan ne moze ubost rotaciju za 48 min i postoji mu samo da se iz veceri u vecer prekrsti jer moras ocekivati produkciji od Snella, Svija, Galloweya, Makera… Jedina konstanta su Rose (cisto napomene, uopce ne igra obranu), Brown u obrani, Dumbija, Wood i Drummond,,, s tim da oni nazalost ne mogu igrat 48 min, nemaju dovoljno suta, a boga mi ni kreatora vam Rosea… Brown moze probit 1-1 samo kada je baci vani to je sve li-la na sutu jer defenderi uvijek im otvaraju sut i drze ulaz…

  3. Glavni problem kingsa je to sto startni bekovski tandem nije i nikada nece biti defanzivan plus. Kada imas dva tako labilna igraca na jednoj strani,a pritom ih pretplatis,slaganje ostatka rostera je nocna mora i za mnogo ozbiljnije fransize od njih(portland). Fox ce dobiti sigurno max ,ali njegov plafon nije Lillard, a hield je vec sad McCollum bez kreacije.

  4. I da, coach Brad opet pizdarije radi. Izist ce ga njegov vlastiti playbook, ka revolucija svoju dicu…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *